Socijalni kapital i amoralni familizam: mješovitometodsko istraživanje

Teorija socijalnog kapitala predstavlja jednu od najutjecajnijih suvremenih teorija u društvenim znanostima uopće, a manjak socijalnog kapitala individue smatra se i relevantnim oblikom društvene isključenosti. U ovoj prezentaciji se izlažu nalazi mješovitometodskog istraživanja odrednica socijalnog kapitala zadarskog stanovništva, s osobitim obzirom na odnos amoralnog familizma i socijalnog kapitala. Amoralni familizam je u Putnamovoj teoriji socijalnog kapitala poiman kao proces koji erodira socijalni kapital, a takav odnos među dvama konceptima potvrđen je i nizom kvantitativnih istraživanja. Kvalitativna faza istraživanja (n=9) imala je za cilj pronaći koncepte koji mogu imati važnu ulogu u objašnjenju razlika u razinama socijalnog kapitala te razviti hipoteze koje su testirane u narednom, kvantitativnom dijelu studije. Prema kvalitativnoj fazi istraživanja očekivani su negativni efekti familizma na dva od četiriju indikatora socijalnog kapitala koje se razmatra u ovom izlaganju – uopćeno povjerenje i dobrovoljno doniranje novca, dok je očekivano kako taj etos nema bitan učinak na članstvo u građanskim udruženjima i izlaznost na izbore. Nalazi kvantitativne analize provedene na podacima prikupljenima kvotnim uzorkom (n=348) ukazuju na to da amoralni familizam ima negativan učinak samo na doniranje novca, dok se u kontekstu ostalih indikatora socijalnog kapitala može smatrati irelevantnim. Takve nalaze potrebno je razumjeti imajući u vidu specifičnosti društveno-političkog okvira unutar kojega familistički etos egzistira, i u kojem familizam može imati erodirajuće, no usporedno s njima i poticajne učinke na iste procese koji sadržajno tvore socijalni kapital.