Internalizirani problemi mladih u općoj populaciji i domovima za odgoj

Kada je riječ o mladima koji su uslijed različitih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja korisnici domova za odgoj djece i mladeži, u literaturi se najčešće nailazi usmjerenost na njihove eksternalizirane probleme i rizične čimbenike koji im prethode. U ovom izlaganju naglasak će biti na internaliziranim problemima te je cilj utvrditi koliko se navedena populacija razlikuje od redovne školske populacije u izraženosti depresivnih i anksioznih simptoma. Također, provjeriti će se koliko različiti sociodemografski čimbenici, viktimizacija u obitelji i među vršnjacima, te zaštitni čimbenici (samopoštovanje, religioznost i privrženost roditeljima i prijateljima) objašnjavaju depresivnost učenika u redovnom srednjoškolskom programu i mladih s izraženim problemima u ponašanju koji su u tretmanu. Rezultati istraživanja su dobiveni na uzorku od 578 sudionika iz 6 hrvatskih gradova, pri čemu je 472 sudionika dio redovne školske populacije drugog i trećeg razreda strukovnih srednjih škola i gimnazija. Preostalih 106 sudionika su zbog problema ponašanja korisnici tretmana u domovima za odgoj. Dob sudionika kretala se od 14 do 19 godina (M = 16.68, SD = 0.88). Korišteni su sljedeći instrumenti: Skala samosviđanja/samokompetentnosti (Tafarodi & Swann, 1995), Skala depresivnosti za djecu (Kovacs, 1992), subskala autoagresivnog ponašanja Upitnika samoiskaza rizičnog i delinkventnog ponašanja mladih (Ajduković, Ručević i Šincek, 2007), modificirana verzija Inventara privrženosti roditeljima i vršnjacima (Greenberg, 2009), Modificirani Upitnik za procjenu incidencije i prevalencije zlostavljanja i zanemarivanja djece (ISPCAN i UNICEF), novokonstruirana Skala doživljenog i počinjenog vršnjačkog nasilja, čestice ispitivanja svjedočenja nasilju u obitelji Skale rješavanja sukoba dijete-odrasli (Straus i sur., 1999) te niz pitanja vezanih uz sociodemografske podatke. Rezultati pokazuju da mladi u tretmanu domova za odgoj postižu više rezultate na dimenzijama negativnog raspoloženja, interpersonalnih problema, neučinkovitosti, anhedonije, ukupne depresivnosti te autoagresivnog ponašanja, dok se od školskog uzorka ne razlikuju u izraženosti negativnog samopoštovanja i anksioznosti. Hijerarhijske regresijske analize su pokazale da skupovi sociodemografskih varijabli, varijable viktimizacije te individualni zaštitni čimbenici objašnjavaju 57% varijance depresivnosti srednjoškolskog uzorka te 59% varijance depresivnosti uzorka mladih u tretmanu zbog problema u ponašanju. U raspravi rezultata naglasak će biti na prediktorima koji su se pokazali značajnima u odvojenim regresijskim analizama te na mogućim praktičnim implikacijama dobivenih rezultata.