Institucijske karakteristike odabranih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: perspektiva studenata i institucijskih aktera

U radu se analiziraju institucijske karakteristike odabranih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu iz perspektive studenata i institucijskih aktera. Teorijsko polazište rada čini koncept institucijskog habitusa, koji uključuje posredovanje utjecaja društvenog položaja, statusne grupe i individualnih značajki kroz karakteristike institucije na ponašanje pojedinca (McDonough, 1997). U sferi obrazovanja, institucijski habitus uključuje organizacijske prakse koje utječu na osjećaj prihvaćenosti kod studenata (Thomas, 2010). Glavne karakteristike institucijskog habitusa u obrazovnom kontekstu (Doolan, Košutić, Barada, 2015 ; Baranović, 2015) su: organizacijske karakteristike institucije (npr. dostupnost informacija o uvjetima i pravilima studiranja, dostupnost literature, kvaliteta nastave, raspored nastavnih sati), njene ekspresivne karakteristike (npr. dostupnost profesora za dobivanje informacija, dostupnost informacija o sveučilišnoj mobilnosti, podrška profesora pri izvršavanju studentskih obveza i dr.) te kurikulum (npr. sadržaji kolegija, ponuđeni izborni predmeti). Rad se temelji na podacima prikupljenim anketnim upitnikom 2017. godine, na uzorku studenata druge i treće godine studija Zagrebačkog sveučilišta (12 fakulteta, N=1533) te polustrukturiranim intervjuima provedenim 2018. godine s prodekanima (N=11) sa šest fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Cilj rada je ispitati institucijske karakteristike odabranih fakulteta kroz analizu zadovoljstva elementima studija i percipiranog ugleda fakulteta iz perspektive studenata i prodekana fakulteta kao predstavnika upravljačkih struktura. Polazi se od hipoteze kako su institucije s višim percipiranim ugledom responzivnije prema potrebama vlastitih studenata. Iako se pretpostavlja da neće biti odstupanja u percepciji ugleda i prestiža institucije između studenata i prodekana istog fakulteta, očekuju se razlike između viđenja studenata i prodekana različitih fakulteta. Te se razlike mogu promatrati kao indikatori horizontalnih razlika u visokom obrazovanju te se razmatra doprinose li, i kako, institucijske karakteristike fakulteta ublažavanju socijalnih nejednakosti i socijalnoj koheziji ili ih produbljuju. Rezultati rada mogu biti korisni za javne obrazovne politike budući da upućuju na moguće sličnosti i razlike u iskustvima i viđenju struktura i procesa u visokom obrazovanju iz perspektive studenata i relevantnih institucijskih aktera.