Teorijske i metodološke dileme u istraživanju multikulturnih i višejezičnih sredina

Suvremeni globalizacijski procesi i migracijska kretanja stanovništva za posljedicu imaju stvaranje etničke i jezične raznolikosti, odnosno nastanak multikulturnih i višejezičnih sredina. Takva heterogena okruženja otvaraju niz pitanja vezanih uz društvenu i jezičnu stvarnost te podjele u društvu. Društveni procesi i promjene kojima svjedočimo posljednjih desetljeća, osim što oblikuju jezične prakse i identitet govornika, dovode i do propitivanja određenih koncepata čije se tradicionalno poimanje počelo shvaćati neadekvatnim za istraživanje suvremenih kompleksnih društvenih fenomena. Problematičnima su na taj način postali pojmovi koji su centralni u brojnim istraživanjima, kao što su jezik (materinski, manjinski/većinski, standardni/nestandardni varijeteti), višejezičnost, identitet, etnicitet, manjinska/većinska zajednica, pa i sam koncept kulture. Ovaj rad bavi se suvremenim dilemama i prijeporima vezanim uz tradicionalna shvaćanja navedenih koncepata i potrebe njihova redefiniranja. Poticaj za takvo promišljanje proizašao je iz shvaćanja navedenih koncepata kao društvenopolitičkih konstrukata koji svoje značenje zadobivaju isključivo kroz interakciju i diskurs, dok su istovremeno ovisni o ideologijama i odnosima moći prevladavajućim u određenoj društvenoj sredini. Iz navedenih teorijskih prijepora proizlaze i problemi vezani uz metodologiju istraživanja multikulturnih i višejezičnih sredina. U radu će se stoga, između ostalog, na primjeru Istre i terenskoga rada provedenog u svrhu izrade doktorske disertacije, pokušati odgovoriti na pitanje stvaraju li suvremeni prijepori vezani uz poimanje određenih društvenih koncepata potrebu za promjenom metodoloških postupaka i analize rezultata istraživanja, te kolika je važnost etnografskoga pristupa u istraživanju navedenih fenomena.