Search

Stevan Ivanić was a Serbian physician and head of the Health Services in the Kingdom of Yugoslavia. A Socialist in his youth, in 1934 he joined the Zbor movement and promoted right-wing ideological views. He was commissar of social affairs and public health in 1941, and after the war he went into exile, where he died in 1948. The Communist authorities proclaimed him a criminal and traitor. So far, Ivanić’s biography has been available only in short encyclopedia entries. This paper is an attempt to supplement it with data from available archival material, periodicals and published literature and to present a fuller view of his professional and ideological-political activities and positions.

Wydział Teologii, Instytut Nauk Teologicznych; promotor rozprawy doktorskiej: ks. dr hab. Sławomir Pawłowski, prof. KUL, promotor pomocniczy: ks. dr Grzegorz Giemza Niniejsza dysertacja dotyczy funkcjonowania duszpasterstwa Kościoła Ewangelicko-Augsburskiego w Polsce w latach 1994-2019. W ogólny problem naukowy wpisują się szczegółowe problemy badawcze zawarte w pytaniach: jakie są obszary i rodzaje duszpasterstwa Kościoła Ewangelicko-Augsburskiego w Rzeczypospolitej Polskiej w latach 1994-2019, W pierwszym rozdziale zostało zdefiniowane pojęcie duszpasterstwa w rozumieniu luterańskim, a także przedstawione wybrane wzorce i przykłady duszpasterzy. W drugim rozdziale zostały przedstawione obszary duszpasterstwa z perspektywy Kościoła Luterańskiego w Polsce. Ten rozdział dotyczył najpierw parafii (inaczej zboru) jako obszaru działań duszpasterskich, w tym duszpasterstwa dzieci, młodzieży, i tzw. duszpasterstwa odwiedzinowego. Następnie zostały opisane duszpasterstwa środowiskowe: w szpitalu, osób niesłyszących, w wojsku, w więzieniu, straży pożarnej, policji, motocyklistów, duszpasterstwo w mediach i w domach opieki. W rozdziale trzecim scharakteryzowano rodzaje duszpasterstwa, m.in. systemowego, duszpasterstwa duszpasterzy oraz międzywyznaniowego, ewangelizacyjno-misyjnego, międzykulturowego i międzyreligijnego. Treścią rozdziału czwartego było zagadnienie kształcenia i szkolenia w duszpasterstwie. Omówione zostały kompetencje duszpasterza i jego znaczenie jako osoby. Podjęta została także kwestia kształcenia akademickiego duszpasterzy, Instytutu Pastoralnego KEA, praktyk studenckich, okresu kandydackiego, ustawicznego kształcenia duchownych i kursów duszpasterskich. This dissertation concerns the functioning of the pastoral ministry of the Evangelical-Augsburg Church in Poland in the years 1994-2019. The general scientific problem is embedded in detailed research problems contained in the questions: what are the areas and types of pastoral ministry of the Evangelical-Augsburg Church in the Republic of Poland in the years 1994-2019. In the first chapter, the concept of pastoral ministry in the Lutheran understanding was defined, and selected models and examples of pastoral workers were presented. The second chapter presented areas of pastoral ministry from the perspective of the Lutheran Church in Poland. This chapter firstly dealt with the parish (or church) as an area of pastoral activity, including pastoral care of children, youth, and the so-called visiting ministry. Next, environmental ministries were described: in hospitals, for the deaf, in the army, in prisons, fire departments, police motorcyclists, pastoral care in the media and in nursing homes. Chapter three characterized the types of pastoral care, including systemic pastoral care, pastoral care of pastors and interfaith, evangelization and missionary, intercultural and interreligious pastoral care. The content of the fourth chapter was the issue of education and training in pastoral ministry. The competencies of the pastor and his importance as a person were discussed. The academic training of pastors, the KEA Pastoral Institute, student internships, the candidacy period, continuing education of vicars and pastoral courses were also addressed.

This edited volume embarks on an in-depth analysis of the main features of the political ideology and activities of the Serbian right wing from the assassination of King Alexander Karadjordjević in October 1934 to the Kingdom of Yugoslavia's destruction in April 1941 during the Second World War. This is a period that constitutes a distinctive era in Yugoslav history, which also coincides with the Europe-wide rise of right-wing extremism, a congruence that justifies the chosen time-frame. More specifically, it examines the ruling Yugoslav Radical Union (JRZ) under both its presidents, Milan Stojadinović and Dragiša Cvetković, Stojadinović's Serbian Radical Party (SRS), Dimitrije Ljotić's ZBOR and Svetislav Hodjera's Yugoslav People's Party (Borbaši), with special reference to the influential theories from fascism studies. In addition, there is also a selection of prominent intellectuals, eminent writers and clerics, whose outlook and activities informed, to a certain degree, the political climate of right-wing politics in Serbia/Yugoslavia. Scrutinizing their work and publicly aired views might provide more nuanced and distinctive insights into the complex reality of right-wing attitudes than those obtained from studying political parties and government agencies.

Istra je, kao multinacionalna sredina, kroz povijest prihvaćala različite načine pjevanja i sviranja. Nakon proučavanja zborskih skladbi istarskih skladatelja, ovaj rad donosi prikaz mog rada na kreiranju vlastitih skladbi inspiriranih istarskim napjevima. Uz pregled istarske narodne glazbe (sviranje, pjevanje i ples), u radu se opisuje način zapisivanja istarskih napjeva kao i njihova primjena u umjetničkoj glazbi. Glavni dio rada su dvije skladbe, kreirane različitim pristupima. Radi boljeg razumijevanja tijeka priređivanja i skladanja, predstavljene su osnovne značajke zborske fakture te kratki osvrt na razvoj klavira i njegovu literaturu, s naglaskom na oblik – tema s varijacijama. Prva skladbe Zaspal Pave, pisana je za mješoviti zbor po uzoru na istoimeni narodni napjev, dok je napjev preuzet iz skladbe Svatovska (dio Zlatićeve Istarske suite), bio inspiracija za skladbu Pojmo, pojmo pisanu za klavir solo. Istria, a multicultural and multi-ethnic region, has historically embraced different ways of singing and playing musical instruments. After analysing the choral compositions of Istrian composers, this paper aims to present the development of personal compositions, which were inspired by Istrian melodies. In addition to that, the paper also provides an overview of Istrian folk music (e.g. playing instruments, singing and dancing) and describes different methods of documenting Istrian melodies along with their usage in music. The main part of the work involves two compositions, which were devised by different approaches. In order to understand the process of preparation and composition, the paper also describes the basic features of choral polyphony and a brief overview of the development of piano and piano-related literature, with an emphasis on form (e.g. variations on a theme). The first composition Zaspal Pave was modelled for mixed choir and based on the homonymous folk melody. The second composition Pojmo, pojmo, written for solo piano, was inspired by the melody from the composition Svatovska, a part of Zlatić’s Istarske suite.

Tema rada je informacijski sustav za zborove. Rezultat su mrežna i mobilna (Android) aplikacija. Sustav je namijenjen zborovima za lakšu organizaciju, komunikaciju i međusobno povezivanje. Dostupne funkcionalnosti su dodavanje i upravljanje zborovima, projektima, događajima, obavijestima, pitanjima, datotekama, javnim profilima te razmjena poruka i obavijesti u stvarnom vremenu. Postoji i forum za rasprave. Unutar rada napravljena je analiza već postojećih rješenja, specifikacija zahtjeva te prikaz konceptualnog i relacijskog modela podataka. Relacijski model objašnjen je i popraćen slikama. Sve funkcionalnosti sustava objašnjene su te su također prikazane slikama. Na kraju rada nalazi se popis korištenih alata i tehnologija te literatura koja je korištena za izradu ovog informacijskog sustava. The thesis describes a proprietary choir information system. Result of the work are web and mobile (Android) applications. The system is intended for choirs to assure easier organization, communication and mutual linkage of people. Available functionalities include adding and managing choirs, projects, notifications, polls, files, public profiles. Messaging and notifications are supported in real time. The system includes forum for discussions. The work contains analysis of existing solutions, specification of requirements and conceptual and relational data models. Relational model is explained by diagrams and the features are explained and illustrated with pictures. The end of the work lists the tools and technologies used for development of this information system.

U članku se, na osnovu neobjavljene građe iz nemačkih i srpskih arhiva, razmatraju priroda i intenzitet veza koje je Jugoslovenski narodni pokret Zbor ostvario sa različitim organima nacističke Nemačke tokom međuratnog perioda. Poseban akcenat stavljen je na aferu „Tehnička unija“ iz 1937. godine, kada je JNP Zbor optužen da prima finansijsku pomoć od Nemačke i da predstavlja agenturu njene obaveštajne službe. Since its creation in 1935, the Yugoslav National Movement Zbor had a special connection with Nazi Germany. Dimitrije Ljotić quickly overcame his initial skepticism toward National Socialism and the movement adopted an un mistakably pro-Nazi stance. This shift did not go unnoticed by the German side, and after April 1936 the YNM Zbor maintained contacts with various German official and unofficial representatives. As a result, in late 1936 an ambitious plan was hatched, which foresaw the establishment of the so called “Technische Union” society. The TU was supposed to be a joint Yugoslav-German venture which would increase economic cooperation between the two countries and simultaneously strengthen Zbor’s position in Yugoslavia. However, Yugoslav Prime Minister Milan Stojadinović did not look favorably upon the possible strengthening of Zbor.

Tema ovoga rada ima za cilj povezati pojmove organizacijske kulture sa sličnim pojavama koje čine kulturu pjevačkog zbora i preko pojmova karakterističnih za ekonomiju utvrditi koji su primjenjivi na organizaciju rada pjevačkoga zbora. Pjevački je zbor zajednica te u njemu postoji organizacijska kultura. Organizacija jedne takve glazbene zajednice usmjerena je na interakciju zborskih pjevača, koji vođeni vizijom dirigenta, tijekom dužeg vremena stvaraju kulturu pjevačkoga zbora, koja je preduvjet trajnom uspjehu i razvijanju određenog imidža zbora. U glazbenom je smislu kod pjevačkog zbora važno uskladiti sve glazbene i druge elemente koji čine jedinstvenu kulturu ansambla poput pjevačkoga zbora, kako bi pjevački zbor bio uspješan i prepoznatljiv. Organizacijski menadžment kod glazbenog ansambla očituje se u planiranju programa, audiciji, selekciji, organizaciji pokusa, javnih nastupa, natjecanja i dr., te se može zaključiti kako dirigent mora posjedovati i određene liderske, tj. menadžerske kompetencije. Presudna uloga u stvaranju kulture pojedinog pjevačkoga zbora u rukama je uspješnog voditelja. On svojim sposobnostima, znanjem i motiviranošću inspirira i uspijeva prenijeti znanja, vještine, vrijednosti te zajedno sa svojim članovima stvara određeni imidž zbora, svojstven samo njima The aim of this thesis is to relate notions of organizational culture to similar phenomena which make up the culture of the choir and to determine through terms specific to economics, which are applicable to the organization of the choir. A Choir is a community and has an organizational culture. The organization of such a musical community is focused on the interaction of the choir singers, who, guided by the conductor's vision, over a certain period of time create the culture of the choir, which is a prerequisite for the continued success and development of a certain image of the choir. In terms of music, it is important for the choir to harmonize all the musical and other elements which make up a unique ensemble culture, such as the choir, in order for the choir to be successful and recognizable. Organizational management in a musical ensemble is evident in program planning, audition, selection, organization of experiments, public appearances, competitions, etc., and it can be concluded that the conductor 34 must possess certain competence in leadership, i.e. managerial competence. The crucial role of creating the culture of a particular choir is in the hands of the successful leader. He inspires and manages to convey knowledge, skills, values with his abilities, knowledge and motivation and together with his members he creates a certain image, which is unique to the choir.

Posao učitelja glazbe, osim podučavanja glazbene teorije, uključuje podučavanje pjevanja učenika u školama i u zborovima. Dužnost glazbenog pedagoga je promatranje i pravilno vođenje djece ili odraslih prilikom bilo kakve vrste muziciranja. U ovom radu naglasak je na pjevanju. Kako bi se vokalni aparat pravilno razvio, nužno ga je pravilno postaviti i koristiti već od najranijeg uzrasta. Kroz rad opisan je vokalni aparat te njegovi dijelovi i funkcije svakog pojedinog dijela, od misli do samog nastajanja zvuka. Osim opisa vokalnih organa, rad sadrži dvanaest pjesama odabranih iz literature koja se koristi uglavnom u osnovnim školama. Pjesme su metodički obrađene, te su priložene adekvatne vježbe upjevavanja i stvari na koje bi pedagog trebao obratiti pažnju prilikom obrade. Our job as a music teacher, except teaching music theory, includes teaching students how to sing in schools and choirs. The duty of the teacher is to observe and accurately lead the students, either kids or grown-ups, during any kind of musical activities. In this paper, the main topic is singing. Our vocal apparatus needs to develop in a way in which it will be used correctly, so we need to set it correctly at our earliest age. Through the paper the functions and parts of the vocal apparatus are explained, from how we get the thought to speak to the emission of the voice itself. Except the vocal apparatus, the paper contains twelve songs picked from children’s song books, mainly used in elementary schools. The songs are methodically explained and also additional various vocal exercises are included as well as things that a teacher should keep in mind during the teaching of the song.

Istarsko-primorska glazba već je u prošlom stoljeću postala predmetom istraživanja etnomuzikologa i melografa. Uz Franju Kuhača (koji je bio otac etnomuzikologije), javljaju se i ostali melografi i skladatelji poput Matka Brajše Rašana, Ivana Matetića-Ronjgova, Slavka Zlatića i drugih. Glazbeno naslijeđe regije ukazuje na nekoliko načina pjevanja kao i na različite instrumente. Istra, kao multinacionalna sredina, prihvaćala je različite načine pjevanja i sviranja. Narodno se pjevanje krenulo razvijati od dvoglasnog pjevanja, a skladatelji su na bazi pretežno dvoglasnih zapisa kreirali skladbe za zbor i tako dali veliki doprinos zborskoj umjetničkoj literaturi. Veliku ulogu u zborskim skladbama igra i harmonijska nadgradnja (napjeva) uz karakteristične elemente istarsko-primorskog glazbenog izričaja. In the last century, the Istrian-Littoral music has become the subject of research of various ethnomusicologists and music collectors. Alongside Franjo Kuhač, the father of ethnomusicology, some prominent music collectors and composers were Matko Brajša Rašan, Ivan Matetić-Ronjgov, Slavko Zlatić and many others. The musical heritage of the region emphasises several ways of singing as well as the usage of numerous instruments. Istria, as a multinational region, has always embraced different ways of singing and playing. The traditional folk singing started to develop from two-part singing. The composers created choir compositions based on two-part notations and thus gave a major contribution to the choral artistic literature. Additionally, the harmonic upgrade of the melodies with the characteristic elements of Istrian-Littoral musical expression plays a significant role in choral compositions.

Među onim Heraklitovim gnomama u kojima se iskazuje prijekor prema različitim oblicima ondašnjega hellenskog bogoštovlja, to jest prema načinu izvršavanja bogoštovnih obreda, ističu se one koje se odnose na misterijski obred i na misterijsko bogoštovlje uopće. Pod misterijskim bogoštovljem u Heraklita se misli, s jedne strane, na eleusinske i dionyske, odnosno orphičko-dionyske misterije, a s druge strane, na misterijska obilježja dionyskih hthonskih svetkovina, što dolazi do izraza u gnomama o lenajskoj svetkovini i o lenama i bakchima kao sudionicima u toj svetkovini. Iza Heraklitova napada na misterijsko bogoštovlje krije se prijepor između Heraklita i Orphika, koji svoj nauk o besmrtnosti duše dovode u vezu s mitom o Dionysu Zagreju ili hthonskom Dionysu. Nasuprot orphičkom prevladavanju smrti besmrtnim životom duše i razdvajanju duše i tijela, u Heraklita se stječe uvid u istost i jedinstvo života i smrti te usmrtivu nesmrtnost sebe otjelovljujuće duše. Nesvetom i prividnom posvećenju misterijskog bogoštovlja Heraklit suprotstavlja istinsko posvećenje u otajstvo onoga mudrog, koje se sastoji u sebespoznaji kao suzborju zbora čovječje duše i uvijek jesućega zbora samog., Unter den Gnomen Heraklits, in denen der Tadel gegenüber verschiedenen Formen der damaligen hellenischen Götterverehrung, bzw. der Ausübung von kultischen Handlungen vorgebracht wird, heben sich diejenigen hervor, die sich auf die Mysterienriten und die Mysterienkulte beziehen. Darunter werden bei Heraklit einerseits die eleusinischen und dionysischen, bzw. orphischdionysischen Mysterien verstanden, und andererseits gewisse Elemente des Mysterienkultes in der Verehrung des chthonischen Dionysos, was in den Gnomen über das lenäische Fest und über die Lenen und Bakchen als Teilnehmer an diesem Fest zum Ausdruck kommt. Hinter Heraklits Angriff gegen Mysterienkulte verbirgt sich eigentlich die Auseinandersetzung mit den Orphikern, die ihre Lehre von der Unsterblichkeit der Seele mit dem Mythos von Dionysos Zagreus oder dem chthonischen Dionysos in Verbindung setzen. Im Gegensatz zur orphischen Überwindung des Todes durch das unsterbliche Leben der Seele und die Trennung von Seele und Leib, wird bei Heraklit die Einsicht in die Selbigkeit und Einheit von Leben und Tod gewonnen, sowie in die sterbliche Unsterblichkeit der sich selbst einverleibenden Seele. Der unheiligen und scheinbaren Einweihung der kultischen Mysterien setzt Heraklit die wahre Einweihung in das Geheimnis des Weisen entgegen, die in der Selbsterkenntnis als der Homologie zwischen dem Logos der menschlichen Seele und dem immer seienden Logos selbst besteht.

V magistrskem delu je predstavljen eden pomembnejših hrvaških skladateljev Vatroslav Lisinski. V svojem kratkem življenju je veliko ustvarjal in je zapisal v hrvaško glasbeno in kulturno zgodovino. Na podlagi analize virov, biografskih in bibliografskih zapisov sem prikazal teoretični pregled njegovega življenja in ustvarjanja. Hkrati je na podlagi notnega in zvočnega zapisa prikazana analiza njegovega najpomembnejšega dela, prve hrvaške opere "Ljubav i zloba". Poleg analize glasbe in libreta sem se poglobil tudi v analizo in pomen zborovskih točk v navedeni operi. This master's thesis presents the life and work of Vatroslav Lisinski, one of the most prominent Croatian composers. Lisinski was very prolific during his short life and definitely became an integral part of musical and cultural heritage in Croatia. Research based on sources, such as biographical and bibliographical records, served as a basis for providing a theoretical overview of his career as a composer. At the same time, musical notations and audio recordings were used for analysis of his most significant composition, the first Croatian opera titled Ljubav i zloba ("Love and Malice"). Besides the music and libretto in the opera, the thesis also focuses on the significance of the parts sang by the choir.

Polazeći od gnome B 53 DK, koja u hrvatskom prijevodu glasi: »Rat svih otac je i svih kralj, i jedne kao bogove iskaza, a druge kao ljude, jedne sužnjevima učini, a druge slobodnima«, razmatra se Heraklitovo poimanje suprotnosti rata (πόλεμος) i mira (εἰρήυη). Ta se suprotnost javlja u gnomi B 67 kao jedna od temeljnih suprotnosti, u kojoj se obrće bivanje bivajućeg u cjelini po zakonu vječnoga zbora (λόγος). U gnomi B 80, gdje je riječ o tome da je rat zajedan svim bivajućima (πόλεμου ἐόντα ξυνόν), ratu se pridaje isto određenje kao i samomu zboru. Rat nije samo u suprotnosti prema miru nego i prema skladu (ἁρμονίη), pri čemu su to dva temeljna, međusobno suprotna i supripadna određenja zbora kao onoga istoga u odnosu suprotnosti uopće. Rat se, dakle, promatra u cijelom rasponu njegova očitovanja od rata među ljudima i bogovima preko sukoba unutar svakog pojedinog bivajućeg i među bivajućima u cjelini, sve do vrhovnoga zakona prema kojem sva bivajuća bivaju. U svezi s pojmom rata razmatra se također i s njime neposredno povezan pojam spora ili sukoba (ἔρις), koji se u gnomi B 80 poistovjećuje s pravdom (δίϰη). Pokazuje se kako se suprotnost rata i mira u Heraklita svodi na suprotnost raznosa (διαφρα) i sunosa (συμφορα), odnosno razdvajanja i sjedinjavanja, koja je u osnovi bivanja bivajućeg u cjelini., Ausgehend von der Gnome B 53 DK, die in der deutschen Übersetzung lautet: „Der Krieg ist von allem der Vater, von allem der König, und die einen erwies er als Götter, und die anderen als Menschen, die einen machte er zu Knechten und die anderen zu Freien“, wird Heraklits Auffassung des Gegensatzes von Krieg (πόλεμος) und Frieden (eijrhvnh) erörtert. Dieser Gegensatz kommt in der Gnome B 67 zum Wort als einer der Grundgegensätze, in welchem sich das Werden des Werdenden im Ganzen gemäß dem Gesetz des ewigen Logos vollzieht. In der Gnome B 80, wo die Rede davon ist, dass der Krieg für alles Werdende gemeinsam ist (πόλεμου ἐόντα ξυνόν), wird dem Krieg dieselbe Bestimmung zugesprochen, wie dem Logos selbst. Der Krieg steht nicht nur im Gegensatz zum Frieden, sondern auch zur Harmonie (ἁρμονίη), wobei diese zwei zueinander gegensätzlichen und zusammengehörenden Grundbestimmungen des Logos sind, der das Selbe im Gegensatzverhältnis überhaupt ist. Der Krieg wird also in seiner ganzen Reichweite betrachtet, als Krieg zwischen Menschen und Göttern, als Streit innerhalb jedes einzelnen Werdenden und jedes einzelnen Werdenden und als das höchste Gesetz, als das höchst Gesetz des Werdens. Im Zusammenhang mit dem Begriff des Krieges wird auch der Begriff des Streites (ἔρις) durchdacht, der in der Gnome B 80 mit der Gerechtigkeit (δίϰη) gleichgesetzt ist. Es wird gezeigt, dass der Gegensatz von Krieg und Frieden bei Heraklit sich auf den Gegensatz von Auseinanderbringen (διαφρα) und Zusammenbringen (συμφορα), bzw. von Trennung und Vereinigung, zurückführen lässt, der dem Werden des Werdenden im Ganzen zugrunde liegt.

Rad govori o političkim i vojnim aktivnostima Dimitrija Ljotića i pokreta Zbor u borbi protiv komunista od rujna 1943. do svibnja 1945. godine. U tom periodu Ljotić nije promijenio svoje viđenje uzroka Drugoga svjetskog rata, ali je pokušao građenjem novih koalicija spriječiti pobjedu komunista u građanskom ratu. Rad pokazuje i kako je on posljednjih mjeseci rata pokušao ujediniti srpske, hrvatske i slovenske antikomunističke snage., The „Zbor“ movement was a pan-Yugoslav extreme right-wing movement. This enabled it to participate in the collaborationist government that was established after the occupation of Serbia in April 1941. As the situation of the Germans and their collaborators worsened after Italy’s capitulation, Zbor and its leader Dimitrije Ljotić increased their activities in the fields of propaganda and military. Ljotić held lectures explaining the origins of World War II and worked politically towards the unification of Serbian anti-communist forces. These efforts were particularly strong during spring and summer 1944. The final, but short-lived alliance was achieved in early September 1944, just a month-and-a-half before Serbia’s liberation. After the evacuation of his Serbian Volunteer Corps to Slovenia in October 1944, Ljotić strove to gather Serbian, Slovenian, and Croatian anti-communist forces in Slovenia. He expected German defeat and a subsequent split among the Allies. In his plans Slovenia was to serve as a base for the „liberation“ of the rest of Yugoslavia with the aid of the Western Allies. His efforts were cut short by his death in car crash in late April 1945. His Volunteers took part in the final clashes of World War II in Yugoslavia. After that they surrendered to the British in Italy and Austria. A part of them was extradited to Tito’s partisans and summarily shot while the rest eventually settled in European and overseas countries.

U Puli su u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata izgrađeni temelji snažnog glazbenog amaterizma. Jedno od najaktivnijih kulturno-umjetničkih društava bio je Zbor "Matko Brajša Rašan", osnovan 1951. godine. Promicanjem društveno-političke, te u prvom redu kulturološke svijesti, redajući uspjehe na turnejima i koncertima na kojima su se u velikoj mjeri promovirala djela domaćih- istarskih i jugoslavenskih autora, zbor se ubrzo prometnuo u jedan od najprepoznatljivijih nositelja glazbenog života grada. U članku se, uz pomoć novinskih članaka i arhivske građe rekonstruira prvih deset godina djelovanja zbora

Tema ovog diplomskog rada su Songovi iz mjuzikala u zborskoj literaturi. U poglavlju O mjuziklu upoznat ćemo povijest mjuzikla u Hrvatskoj i u svijetu, povijest njegova nastanka, što je sve potrebno za nastajanje mjuzikla, o mjuziklu kao filmskom žanru te o glazbenim oblicima koji su usko vezani uz mjuzikl. Slijedeće poglavlje će nam približiti nastavu Glazbene kulture i umjetnosti u općeobrazovnim školama. Diplomski rad objašnjava kako obraditi glazbene vrste i nastavi, medu kojima je i mjuzikl. Objašnjava i što bi trebalo promijeniti ta kako bi bilo korisno pristupiti obradi mjuzikla u nastavi Glazbene kulture i umjetnosti. Poglavlje 3 Zbor i zborsko pjevanje govori o vrstama zborova, zborskoj literaturi te problemima s kojima se susrećemo prilikom vođenja zbora. Govori ponajviše o zborovima u školama, o rasponu glasa u djece određene dobi te o njihovoj mogućnosti pjevanja određene zborske literature. Drugi dio diplomskog rada će se usredotočiti na analizu obrada songova iz različitih mjuzikala. Utvrdit će se razlike između originalnih verzija songova te obrada različitih aranžmana, poput obrade za troglasne ženske zborove te obrade songova za osnovnoškolski zbor uz instrumentalnu pratnju. Cilj ovog diplomskog rada je približiti mjuzikl hrvatskoj populaciji te ih uputiti u moguće probleme, ali i prednosti za glazbenu nastavu koje pruža rad na mjuziklima. Budući da nema puno literature o mjuziklima na hrvatskom jeziku, koristila sam stručnu literaturu na engleskom jeziku te internetske stranice.

U Puli su, u prvim godinama nakon 2. svjetskog rata izgrađeni temelji snažnog glazbenog amaterizma. Jedno od najaktivnijih kulturno- umjetničkih društava bio je Zbor Matko Brajša Rašan, osnovan 1951. godine. Promicanjem društveno – političke, te u prvom redu kulturološke svijesti, redajući uspjehe na turnejama i koncertima na kojima su se u velikoj mjeri promovirala djela domaćih- istarskih i jugoslovenskih autora, zbor se ubrzo prometnuo u jedan od najprepoznatljivijih nositelja glazbenog života grada. U članku se, uz pomoć novinskih članaka i arhivske građe rekonstruira prvih deset godina djelovanja zbora.

Iako se njih dvojica nisu osobno upoznali, udruženi pjesnički talent Đure Arnolda (Ivanec kod Varaždina, 24. 3. 1853. – Zagreb, 22. 2. 1941.) i skladateljski talent Stanislava Prepreka (Šid, 16. 4. 1900. – Petrovaradin, 13. 2. 1982.) rezultirali su stvaranjem himne posvećenoj banu hrvatsko – dalmatinskom – slavonskom Josipu Jelačiću (Petrovaradin, 16. 10. 1801. – Zagreb, 20. 5. 1859.; ban 1848. – 1859.). Navedena himna nastala je prigodom osnutka Omladinskog društva Jelačić i Ženskog prosvjetnog društva Zora koji su utemeljeni 1922. u Petrovaradinu. Nakon što je osam desetljeća stajala među spisima, otkrivena je 2007. godine zahvaljujući prof. Đuri Rajkoviću, zakonskom nasljedniku svih autorskih prava Stanislava Prepreka i Anici Nevolić, orguljašici-zborovoditeljici u novosadskoj konkatedrali.

Tijekom 1916. i 1917. godine u ratnim su okolnostima pulski glazbenici, mahom amateri, uz pomoć Mornaričkog orkestra te samo nekolicine gostujućih pjevača iz Austrije i Italije uprizorili izvedbe Gounodove opere Faust, Donizettijeve opere Don Pasquale, Rigoletta i Traviate Giuseppea Verdija te Puccinijeve Madame Butterfly. Realizacija ovih opernih izvedbi ostala je jedinstvena epizoda u pulskoj glazbenoj povijesti koja se, s obzirom na nepostojanje profesionalnog orkestra, pjevača i dirigenata, nije viπe ponovila. U ovome se radu, uz pomoć arhivske građe i novinskih članaka pokušavaju dati odgovori na pitanja tko su bili glazbenici koji su sudjelovali u izvedbama opera u Puli, u kakvim su okolnostima one izvođene te kakva je bila njihova izvedbena razina., The beginning of Wold War I meant a slow decay of cultural and art life in small Istrian towns. However, Pula had to secure the continuance of cultural events, since it was a major operations base with many army personnel living there. The whole artistic and cultural scene shifted towards the military; events were planned mostly for military purposes, and theatre performances, operas and operettas were performed exclusively in the Ciscutti theatre. Performers were also recruited from the armed forces, with the assistance of art groups or individual artists, either from cultural centres in Austria and Germany, or from the native population. Most visitors to musical events were also Army-Navy officials, officers and recruited personnel from military offices and businesses. Among all these cultural events, the most significant were opera performances that were given during wartime and which the people of Pula managed to stage with little more than their own performing abilities. During 1916 and 1917, they performed in Gounod’s Faust, Donizetti’s Don Pasquale, Verdi’s’operas Rigoletto and Traviata, and Puccini’s Madame Butterfly. The production of these opera performances has remained a unique episode in the music history of Pula, since that level of professionalism in the town’s music life has never again been attained.

Rukopis i struktura monografije obuhvaća 353 kartice teksta, ima 174 grafička prikaza i 31 tablicu. Uz tekst navedeno je 14 bilježaka (“fusnota”). Tekst je podijeljen u devet poglavlja, ne računajući Predgovor, tako da mu je struktura kako slijedi: Poglavlje1. – Dosadašnji razvitak ICT sektora u Hrvatskoj opisuje se tijek dosadašnjeg razvitka informacijsko – telekomunikacijske tehnologije i razvitak ICT sektora u Hrvatskoj, pri čemu se odvojeno analiziraju ICT sektor i sektor telekomunikacija. Poglavlje 2. – Doprinos HIZ-a razvitku hrvatskog ICT sektora, sastoji se iz 7 dijelova, a čine ih: opis HIZ-a kao krovne udruge hrvatskih informatičara, pregled zbivanja od prvih inicijativa za organiziranim djelovanjem hrvatskih informatičara, do stvaranja Privremene zajednice centara i korisnika AOP, opis tijeka događanja od Privremene Zajednice do današnjih dana, sistematizacija područja dosadašnjeg djelovanja HIZ-a, opis organizacije HIZ-a i načina djelovanja, doprinos Hrvatske gospodarske komore radu HIZ-a, te suradnja HIZ-a i Zavoda za informatičku djelatnost RH. Poglavlje 3. – Udruge i Forumi čini 10 cjelina u kojima se opisuje djelovanje svih udruga i foruma integriranih u HIZ. To su: Hrvatska udruga za otvorene sustave i internet (HrOpen), Hrvatska udruga ORACLE korisnika (HrOUG), Hrvatski savez informatičara (HSIN), Hrvatska udruga Linux korisnika (HULK), Forum geoinformacijskih sustava (HrGIS), Forum korisnika SAP-a (HrUSKO), Forum ECDL testnih centara (HrECDL), Hrvatski forum za sustave kvalitete u informatici (HrQA INFO), Forum PROGRESS korisnika baze podataka (HrPUG) i Forum športskih informacijskih sustava (ŠportHIS). Poglavlje 4. – HIZ i međunarodna suradnja opisuje se aktivnost HIZ-a kroz međunarodne ICT udruge, suradnja HIZ-a s drugim nacionalnim ICT udrugama, Digitalna agenda 2020, aktivnosti ECDL Fondacije i HIZ-a u primjeni Digitalne agende, te sudjelovanje HIZ-a u projektu EU – ICTrain. Poglavlje 5. – Obrazovanje i certifikacija korisnika i profesionalaca u IT ima 2 cjeline. Prva nosi naslov ECDL – Europska računalna diploma. Opisuje: Europsku normu informatičke pismenosti, razvitak ECDL-a u svijetu, ECDL program, razvitak ECDL u Hrvatskoj, aktivnosti uvođenja i primjene ECDL-a u Hrvatskoj, testne centre i promociju ECDL-a u Hrvatskoj. Druga cjelina prikazuje aktivnosti certifikacije informatičkih profesionalaca prema EUCIP-u, ciljeve i namjenu ove certifikacije, EUCIP program, daje pregled ovlaštenih obrazovnih i ispitnih centara te planove daljnjeg razvitka Poglavlje 6. – HIZ i Domovinski rat posvećeno je djelovanju HIZ-a u Domovinskom ratu, a njegove logičke cjeline su: Raskid s Jugoslovenskom zajednicom proizvođača i korisnika računara, Pripreme za obranu, Pripreme za rad ICT centara u izvanrednim situacijama i ratu, Dani rata te Informatika u promidžbi i obnovi Hrvatske. Poglavlje 7. – Summary, budući da HIZ ima razvijenu suradnju s brojnim međunarodnim organizacijama, u ovom poglavlju na engleskom jeziku dan je sažetak djelovanja HIZ-a. Poglavlje 8. – U spomen, ovo poglavlje ima za cilj podsjetiti na istaknute djelatnike HIZ-a koji na žalost više nisu živi, a u svoje vrijeme dali su neizbrisiv obol djelovanju HIZ-a. Poglavlje 9. – Pregledi, prilozi i činjenice daje niz pregleda, priloga i materijalnih činjenica, kao što su: osnovne informacije o članicama HIZ-a na krovnoj razini, popis članica HrOUG udruge, ECDL foruma, testnih centara i podružnica, popis ovlaštenih ECDL ispitivača, EUCIP testnih centara te dobitnika priznanja HIZ-a – kristalnog globusa, plakete informatika, posebnih priznanja, zlatne značke, srebrene značke I pismenog priznanja.

U radu se, na temelju novinskih zapisa i sačuvanih dokumenata, opisuje zabavni i glazbeni život u Đurđevcu od krajiškog doba pa do početka Drugoga svjetskog rata. Najprije se govori o svatovskom i pokladnom zabavljanju puka te zabavljanju i plesu prilikom raznih gospodarskih radova i druženja. Govori se o prvim domaćim sviračima (dudaši, jegedaši, tamburaši), a uspostavom civilne vlasti (1871. godine) i o osnivanju prvih tamburaških i pjevačkih zborova koji su djelovali u okviru raznih kulturnih i prosvjetnih društava. Zatim se spominju razne građanske zabave obogaćene kulturno-umjetničkim programom. Posebna pažnja pridaje se opisu rada crkvenih zborova i orguljaša, a na temelju sačuvanih starih crkvenih notnih zapisa i pjesmarica, tekst donosi i popis pučkih duhovnih i liturgijskih pjesama koje pjevanih u crkvi.

Rad govori o glazbenom životu Pule u razdoblju od 1945. do 1947. godine. U to je vrijeme gradom upravljala Saveznička vojska. Kulturne su manifestacije bile u Puli vrlo česte, a za razliku od manifestacija u ostatku Istre, gdje su ih priređivali uglavnom amateri, u Puli su akteri često bili školovani profesionalci. Tijekom anglo- američke vojne uprave glazbeni se život uglavnom svodio na djelovanje i javne nastupe domicilnih glazbenika: sastava, zborova i solista. U radu se, u kontekstu političkih zbivanja, pažnja usmjerava na najzanimljivija glazbena događanja toga doba: rad zbora kazališta "Ciscutti", orkestra i gudačkog kvarteta, na inicijativu utemeljenja Akademije zbornog pjevanja te organizaciju prve poslijeratne operne sezone.

Kruno Kovačević uredio je knjižicu u povodu 15. obljetnice Akademskoga zbora Vladimir Prelog u kojoj su svoja sjećanja i podatke o radu zbora iznijeli neki članovi i poštovatelji zbora.

biografski članak o Roku Kalebu

Matica hrvatskih kazališnih dobrovoljaca (MHKD) kao dugogodišnja jedina i jedinstvena protuteža Hrvatskom narodnom kazalištu. Osnutak MHDK i članci Aleksandra Freudenreicha kao najpouzdaniji izvor za njezinu povijest. Diletantski zbor kao dobrovoljačko kazalište te uzor i poticaj drugim ljubiteljima kazališne umjetnosti u sokolskim jedinicama da se organiziraju. Uključivanje MHKD u europska dobrovoljačka kretanja. Natječaji MHKD za pučke dramske tekstove i poticanje pučkoga kazališnog stvaranja. Suradnja s Radio Zagrebom i Hrvatskim pjevačkim savezom. Zasluge Aleksandra Freudenreicha kao organizatora, predvodnika, redatelja , glumca i pisca. Glavne predstave, izvedba Hofmannsthalova "Čovjeka" i svečane igre na otvorenom u Zagrebu. Zabrane i cenzure. Narodni plesovi. Sumiranje dva desetljeća djelatnosti.

Magistarski rad je podijeljen na tri dijela: o grčkoj tragediji, o indijskoj klasičnoj drami i o japanskoj drami noo. Završava sintetskim zaključkom. Komparativno proučavanje općenito, a ovdje pojedinoga kazališnoga oblika u svjetlu drugog, tijekom usporedbe može obilježja jednoga bolje osvijetliti obilježjima drugoga. Mišljenje da se samo preko književnih pojmova može tumačiti grčka tragedija i indijska naa.tya, ograničava se na izdvojeni vid kompleksne umjetnosti koja obuhvaća uz tekst još i glazbu, ples, glumu i scenu. Za razliku od tih oblika, japanski noo kao živi kazališni oblik pruža vrijednu pomoć kod proučavanja zauvijek nestalih kazališnih oblika. Rad analizira spomenuta tri dramska oblika s gledišta svih spomenutih vidova, a napokon razmatra i svrhu njihove izvedbe koja se tradicionalno naziva katarza, odnosno rasa ili yugen. Rad opseže 345 stranica, a temelji se na obuhvatnoj, mjerodavnoj i aktualnoj literaturi od ca. 250 bibliografskih jedinica. Uz podroban pregled istraživanja sadrži i vlastit znanstveni prinos poredbenomu proučavanju predmeta.

Govor dekana na dobrotvornom koncertu u povodu osamostaljenja Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije 15. 12. 1991.

Kao što i sam naslov članka govori, radi se o prikazu djelatnosti Zbora „Jukić“ u ljetnom semestru akademske godine 1978/79.

Koncilska uredba o sv. bogoslužju, proglašena 4.XII 1963. označuje novo razdoblje za crkvenu glazbu uopće, a posebno za crkvene pjevačke zborove. Za informaciju naših čitalaca prikazati ću u ovoj raspravici razvoj crkvenog zbora od njegovih početaka do danas, onda zbor, kako ga želi II vatikanski sabor, a na kraju ću se osvrnuti i na polemiku u vezi provedbe koncilske uredbe o sudjelovanju puka u liturgijskom pjevanju.

Neka Bog blagoslovi sve one, koji su spremni da srčano porade na obnovi i organiziranju crkvenog pučkog pjevanja kod nas.

Doživljavamo događaj od neshvatljivo velike važnosti: 21 ekumenski koncil. Ovaj koncil više nego ijedan dosadašnji pokazuje snagu nutarnjeg života Crkve koja se neprestano obnavlja i usklađuje svoj rad prema potrebama vremena. Koncil nije samo doživljaj pape i biskupa nego čitave Crkve.