Estetička misao Luigija Pareysona

Posljednjih desetljeća u Europi se javlja sve veći interes suvremenih filozofa za misao Luigi Pareysona (1918-1991). On je za sobom ostavio vrijedan filozofski opus važan kako za područje povijesti filozofije i kritičke misli, tako i na području hermeneutike, a još više estetike. Zbog određene autonomije, posebnosti i originalnosti vrlo je značajan njegov doprinos na ovom posljednjem području. Pareyson polazi od razmišljanja nad estetičkim iskustvom, proučava čovjeka koji stvara umjetničko djelo, analizira sam čin stvaranja, kako bi u njima istaknuo čovječnost te kako bi ih otvorio prema univerzalnosti. Tijekom kritičkog analiziranja izlazi je na vidjelo glavna teza Pareysonove estetike koja je utemeljena na dinamičkom karakteru forme koja je rezultat koliko procesa formiranja, toliko i procesa tumačenja.