Search

Za stručnost, kao najvažniju i najcjenjeniju osobinu dobroga govornika, može se reći da je i danas jednako važna kao i u antičko doba. Još je Ciceron govorio kako dobar govornik mora biti mudar, posjedovati široko znanje i visoku razinu opće kulture. I suvremeni autori naglašavaju važnost stručnosti, kompetencije i znanja, kao primarnih, uz dodatke još nekih specifičnih odrednica poput uvjerljivosti, časti i karizme. Cilj ovoga istraživanja bio je ustanoviti kako pojam karizme doživljavaju studenti, kako ga definiraju i koju osobu percipiraju kao karizmatičnu. Odabrani su studenti sa studija Odnosa s javnošću i studija medija na kojem se obrazuju stručnjaci za odnose s javnošću, osviješteni i educirani za prepoznavanje i najmanjih tragova iznimnih karizmatičnih darova u svakom pojedincu., For the expertise, as the most important and appreciated characteristic of a good speaker, it can be said that it is still as important today as in ancient times. Cicero said that a good speaker must be wise, possess broad knowledge and a high level of general culture. Contemporary authors also emphasise the importance of expertise, competence and knowledge, as primary ones with addition to some specific determinants such as persuasion, honour and charisma. The aim of this research was to determine how the concept of charisma is perceived by students, how they define it and which public figures they perceive as charismatic. Students were selected from the Public Relations and Media Studies, where public relations experts are educated, made aware and trained to recognize even the smallest traces of exceptional charismatic gifts in each individual.

Nadrealizam je umjetnički pokret koji je imao najjači utjecaj između dva svjetska rata. Jedan od najvažnijih tekstova je „Manifest nadrealizma”, u kojem André Breton govori o mašti, slobodi i prijašnjim pokretima. „San na javi” je kolekcija djela Radovana Ivšića. Sadrži tekstove o ratu, komunikaciji, nagradama, budućnosti itd. Simon Karlinski piše o ruskom nadrealizmu, njegovom odnosu s francuskim nadrealizmom i utjecaju Sovjetskog Saveza. Michael Sheringham govori o nadrealizmu u Francuskoj, njegovom dugoročnom utjecaju i aspektima ljudskog uma koje nadrealizam želi prikazati. Surrealism is an artistic movement that had the strongest influence between the two world wars. One of the most important texts is „Manifesto of Surrealism”, in which André Breton talks about imagination, freedom and the pre-existing movements. „San na javi” is a collection of Radovan Ivšić's works. It contains texts about war, communication, rewards, future, etc. Simon Karlinsky writes about Russian surrealism, its relationship with French surrealism and the Soviet Union's influence. Michael Sheringham talks about surrealism in France, it's long term effects and the aspects of the human mind that surrealism wishes to display.

U završnom radu izneseni su rezultati kvalitativnog istraživanja na temu tetovaža, odnosno značaja tetovaža za tetovirane osobe, prihvaćenosti i iskustava tetoviranih osoba u različitim sferama života. Istraživanje je provedeno na uzorku osoba koje imaju vidljive tetovaže, na vidljivim mjestima na tijelu. Korištena metoda u ovom istraživanju je polu-strukturirani intervju sa svrhom dobivanja što boljeg uvida u iskustvo navedenih sugovornika. Nakon provedenih intervjua i analize rezultata može se zaključiti da tetovaže danas imaju drugačiju svrhu od one koja je povijesno bila dominantna, a to je najčešće pripadnost određenoj skupini ljudi ili plemenima, isto tako motivi najčešće nisu vezani uz pomorstvo, plemena, vojsku ili bikere kao najdominantnije skupine osoba koje su bile tetovirane. Motivi su vezani prvenstveno uz živote sugovornika i estetiku. Analizom rezultata se isto tako došlo do zaključka da su tetovirane osobe uglavnom prihvaćene, iako neki sugovornici navode stigmatizaciju i diskriminaciju kao dio svojih iskustava. The final paper presents the results of qualitative research on the topic of tattoos, that is, the significance of tattoos for tattooed people, the acceptance and experiences of tattooed people in different spheres of life. The research was conducted on a sample of people who have visible tattoos, in visible places, solely for the purpose of better insight into the experiences of those people. The method used in this research is a semi-structured interview with the purpose of gaining as much insight as possible into the experience of the mentioned interlocutors. After the conducted interview and the analysis of the results, it can be concluded that tattoos today have a different purpose from the one that was historically dominant, which is most often belonging to a certain group of people or tribes, also the motives are usually not related to seafaring, tribes, the army or bikers as the most dominant groups of people who were tattooed. The motives are primarily related to the interlocutors' lives and aesthetics. The analysis of the results also led to the conclusion that tattooed people are mostly accepted, although not completely. Some participants cited stigma and discrimination as part of their experiences.

Alfred Jules Ayer (1910.-1989.), britanski filozof, vodeći predstavnik logičkog pozitivizma, utjecajan je mislilac i empirist čijoj se posebnoj filozofiji treba posvetiti iznimna pažnja. Naime, ostaje poznat po svojem djelu Jezik, istina i logika u kojem predočuje glavne karakteristike vezane za princip verifikacije. Spomenuti princip predstavlja proces utvrđivanja istinosne vrijednosti rečenica, čiji je fokus postavljen na otkrivanje značenja koje tvrdnje posjeduju. Također, Ayer se fokusira na eliminiranje metafizike i pseudo-tvrdnji kojima ista obiluje. Sukladno tomu što spomenuti filozof ostaje vjeran empirizmu i karakteristikama istoga, Ayer pokušava opovrgnuti pseudo-tvrdnje koje su uglavnom bazirane na pokušaju nadilaženja onog što je prethodno stečeno iskustvom te našim opservacijama. Posebnu pozornost posvećuje i navođenju jezičnih postavki kojima se to nastoji postići. Ujedno, u ovome je radu prikazan argument na temelju iluzije te različite vrste percepcija koje podrobno tumači u djelu Temelji empirijskog znanja. Ovaj rad također nudi prikaz filozofije mislilaca koji su utjecali na razvitak njegovog mišljenja, kao što su Ludwig Wittgenstein, Bertrand Russell i slično. U radu je također predočena i alternativa verifikacionističkoj teoriji značenja koju nudi Karl Popper; dakle, riječ je o principu falsifikabilnosti. Osim toga, rad sadrži i prikaz razmišljanja vrlo važnih autora koji, u velikoj većini slučajeva, podržavaju Ayerov koncept i koji upravo svoja filozofska djela temelje na istome. Alfred Ayer značajna je ličnost čija bi se filozofija i karakteristike iste trebale češće integrirati u filozofsko školstvo i obrazovanje, s obzirom na to da iznosi bitne pretpostavke o temama koje su važne za svakoga od nas i o kojima, čak i u svakodnevnom govoru, često vodimo rasprave.

Rad sadrži hrvatski prijevod njemačkog teksta "Von der Bedeutung zum Gemeinten (und zurück): Semantik und Noetik" (C. Knobloch) iz knjige "Sine ira et studio: Disziplinenübergreifende Annäherungen an die menschliche Kommunikation" (Wiesbaden: Springer, 2020). U radu se nalazi i njemački prijevod hrvatskog teksta "Claude Debussy i filmska glazba" (I. Paulus) objavljenog u časopisu "Književna smotra: časopis za svjetsku književnost" 2018. Diese Abschlussarbeit beinhaltet die Übersetzung des deutschen Textes "Von der Bedeutung zum Gemeinten (und zurück): Semantik und Noetik" (C. Knobloch) aus dem Buch "Sine ira et studio: Disziplinenübergreifende Annäherungen an die menschliche Kommunikation" (Wiesbaden: Springer, 2020) ins Kroatische. In der Arbeit befindet sich auch die Übersetzung des in der Zeitschrift "Književna smotra: časopis za svjetsku književnost" 2018 veröffentlichten kroatischen Textes "Claude Debussy i filmska glazba" (I. Paulus) ins Deutsche.

Tema je ovoga završnog rada usporedba enantiosemije u ruskome i hrvatskome jeziku. Izabrano je šest primjera enantiosema u ruskome i hrvatskome jeziku te se s njima uspoređuju njihovi ekvivalenti. Najprije se u uvodu postavlja pitanje hoće li biti sličnosti između navedenih primjera, ponajviše promatrajući sintaktičku funkciju leksema. Zatim se u prvome (teorijskom) poglavlju objašnjava definicija enantiosemije – antonimija unutar jednoga polisema. Nakon toga opisuju se vrste enantiosemije te njezin način nastanka. U praktičnome dijelu, odnosno drugome poglavlju, uspoređuje se šest ekvivalentnih parova ruskoga i hrvatskoga jezika. Na kraju se iznosi zaključak da su od navedenih četiri ruskih enantiosema svi hrvatski ekvivalenti također enantiosemi, ali da ekvivalenti od dva navedena hrvatska enantiosema nisu enantiosemi. Također se može zaključiti da, ako su oba člana jednoga para enantiosemi, imat će istu ili sličnu sintaktičku funkciju u rečenici. Ako je pak samo jedan član para enantiosem, on će moći ispunjavati čak do tri potencijalne sintaktičke funkcije u rečenici, dok onaj član koji nije enantiosem može imati samo jednu funkciju.

In this article, I propose to analyse the earliest Indian systematic discussion on the problem of meaning and denotation of words. The discussion itself seems to have been conceived within the famous Indian grammatical tradition (vyākaraṇa), and its definitive form was given by the Grammarian Patañjali (second century BC) in his work Mahābhāṣya. This whole discussion is carried over and further developed within classical Indian philosophy, beginning with the Nyāya school, whose positions regarding semantics are also analysed here, based on classical works of this school., U članku predlažem analizirati najraniju indijsku sustavnu raspravu o problemu značenja i denotacije riječi. Rasprava je, čini se, začeta u poznatoj indijskoj gramatičkoj tradiciji (vyākaraṇa), a svoj je konačni oblik dobila kod gramatičara Patañjalija (drugo stoljeće prije Krista) u djelu Mahābhāṣya. Čitava se rasprava prenijela i nadalje razvijala unutar klasične indijske filozofije, počevši sa školom Nyāya čija su stajališta vezana za semantiku ovdje također analizirana na osnovi klasičnih djela te škole., In diesem Artikel beabsichtige ich, die früheste indische systematische Diskussion über das Problem der Bedeutung und Denotation von Wörtern abzuhandeln. Die Diskussion selbst scheint innerhalb der illustren indischen grammatikalischen Tradition (vyākaraṇa) initiiert worden zu sein und nahm ihre endgültige Form im Werk Mahābhāṣya des Grammatikers Patañjali (zweites Jahrhundert v. Chr.) an. Die gesamte Diskussion wird innerhalb der klassischen indischen Philosophie fortgeführt und weiterentwickelt, beginnend mit der Nyāya-Schule, deren Standpunkte in puncto Semantik hier ebenfalls basierend auf klassischen Werken dieser Schule analysiert werden., Dans cet article, je propose d’analyser le plus ancien débat systématique sur les problèmes de signification et dénotation des mots. Ce débat semble être apparu au sein de la célèbre tradition grammaticale (vyākaraṇa), alors que sa forme définitive a été donnée par le grammairien Patañjali (deuxième siècle av. J.-C.) dans son œuvre Mahābhāṣya. Cette discussion dans son ensemble a été transmise et a poursuivi son développement au sein de la philosophie classique indienne, à commencer par l’école Nyāya, dont les positions, au regard de la sémantique, sont également analysées dans le présent travail sur la base des œuvres classiques de cette école.

La microestructura de un diccionario se refiere al contenido y la composición del artículo lexicográfico. La parte más pequeña e importante del diccionario es el artículo lexicográfico. El artículo contiene la parte informativa donde podemos encontrar las informaciones sobre las categorías gramaticales, la ortografía, las marcas, restricciones de uso y etcétera. Un aspecto más significativo del artículo lexicográfico son las acepciones. Los lexicógrafos son los que determinan que acepciones van a incluir en los diccionarios. Mikrostruktura rječnika odnosi se na sadržaj i sastav leksikografskog članka. Najmanji i najvažniji dio rječnika je leksikografski članak. Članak sadrži informativni dio u kojem možemo pronaći informacije o gramatičkim kategorijama, pravopisu, oznakama, ograničenjima upotrebe i slično. Značajniji aspekt leksikografskog članka su značenja. Ta se značenja odnose na ona značajna. Leksikografi su ti koji određuju koja će značenja biti uključena u rječnike.

Ovaj diplomski rad bavi se pojmom znaka i problemom uspostavljanja značenja u romanima Luke Bekavca Drenje, Viljevo i Policijski sat. U teorijskom dijelu rada pri-kazujemo pojam znaka, objašnjavamo dekonstrukciju i njene najvažniji pojmove kao i Barthesovu filozofiju tekstualnosti. Na primjeru navedenih romana istražili smo i oprimjerili načine pomoću kojih se autor poigrava sa čitateljskim očekivanjima te pro-izvodi neodređenost značenja. Naime, zaključili smo kako traganje za smislom i ne-kim konačnim jednoznačnim značenjem nije primarno već je to jednostavno užitak u tekstu. This thesis deals with the problem of a sign and the problem of establishing meaning in the novels of Luka Bekavac Drenje, Viljevo and Policijski sat. In the the-oretical part of the paper we present the concept of sign, explain deconstruction and its most important concepts as well as Barthes' philosophy of textuality. On the example of these novels we explored and exemplified the ways in which the author plays with the reader's expectations and produces indecision of meaning. Namely we concluded that the search for meaning and some final meaning is not primarily but pleasure in the text.

Este trabajo de fin de grado trata el análisis de la voz pasiva a través de la traducción de un texto del español al croata. El texto que se usa como corpus es la primera parte del cuento “Un ladrón y su mujer”, escrito por el autor chileno Manuel Rojas. El propósito de este trabajo es mostrar qué posibilidades ofrece la lengua croata para la traducción de construcciones pasivas del español, dado que en ambas lenguas su uso es poco frecuente. Para obtener una imagen completa del tema, en el trabajo se define la voz pasiva y se presentan sus características y su uso. Asimismo, se explican la construcción y los valores de diferentes tipos de oraciones pasivas. También, a través de cinco ejemplos extraídos del texto, se analiza la traducción de la voz pasiva, se ofrecen otras posibles soluciones y se explica la razón por la que se han elegido precisamente aquellas soluciones en la traducción. Ovaj završni rad bavi se analizom pasiva uz pomoć prijevoda teksta sa španjolskog na hrvatski jezik. Tekst koji se koristi kao korpus prvi je dio priče "Un ladrón y su mujer", čileanskog autora Manuela Rojasa. Svrha ovog rada je pokazati koje mogućnosti hrvatski jezik nudi za prijevod pasivnih konstrukcija sa španjolskog jezika, jer je u oba jezika njegova upotreba rijetka. Za cjelovit prikaz teme, u radu se definira pasiv te se prikazuju njegove karakteristike i njegova upotreba. Također su objašnjene konstrukcija i vrijednosti različitih vrsta pasivnih rečenica. Isto tako, kroz pet primjera preuzetih iz teksta, analizira se prijevod pasiva, nude se druga moguća rješenja i objašnjava razlog zašto su odabrana konkretna prijevodna rješenja.

U radu se istražuje uloga i psihološka perspektiva glazbe u filmu na primjeru triju filmova iz opusa Stanleya Kubricka (Paklena naranča, Isijavanje i Oči širom zatvorene). Uvodna poglavlja posvećena su pregledu odabranih kategorija glazbenih uloga u vizualnom kontekstu, kratkom pregledu Kubrickova stvaralaštva, preispitivanju odnosa između glazbe, emocija i filma, te interaktivnim audiovizualnim procesima, dok jezgru rada čini tablična interdisciplinarna analiza odabranih narativa i glazbe. Kubrick je zaslužan za radikalnu promjenu u percepciji i važnosti filmskog zvučnog zapisa koji u njegovim filmovima karakterizira izbor primjera iz umjetničke glazbe, popularne glazbe i elektronički produciranih glazbenih inovacija. U radu su formulirana neka od sljedećih pitanja: kako glazbeno značenje korespondira s filmskim značenjem, u kojoj mjeri i na koji način glazba utječe na emocionalni svijet gledatelja- slušatelja, te koji se kognitivni procesi aktiviraju u mentalnom sklopu pojedinca pri doživljaju glazbe u filmu. Unutar interdisciplinarne analize, glavnu psihološku teorijsku okosnicu predstavlja model BRECVEMA (Juslin i Västfjäll, 2016.). Sintetičko audiovizualno iskustvo razlaže se na psihofizičke mehanizme koji se aktiviraju i povezuju s određenim glazbenim primjerima iz analiziranih filmova. Slika i riječi predstavljaju objektivno i uže referentno značenje filmskog narativa, a glazba oblikuje emocionalne reakcije publike i njenu prosudbu subjektivne umjetničke vrijednosti. Kroz rad se ističe Kubrickov modus operandi prema kojemu glazba ne gubi svoju umjetničku autonomnost i subjektivnu vrijednost, već je integrira i donosi nova značenja u kombinaciji s vizualnim medijem.

In this paper Gärdenfors’s geometric approach to meaning in natural language is compared to Jackendoff's algebraic one, and this is done against the backdrop of formal semantics. Ultimately, the paper tries to show that Jackendoff's framework is to be preferred to all others. The paper proceeds as follows. In Section 2, the common theoretical commitments of Gärdenfors and Jackendoff are outlined, and it is attempted to argue briefly that they are on the right track. In Section 3, the basics of the two frameworks to be compared are laid out, and it is assessed how they deal with some central issues in semantic theory, namely reference and truth, lexical decomposition, and compositionality. In Section 4, we get into the nitty-gritty of how Gärdenfors and Jackendoff actually proceed in semantic analysis, using an example of a noun and a verb (embedded in a sentence). In Section 5, the merits of Gärdenfors's empiricism when it comes to word learning and concept acquisition are assessed and compared to the moderate nativism of Jackendoff, and it is argued that Jackendoff's nativism is to be preferred. In the sixth section, the semantic internalism common to both frameworks is commented on., U ovom članku uspoređuje se Gärdenforsov geometrijski pristup značenju u prirodnom jeziku s Jackendoffovim algebarskim pristupom, i to na pozadini formalne semantike. U konačnici, tvrdi se da Jackendoffov teorijski okvir treba preferirati u odnosu na sve druge. Članak je organiziran kako slijedi. U prvom odjeljku, navode se teorijska gledišta zajednička Gärdenforsu i Jackendoffu, te se ukratko argumentira da su na dobrom tragu. U drugom odjeljku, iznose se osnove dvaju teorijskih okvira koji su predmetom usporedbe, te se razmatra na koji se način nose s nekim središnjim temama semantike, naime s referencijom i istinom, leksičkom dekompozicijom i kompozicionalnošću. U trećem odjeljku, ulazi se u detalje toga kako Gärdenfors i Jackendoff zaista postupaju pri semantičkoj analizi, služeći se primjerom imenice i glagola (uklopljenog u rečenicu). U četvrtom odjeljku, razmatraju se dosezi Gärdenforsovog empirizma glede učenja riječi i stjecanja pojmova i uspoređuju se s Jackendoffovim umjerenim nativizmom, te se tvrdi da Jackendoffovom nativizmu treba dati prednost. U završnom odjeljku, komentira se semantički internalizam koji je zajednički obama okvirima.

Pojam konceptualne metafore pojavio se 80-ih godina prošloga stoljeća. Lakoff i Johnson objavili su knjigu Metafore koje život znače i njome postavili temelje za njezin daljnji razvoj. Sjeme konceptualne metafore, zakopano je duboko u našim kognitivnim procesima i ona je prisutna u svakodnevnom govoru, iako toga nismo ni svjesni. Kako u svakodnevnim situacijama, tako i u različitim književnim oblicima. Bajka je jedna od književih vrsta u kojoj se skriva pregršt mističnoga, na prvi pogled oku nevidljivih detalja i značenja kojima moramo otkriti smisao. Polazimo od toga da su upravo metafora, metonimija i konceptualna metafora nositeljice skrivenoga značenja u književnoj vrsti zvanoj bajka. Cilj je ovoga rada prikazati, odnosno pronaći metafore, metonimije, i na koncu, konceptualne metafore u bajkama braće Grimm. U radu je analizirano 46 bajki braće Grimm, koje je objavio Philip Pullman, a s engleskoga jezika na hrvatski prevela je Husić Snježana. The term of conceptual metaphor emerged in the 1980s. Lakoff and Johnson have published the book Metaphors We Live By and placed the discipline for its furher development. Conceptual metaphor is shaped in our cognitive processes and it is present in everyday speech, even though we are not even aware of it, it happens both in everyday situations and in various literary forms. A fairy tale is the type of story where there are a lot of at first glance invisible details with meanings that are hidden which we must discover. The fact is that metaphor, metonymy and conceptual metaphor are the ones that carry the hidden meaning in a fairy tale. The aim of this dissertation is to present, apropos, to find metaphors, metonymies and conceptual metaphors in the fairy tales of the Grimm brothers. In the dissertation you will find analysis of 46 fairy tales of the Grimm brothers which is published by Philip Pullman and translated from english into croatian by Snježana Husić.

Este trabajo de fin de grado consiste en el análisis de la traducción del español al croata de un fragmento del texto “Claves históricas y educativas de la Restauración y de la Segunda República (1876-1936)” escrito por Juan Antonio Lorenzo Vicente. El objetivo es demostrar las posibilidades de traducir la voz pasiva de la lengua española al croata. Aunque el uso de la voz pasiva en español es más frecuente que en el idioma croata, la voz pasiva es una forma verbal que no es característica para el habla cotidiana de ninguna de estas lenguas, pero que puede y, generalmente, se suele utilizar tanto en medios escritos, como en textos oficiales. Para un mejor entendimiento de la voz pasiva, en el trabajo se muestra su división según las estructuras sintácticas, al igual que según el significado. Asimismo, en el trabajo se presentan todas las posibilidades de la construcción pasiva del lenguaje, dependiendo de la función que desempeñan. En el análisis de la traducción se presentan varias soluciones de traducción de esta forma verbal al idioma croata. Ovaj rad se bavi analizom prijevoda jednog dijela teksta „Claves históricas y educativas de la Restauración y de la Segunda República (1876-1936)” autora Juan Antonia Lorenza Vicente sa španjolskog jezika na hrvatski da bi se pokazale mogućnosti prijevoda pasiva u španjolskom jeziku. Iako je upotreba pasiva u španjolskom jeziku učestalija nego u hrvatskom jeziku, pasiv je glagolsko stanje koji nije svojstveno svakodnevnom govoru nijednog od navedenih jezika, no može se i običava koristiti u formalnijim i službenijim tekstovima. Pasiv je glagolsko stanje kojim se označava neka radnja koju trpi subjekt, tj. trpno glagosko stanje. Radi boljeg shvaćanja pasiva, na početku ovog rada objašnjava se njegova konstrukcija na sintaktičkoj razini te njegova upotreba u španjolskom jeziku. Također, u radu se prikazuju sve mogućnosti pasivne jezične konstrukcije, ovisno o situaciji u kojoj se pasiv nalazi. U analizi prijevoda, prikazuju se- i različite mogućnosti prijevoda ovog glagolskog stanja u hrvatskom jeziku za navedene konstrukcije.

Este trabajo de fin de grado, bajo el título “Valores del subjuntivo en traducciones del español al croata”, trata sobre el análisis de la traducción del subjuntivo. El corpus de este trabajo está formado por la primera parte de la novela “Entre visillos”, de la escritora española Carmen Martín Gaite. El propósito del trabajo es mostrar qué valor obtiene el modo subjuntivo en su traducción al croata dado que este no existe en la lengua croata estándar. Para obtener una imagen completa del tema, en el trabajo se explica el significado del modo subjuntivo y su uso. También se describen los tiempos del subjuntivo. Asimismo, el trabajo contiene el análisis de cinco oraciones en las que aparece el modo subjuntivo y su objetivo es mostrar los equivalentes del modo subjuntivo en la traducción a la lengua croata. Cabe destacar que las oraciones han sido traducidas con diferentes tiempos verbales de la manera más fiel posible con especial cuidado para que las oraciones traducidas no pierdan su significado ni sentido. Ovaj preddiplomski rad, pod naslovom „Vrijednosti konjunktiva u prijevodima sa španjolskog na hrvatski“, bavi se analizom prijevoda konjunktiva. Korpus ovog rada čini prvi dio novele „Iza zastora”, španjolske spisateljice Carmen Martín Gaite. Cilj rada je prikazati koju vrijednost stječe konjunktiv u prijevodu na hrvatski budući da isti ne postoji u hrvatskom standardnom jeziku. Za cjelovit prikaz teme, u radu se objašnjava značenje konjunktiva i njegova uporaba. Također se opisuju vremena unutar konjunktiva. Nadalje, rad sadrži analizu od pet rečenica u kojima se pojavljuje konjunktiv i njegov cilj je pokazati ekvivalente konjunktiva u prijevodima na hrvatski jezik. Bitno je istaknuti da su rečenice prevedene različitim glagolskim vremenima na što vjerodostojni način pri čemu se posebno pazilo da prevedene rečnice ne izgube svoje značenje ni smisao.

Este trabajo de fin de grado trata sobre el análisis de la traducción del español al croata de las perífrasis verbales en el relato corto “¡Por Dios, no te cases!” escrito por EM Ariza. El propósito de este trabajo es demostrar las peculiaridades en la traducción de las perífrasis verbales de la lengua española, que es extremadamente rica en estas características sintácticas, a la lengua croata, en la que las perífrasis verbales no existen. También, el trabajo nos introduce las perífrasis verbales de la lengua española a través de las categorías gramaticales, definiciones y ejemplos. Asimismo, analiza las construcciones y formas gramaticales similares en la lengua croata a la hora de elegir el equivalente de significado en la traducción croata, las posibilidades de la traducción contextual y, finalmente, la elección de la solución más adecuada en el ejemplo del relato corto mencionado. Ovaj završni rad na preddiplomskom studiju bavi se analizom prijevoda glagolskih perifraza iz kratke priče “Por Dios no te cases” autora EM Arize sa španjolskog na hrvatski jezik. Cilj ovog rada je prikazati specifičnosti prevođenja glagolskih perifraza iz španjolskog jezika, koji je izuzetno bogat ovim sintaktičkim obilježjima, na hrvatski jezik u kojem one ne postoje. Također, rad nas upoznaje s glagolskim perifrazama u španjolskom jeziku preko gramatičkih podjela, definicija i primjera. Nadalje, analiziraju se slične gramatičke konstrukcije i oblike u hrvatskom jeziku pri biranju značenjskog ekvivalenta u prijevodu na hrvatski jezik, mogućnosti kontekstualnog prijevoda te odabir rješenja na primjeru spomenute priče.

Svaki čovjek posjeduje raznolik opseg rječnika. Kod djeteta rječnik se najčešće obogaćuje u školi tijekom nastavnog procesa. Usvajanje značenja novih riječi u školama još uvijek nije zastupljeno u dovoljnoj mjeri, a u nekima se čak taj problem i zanemaruje. Proširivanje djetetova rječnika ovisi o mnogočemu, ali ključnu ulogu ima učitelj razredne nastave koji treba obogatiti nastavni sat strategijama razumijevanja značenja riječi. Zbog toga je za temu diplomskog rada odabrana tema Strategija razumijevanja značenja riječi u razrednom kontekstu. Cilj je provedenog istraživanja, koje je analizirano u praktičnom dijelu rada, utvrditi koje strategije razumijevanja značenja riječi učitelji najčešće koriste. Je li riječ o tzv. neplaniranom podučavanju (odnosi se na spontane reakcije nastavnika u cilju pružanja pomoći kada učenici čitajući tekst naiđu na riječ čije je značenje nepoznato) ili je riječ o tzv. planiranom podučavanju (usmjereno je na namjernu, eksplicitnu primjenu odabranih strategija podučavanja) u svrhu proširivanja učenikova vokabulara. Za istraživanje se koristila anketa, a istraživanje je provedeno na uzorku od 81 učitelja razredne nastave na područjima Osječko-baranjske županije, Požeško-slavonske županije, Virovitičko-podravske županije, Primorsko-goranske županije, Splitsko-dalmatinske županije i Grada Zagreba. Everyone possesses a diverse range of vocabulary. When it comes to the children, vocabulary is most often enriched in schools during the teaching process. The acquisition of the meaning of new words in schools is still not adequately represented, and in some, this problem is even being neglected. Expanding a child’s vocabulary depends on numerous things, but the key role is played by the primary school teacher who needs to enrich the lesson with strategies for understanding the meaning of words. Therefore, the topic Strategy for understanding the meaning of words in the classroom context was chosen for the thesis. The aim of the research, which is analysed in the practical part of the paper, is to determine which strategies for understanding the meaning of words primary teachers use most often. There are two possible strategies, the so-called unplanned teaching ( refers to spontaneous reactions of teachers to assist when students reading a text come across a word whose meaning is unknown) or the so-called planned teaching ( focused on the intentional, explicit application of selected teaching strategies) to expand the student's vocabulary. A questionnaire was used for the research and it was conducted on a sample of 81 primary school teachers in the areas of Osijek-Baranja County, Požega-Slavonia County, Virovitica-Podravina County, Primorje-Gorski Kotar County, Split-Dalmatia County and the City of Zagreb.

Music semiotics is a branch of music theory that has been particularly developing since the 1960s. As semiotics moved from general linguistics, structuralism and theory of communication to cognitive and psychological linguistics, as sources of understanding music cognition – that is, as it moved from “hard” to “soft” semiotics as Agawu calls them (1999: 154) – its vocabulary became strongly metaphoric and complex. At the same time, there was no strict convention concerning the usage of the vocabulary in question. In this paper, I will focus on some important interrelated issues of music semiotics vocabulary, such as the concept of meaning, and all rhetorical variations regarding this term in music. Special attention will be given to explanation of terminological issues of the two most prominent “languages” of music semiotics, that of Robert Hatten and Eero Tarasti., Glazbena semiotika grana je teorije glazbe koja se posebno razvijala od 1960-ih. Kako se semiotika odmaknula od opće lingvistike, strukturalizma i teorije komunikacije ka kognitivnoj znanosti i psiholingvistici, kao izvorima razumijevanja glazbene kognicije – tj. prelazeći iz „tvrdeˮ u „mekanuˮ semiotiku, kao što ih Agawu naziva (1999: 154) – njezin je vokabular postao izrazito metaforičan i složen. Istodobno, nije bilo stroge konvencije o upotrebi toga rječnika. U ovome su radu razmatrana neka međusobna i važna pitanja glazbene semiotike, kao što je koncept značenja i sve retoričke varijacije u vezi s tim pojmom u glazbi. Posebna je pozornost posvećena objašnjenju terminoloških pitanja dvaju najistaknutijih „jezikaˮ glazbene semiotike, Roberta Hattena i Eera Tarastija.