Elementi i kriteriji ocjenjivanja - preduvjet kavalitete rada u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture

Na uzorku od 377 ispitanika, učitelja i nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture na području Republike Hrvatske, uporabom anketnog upitnika ispitana je učestalost korištenja elemenata i kriterija ocjenjivanja motoričkih znanja, motoričkih postignuća, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te odgojnih učinaka rada. Analizom rezultata utvrđena je zadovoljavajuća učestalost korištenja svih navedenih kriterija. Također, istraživanje je pokazalo nedovoljan stupanja poznavanja ostalih ostalih subjekata odgojno- obrazovnog procesa s elementima i kriterijima ocjenjivanja u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Moguće je zaključiti, da bi jasni i transparentni elementi i kriteriji ocjenjivanja učenicima, razrednicima i roditeljima, u velikoj mjeri razjasnili postupke vrednovanja učenikova rada u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture te omogućili stvaranje preduvjeta za samo- praćenje, samokontrolu i samo-vrednovanje kao kao imperativ odgojno-obrazovnog rada. Očito, ako se ocjenjivanje provodi tako da objektivno kvalificira uspjeh svakog učenika, onda ocjenjivanje može ispuniti svoju funkciju, a to uz ostalo znači da može postati i biti jak motivacijski faktor i snažno sredstvo stimulacije i to iz razloga što takvo ocjenjivanje i ocjena omogućava ne samo nastavniku nego i učenicima da objektivno ili objektivnije sude o svom radu, rezultatima svoga rada i napretka, što svim sudionicima nastavnog procesa istodobno omogućava da lakše proniknu u uzroke eventualnih nedostataka, prema potrebama iz okoline, a sve to radi postizanja što boljeg uspjeha u daljnjem radu (Findak, 1989.). Znači, kvalitetno izrađeni i metodički oblikovani elementi i kriteriji ocjenjivanja znatno bi unaprijedili kvalitetu rada, uklonili brojne dvojbe te olakšali rad učiteljima i nastavnicima.