Filmski kanon, klasici i pitanje povijesne revalorizacije

Rad opisuje, analizira i propituje uspostavu filmskoga kanona te njegovo širenje i različite promjene u fazama filmske povijesti. Kako razlozi formiranja kanona mogu biti različiti, ovisno o tome pristupa li mu se iz pozicije filmske kritike, historiografije ili teorije, rad u početnom dijelu analizira probleme vezane za ta pitanja, a osobito problem osobnih preferencija pri naglašavanju vrijednosti pojedinog filma, redatelja/autora ili filmskog korpusa. Prvi se dio rada tako fokusira na opis ranih estetskih okvira pri uspostavi filmskoga kanona 1920-ih ističući različite tipove razloga njegova održavanja. Potom se analiziraju dvije kritičke tendencije u povijesnoj dinamici razvoja filma, jedna koja zadržava stara, a druga koja preuzima nova estetska načela razdoblja. Posljednji dio rada opisuje situaciju kanoniziranja pojedinih filmova i redatelja u hrvatskoj filmskoj kulturi, poput Branka Bauera te različitog vrednovanja njegova dva filma, Ne okreći se sine i Samo ljudi.