Search

Peradarska industrija se suočava s brojnim izazovima, među kojima su virusne infekcije od posebne važnosti. Virusi se mogu brzo širiti, nisu osjetljivi na antibiotike i uzrokuju enormne gospodarske gubitke u peradarskoj industriji širom svijeta. Zajednička tržišta i prisutnost međunarodnih peradarskih tvrtki omogućavaju lakše i brže širenje virusnih infekcija peradi u različite zemlje, regije pa čak i kontinente. Uz to, nedavna prelijevanja određenih virusa iz peradi u populacije ptica selica dovela su do nepredvidivih pojava bolesti u udaljenim peradarskim pogonima. U radu su razmotrene najvažnije virusne bolesti koje danas predstavljaju velik izazov za peradarsku industriju. Niti jedna od njih dosad nije stavljena pod zadovoljavajuću kontrolu na globalnoj razini, naprotiv, sve više se pojavljuju jače patogeni ili antigenski varijantni virusni sojevi. Cijepljenje je moguće za mnoge virusne infekcije peradi, ali ono ne jamči uvijek i potrebnu zaštitu. Nedvojbeno je da pravilna uporaba cjepiva za perad putem odgovarajućih programa cijepljenja ima dragocjen učinak na kontrolu i prevenciju virusnih infekcija, a time i na smanjenje gospodarskih gubitaka. Ipak, loše planirana i nepravilno provedena cijepljenja mogu potaknuti pojavu i pospješiti prijenos virulentnih sojeva virusa. Također, cijepljenje ne može biti zamjena za biosigurnost i održavanje higijene, iako postoje takve zablude. Visoka konkurentnost i zahtjevi za nižim troškovima proizvodnje peradi promijenili su sustave upravljanja, što je rezultiralo smanjenim naglaskom na biosigurnost i druge osnovne mjere sprječavanja zaraznih bolesti. Stoga se može zaključiti da su današnji sustavi upravljanja peradarskom proizvodnjom koji zanemaruju temeljna načela kontrole i iskorjenjivanja bolesti u velikoj mjeri odgovorni za pojavu i širenje virusnih infekcija. Sve ovo čini virusne infekcije peradi globalno opterećujućim problemom i zahtijeva uključivanje veterinara specijaliziranih za peradarstvo kako u razmatranje bolesti tako i u upravljačka tijela još u fazi planiranja novih peradarskih pogona.

Serološko praćenje razine protutijela omogućuje procjenu imunog stanja peradi ili prisutnost bolesti. Kako bismo nalaz protutijela mogli pravilno tumačiti te na osnovi rezultata sagledati zdravstveno stanje jata potrebno je poznavati prosječnu razinu protutijela ovisno o dobi i kategoriji peradi, poznatu i kao prosječni (baseline) titar. U ovom radu prikazali smo prosječnu razinu titra protutijela za zaraznu bolest burze i zarazni bronhitis u serumima teških i lakih hibrida kokoši nesilica prikupljanih u razdoblju od 11 godina i testiranih komercijalnim imunoenzimnim kompletima (ELISA) koje koristimo u našem laboratoriju. Prosječna razina protutijela prikazana je prema dobi i vrsti proizvodnje.

Istražen je učinak davanja cjepiva postupkom nebulizacije netom izleženim pilićima protiv najznačajnijih virusnih bolesti te određeno najkraće vrijeme za postizanje zadovoljavajućeg specifičnog imung odziva. U istraživanju korišteno je peti različitih cjepiva i to protiv NB soj La Sota (VETERINA d.o.o.), protiv ZB, IB 4/91, te soj 228E (NOBILIS, Nizozemska) cjepivo protiv ZBB (Transmune IBD, CEVA, Francuska) i protiv BP (Bodikal SPF VETERINA, d.o.o.). Skupine po 20 pilića cijepljene su spomenutim cjepivima izlaganjem aerosolu u nebulizatoru tijekom pet, deset odnosno 30 sekundi, a pilići cijepljeni protiv BP još i docijepljeni u dobi 28 dana. Podskupine ovih pilića (po deset) kao i nedocijepljeni pilići zaraženi su cjepnim virusom u dobi 35 dana, a učinak, nastala boginja na mjestu primjene cjepiva ubodom u krilnu opnu ocijenjena najprije sedam a zatim još i 11. dana nakon zaražavanja. Tjelesna masa pilića cijepljenih protiv NB i ZB, u odnosu na piliće ostalih skupina bile su niže i to niže što je vrijeme izlaganja ovim dvama cjepnim virusima bilo kraće. Supresivni učinak pripisuje se izostaloj zaštiti imunkompetentnog sustava protiv ZBB. Od dvaju cjepiva protiv ZBB slični odnos tjelesne mase i vremena izlganja očitovao je soj 228E ali ne i soj Winterfield sadržan u Transmunu IBD. Cjepivo protiv BP, Bodikal SPF u prosjeku je najmanje utjecalo na prirast tjelesne mase cijepljenih pilića te su oni izloženi bilo pet ili 30 sekundi cjepivu bili značajno veće tjelesne mase negoli pilići kontrolne necijepljene skupine. Pokusom je dokazna da, osim u slučaju BP postoji naglašen odnos doze (trajanja izlaganja) pilića cjepnom virusu i prirasta tjelesne mase, te što je to vrijeme kraće postignuta tj.masa je manja. Pretraga specifičnih protutijela pokazala se manje značajnim indikatorom uspješnosti tova pilića te ELISA titar protutijela u slučaju NB bio najviši u pilića cijepljenih deset sekundi i postupno rastao i nakon 21. dana od cijepljenja dok su skupine pilića izložene pet odnosno 30 sekundi postigle najviše vrijednost 21. dana a zatim s u im vrijednosti opadale. Bez obzira na to postignuti titrevi zaštitni su. Skupina pilića cijepljena protiv BP podijeljena je u podskupine koje su 28 dana docijepljene dvovaljanim cjepivom protiv BP i PE (Nobilis AE + POX). Izazivačka infekcija u slučaju BP upućuje na sporiji porast specifične otpornosti, u svakom slučaju dužem od 28 dana što dokazuje učinak izazivačke infekcije koji je slabiji u pilića cijepljenih jedino prvog dana života ali ne i docijepljenih 28 dana. Istraživanja su pokazala da su i kraća vremena od poznatih 30 sekundi primjenjiva u proizvodnoj praksi čime se ostvaruju značajne uštede i povećava brzina cijepljenja pilića. Istodobno što je naglašeno kod BP moguće je docijepljivanje no ono ovim istraživanjem nije u cijelosti razjašnjeno.

Filogenetski je analizirano 16 izolata vrlo virulentnog virusa zarazne bolesti burze (ZBB) iz sjeverozapadne Hrvatske i Dalmacije prikupljenih u razdoblju od 1996. do 2008. Svi izolati su u varijabilnom području VP2 posjedovali aminokiseline tipične za vrlo virulentne viruse na pozicijama 256 (izoleucin), 294 (izoleucin) i 299 (serin). Značajana genska raznolikost izolata iz 1996. ukazuje na mogući višestruki unos ovog virusa u našu zemlju, ali isto i na njegovu cirkulaciju u naše peradi kroz duže razdoblje prije nego li je 1995. vrlo virulentna ZBB zapažena i prepoznata u našoj zemlji. Nasuprot tome, velika sličnost pojedinih izolata u istoj regiji u Hrvatskoj, ali izdvojenih u razmaku od gotovo jednog desetljeća, ukazuje na ukorijenjenost ovog virusa u pojedinim područjima naše zemlje.

Determination of antibody titres of sera collected from poultry flock to diagnose IBDV infected chickens by developing single serum working dilution ELISA (SSD-ELISA) was made. The indirect ELISA standard procedure was adopted with standard positive and negative serum controls. The standard IBDV antigen was prepared using the Tamil Nadu isolate of IBDV. The relative sensitivity and specificity of a single serum dilution ELISA test in qualitative comparison with the commercial kit were 82% and 100% respectively and the accuracy was 82.1%. This single serum dilution assay gave reproducible results and allowed considerable savings on the time and cost of reagents compared with indirect ELISA. Based on these results a SDS-ELISA kits have been developed in this study to replace the commercial kit. The IBDV antigen coated ELISA plates can be stored under refrigeration and the test can be performed rapidly under field conditions by trained personnel., Titar protutijela za virus zarazne bolesti burze određen je u uzorcima seruma pilića razvijenim imunoenzimnim testom s jednostrukim razrjeđenjem uzoraka seruma. Standardni imunoenzimni test prilagođen je uz uporabu standardnih pozitivnih i negativnih kontrolnih uzoraka seruma. Standardni antigen za virus zarazne bolesti burze bio je pripravljen od izolata Tamil Nadu virusa. U usporedbi s komercijalnim kompletom, osjetljivost testa iznosila je 82%, a specifičnost 100%. Točnost mu je bila 82,1%. Razvijenim testom postignuti su reproducibilni rezultati uz znatnu uštedu vremena i materijala pa se može uporabiti umjesto komercijalnih kompleta. Antigen se može pohraniti u hladnjaku, a uvježbano osoblje može brzo izvesti test u terenskim uvjetima.

The current trends for pursuing research programmes warrant abundant, non-invasive experimentation techniques avoiding the use of laboratory animals have led to a search for alternate sources of commercial antibodies for various immunodiagnostic and prophylactic assays. The present experiment exploited the diagnostic property of egg immunoglobulins (IgY) against infectious bursal disease (IBD) as a novel, alternative approach. The anti-IBD -IgY was harvested by the water dilution method, purified by salt precipitation, characterized by SDS - PAGE and assessed for its purity by immunoelectrophoresis. An average 200 - 250 mg. of immunoglobulins were harvested from an egg with 57-60% recovery of specific immunoglobulins. The anti - IBD-IgY thus harvested was found to possess immunodiagnostic potency as assessed by agar gel precipitation test and counter immunoelectrophoresis for replacing the use of conventional antibody., Sadašnje smjernice u provođenju istraživačkih projekata zahtijevaju neinvazivne tehnike u provođenju pokusa, izbjegavanje korištenja laboratorijskih životinja te pronalazak alternativnih izvora komercijalnih protutijela za različite imunodijagnostičke i profilaktičke postupke. Ovaj pokus temeljio se na dijagnostičkim osobinama imunoglobulina jajeta (IgY) protiv zarazne bolesti burze (ZBB) kao novom alternativnom pristupu. Anti-ZBB-IgY dobiveni su metodom razrjeđivanja vodom, pročišćeni pomoću precipitacije solima, obilježeni pomoću SDS-PAGE i pretraženi na čistoću imunoelektroforezom. Prosječna količina od 200-250 mg imunoglobulina dobivenih po jednom jajetu sadržavala je 57-60% specifičnih imunoglobulina. Na ovaj način dobiveni anti-ZBB-IgY posjeduju imunodijagnostičku sposobnost i mogu zamjeniti konvencionalna protutijela, što je i potvrđeno GDP testom i imunoelektroforezom.

Istražena je korelacija 14 pokazatelja zdravlja pilića dobi 21 i 28 dana u tijeku zarazene bolesti Fabricijeve burze (ZBFB). Histološki, pretraženi su in Fabricijeva burza (FB), slezena, Harderova žlijezda (HŽ) i bubreg pa određen odnos tjelesne mase pilića i mase ovih organa. Pilićima određen je hematokrit, broj eritrocita i leukocita a u krvnom serumu protutijela virusa ZBFB. Statistički dokazane su zakonitosti u pojavi patoloških promjena. U pozitivnoj su korelaciji promjene FB i dob pri zaražavanju. U mlađih pilića nastupa regresija a u starijih razvoja promjena u timusu, što je sukladno promjenama u slezeni te HŽ i bubregu. Značajna je međuovisnost promjena FB, slezene i timusa. Do sada nije opisana uvjetovanost o hematokritu promjena tjelesne mase, mase FB, slezene i promjena u FB, a o eritrocitima ovisnost promjene u bubregu. Promjene u slezeni, timusu i HŽ međusobno su ovisne. Imuni odziv prema virusu ZBFB je ovisan o masi pilića, masi i indeksu FB i slezene, hematokritu te histopatološkim promjenama u FB, timusu i bubregu.

Razmatrane su mogućnosti primjene PCR metode u dijagnostici virusnih bolesti peradi. Kao primjer koristili smo virus zarazne bolesti burze. Genom virusa čini dvolančana RNK koja je podijeljena u dva segmenta, stoga je prije umnažanja PCR metodom virusna RNK metodom reverzne transkripcije prevedena u cDNK. Virusna RNK izolirana je iz tkiva Fabricijevih burzi. Reverzna transkripcija provedena je uz korištenje tzv. "random hexamer" oligonukleotida koji se vežu na više komplementarnih mjesta na RNK. U PCR reakciji korišteni su oligonukleotidi homologni VP2 djelu genoma IBDV za kojeg se smatra da je mjesto najčešćih mutacija. Produkti umnažanja PCR metodom provjereni su elektroforezom na 2 % gelu agaroze. Od ukupno 12 pretraženih uzoraka četiri su uzorka pokazala pozitivan rezultat.

istraženo je vrijeme širenja cjepnog VMG 91 soja i vvIBDV RT_PCR/RE metodom u organima tovnih pilića poslije okulonazalne primjene uz potvrdu inokulacije nalazom virusa u tkivu FB elektronskom mikroskopijom.Nadalje, istražena je moguća razlika u brzini širenja visoko patogenog terenskog izolata u tkivima cijepljenih i necijepljenih tovnih pilića te u kojim je organima moguće 12 dana p.c. ili 8 dana p.i. RT-PCR/RE metodom dokazaticjepni i patogeni terenski izolat virusa. Uspoređen je burzin indeks i histopatološka oštećenja u necijepljenih, cijepljenih, inficiranih i cijepljeno-inficiranih tovnih pilića. Istraživanje je provedeni na tovnim pilićima kroz tri pokusa. u pokusu broj 1 160 tovnih pilića podijeljeno je u dvije pokusne skupine. U dobi od 12 dana skupina 1 inficirana je okulonazalno s 0, 1 ml 10 4, 0 EID50 vvIBDV, a skupina 2 cijepljena okulonazalno s Gumbokal IM SPF (Veterina, Hrvatska) prema uputi proizvođača. Metodom RT-PCR/RE dokazan je cijepni soj VMG 91 počevši od 12. sata p.c. u tkivu FB, 3. sata p.c. u jetri, dok u slezeni i bubrezima nije dokazan. vvIBDV dokazan je u tkivu FB počevši od 11. sata p.i, u jetri 3. sata p.i., u slezeni od 5. sata p.i. dok u bubrezima nije dokazan. Elektronskom mikroskopijom virus je dokazan 18. sat p.c. tj. p.i. u tkivu FB. U pokusu broj 2 160 tovnih pilića podijeljeno je u dvije pokusne skupine. Skupina 1 od 80 pilića cijepljena je Gumbokal IM SPF (Veterina, Hrvatska) u dobi od 12 dana te 4 dana p.c. inficirana vvIBDV. Skupina 2 od 80 pilića inficirana je istovremeno kada i skupina pilića 1. RT-PCR/RE metodom nije dokazana razlika u brzini širenja vvIBDV u tkivu FB između cijepljene i necijepljene skupine. U razdoblju od 6. do 10. sata p.i., tijekom 4. dana p.c., nije dokazan IBDV u tkivu FB cijepljenih pilića. Razlika u brzini širenja dokazana je u slezeni i to 5. sat p.i. vvIBDV je dokazan u necijepljenih, a 6. sat p.i. u cijepljenih pilića. Pokus broj 3 učinjen je na 54 tovna pilića podijeljena u 4 skupine. pretarženi su FB, slezena, jetra i bubrezi RT-PCR/RE metodom te je utvrđen burzin indeks i histopatološka oštećenja FB. Tijekom 12 dana p.c. tj. 8 dana p.i. u tkivu FB dokazani su i cjepni VMG 91 soj i vvIBDV. U jetri virus je u inficiranih te cijepljeno-inficiranih pilića dokazan 5. sat p.i. vvIBDV dokazan je u slezeni inficiranih pilića od 5. sata do 5. dana p.i. dok je u slezeni cijepljenih pilića cjepni VMG 91 dokazan od 1. do 4. dana p.c., a vvIBDV samo 3. dan p.i. U bubrezima cijepljenih, inficiranih i cijepljeno-inficiranih RT-PCR/RE metodom nije moguće dokazati VMG 91 ni vvIBDV tijekom 12 dana p.c. tj. 8 dana p.i. Burzin indeks bio je najveći u cijepljene pokusne skupine (2, 81) a najniži u cijepljeno-inficirane pokusne skupine (0, 68). Testiranjem razlike srednje vrijednosti indeksa FB utvrđena je značajna razlika između kontrolne skupine i cijepljeno inficirane skupine na razini P

Već ranije dokazane prednosti primjene Livacox&regT vakcine protiv kokcidioze pilića u tovu u odnosu na dosada korištene kokcidiostatike u tovu pilića, nadopunjene su sada s mogućnošću njene istodobne primjene s vakcinom Gumbokal&regIM SPF u vodi za piće. Naime, tovne piliće se u našim uvjetima nerijetko vakcinira dvokratno protiv zarazne bolesti burze, a prema titrima maternalnih protutijela preporuča se vakcinacija 9. i 18. dana života. Vakcinacija protiv kokcidioze se provodi oko sedmog dana života u vodi za piće, a 14. dana života i vakcinacija protiv newcastleske bolesti. Da bi se izbjegao jedan tehnološki zahvat i još jedan dodatni stres pilića uskraćivanjem pitke vode tijekom dva do tri sata prije vakcinacije, učinjena je istodobna vakcinacija s Livacox&reg ; ; ; T i Gumbokal&reg ; ; ; IM SPF u vodi za piće devetog dana života. Pokus je proveden na 7 600 tovnih pilića, dok su kao kontrola korišteni proizvodni rezultati 7 500 tovnih pilića iz prethodnog turnusa. Na osnovi svakodnevnih kliničkih opažanja, razudbe uginulih pilića, analize postignutih proizvodnih rezultata nakon 42 dana tova, tj. na kraju pokusa, rezultata seroloških pretraga po 25 uzoraka krvi od nasumce odabranih životinja uzetih 9., 18., 26. i 42. dana tova, došli smo do zaključka da je primijenjeni program imunoprofilakse u potpunosti zadovoljio svojem osnovnom zahtjevu. Na temelju dobivenih rezultata očevidna je učinkovitost primijenjenih vakcina, budući su postignuti zaštitni titri protutijela za zaraznu bolest burze i newcastlesku bolest u pokusnom jatu pilića. Pritom nisu zamijećene niti negativne interakcije između istodobno primijenjenih vakcina.

U usporednom pokusu istraživana je neškodljivost i imunogenost cjepiva protiv zarazne bolesti burze intermedijarnih svojstava oznake VMG 91 danog netom izleženim komercijalnim pilićima bilo okulonazalno ili postupkom nebulizacije suspenzije cjepiva u trajanju 60 odnosno 180 sekundi. Dano cjepivo, bez obzira na način primjene ili trajanje izlaganju aerosola, nije izazvalo uočljivih štetnih cjepnih reakcija. Zaražavanje pilića u pokusu u dobi devet odnosno 18 dana nije izazvalo uginuća pilića što se pripisuje učinku cijepljenja, a u pilića kontrolne skupine, koji nisu bili cijepljeni, još uvijek visokoj koncentraciji materalnih ELISA protutijela. Zaražavanje, pri čemu je korišten velogeni soj virusa STUTTGART(103 EID50 po piletu) potakao je značajan porast titra protutijela u pilića svih skupina. Istraživanjem prikazana je neštetnost postupka nebulizacije cjepiva ultrazvučnim raspršivačem te njegova imunogenost danog netom izleženim pilićima, bez obzira na visoki titar naslijeđenih specifičnih protutijela. Rezultati upućuju na mogućnost primjene postupka nebulizacije u proizvodnoj praksi.

Istražen je učinak triju vakcina protiv zarazne bolesti burze (ZBB) koje su sadržavale inaktivirani virus ZBB - soj Winterfield 2512, atenuirani virus ZBB - soj Winterfield 2512 i atenuirani virus ZBB - soj VMG-91 na aktivnost mikrosomskih enzima jetre (anilin hidroksilaza, etilmorfin N-demetilaza, NADPH-citokrom c reduktaza, aril sulfotransferaza i p-nitrofenil UDP-glukuroniltransferaza) u tovnih pilića. Aktivnosti navedenih enzima iz I. i II. faze biološkog prijetvora određene su 0, 2, 5 i 7 dana nakon vakcinacije, odnosno u dobi ptica od 18, 20, 23 i 25 dana. Istodobno je izmjerena koncentracija proteina u postmitohondrijskom supernatantu, citosolnoj frakciji i mikrosomskoj peleti. Rezultati rada ukazuju da primjenjene vakcine moduliraju aktivnosti pet istraženih enzima iz I. i II. faze biotransformacije, pri čemu su utvrđene promjene različitog intenziteta i trajanja. Stoga je u postvakcinalnom razdoblju nužan oprez pri primjeni ksenobniotika, prije svega lijekova, zbog moguće neočekivane reakcije organizma tijekom njihove biotransformacije.

Sustavnim istraživanjem dišnih i imunosuprasivnih bolesti u purana u razdoblju od 1997.-2002. u različitih dobnih i proizvodnih kategorija purana zapažena je blaga dišna bolest, a u rasplodnih pura i smanjena nesivost s pojavom poremećene kakvoće jajne ljuske i slabijom leživošču.Tijek dišne bolesti i makroskopske promjene ukazivale su na moguću infekciju ptičjim pneumovirusom, dok se poremećena nesivost i kakvoća jaja mogla pripisati sindromu pada nesivosti ˘76. Dišnu bolest u obliku blagog rinotraheitisa pratila je povećana konverzija hrane za kilogram prirasta tjelesne mase i povećani mortalitet. Pretraga seruma s ELISA pokazala je da je 1997. nešto više od 1% pretraženih purana imalo protutijela za avijarni rinotraheitis. Broj pozitivnih seruma povećao se 1999. pa je oko 90% pretraženih uzoraka sadržavalo specifična protutijela. Primjena strožih općih preventivnih mjera smanjela je razinu infekcije pa je 2000. samo 6% seruma bilo pozitivno, ali je ponovno 2001/02. taj je broj porasao pa je oko 40% odnosno 66% pretraženih seruma bilo pozitivno. Primjenom inhibicije hemaglutinacije dokazan je pozitivan HI titar za virus sindroma pada neisvosti ˘76 u purana koji nisu prirodni domaćin tome virusu. Tako je godine 2002. oko 70% pretraženih seruma imalo titar viši od 24. Određeni broj rasplodnih purana istodobno je imao protutijela za avijarni rinotraheitis. Lančanom reakcijom polimerazom u tkivnim uzorcima puranske Fabricijeve burze nije dokazan ni jedan od dva serotipa virusa zarazne bolesti burze, bez obzira radilo se o tovnim ili o rasplodnim purićima. Spomenuti nalazi isključuju mogućnost postojanja spomenute zaraze u purana, iako je ona u vremenu istraživanja bila u tovnih pilića.

Reverse transcription-polymerase chain reaction (RT-PCR) followed by restriction fragment-length polymorphism (RFLP) analysis was tested in order to determine its accuracy and sensitivity for differentiation of infectious bursal disease virus (IBDV) strains. Two commercial vaccine strains and two Croatian field isolates were analysed. RT-PCR assay was used for amplification of a variable part of VP2 gene (422 bp) encoding for major neutralizing epitopes. Amplified VP2 fragments were further characterized by RFLP analysis using the SacI and TaqI restriction endonucleases. Both field isolates showed RFLP pattern similar to highly virulent European and Asian strains. Both vaccine strains had RFLP profiles different from that of the field isolates. Vaccinal strain 2512 had RFLP pattern similar to mild vaccinal strain pbg-98, and strain VMG-91 was similar to other classical vaccinal strains of intermediate pathogenicity., Procijenjena je točnost i osjetljivost metode temeljene na razlici dužina restrikcijskih odsječaka DNA (RFLP, restriction fragment lenght polymorphism) za razlikovanje sojeva virusa zarazne bolesti burze (VZBB). Lančanom reakcijom polimerazom (PCR, polymerase chain reaction) uz prethodnu reverznu transkripciju (RT, reverse transcription) umnožen je dio promjenljivog dijela VP2 gena koji kodira glavne virusne neutralizacijske epitope. Nastali produkti veličine 422 parova baza (bp, base pair) pocijepani su restrikcijskim endonukleazama SacI i TaqI. Restrikcijski profili nastali enzimskim cijepanjem uspoređeni su s podatcima navedenim u banci gena. Metoda je testirana na dva komercijalna cjepiva proizvedena u Hrvatskoj (Gumbokal® SPF, soj 2512 i Gumbokal® IM SPF, soj VMG 91) te dva hrvatska terenska izolata VZBB (IBDV/96/01 i IBDV/ 97/02). Oba su terenska izolata pokazala RFLP profil jednak vrlo virulentnim europskim i azijskim sojevima VZBB. Oba cijepna soja imala su različit RFLP profil od terenskih izolata. Cijepni soj 2512 ima RFLP profil jednak blagim cijepnim sojem pbg-98, a VMG 91 je sličan poznatim intermedijarnim sojevima VZBB.

Uspoređeni su različiti programi vakcinacije tovnih pilića protiv zarazne bolesti burze (ZBB) atenuiranim vakcinama koje su svadržavale soj Winterfield 2512 (10e3,5 EID50 po dozi) ili soj VMG '91 (10e3,0 ili 10e4,0 EID50 po dozi). Četiri jata jednodnevnih tovnih pilića (Ross ), svako po 19000 jedinki, useljena su u tjednim razmacima u zasebne nastambe iste farme i držana do 42 dana. Jedna je skupina (I) vakcinirana dvokratno, u dobi od 8 i 13 dana, sojem VMG '91 u količini od 10e3,0 EID50 po piletu. U drugoj su skupini (II) primijenjene iste vakcinacije s razlikom da su pilići u dobi od jednog dana vakcinirani sojem Winterfield 2512. Treća (III) i četvrta (IV) skupina su vakcinirane prema programu II skupine, ali su pilići III skupine u dobi od 13 dana te pilići IV skupine u dobi od 8 i 13 dana vakcinirani sojem VMG '91 u količini od l0e4,0, umjesto 10e3,0 EID50 po piletu. Sve vakcine su dane u pitkoj vodi. Protutijela za virus ZBB su određena imunoenzimnom probom (IDEXX) u dobi pilića od 1, 8, 13, 23, 33 i 42 dana. U pilića svih skupina su nađena naslijeđena protutijela za ovaj virus (1347 u I skupini, 1327 u II skupini, 2596 u III skupini i 1023 u IV skupini u dobi od jednog dana). Titri protutijela na kraju tova su bili značajno viši ukoliko su pilići u dobi od jednog dana vakcinirani sojem Winterfield 2512 (3277 u II skupini u usporedbi s 2326 u I skupini). Također se može zaključiti da soj VMG '91 u količini od 10e4,0 umjesto 10e3,0 EID50 nije značajno utjecao na konačne titre protutijela (3277 u II skupini, 3856 u III skupini i 3352 u IV skupini u dobi od 42 dana), ali je veći sadržaj vakcinalnog virusa potakao bržu tvorbu specifičnih protutijela (1377 u II skupini, 1931 u III skupini i 2413 u IV skupini u dobi od 33 dana).

U ovom radu, napravljena je karakterizacija terenskih izolata IBDV s ciljem da se odrede sojevi odgovorni za pojavu epiornotičkih prodora zaraze u cijepljena jata pilića.

Zarazna bolest burze (IBD, engl. infectious bursal disease) je pretežno akutna, veoma zarazna virusna bolest pilića. Od 1987. godine pojavili su se širom svijeta veoma virulentni (vv) sojevi virusa IBD (vvIBDV), koji uzrokuju teška oboljenja i visoku smrtnost. Pojava vvIBDV dijagnosticirana je u Hrvatskoj 1995. Karakterizacija terenskih izolata IBDV napravljena je s ciljem da se odrede sojevi odgovorni za pojavu epiornotičkih prodora zaraze u cijepljenih jata rasplodnog podmlatka lakih i teških hibrida i tovnih pilića. Usporedbom terenskih sojeva i sojeva koji se koriste kao cjepiva moguće je predložiti najdjelotvorniji program zaštite. Za molekularnu karakterizaciju virusa korištena je RT-PCR/RFLP metoda. Genom virusa, koji se sastoji od dvolančane molekule RNA, preveden je u cDNA reverznom transkripcijom (RT, engl. reverse transcription). Lančanom reakcijom polimerazom (PCR, engl. polymerase chain reaction) umnožen je dio promjenjljivog dijela VP2 gena koji kodira glavne virusne neutralizacijske epitope. Nastali produkti veličine 422 bp pocijepani su restrikcijskim endonukleazama SacI i TaqI. Usporedbom veličine produkata nastalih enzimatskim cijepanjem (RFLP, engl. restriction fragment length polymorphism) segmenta od 422 bp s podacima navedenim u banci gena, nađeno je da je večina ispitanih terenskih sojeva IBDV izoliranih u Hrvatskoj srodna europskim, japanskim, kineskim i indijskim vvIBDV sojevima.

Infectious bursal disease (IBD), also known as Gumboro disease, hit the poultry production twice in the last several decades. The first time in 1962 when the disease was recognised, causing around 5% mortality in chickens aged three weeks and older, and severe, prolonged immunosuppression of chickens infected at an early age. The vaccines became available and during following decades the disease turned to mainly subclinical infection causing less than 1% mortality. The second stroke occurred in the late 80's in Western Europe changing dramatically IBD situation. The emerged highly virulent IBD (hvIBDV) virus soon spread all around world causing mortality up to 25% in broilers and 60 % in layers. Moreover, clinical signs as well as mortality were observed in very young birds, even as young as seven days. Mild live vaccines, which were in wide use, were not able to protect against this infection. Isolated virus showed to be of classical type, but mentioned biological characteristics of hvIBDV forced poultry industry to switch from mild to more invasive vaccinal strains, almost overnight. The vaccination programmes required some adjustment, too. IBD virus is very stable in the environment, thus once introduced in poultry house will continue to cause disease in flock after flock, despite vigorous disinfection. So, in contrast to some other viral diseases, vaccination is the principal method used for the control of IBD infection in chickens. Vaccination programmes have to be carefully designed considering the actual IBD situation in particular farm, level and uniformity of maternally derived antibodies, type of birds as well as type of vaccine. Also, protection of young birds by vaccination is directed in two ways: hyperimmunization of parent flocks using inactivated vaccines and vaccination of progeny using live vaccines. There are a lot of types of available live vaccines ranging from mild to so called 'hot' vaccines. Generally, immunogenicity of the live vaccines ie. serologic response correlate with adverse effect regarding bursa damage. According to own experiences, hvIBD can be well controlled if timing for vaccination and live intermediate vaccines in progeny are used. It is important to mention that satisfactory result may not be expected in the first vaccinated flock, but after several consequently vaccinated flocks in the same poultry house.

Istraženo je vrijeme u kojem je nakon vakcinacije dvjema živim atenuiranim vakcinama moguće imunodifuzijom u gelu (IDG) dokazati precipitirajući antigen virusa zarazne bolesti burze (VZBB) u Fabricijevoj burzi (FB), histopatološke promjene FB nastale djelovanjem vakcinalnog soja virusa i imunosni odziv nakon vakcinacije. Dvije pokusne skupine tovnih pilića (ROSS) vakcinairane su u vodi za piće u dobi od 12 dana. Prva pokusna skupina vakcinirana je GUMBOKAL^R IM SPF (Pliva, Hrvatska), a druga TAD Gumboro vac (Lohmann Animal Health & Co. KG, Njemačka) vakcinom. Na dan vakcinacije (0. dan), te 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 10., 12., 14., 16., 18., 23. i 28. dana poslije vakcinacije (p.v.) žrtvovano je po 5 nasumce odabranih pilića svake pokusne skupine, te im je uzorkovana FB za IDG postupak i histopatološku pretragu. Također, u obje pokusne skupine uzorkovano je po 15 krvi 0., 7., 14., 21. i 28. dan p.v., te pretraženo imunoenzimnom probom. Rezultati u prvoj pokusnoj skupini pokazali su da je precipitirajući antigen, nastao umnažanjem vakcinalnog soja virusa u FB, moguće dokazati u razdoblju od 7. do 10. dana p.v. Histopatološki nisu uočena jača oštećenja FB, a imunosni odziv tovnih pilića bio je dostatan da zaštiti piliće od terenskog soja VZBB 21. dan p.v. (prosječni titar 2514). U drugoj pokusnoj skupini precipitirajući antigen VZBB dokazan je u razdoblju od 12. do 18. dana p.v. Histopatološki nalazi nisu pokazali jače oštećenje FB do 12. dana p.v. Međutim, od 12. dana p.v. tkivo FB bilježilo je jake, vrlo jake i fibrotične promjene. Istodobno imunosni odziv tovnih pilića bio je slab (prosječni titar 21. dan p.v. iznosio je 1512) i tek je 28. dana p.v. bio dostatan da zaštiti piliće od terenskog soja VZBB (prosječni titar 2547). Potonji rezultati pokazuju prodor infekcije terenskim sojem VZBB u vakcinirano jato. Zato se pojavilo produljeno razdoblje dokaza precipitirajućeg antigena, jaka, vrlo jaka i fibrotična histopatološka oštećenja FB i porast titra protutijela nakon 21. dana p.v. što je posljedica djelovanja terenskog soja VZBB.

Osam dana stari pilići lake pasmine podrijetlom od SPF jata primili su živu vakcinu protiv zarazne bolesti burze (ZBB) u vodi za piće. Jedna vakcinalna doza sadržavala je 106,1 TCID50 (tissue culture infective dose) atenuiranog, intermedijarnog soja VMG-91 VZBB, umnoženog u oplođenim kokošjim SPF jajima. Dva tjedna nakon cijepljenja, pilići su okulo-nazalno zaraženi virulentnim sojem Stuttgart P-3 VZBB. Istovremeno su zaraženi i necijepljeni pilići u kontrolnoj skupini. U razdoblju od deset dana nakon zaražavanja nije bilo lokalnih ili općih promjena zdravlja niti spontanih uginuća cijepljenih pilića. Razudbom nisu nađene patološkoanatomske promjene. Histopatološki, u većine cijepljenih pilića uočene su blage atrofične promjene u epitelu nabora sluznice i blaga deplecija limfocita i vakuolizacija u limfoidnim folikulama Fabricijeve burze (FB). U pilića kontrolne skupine uočen je slabiji tek, blaga depresija i nakostriješenost perja. Razudbom su uočene atrofične FB i blago otećeni i blijedi bubrezi. Jaka atrofija i fibrozas FB utvrđena je histopatološkom analizom. U necijepljenih pilića utvrđena je gotovo triputa manja prosječna masa i indeks FB nego u cijepljenih.

Neškodljivost soja Winterfield 2512/PLIVA provjerena je na 41. jednodnevnim SPF-pilićima i uspoređena s učinkom intermedijarnog soja VMG-91. Vakcinalna doza soja VMG-91 dana u vodi za piće i deseterostruka doza injicirana i.m. zaštitile su FB od patogenog djelovanja VZBB soja Stuttgart. Vakcina Gumbokal IM SPF injiciran i.m. u deseterostrukoj dozi nije uzrokovala jače oštećenje FB niti histološke promjene u srcu, jetr i bubrezima.

Nepovoljne epizootiološke okolnosti s obzirom na zaraznu bolest burze, nastale posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj, zahtijevaju primjeren program imunoprofilakse ove bolesti. Cilj istraživanja je bio usporediti imunosni odziv jednokratno vakciniranih, te nakon različitog vremena revakciniranih tovnih pilića sojem VMG 91 (GUMBOKAL^R IM SPF). Pilići svih četiriju pokusnih skupina vakcinirani su u pitkoj vodi u dobi od 12 dana, dok su pilići triju pokusnih skupina na isti način i jednokratno revakcinirani nakon osam, 12 ili 16 dana. Svi pilići su vakcinirani i protiv newcastleske bolesti sojem LaSota (PESTIKAL^R LA SOTA SPF) u dobi od 16 dana. Razina serumskih protutijela za virus zarazne bolesti burze na kraju tova bila je značajno viša nakon dvokratnih vakcinacija nego li nakon jednokratne vakcinacije. Najviši je titar, koji je i na kraju tova bio na zadovoljavajućoj razini, postignut u skupini pilića revakciniranih nakon 12 dana. Prosječni titri protutijela za virus newcastleske bolesti bili su probližni i na zadovoljavajućoj razini u sve četiri skupine. Stoga, prilikom izrade programa vakcinacije tovnih pilića protiv zarazne bolesti burze, posebno na farmama s velikim pritiskom terenske infekcije, treba težiti dvokratnoj vakcinaciji s razmakom od 12 dana.

Tri skupine pilića dobi 28 dana cijepljene su usporedno protiv zarazne bolesti burze postupkom zamagljivanja, u pitkoj vodi ili okulonazalno. Korišteni intermedijarni vlastiti soj virusa VMG 91 primijenjen zamagljivanjem nije u pilića izazvao cijepne reakcije od strane dišnog sustava. Pilići su žrtvovani tri, šest i devet dana nakon vakcinacije. U plućima pilića koji su cijepljeni zamagljivanjem virus je dokazan s pomoći elektronskog mikroskopa u plućima već nakon tri a u najvećoj količini nakon šest sati. Nakon devet sati gotovo je iščezao. Devetog sata nakon primjene zamagljivanjem ili u pitkoj vodi nađene su virusne čestice u jetri, više u cekalnim tonsilama a najviše u Fabricijevoj burzi.U Harderovoj žlijezdi virus je dokazan devet sati nakon primjene u pitkoj vodi ali ne i postupka zamagljivanja. Primjena intermedijarnog virusa zarazne bolesti burze zamagljivanjem vrlo sitnim česticama, što do sada nije istraženo, omogučava proširenost virusa u tkivima pa je postupak pogodan za uspješnu vakcinaciju pilića protiv zarazne bolesti burze.

Peradsrtvo u Hrvatskoj je u krizi: Brojno stanje svih kategorija peradi izuzev konzumnih nesilica opada po prosječnoj godišnjoj stopi 10 % u razdoblju od 1990. do 1995. godine. Epidemiološko stanje povoljnije je no još uvijek ne i dobro. broj izoliranih salmonela prepolovljen je. Zarazna bolest burze još nije u cjelosti iskorijenjena, ali ima znakova smirivanja. Znanstvena nadgradnja iako u lošem matewrijalnom položaju uspješno riješava nastale tehnološke i zdravstvene probleme. Peradarstvu je potrebna financijska i stručna pomoć da bi se održalo.