Search

This paper analyzes the concepts of gender in a social and grammatical context, comparing their relation and how the social is mirrored (and reproduced) through language. Emphasis is on how markers of gender as a social construct are removed, replaced with a more neutral element, or even with a novel element with the aim of rendering the extralinguistic gender of referents less important or unintelligible. With this aim in mind, two surveys were done to ascertain how native Croatian speakers and anglophones achieve that aim in the languages they speak, especially focusing on the treatment of nonbinary people as well as strategies they themselves employ. The results of both surveys are compared with each other, and the overall results discussed in relation to some proposed solutions for creating a more gender-neutral language. Conclusions are drawn on the popularity and willingness to use certain gender-neutral or gender-inclusive language patterns.

Zamjenica kolik(i) u nominativu srednjeg roda jednine glasi koliko te ima potpuno jednak oblik kao odnosni prilog koliko. Oblik koliko može imati sintaktičku ulogu priložne oznake, atributa te veznika u zavisno složenim rečenicama. Kod zavisno složenih rečenica prema mjestu uvrštavanja u glavnu, oblik koliko pojavljuje se kao veznik u subjektnim, predikatnim, objektnim, atributnim i priložnim (načinskim i dopusnim) rečenicama.

U radu će biti riječi o hrvatskoj gramatici talijanskoga gramatičara Ardelija Della Belle koja je nastala u vrijeme novoštokavske standardizacije na hrvatskom jugoistočnom kompleksu. Raspravlja se o promjenama u oblicima riječi što će se vidjeti kroz prikaz i podjelu imenica, pridjeva, zamjenica, brojeva, glagola, priloga i prijedloga. Na temelju relevantne literature i korpusa iz odabranih časopisa pokušat će se istaknuti razlika tadašnjeg i suvremenog hrvatskog književnog jezika. Imenice će biti razvrstane u tri razreda prema završetku G jd., a zatim dalje po padežima jednine i množine. Glagoli će, također, biti razvrstani u tri razreda, i to u glagole s nastavcima –am, -em i –im u 1. licu indikativa prezenta. Daljnjom podjelom glagoli će unutar tri razreda biti svrstani po glagolskim vremenima koja su zasvjedočena u dubrovačkim tekstovima osamnaestog stoljeća. Opširnije će se govoriti i o uporabi prijedloga uz pojedine padeže tipične za dubrovački govor.

U prilogu je riječ o porabama i značenjima riječi što, koja se rabi kao zamjenica, kao prilog, kao čestica i kao veznik. Kao zamjenica može biti upitna i promjenjiva, npr. Što je to? Što ima novoga? Što ste kupili? Čega se bojite? Čemu se čudite? Po čemu se to zna? Čime smo to zaslužili? S čim računate? i sl. Kao takva dolazi i uz druge riječi, posebno npr. uz zamjenice odnosno čestice ovo, to, ono, npr. Što smo ovo doživjeli? Što mi to velite? Što se ono tamo bijeli? te uz česticu (ili veznik) da odnosno česticu (ili veznik) li, npr. Što da se radi? Da što su kazali na to? Što li nam spremaju? Naravno, upitna zamjenica što vrlo često dolazi i u neupravnim pitanjima, npr. Reci što si kupio? Ne znam čega ste se sjetili? Tako bi znao čemu se čude? Ne razumijem o čemu je riječ? itd. Što je vrlo često i relativna zamjenica, npr. Što se tiče naših planova, mislim da su realni ; Što ostane, treba podijeliti nadvoje? ; Opet kasne s isplatom, što mi nikako nije drago. Takva je zamjenica često i korelativna, a kao korelativi dolaze zamjenice (ili čestice) ovo, to, ono, nešto ili univerzalni kvantifikatori tipa sve, ništa i sl., npr. Ovo što sam rekao ne odnosi se na vas ; To što se nisu javili velik je problem ; Ono što ostane treba podijeliti nadvoje ; Što oni prodaju, uvijek je kvalitetno ; Što je tražio, ono je i našao ; Sve što imaju prodali su ; Čega se čovjek najviše boji, ono će mu na glavu pasti ; Nisam čuo ništa što bi bilo zanimljivo ; Nema ničega što bi se moglo prodati itd. Rjeđe što dolazi i u službi neodređene zamjenice, npr. Mogu li što učiniti za vas? Ima li što za večeru? Je li što ostalo? Riječ što upotrebljava se i kao upitni prilog, i to prije svega u značenju 'zašto', npr. Što nas mučite? Što i njih ne pozoveš? Što si tako blijed? Kao čestica što se najčešće upotrebljava kao svojevrsni intenzifikator uz komparative i superlative, npr. Što više, to bolje ; Dođi što možeš prije ; Obuci što ljepšu haljinu ; Došli smo najbrže što smo mogli ; Uvijek radi najbolje što zna. Kao veznik što se najčešće rabi u relativnim rečenicama u kojima je zamjenjivo s koji, koja, koje, npr. Pa pozovu starca što mu bijela prošla pojas brada, Opet joj se vratio strah što ga se bila oslobodila, Treba upozoriti na zakone što su ih imali Dubrovčani, Čovjek što si mu prišao nije mi otprije poznat. Upotrebljava se što, nadalje, i kao eksplikativni veznik, obično zamjenjiv veznikom da, npr. Pokore je u njem dosta što gospodar svijetu posta, Dobro su učinili što se nisu predali, Bilo im je drago što se vidimo i sl. Upotrebljava se što nadalje i kao uzročni veznik, npr. Žao im je što nismo i njih pozvali, Nismo mi krivi što vi ne govorite istinu, Pokajali su se što su ga povrijedili, Tomu je uzrok što se mi nismo prije javili. Ima i vezničkih službi riječi što koje su u međuvremenu zastarjele i/ili postale posve rijetke. Takve su npr. službe uvjetnoga (npr. Što volovi muču, ništa, samo da kola ne škripe) ili vremenskoga veznika, npr. onoga u značenju 'dok ne' (npr. Ne piju vina što neće u nj vode uliti). I napokon, u prilogu će se razmotriti i poraba one riječi što (ili šta) koja se javlja kao jedna od sastavnica složenih neodređenih zamjenica i/ili priloga, npr. svašta, gdješto, kadšto, nešto, ništa, štotko, štokoji, štogod, što god, bilo što, ma(kar) što (šta) te u složenih veznika (ili vezničkih spojeva), npr. kao što, umjesto što, nego što, osim što, nakon što, prije nego što, samo što.

Autorice analiziraju neke metalingvističke probleme koji se pojavljuju u temeljnim jezikoslovnim priručnicima i udžbenicima. Ti se problemi pojavljuju na svim jezičnim razinama: fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksikološkoj. U radu se ti problemi prikazuju na primjerima iz udžbenika i priručnika, a autorice nude vlastita rješenja tih problema., The authors analyze some metalinguistical problems occurring in basic linguistics manuals and textbooks. These problems occur on all language levels: phonological, morphological, syntactical and lexicological. In the paper these problems are illustrated by examples from textbooks and manuals including solutions and suggestions offered by the authors themselves.

Autor na primjerima ustanovljuje višeznačnost lingvističkih termina, te upozorava na potrebu formalističkog pristupa gramatičkim zakonitostima. Ističu se metodološke mogućnosti za promatranje anaforičke referencije kroz semantičko-diskursni i sintaktičko-klauzni okvir, te se upućuje na razlikovanje anafore i anafora (kao što razlikuje i Crystal [1997a]). Iz prihvaćanja podjele zamjenica i pridjeva prema morfosintaktičkim kriterijima, te uočavanjem prednominalnih (predimenskih) i podnominalnih (podimenskih) položaja, postavlja se shema obilježja koja prikazuje odnos imenica prema zamjenicama i zamjeničnim pridjevima unutar kategorija povratnosti/nepovratnosti i posvojnosti/neposvojnosti. Iz razlikovanja anafora i determinanta, te subjektne i objektne službe, proizlazi sintaktička analiza povratnosti za koju se postavljaju temeljna pravila ovjerenosti. Posebno se raščlanjuje razlika između posvojnog zamjeničnog pridjeva u hrvatskome u odnosu na engleski i njemački jezik.

Ovo je drugi prilog iz sintakse Žića svetih otaca. U njemu se obrađuju vrste atributnih riječi i apozicija, te njihov položaj u odnosu na imenicu, odnosno drugu koju riječ koja im u rečeničnom ustrojstvu otvara mjesto. U prvom je prilogu obrađeno mjesto glavnih rečeničnih dijelova - subjekta, predikata i objekta.