Postoje li u Hrvatskoj ranosrednjovjekovna gradišta?

Srednjovjekovna nalazišta tipa gradišta, iako odavno poznata, do danas još uvijek predstavljaju vrlo intrigantnu i nedovoljno elaboriranu temu u hrvatskoj stručnoj literaturi. Gradišta se na prostoru kontinentalne Hrvatske vrlo često susreću i zbog svojih oblikovnih značajki lako su prepoznatljiva na terenu. Podizana su na glavicama i padinama brda i gorja ili pak u nizinama, najčešće uz vodene tokove. Sastoje se od središnjeg povišenog prostora, branjenog jarkom i zemljanim bedemom ili više njih. Starija arheološka istraživanja gradišta u Hrvatskoj postavila su tezu o njihovoj pripadnosti ranosrednjovjekovnom razdoblju. Naime, na osnovi oblikovnih analogija s tipom manjih ranosrednjovjekovnih gradišta Zapadnih Slavena rani su istraživači (1950-ih godina) sva hrvatska gradišta proglasili ranosrednjovjekovnima te su ih datirali uglavnom od 10. do 13. stoljeća. Takvi zaključci ne korespondiraju sa slikom srednjoeuropskih ranosrednjovjekovnih gradišta koja svoj puni procvat doživljavaju od 8. do 10. stoljeća, da bi tek pokoja preživjela do 13. stoljeća kada se javlja novi tip središta elita – plemićkih sjedišta koji se manifestira izgradnjom tvrdih gradova – burgova i manjih drveno-zemljanih utvrda tipa kasnosrednjovjekovnih gradišta, odnosno mota. Iako su se starije postavljene teze duboko uvriježile u hrvatskoj arheološkoj, a osobito u povijesnoj i drugoj stručnoj literaturi, nove spoznaje arheoloških interdisciplinarnih istraživanja gradišta na prostoru sjeverne Hrvatske dale su pouzdane pokazatelje za njihovu kasniju dataciju i pripadnost novooformljenim plemićkim elitama razvijenog i kasnog srednjeg vijeka.