Dijalog prirode i kulture kroz likovnu umjetnost

Problemi okoliša danas nisu više samo specijalnost znanstvenih eksperata, njima se jednako bavi i sve veći broj umjetnika, tako da možemo govoriti o različitim pravcima ekološke umjetnosti, kao umjetnosti koja ne samo da protestira protiv devastacije prirode i poziva na humanost, nego predlaže konkretna rješenja estetske rekonstrukcije prirode i projektira hipotetičko društvo u kojem bi bio prevladan nesklad prirode i kulture. Ekološki pristup umjetnosti vidi se u tome što umjetnik više ne želi biti pasivni promatrač prirode, već se približava prirodi i ulazi u nju, stvara u njoj, za razliku od umjetnosti koja kroz prozor gleda na tu istu prirodu. Tekst analizira bitne značajke ekoloških pravaca u suvremenoj likovnoj umjetnosti (environmental art, nature art, earth art, land art, outside art) i čvrsto stoji iza tvrdnje da umjetnost može prvenstveno promijeniti odnos čovjeka prema prirodi, stvaranjem novih vrijednosti, a zatim i obnovi okoliša.