Autoagresivnost kod urbane populacije adolescenata u Hrvatskoj

Cilj istraživanja: Ciljevi ovog istraživanja bili su ispitati pojavnost autoagresivnih radnji, faktore povezane s autoagresivnošću (emocionalne, obiteljske i socijalne) te utjecaj obiteljske kohezije na autoagresivnost, depresivnost i impulzivnost. Nacrt studije: Opservacijsko, presječno istraživanje Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno na srednjoškolskom uzorku na području Zagreba i obuhvatilo je 701 učenika oba spola u dobi od 14 do 19 godina. Za pribavljanje osnovnih demografskih podataka, a time i mjerenje obiteljskih i socijalnih čimbenika, korišten je Strukturirani upitnik s demografskim i obiteljskim podacima. Za ispitivanje autoagresivnosti Skala autoadestruktivnosti (SAD) i dio Izvješća za mlade od 11 do 18 godina (Achenbach) kojim su zajedno sa Upitnikom ljutnje kao stanja i osobine ličnosti – 2 (STAXI-2) i Beckovim upitnikom depresivnosti (BDI) ispitani emocionalni čimbenici, dok je kao mjera obiteljske kohezivnosti korišten Upitnik obiteljske prilagodljivosti i kohezivnosti FACES-III. Rezultati: Dobiveni su podaci o pojavnosti pojedinih autoagresivnih radnji kod adolescenata. U ispitivanju emocioanlnih čimbenika povezanih s autoagresivnošću dobivene su razlike po spolu: djevojke su sklonije autoagresivnosti od mladića (t(565)=-3.385 ; p=0.001) i u većoj mjeri izražavaju anksioznost (t(640)=-6.562 ; p