Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske. Svezak 3

Ova publikacija treći je svezak Atlasa špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske (Jalžić i sur. 2010, 2013). Špiljski tipski lokalitet čini jedan ili više lokaliteta u kojima su sakupljeni primjerci na temelju kojih je znanstveno opisana nova svojta za znanost. U ovom slučaju to su špilje, jame ili potopljeni speleološki objekti i izvori. Kod izvora i potopljenih speleoloških objekata govori se o onima u koje istraživač zbog zarušenja ili uskih prolaza ne može ući, ali je špiljsku (stigobiontnu) faunu moguće sakupiti na površini kada je izbaci voda iz podzemlja. Za špiljske svojte tipski lokalitet je ponekad jedino poznato nalazište te su zbog toga iznimno vrijedni. U svrhu promocije i zaštite špiljskih tipskih lokaliteta, Hrvatsko biospeleološko društvo (HBSD) 2000. godine započinje projekt pod nazivom Izradom biospeleološkog katastra, edukacijom i popularizacijom do zaštite živog svijeta podzemlja Hrvatske koji se uz manje izmjene provodi sve do danas. Najvažniji rezultati projekta su tri publikacije, prve tog tipa u svijetu, kroz koje se može pratiti rast broja tipskih lokaliteta i opisanih svojti. U Katalogu špiljskih tipskih lokaliteta faune Hrvatske (Bedek i sur., 2006) navedeno je 206 špiljskih tipskih lokaliteta i 338 opisanih svojti ; u prvom svesku Atlasa špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske (Jalžić i sur., 2010) broj lokaliteta popeo se je na 254, a svojti na 399, da bi u zadnjoj publikaciji, drugom svesku Atlasa, taj broj dosegao 271 špiljski tipski lokalitet i 427 opisanih svojti. Konačno, u razdoblju od izdavanja drugog sveska Atlasa pa do danas, broj tipskih lokaliteta narastao je na 331, a opisanih svojti na 520.