Zaštita prirodne geološke i geomorfološke baštine kroz UNESCO World Heritage Program

Širom svijeta različite prirodne i kulturne baštine pod zaštitom su organizacije UNESCO (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu). UNESCO World Heritage Program štiti područja s istaknutom raznolikošću i osobitostima kroz svoje prirodne ili kulturne karakteristike koje su važne za cijelo čovječanstvo. UNESCO World Heritage Program ističe deset kriterija od kojih minimalno jedan mora biti zadovoljen kako bi se određeno područje nominiralo i odabralo pod njihovu zaštitu. Od četiri kriterija koji se odnose na prirodnu svjetsku baštinu, kriteriji (vii) i (viii) vezani su na geologiju i geomorfologiju. Kriterij (vii) ističe pojavu superlativnih prirodnih pojava od iznimne prirodne i estetske važnosti, a kriterij (viii) naglašava geološke procese koji su sudjelovali u oblikovanju terena, trenutne površinske procese s povijesnim geološkim vrijednostima. Ova izuzetna mjesta uključuju mnoštvo najspektakularnijih krajolika pronađenih bilo gdje na Zemlji, a povezuju se s davnim vremenima planeta i zapisa života prikazana fosilnim nalazištima. Od velikog broja lokaliteta čija je izvanredna univerzalna vrijednost prepoznata prema kriteriju odabira za geologiju i geomorfologiju, a koji se nalaze na Listi svjetske baštine, u ovom radu opisani su NP Plitvička jezera, NP Pirin, NP Goreme i Kapadokija, NP Grand Canyon, NP Gros Morne, Obala Dorseta i istočnog Devona, te NP Purnululu. Na temelju opisanih primjera pojašnjeni su kriteriji prema kojima neko prirodno područje može postati zaštićeno od strane UNESCO-a.