Search

Građani RH se nalaze pri vrhu europske ljestvice po učestalosti nezaraznih kroničnih bolesti koje su izravna posljedica neaktivnog načina života. Zdravlje nije samo nedostatak fizičke i psihičke bolesti nego pretpostavlja i psihofizičko blagostanje. Vježbanje osim što je jedan od čimbenika koji je u funkciji prevencije fizičke i psihičke bolesti, unapređuje tjelesno zdravlje, povećava opće samopoštovanje i psihološku dobrobit.U skladu s navedenim cilj ovog istraživanja bio je ispitati postojanje razlika u percepciji kvalitete života, samoefikasnosti i zadovoljstva tjelesnim izgledom između muškaraca i žena različite životne dobi koji redovito vježbaju i onih koji ne vježbaju. U istraživanju koje je provedeno online sudjelovalo je 383 sudionika koji žive na području Republike Hrvatske od čega 290 žena i 92 muškarca u dobi od 20 do 80 godina. Samo istraživanje uključivalo je primjenu sljedećih mjernih instrumenata: Skalu opće samoefikasnosti (Schwarzer i sur., 1997), Skala za procjenu opće kvalitete života (WHOQOL-BREF), Upitnik zadovoljstva izgledom (Franzoi i Shields, 1984), te Upitnik o sociodemografskim karakteristikama sudionika. Analizom rezultata utvrđeno je da su osobe koje vježbaju zadovoljnije svojim tjelesnim izgledom (atraktivnost, kondicija, snaga/težina), imaju višu opću samoefikasnost te percipiraju svoj život kvalitetnije od osoba koje ne vježbaju. Muškarci su zadovoljniji fizičkom kondicijom od žena temaju veću opću samoefikasnost od žena, ali samo u kategoriji sudionika koji redovito vježbaju. Zadovoljstvo tjelesnim izgledom, a pogotovo dimenzija zadovoljstvo fizičkom kondicijom, direktno su pozitivno povezane s participacijom u vježbanju, a dijelom i preko samoefikasnosti i kvalitete života. The citizens of the Republic of Croatia are at the top of the European ranking in terms of the frequency of non-communicable chronic diseases that are a direct consequence of an inactive lifestyle. Health is not the absence of physical and mental illness, but also presupposes psychophysical well-being. In an online survey, 383 participans that live in teritory of Republic of Croatia took part, 290 women and 92 men between the ages of 20 and 80 participated. The research itself included the application of the following measuring instruments: the General Self-Efficacy Scale (Schwarzer et al., 1997), the Scale for the Assessment of the General Quality of Life (WHOQOL-BREF), the Appearance Satisfaction Questionnaire (Franzoi and Shields, 1984), and the Questionnaire on the Sociodemographic Characteristics of the Participants . Analysis of the results found that people who exercise are more satisfied with their physical appearance (attractiveness, fitness, strength/weight), have higher general self-efficacy and perceive their life as better than people who don't exercise. Men are more satisfied with their physical condition than women, they have higher general self-efficacy than women, but only in the category of participants who exercise regularly. Satisfaction with physical appearance, and especially the dimension of satisfaction with physical condition, are directly positively related to participation in exercise, and partly through self-efficacy and quality of life.

Ovaj završni rad, kako i sam naslov najavljuje, razrađuje opširnu tematiku izvođenja vježbi za cijelo tijelo s opterećenjem. Namijenjen je bodybuilding početnicima koji već posjeduju određeno vježbačko iskustvo i početnicima koji se tek kreću u svijet fitnessa. Zamišljen je tako da početnicima bude pri ruci od početka trenažnog procesa do trenutka kada je neophodan angažman osobnog trenera s ciljem daljnjeg napredovanja. U tom smislu, detaljno opisujem sve etape i korake fitness i bodybuilding putovanja. Od razloga donošenja same odluke da se krene u teretanu, preko učlanjenja u bodybuilding klub, osnova teoretskih znanja iz područja izvođenja vježbi, do bodybuilding prehrane, poziranja, plana i programa treniranja za adaptacijsku fazu treniranja, do detaljnog opisa odabranih vježbi s video prikazima istih. Svrha ovoga rada jest sažeti uvid u cjelokupnost opširne problematike bodybuildinga i fitnessa. Cilj je pomoći mladim vježbačima kako bi na jednome mjestu imali sažetu riznicu svih onih informacija koje su ključne za rekreativno, amatersko ili profesionalno bavljenje fitnessom i bodybuildingom. This graduation thesis, as the title suggests, guides a reader into a vast field of exercises with weights for the whole body. It is designed for bodybuilding beginners that already poses certain workout routines and beginners that are just starting in the world of fitness. The idea is to be a handy workout paper that beginners can use during their starting years in the field of bodybuilding, until they require assistance of personal trainers with goals of further improvement. In that sense, I am detailing all phases someone needs know in becoming a bodybuilder. From the initial idea someone might have as to why they want to be into fitness and bodybuilding, to becoming a bodybuilding enthusiast by joining a club, basics of theoretical knowledge in performing the needed exercises, to bodybuilding diet, posing, plan and program of training during the adaptation phase, to detailed description of select exercises that are cruicial for each muscle group, with accompanying video examples. The basis of the paper is to be a concise view into everything that one needs to become a bodybuilder and entering a contest. Goal is to help the starting enthusiasts break through and not get lost in the vast amount of information and bring them slowly and transparently into everything they need to becoming a bodybuilder, be it professionally, or as an amateur.

Ozljede su sastavni dio svakog sporta pa tako i košarke, zadatak kondicijskog trenera je da podigne otpornost od ozljeda kod sportaša kroz sustavno vježbanje. Kondicijska pripremljenost ključna je kod prevencije od ozljeda, povezano s time kondicijski programi smanjuju ozbiljnost ozljeda ako do ozljede i dođe, isto tako mogu pomoći u sprječavanju ponovnog ozljeđivanja. Smanjivanje rizika od nastanka ozljeda zahtjeva odgovarajuću mišićnu jakost, snagu, izdržljivost, koordinaciju, fleksibilnost i dobru građu tijela. Jednako važno, kao kondicijska pripremljenost i sustavno vježbanje, je i adekvatan odmor i oporavak. Normalan san važan je za dobro mentalno i tjelesno zdravlje i jako je važan za oporavak nakon intenzivnih napora. Prevelik umor ili pretreniranost mogu sportaša učiniti više podobnijim ozljedama. U ovom radu objasnit ćemo koje ozljede su najčešće u košarci, koje vježbe mogu pomoći da se smanji vjerojatnost ozljede i kako programirati preventivni program vježbanja. Injuries are an integral part of every sport, basketball included, and task of strength and conditioning coach is to increase the athlete's resistance to injuries through systematic exercise. Conditioning is key to injury prevention, as exercise programs reduce the severity of injuries if they do occur, and can also help to prevent re-injury. Reducing the risk of injury requires adequate muscle strength, power, endurance, coordination, flexibility and a good body composition. Adequate rest and recovery are just as important as conditioning and systematic exercise. Normal sleep is important for good mental and physical health and is very important for recovery after intense activities. Excessive fatigue or overtrainig can make an athlete more susceptible to injury. In this paper, we will explain which injuries are most common in basketball, which exercises can help reduce the likelihood of injury and how to program a preventive exercise program.

Trudnoća ili drugo stanje jedno je od najbitnijih razdoblja svake žene. U tom se razdoblju događaju mnoge fiziološke promjene u gotovo svim tjelesnim sustavima, a intenzitet promjena mijenja se ovisno o razdoblju trudnoće u kojem se trudnica nalazi. Fizioterapeut svojim vještinama i znanjem kroz fizioterapijsku intervenciju utječe na poboljšanje funkcije tijekom trudnoće te priprema trudnicu za porođaj. Mnoge studije govore o dobrobitima vježbanja u trudnoći kako za trudnicu tako i za fetus. Dolazi do povećanja kardiorespiratorne kondicije i smanjenja rizika za razvoj hipertenzije, gastacijskog dijabetesa, komplikacija trudnoće, a osigurava se i bolja kontrola tjelesne težine. Trudnice koje tijekom trudnoće provode programe vježbanja imaju vremenski kraći porođaj, manje porođajnih komplikacija i brže se oporavljaju. S psihološke strane trudnice se nakon vježbanja osjećaju bolje, smanjuje se umor, nesanice, anksioznost te se poboljšava opće stanje organizma. Kako bi se vježbe provodile na siguran način potrebno je obratiti pažnju na relativne i apsolutne kontraindikacije. Svaki trening trebao bi sadržavati aerobne vježbe, vježbe snage, vježbe istezanja i opuštanja. U daljnjem radu prikazane su vježbe koje se mogu izvoditi po određenim tromjesečjima kao i zaštitni položaji tijekom trudnoće, samokorekcija posture i na kraju pozicioniranje kod visokorizičnih trudnoća. Pregnancy or childbearing is one of the most important periods of every woman. This is the age when major physiological changes occur in almost every body system, and the intensity of the change changes depending on the period of pregnancy in which the pregnant woman is. In this way, the physiotherapist influences the improvement of function during pregnancy and prepares the pregnant woman for childbirth by applying his knowledge and skills in physiotherapeutic intervention. Many studies point to the benefits of exercise during pregnancy for both the pregnant woman and the fetus. There is an increase in cardiorespiratory fitness and reduced risk of developing gastric diabetes, hypertension, pregnancy complications and better control of body weight is ensured. Pregnant women who carry out exercise programs during pregnancy have a shorter delivery time, fewer birth complications and they recover faster. On the psychological side, pregnant women feel better after exercise. Fatigue, insomnia and anxiety decrease and the general state of the body improves. In order to exercise safely, it is necessary to pay attention to the absolute and relative contraindications described in the paper. Each workout should include aerobic exercises, strength exercises, stretching and relaxation exercises. In the following paper, exercises that can be performed for specific trimesters as well as protective positions during pregnancy, self-correction of posture and, finally, positioning in high-risk pregnancies are shown.

Trudnoća je period života kroz koji prolazi gotovo svaka žena, ona koja želi i koja može zažeti. Do trudnoće dolazi kada spermij oplodi jajnu stanicu i kada se oplođena jajna stanica usadi u endometrij. Trajanje trudnoće je devet mjeseci ili četrdeset tjedana. U trudnoći dolazi do niza promjena, kako fizičkih tako i psihičkih. Trudnoća se dijeli na prvo, drugo i treće tromjesečjem i svako od njih popraćeno je nekim promjenama majke, ali i djeteta. Preporuka za svaku trudnicu je da u svoj svakodnevni život uvede vježbanje koje u svakom slučaju olakšava podnašanje promjena do kojih dolazi. Osim što se vježbanjem održava kondicija, ono olakšava i sam porod te u velikoj mjeri djeluje na psihičko ali i fizičko stanje majke, odnosno smanjuje mogućnost pojave postporođajne depresije i anksioznosti. Prije samog započinjanja vježbanja trudnica se mora kontaktirati sa svojim ginekologom koji će napraviti sve potrebne kliničke preglede i testove te će donijeti konačnu odluku da li smije ili ne smije trudnica vježbati, ako smije tada se dalje kontaktira sa fizioterapeutom. U planiranju plana i programa bitno je da i sam fizioterapeut napravi neke testove i sprovede upitnike i obrasce o tjelesnoj aktivnosti trudnice te da i on sam uz pomoć apsolutnih i relativnih kontraindikacija da svoje mišljenje o započinjanju vježbanja. Osim apsolutnih i relativnih kontraindikacija prilikom planiranja plana i programa vježbanja mora se pridržavati Američkih smjernica za vježbanje u trudnoći. Tijekom vježbanja potrebno je pratiti vitalne znakove majke i djeteta, te u slučaju pojave nekih nespecifičnih znakova ili simptoma za trudnoću odmah prekinuti sa vježbanjem. Svako tromjesečje ima za sebe posebne vježbe. Pregnancy is a period of life that almost every woman goes through, the one who wants and can conceive. Pregnancy occurs when sperm fertilizes an egg and when a fertilized egg is implanted in the endometrium. The duration of pregnancy is nine months or forty weeks. There are a number of changes in pregnancy, both physical and mental. Pregnancy is divided into the first, second and third trimesters and each of them is accompanied by some changes in the mother and child. It is recommended for every pregnant woman to introduce exercise into her daily life, which in any case makes it easier to endure the changes that occur. In addition to maintaining fitness, exercise also facilitates childbirth and greatly affects the mother's mental and physical condition, ie reduces the possibility of postpartum depression and anxiety. Before starting the exercise, the pregnant woman must contact her gynecologist who will make all the necessary clinical examinations and tests and will make the final decision whether or not the pregnant woman can exercise, if so, then contact the physiotherapist. In planning the plan and program, it is important that the physiotherapist himself makes some tests and conducts questionnaires and patterns on the physical activity of the pregnant woman, and that he himself, with the help of absolute and relative contraindications, gives his opinion on starting exercise. In addition to the absolute and relative contraindications when planning an exercise plan and program must adhere to the American guidelines for exercise in pregnancy. During exercise, it is necessary to monitor the vital signs of the mother and child, and in case of any non-specific signs or symptoms of pregnancy, stop exercising immediately. Each quarter has special exercises for itself.

U ovom radu opisana je aplikacija za planiranje i praćenje rekreativnih sportskih aktivnosti pojedinca. U prvom poglavlju definirani su korisnički zahtjevi. Slijedi opis korištenih tehnologija: PostreSQL za izradu baze podataka, Spring Boot za poslužiteljsku stranu i Thymeleaf za klijentsku stranu web aplikacije. U trećem poglavlju opisan je relacijski model baze podataka te organizacija programskog rješenja koja se temelji na MVC obrascu. Na kraju rada nalaze se upute za korištenje aplikacije. This paper describes an application for planning and tracking individual recreational sports activities. The first chapter defines user requirements. The following descibes the technologies used: PostreSQL for database modelling, Spring Boot for the server side and Thymeleaf for the client side of the web application. The third chapter describes the relational database model and the organization of the software solution based on the MVC design pattern. At the end of the paper are instructions for using the application.

Sve veća digitalizacija nastavnih materijala omogućila je razvoj novih metoda učenja. Ova aplikacija napravljena je s ciljem da iskoristi mogućnosti učenja gradiva na tabletima. Aplikacija se dijela na administrativni dio namijenjen nastavnicima i dio za učenje rimskih brojeva namijenjen učenicima. Učenici uče novo gradivo i provjeravaju svoje znanje, a nastavnici prate njihov napredak. U radu su opisane aplikacije na sličnu temu, korištene tehnologije za razvoj aplikacije i upute za korištenje aplikacije. Increasing digitalisation of teaching materials has enabled the development of new learning methods. This application is designed to take advantage of these new learning opportunities on mobile tablets. The application is divided into an administrative part for teachers and a section for learning Roman numerals intended for students. Students learn new material while teachers monitor their progress. The paper describes applications with a similar topic, used technologies for application development and instructions for using the application.

Trudnoća predstavlja normalno fiziološko stanje žene koja se nalazi u dobi za reprodukciju. Trudnoća je iznimno zahtjevno životno razdoblje, koje utječe na fizičku spremnost i izgled žene. To je također i idealno vrijeme za promjenu ponašanja i za usvajanje zdravog načina života zbog povećane motivacije i čestog liječničkog nadzora. Tjelesna aktivnost i tjelovježba tijekom trudnoće općenito su korisni i poboljšavaju tjelesno i mentalno zdravlje žena. Ove prednosti također pomažu u sprječavanju prekomjernog dobivanja na težini i smanjenju rizika od pretilosti u trudnoći. Pravilno izvođenje tjelovježbe zahtijeva razumijevanje potencijalnih rizika, kao i procjenu nečije tjelesne sposobnosti za uključivanje u različite aktivnosti. S obzirom na potencijalne rizike, svaka trudnica prije početka programa vježbanja treba proći temeljitu kliničku procjenu. Unatoč činjenici da trudnoća uzrokuje duboke anatomske i fiziološke promjene, tjelovježba ima minimalne rizike i dokazane prednosti za većinu žena. Pregnancy is a normal physiological condition of a woman of childbearing age. Pregnancy is an extremely demanding period of life, which affects a woman's physical fitness and appearance. It is also an ideal time to change behavior and adopt a healthy lifestyle due to increased motivation and frequent medical supervision. Physical activity and exercise during pregnancy are generally beneficial and improve the physical and mental health of women. These benefits also help prevent excess weight gain and reduce the risk of obesity in pregnancy. Proper exercise requires an understanding of the potential risks as well as an assessment of one’s physical ability to engage in a variety of activities. Given the potential risks, every pregnant woman should undergo a thorough clinical evaluation before beginning an exercise program. Despite the fact that pregnancy causes profound anatomical and physiological changes, exercise has minimal risks and proven benefits for most women.

Introduction: Cancer is one of the leading causes of death worldwide. However, if diagnosed in an operable stage, it is treated as a chronic disease. As such, long-term results and quality of life requirements imposed a comprehensive approach. Prehabilitation programs encompassing nutritional, physical, and psychological components improved the recovery and minimized the complication rate after surgery. We will focus on physiotherapy as part of prehabilitation in this review. Methods: For systematic search, we used the MEDLINE/PubMed (National Library of medicine), Cochrane Central Register of Controlled Trials (Wiley), Embase (Elsevier, Web of Science, and Cochrane database of systematic reviews. The last search update was on 15th December 2020. The search included randomized clinical trials or quasi-randomized clinical trials evaluating exercise or other non-pharmacological preoperative interventions in gastrointestinal cancers. Results: The ten trials included 1058 patients, 535 (50,6%) patients were in the experimental group, and 523 (49,4%) patients were in the control group. Bicycle exercise training was the best-ranked intervention with the standard mean difference (SMD) of 1,4077 (95% C.I. is 0,7018 – 2,1135) to improve vital functional capacity (s, VO˙ 2 at uˆ L). Short-term exercise affected inspiratory muscle strength, and SMD was 1,1819 (95% C.I.,2953 – 2,0684). Short- term intensity training program SMD was 0,8356 (95% C.I. 0,2042 - 1,4669), and short- term intensity program for muscle endurance 0,8156 (95% C.I. 0,2042 – 1,4669). improves respiratory muscle endurance. Small effect was shown on quality of life in high-intensity cycling interval training SMD 0,7439( 95%C.. 0,0856 – 1,4023), WHO performance status in bicycle exercise training SMD 0,7068( 95% C.I. 0,0547 – 1,3589), mean number of complication in high-intensity endurance training SMD 0,3606 (95% C.I. 0,0072 – 0,7141). Conclusion: Although exercise therapy has been shown to improve vital capacity and respiratory muscle strength, there was a lack of comparison between different exercises. Evidence from these indirect-comparisons studies indicated that physical activity should be encouraged during the preoperative period before oncologic surgery., Uvod: Karcinom je jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu. Međutim, ako se dijagnosticira u operabilnoj fazi, liječi se poput kroničnih bolesti. Kao takvi, dugoročni rezultati i zahtjevi za kvalitetom života nametnuli su sveobuhvatan pristup. Programi prehabilitacije koji uključuju nutritivne, fizičke i psihološke komponente, poboljšali su oporavak i minimizirali stopu komplikacija nakon operacije. U ovom ćemo se preglednom radu usredotočiti na fizioterapiju kao dio prehabilitacije. Metode: Za sustavno pretraživanje koristili smo MEDLINE / PubMed (Nacionalna medicinska knjižnica), Cochraneov Centralni registar kontroliranih ispitivanja (Wiley), Embase (Elsevier, Web of Science i Cochrane baza podataka sustavnih pregleda). Posljednje ažuriranje pretraživanja bilo je 15. prosinca 2020. Pretraga je uključivala randomizirana klinička ispitivanja ili kvazi-randomizirana klinička ispitivanja koja ocjenjuju vježbanje ili druge nefarmakološke preoperativne intervencije kod karcinoma probavnog sustava. Rezultati: Deset pokusa obuhvaćalo je 1058 bolesnika, 535 (50,6%) bolesnika bilo je u eksperimentalnoj skupini, a 523 (49,4%) bolesnika u kontrolnoj skupini. Trening s vježbama na biciklu bio je najbolje rangirana intervencija sa standardnom srednjom razlikom (SMD) od 1.4077 (95% C.I. je 0,7018 - 2,1135) za poboljšanje vitalne funkcionalne sposobnosti (s, VO˙ 2 pri uˆ L). Kratkotrajno vježbanje utjecalo je na snagu inspiratornih mišića, a SMD je iznosio 1,1819 (95% C.I, 2953 - 2,6684). Program kratkotrajnog intenzivnog treninga SMD iznosio je 0,8356 (95% C.I. 0,2042 - 1,4669), a program kratkotrajnog intenzivnog treninga za izdržljivost mišića 0,8156 (95% C.I. 0,2042 - 1,4669). Pokazan je mali učinak na kvalitetu života u visokointenzivnom intervalnom treningu na biciklom SMD 0,7439 (95% C.l. 0,0856 - 1,4023), status izvedbe prema WHO-u u treningu na biciklu SMD 0,7068 (95% C.I. 0,0547 - 1,3589), srednji broj komplikacija u visokointenzivnom treningu izdržljivosti SMD 0,3606 (95% C.I. 0,0072 - 0,7141). Zaključak: Iako se pokazalo da fizioterapija vježbanjem poboljšava vitalni kapacitet i snagu respiratornih mišića, nije bilo usporedbe između različitih vrsta vježbanja. Dokazi iz ovih studija neizravne usporedbe ukazuju na to da tjelesnu aktivnost treba poticati tijekom preoperativnog razdoblja prije velikih abdominalnih kirurških zahvata kod onkoloških pacijenata.

Trudnoća je fiziološko stanje i veliki događaj u životu svake žene i njene obitelji. Nastaje usađivanjem oplođene jajne stanice u endometrij maternice. Normalna trudnoća traje deset lunarnih mjeseci ili devet kalendarskih mjeseci, odnosno 40 tjedana ili 280 dana. Tijekom trudnoće trudnica prolazi kroz niz fizioloških, anatomskih, organskih i psiholoških promjena koje omogućuju prilagodbu njenog organizma na „drugo stanje“, odnosno trudnoću, rast i razvoj ploda, pripremu za porođaj, sam porod i dojenje. Trudnoća i vježbanje zahtijevaju brojne promjene i prilagodbe tjelesnih funkcija trudnice popust disanja, rada srca, cirkulacije i korištenja energije. Skeletni se mišići adaptiraju na vježbe izdržljivosti prvenstveno kroz minimalno povećanje poprečnog prosjeka sporo kontrahirajućih vlakana iz razloga što niski do umjereni intenzitet aerobne aktivnosti primarno utječe na navedena mišićna vlakna. Skeletni mišići uslijed vježbi s opterećenjem posljedično razvijaju više snage s obzirom na hipertrofiju mišića i aktivaciju povećanog broja mišićnih vlakana. Prilikom vježbanja niskim intenzitetom (30 – 50 % maksimalnog aerobnog kapaciteta) odgovor respiratornog sustava je povećanje ukupne ventilacije kako bi se zadovoljile metaboličke potrebe ili opskrba mišića kisikom. Pri umjerenim do visokim intenzitetima vježbanja nastavlja se povećanje ventilacijskog volumena djelomično kako bi se zadovoljile potrebe mišića za opskrbom kisika. Prilikom izrade programa i vježbanja trudnice, fizioterapeut treba imati na umu utjecaj promjena tjelesnih sustava trudnice na fetus te fetalne odgovore na vježbanje tijekom trudnoće (promjene frekvencije srčanih otkucaja, varijabilnost akceleracije i deceleracije, promjene fetalne aktivnosti i pokreta, promjene koncentracije i izmjene kisika i ugljičnog dioksida, termoregulaciju i promjene uteroplancentarnog protoka). Pregnancy is a physiological condition and a major event in the life of every woman and her family. It is formed by implanting a fertilized egg in the endometrial uterus. A normal pregnancy lasts ten lunar months or nine calendar months, or 40 weeks or 280 days. During pregnancy, a pregnant woman goes through a series of physiological, anatomical, organic and psychological changes that ensure the body's adaptation to the "other state", ie pregnancy, fetal growth and development, preparation for childbirth, the birth itself and breastfeeding. Pregnancy and exercise require numerous changes and adjustments to the body functions of the pregnant woman discount breathing, heart rate, circulation and energy use. Skeletal muscles adapt to endurance exercises primarily through a minimal increase in the transverse average of slowly contracting fibers due to the fact that low to moderate intensity of aerobic activity of the primary affects these muscle fibers. Skeletal muscles consequently develop more strength due to load-bearing exercises due to muscle hypertrophy and activation of increased number of muscle fibers. When exercising at low intensity (30 - 50% of maximum aerobic capacity) the response of the respiratory system increases overall ventilation to meet metabolic needs or oxygen supply to the muscles. At moderate to high intensity exercise, the ventilation volume continues to increase in part to meet the muscle's need for oxygen. While designing an exercising program for pregnant women, the physiotherapist should keep in mind the impact of changes in physical activity on the fetus and fetal responses to exercise during pregnancy (changes in heart rate, variability of acceleration and deceleration, changes in fetal activities and movements, changes in oxygen concentration and carbon and carbon status. dioxide, thermoregulation and changes in uteroplacental flow).

Vježbanje tijekom trudnoće ima brojne dobrobiti, kako na trudnicu tako i na fetus. Prednosti vježbanja u trudnoći za trudnicu uključuju povećanje kardiorespiratorne kondicije, smanjenje rizika za razvoj gestacijskog dijabetesa, hipertenzije, preeklampsije, perifernih edema, varikoziteta, duboke venske tromboze, prekomjernog prirasta tjelesne težine te prijevremenog porođaja. Prednosti vježbanja u trudnoći za plod odnose se na povećanje količine amnijske tekućine i volumena placente, vaskularne funkcije, brži rast placente te poboljšanje neurološkog razvoja. Također, pojedine studije upućuju da je vježbanje u trudnoći povezano sa smanjenjem duljine porođaja i učestalosti porođajnih komplikacija. Psihološke dobrobiti vježbanja odnose se na smanjenje zamora i umora, nesanice, anksioznosti, depresije, stresa te poboljšanje cjelokupnog općeg zdravlja trudnice. Vodeće Američke, Kanadske i Australske smjernice za vježbanje u trudnoći preporučuju aerobnu rekreativnu aktivnost (poput šetnje, trčanja, vožnje bicikla, plesa i sl.) u trajanju od 15 do 30 minuta od tri do četiri puta tjedno umjerenim intenzitetom. Međutim, naglašava se kako je tijekom vježbanja u trudnoći važno vrstu, oblik, intenzitet i učestalost vježbanja prilagoditi gestacijskoj dobi i stupnju fizičke kondicije trudnice. Prilikom izrade programa i vježbanja trudnice, treba imati na umu prilagodbu tjelesnih sustava trudnice, utjecaj promjena tjelesnih sustava trudnice na fetus, fetalne odgovore na vježbanje tijekom trudnoće te monitoring kardiorespiratornih parametara trudnice i fetusa.

Radionica se planira provesti interaktivnim putem među djecom predškolske dobi. Cilj je edukacija djece o važnosti pokreta i kretanja u životu, kao i poboljšanja raznih motoričkih sposobnosti. U dječjoj dobi pokret je motorički podložan promjenama, razvija se i sazrijeva, postaje se sve spretniji i pokret je usmjeren prema određenom cilju. Važnost pokreta i kretanja u dječjoj dobi od značaja je za rast i razvoj, a kasnije za formiranje određenih vještina i sposobnosti u životu. Sam pokret je neophodan za održavanje životnih funkcija. Bez pokreta koji se odvijaju u gornjem dijelu tijela koje je odgovorno za samostalno disanje - nema života, bez pokretna koji se odvijaju u donjem dijelu tijela, pokreta hodanja - nema održavanja sposobnosti kretanja, stajanja i ravnoteže. Pokret kao takav, iako ne razmišljamo o njemu, neophodan je za održavanje različitih sustava ljudskog tijela koji su međusobno fantastično povezani i sinkronizirani, da u svakodnevnom životu uopće ne obraćamo pažnju, već samo idemo, krećemo se, živimo. Kombinacijom različitih vježbi koje će biti prilagođene uzrastu, kroz igru upoznavat ćemo dijelove i funkciju tijela koje su nam neophodne za funkcioniranje i održavanje života. Pokretom kroz igru usvajat ćemo načine kretanja kroz različite strukture, koristiti mnogo pomagala, poticati obrasce kretanja i usmjeravanja prema živopisnom tempu koji odgovara dječjoj dobi. Takav način igre i pokreta utječe na razvoj motoričkih vještina kroz različite oblika skakanja, trčanja, preskakivanja, provlačenja, puzanja, hodanja, penjanja, udaranja lopte ili balona, balansiranja, gađanja mete i sl. Motoričke vještine su naučene tehnike koje se uključuju kroz višestruka ponavljanja u sve bolju izvedbu i koordinaciju pokreta, finu i grubu motoriku – kao što je crtanje, sport, ples, sviranje ili nešto potpuno jednostavno kao što su grafomotoričke vještine. U dječjoj dobi taj razvoj ovisi o motoričkim aktivnostima. S druge strane, motoričke sposobnosti s kojima smo rođeni u koje spadaju preciznost, brzina, koordinacija, snaga i izdržljivost su individualne, ali na neke od njih možemo utjecati ponavljanjem pokreta primjerenih dobi, interesu i volji djeteta. Isto su važni oblici pokreta koji daju informaciju dinamičnije igre kao što su skakanje, balansiranje, trčanje, prebacivanje, prevrtanje, kada dijete uči o svom položaju u prostoru, o ograničenjima prostora i o vlastitoj snazi, i oni oblici pokreta koji su puno smireniji i koji zahtijevaju spretnost i koncentraciju koja je potrebna kod izrezivanja određenih oblika od papira ili izrada plastelina i sl. Prilikom rasta djeteta, kada se događaju promjene povećanja dimenzija tijela, funkcije pojedinih tkiva i organa, mijenjaju se i sposobnosti pokreta i vještina. U predškolskoj i školskoj dobi , u petoj i šestoj godini života koordinacija gornjeg dijela tijela postaje sve skladnija i bolja, dolazi do poboljšanja fine i grube motorike. Koristeći različite pokrete, potiče se razvoj motoričkih sposobnosti koje doprinose tjelesnom razvoju djeteta.

Redovitost tjelesne aktivnosti kod ljudi poprima značajnu važnost u svakodnevnici njihovih života. Naime, tjelesna aktivnost može poboljšati mentalno zdravlje ljudi i izravno utjecati na smanjenje anksioznosti i depresije, kao i rezultirati poboljšanjem raspoloženja. Štoviše, čini se da su različite vrste tjelesne aktivnosti učinkovite u poboljšanju motoričkih sposobnosti kako kod djece, tako i kod odraslih. Utjecaj tjelesne aktivnosti je za ljude vrlo važan jer djeluje izravno na motoričke sposobnosti, a samim tim je to usko povezano s mentalnim zdravljem, ali i drušvenom interakcijom te samoučinkovitosti osobe. S druge strane, neaktivnost ljudi može povećati rizik od raznih bolesti koje su povezane s motoričkim sposobnostima, što može dovesti do lošeg mentalnog zdravstvenog statusa. Ovaj rad se bazira na istraživanju motoričkih sposobnosti u čemu su participirali akivni i neaktivni studenti fizioterapije. Sam rad donosi pregled motoričkih sposobnosti gdje je fokus na vrste motoričkih sposobnosti, razvoj motorike, objašnjenja fine i grupe motorike. Uz pregled motoričkih sposobnosti, rad se također temelji na važnosti tjelesne aktivnosti, gdje se istražila motorička sposobnost aktivnih i neaktivnih sudionika sa različitim testovima koji mjere snagu, brzinu, gibljivost, koordinaciju, preciznost te ravnotežu. The regularity of physical activity in humans is of significant importance in everyday life. Namely, physical activity can improve human mental health and directly affect the reduction of anxiety and depression, as well as result in improved mood. Moreover, different types of physical activity appear to be effective in improving motor performance both in children and adults. The influence of physical activity is very important for people because it acts directly on motor skills, and therefore it is closely related to mental health, as well as social interaction and self-efficiency of a person. On the other hand, inactivity of people can increase the risk of various illnesses associated with motor performance, which can lead to poor mental health status. This paper is based on the research of motor abilities in which active and inactive students of physiotherapy participated. The paper brings an overview of motor skills where the focus is on types of motor skills, motor development, fine and motor group explanations. In addition to an overview of motor skills, the paper is also based on the importance of physical activity, where the motor ability of active and inactive participants with different tests measuring strength, speed, motion, coordination, precision and balance was investigated.

Uspoređujući prošle generacije djece i adolescenata, svjedoci smo promjena životnih stilova pa tako novije generacije mladih postaju pretežno sjedilačke na globalnoj razini. Razina tjelesne aktivnosti u rapidnom je padu, dok su istraživanja njezinih dobrobiti u porastu. Kontinuirana tjelesna aktivnost pokazala se povezanom s brojnim zdravstvenim koristima, ali i s kognitivnim razvojem i mentalnim zdravljem. Kada je riječ o djeci i adolescentima, upravo redovita tjelesna aktivnost može na pozitivan način doprinijeti kognitivnom razvoju te pridonijeti brojnim psihološkim i fiziološkim koristima. To je posebice primjenjivo u djetinjstvu i adolescenciji jer su ta životna razdoblja pogodna za usvajanje zdravih životnih navika i stilova radi preveniranja pojave različitih oblika bolesti i promoviranja pozitivnoga mentalnog zdravlja. Svrha ovog rada jest kritički se osvrnuti na doprinos tjelesne aktivnosti kognitivnom razvoju i mentalnom zdravlju djece i mladih te donijeti zaključak na temelju cjelokupne analize.

Uvod: Trudnoća donosi mnogobrojne promjene na organizam žene, te se intenzitet promjena mijenja ovisno o razdoblju trudnoće u kojem se žena nalazi. Upravo fizioterapeut svojim intervencijama utječe na poboljšanje funkcije i olakšavanje tih promjena. Postupci: Prikupljeni su podaci iz medicinske literature, odnosno knjiga u tiskanom i elektronskom izdanju, te iz znanstveno-medicinskih baza podataka Scopus, PubMed/Medline na engleskom jeziku, te CROSBI i Hrčak za časopise na hrvatskom jeziku. Prikaz teme: Trudnoća utječe na promjenu respiratornog, kardiovaskularnog i mišićno-koštanog sustava, što može dovesti do pojave boli, pogoršanja funkcije, anksioznosti i depresije trudnice. Fizioterapeut pravilnom procjenom i fizioterapijskom intervencijom utječe na poboljšani ishod i tijek poroda primjenom individualizirane tjelovježbe, čime se utječe na tjelesnu težinu majke i postiže pozitivan učinak na kliničku sliku djeteta pri rođenju, te se sprječavaju neke moguće komplikacije u zdravlju djeteta. Zaključak: Za zdravlje majke i djeteta u trudnoći i pri porodu bitno je pravilnim fizioterapijskim intervencijama koje uključuju tjelesno vježbanje, procjenu muskulature i dijastaze, pravilnu prehranu i edukaciju, utjecati na kompletno psihofizičko zdravlje trudnice.

Kako bi se održala funkcionalnost ljudskog lokomotornog sustava i unaprijedilo zdravlje te umanjile šanse za ozljedama, važno je da se ljudi bave tjelovježbom. Postoje mnogi dostupni rekviziti i naprave koji pružaju velik broj mogućih načina vježbanja. Pri osmišljavanju velikog broja naprava često se ne uzimaju u obzir početnici u vježbanju i rekreativci. Upravo su oni skupine kojima je asistencija pri vježbanju najpotrebnija, budući da moraju usvojiti složene pokrete koji uključuju velik broj mišićnih skupina. Ovim radom cilj je ponuditi novo konstrukcijsko rješenje naprave koja pruža kontrolirano terapijsko i sportsko sinergijsko vježbanje. Prepoznata je postojeća sprava na tržištu (Smith mašina) koja jednim dijelom ispunjava navedenu funkciju, te je ona bila polazište pri konstrukcijskoj razradi. Ponuđeno je konstrukcijsko poboljšanje cijele naprave koja omogućava vježbaču izvođenje biomehanički ispravnih pokreta uz velik stupanj sigurnosti pri korištenju. Uz to, velik broj pokreta koji se mogu izvoditi na ovakvoj napravi te njena fleksibilna izvedba dodatno povećavaju njenu vrijednost. Glavni sigurnosni dio sustava čine sajle, opruge i kočni elementi koji, u interakciji s korisnikom, zaustavljaju opterećenje na određenom mjestu naprave te brzo rasterećuju vježbača. Sustav prihvata i pomaka opterećenja u prostoru je osmišljen tako da na najbolji i najprecizniji način prati pokrete vježbača, te da mu pruža astistenciju pri potencijalnim neželjenim pokretima nastalima zbog nepažnje, neiskustva ili drugog razloga. Stoga, ovakva naprava ima potencijal u potpunosti zamijeniti slične naprave za vježbanje jer sadrži većinu njihovih značajki uz znatna poboljšanja. Dakle, glavne prednosti pred postojećim sličnim napravama su: biomehanička pravilnost pokreta, visok stupanj sigurnosti, raznolikost korištenja i fleksibilnost. Budući da unaprijeđena naprava predstavlja jedan novi princip rješenja za napravu za vježbanje, prije nego što bi se išlo u komercijalizaciju potrebno bi bilo testirati njene kritične dijelove te provesti eventualne izmjene i konkretno dimenzioniranje. In order to maintain a proper functionality of a human locomotory system, improve health and decrease the chances of an injury, it is important for people to exercise. There is an abundance of gym equipment and machines that allow a wide array of possible workout regimes. In the process of designing a large number of these fitness machines, often times the recreational exercisers and beginners are neglected. They are the population to which the assistance while exercising is the most important, since they have to learn complex body movements that include a large number of muscle groups. This work aims to offer a new design solution of a device that provides controlled therapeutic and sports synergistic exercising. One of the available fitness machines (Smith machine) partially meets said requirements, so that machine was the starting point for new design solutions. A new design solution of the machine that ensures users perform biomechanically correct movements with a high level of safety is given. Besides that, a large number of possible exercises to be performed with this machine alongside machine's flexibility further increase the market value. The main safety part of the system consists of cables, springs and braking elements which, in interaction with the user, stop the weights at the specific location of the machine, thus allowing a quick stoppage of an exercise. The weights assembly is designed so that it can precisely follow the movements of the user, assisting the user and ensuring no unwanted movements due to lack of attention or inexperience can be performed. Therefore, this machine has the potential to completely replace similiar fitness machines because it contains a large number of their features with significant improvements. Accordingly, main advantages in comparison to existing fitness machines are: biomechanically correct movement pattern, easily activated high level safety system, diversity and flexibility of usage. Since the new and improved design solution represents a new principle for this kind of fitness equipment, before the commercialization of this solution, critical parts should be tested and subsequent alterations and part dimensioning should be done.

Mišićna dismorfija je poremećaj koji je prepoznatljiv po preokupaciji vlastitom građom i mišićnim razvojem, a uključuje stavove i ponašanja kojima je u podlozi ekstremna želja za povećanjem mišićne mase i održavanjem niske razine masti u tijelu. Iako je poznato da je pritisak na muškarce da postignu gotovo neostvariv ideal fizičkog izgleda, posredovan sve većom raširenošću korištenja društvenih mreža, sve veći, smatra se da je rasprostranjenost mišićne dismorfije i dalje iznimno podcjenjena. Primarni cilj ovog istraživanja odnosio se na provjeravanje utjecaja povijesti vježbanja i iskustva s vježbanjem na simptome mišićne dismorfije i medijacijski utjecaj težnje za fizičkom usporedbom s drugima na odnos vremena provedenog gledajući ili slušajući sadržaj vezan uz fitness online i prisutnost simptoma mišićne dismorfije. U istraživanju je sudjelovalo 397 muškaraca u dobi od 18 do 35 godina. Za mjerenje vremena provedenog online i povijest vježbanja su konstruirana posebna pitanja, dok je za provjeravanje simptoma mišićne dismorfije korišten inventar poremećaja mišićne dismorfije (MDDI), a za mjerenje težnje za fizičkom usporedbom je korišten revidirani inventar težnje za fizičkom usporedbom s drugima (PACS – R). Rezultati su pokazali da oni koji se trenutno bave vježbanjem sa svrhom povećanja mišićne mase i snage ili mršavljenja imaju značajno izraženiji simptome mišićne dismorfije od onih kojih se više ne bave takvim aktivnostima ili se nikad nisu bavili njima. Medijacijska analiza je pokazala djelomičnu medijaciju težnje za fizičkom usporedbom s drugima na povezanost vremena provedenog gledajući i slušajući fitness sadržaj online i izraženosti simptoma mišićne dismorfije. Implikacija ovih rezultata je da aktivni vježbači pokazuju značajno izraženije simptome mišićne dismorfije i da postoji veza između korištenja društvenih mreža i problema sa slikom tijela, do točke razvoja dismorfije, te na tu vezu djeluju neke stabilne osobine, kao što je težnja za uspoređivanjem vlastitog fizičkog izgleda s fizičkim izgledom drugih. Muscle dysmorphia is a disorder that is recognizable by the preoccupation of one's own physical build and muscle development, and includes attitudes and behaviors that underlie the extreme desire to increase muscle mass and maintain low levels of body fat. Although it is known that the pressure on men to achieve an almost unattainable ideal physical appearance, mediated by the increasing use of social networks, is increasing, it is believed that the prevalence of musle dysmorphia is still extremely underestimated. The primary objective of this study was to examine the impact of exercise history and exercise experience on muscle dysmorphia symptoms and the mediating impact of the need for physical comparison with others on the relationship between time spent watching or listening to content related to fitness online and the presence of muscle dysmorphia symptoms. The study involved 397 men aged 18 to 35 years. Special questions were constructed to measure online time and exercise history, while the Muscle Dysmorphic Disorder Inventory (MDDI) was used to check for symptoms of muscle dysmorpia, and the revised version of Physical Appearance Comparison Scale was used to measure need for physical comparison with others (PACS - R ). The results showed that those who are currently engaged in exercise for the purpose of increasing muscle mass and strength or weight loss have significantly more pronounced symptoms of muscle dysmorphia than those who no longer engage in such activities or have never engaged in them. Mediation analysis showed a partial mediating effect of need for physical comparison with others on the relationship between the time spent watching and listening to fitness content online and the severity of muscle dysmorphia symptoms. The implication of these results is that active exercisers show significant expression of muscle dysmorphia symptoms and that there is a link between social media use and body image problems, to the point of dysmorphia development, and this link is influenced by some stable traits, such as the need to compare one's physical appearance with the physical appearance of others.

Cilj ovog rada je istražiti kako VR igre utječu na tjelesnu aktivnost, odnosno postoji li određeni napor koji omogućuje vježbanje korištenjem VR tehnologije, te motivaciju kod fizički aktivnih i fizički neaktivnih osoba. Iako već postoje istraživanja koja pokazuju da VR igre omogućuju tjelesnu aktivnost i potiču motivaciju, nigdje se ne navodi u kojoj mjeri je tjelesna aktivnost postignuta kod fizički aktivnih i neaktivnih osoba, te postoji li ikakva razlika u njihovoj motivaciji za vježbanjem uporabom imerzivne virtualne stvarnosti. Dobiveni rezultati pokazat će kako je fizički aktivne osobe teže motivirati za ovakvim oblikom vježbanja, no što se tiče ostvarivanja napora gotovo da neće ni biti razlike. The aim of this paper is to investigate how VR games affect physical activity and if the physical effort needed for playing VR games is viable to be used as physical exercise through usage of VR technology, as well as how physically active and inactive individuals are motivated to exercise in this way. Although there is already research showing that VR games enable physical activity and motivate people to exercise, data is not provided on how much physical activity is achieved by physically active and inactive individuals, nor if there is any difference in the amount of their motivation for practice using an immersive virtual reality. Data provided by this paper shows that physically active invididuals are harder to motivate to start exercising this way and that there is barely any difference in the effort needed for playing VR games by physically active and inactive individuals.

Novonastala situacija pojave virusa COVID-19 uvelike je ugrozila zdravlje ljudi, ograničila kretanje te promijenila životne navike. Istovremeno, globalna neaktivnost i dalje bilježi visok porast. Rad se bavi pitanjem hoće li zbog izolacijskih mjera doći do povećanja smrtnosti od oboljenja koje uzrokuje nedovoljna tjelesna aktivnost. Istraživanjem se nastojalo saznati je li i koliko, došlo do promjena u uobičajenim rekreacijskim aktivnostima u vrijeme epidemioloških ograničenja odnosno izolacijskih mjera. Provedeno je online anketom koja se sastojala od 16 pitanja otvorenog i zatvorenog tipa, tijekom veljače 2021. godine, a u kojoj je sudjelovalo 479 ispitanika. Rezultati pokazuju da se 90% ispitanika rekreira, pri čemu gotovo pola navodi kako učestalost, intenzitet i trajanje rekreacije ovise o njihovom trenutačnom raspoloženju. Gotovo tri četvrtine ispitanika motivirano je očuvanjem svojeg psihičkog i fizičkog zdravlja. Većina ispitanika nastavila se rekreirati podjednako kao i prije pojave pandemije i gotovo pola ih smatra da su epidemiološke mjere zatvaranja mjesta za rekreaciju tek djelomično opravdane. Najpopularnija rekreacijska aktivnost u vrijeme pandemije bili su je hodanje, trčanje ili planinarenje, dok su među ne-popularnima bili grupni sportovi s loptom i kontaktni sportovi., The new situation with the appearance of the COVID-19 virus has greatly endangered human health, restricted movement and changed life habits. At the same time, global inactivity continues to record high growth. The paper deals with the question of whether isolation measures will lead to an increase in mortality from diseases caused by insufficient physical activity. The research sought to find out whether and to what extent, there were changes in normal recreational activities during epidemiological restrictions or isolation measures. An online survey consisting of 16 open-ended and closed-ended questions was conducted during February 2021, in which 479 respondents participated. The results show that 90% of respondents recreate, with almost half stating that the frequency, intensity and duration of recreation depend on their current mood. Nearly three-quarters of respondents are motivated by maintaining their mental and physical health. Most respondents continued to recreate in the same way as before the pandemic, and almost half of them believe that epidemiological measures to close recreational places are only partially justified. The most popular recreational activity at the time of the pandemic was walking, running or hiking, while among the unpopular were group ball sports and contact sports.

Novonastala situacija pojave virusa COVID-19 uvelike je ugrozila zdravlje ljudi, ograničila kretanje te promijenila životne navike. Istovremeno, globalna neaktivnost i dalje bilježi visok porast. Rad se bavi pitanjem hoće li zbog izolacijskih mjera doći do povećanja smrtnosti od oboljenja koje uzrokuje nedovoljna tjelesna aktivnost. Istraživanjem se nastojalo saznati je li i koliko, došlo do promjena u uobičajenim rekreacijskim aktivnostima u vrijeme epidemioloških ograničenja odnosno izolacijskih mjera. Provedeno je online anketom koja se sastojala od 16 pitanja otvorenog i zatvorenog tipa, tijekom veljače 2021. godine, a u kojoj je sudjelovalo 479 ispitanika. Rezultati pokazuju da se 90% ispitanika rekreira, pri čemu gotovo pola navodi kako učestalost, intenzitet i trajanje rekreacije ovise o njihovom trenutačnom raspoloženju. Gotovo tri četvrtine ispitanika motivirano je očuvanjem svojeg psihičkog i fizičkog zdravlja. Većina ispitanika nastavila se rekreirati podjednako kao i prije pojave pandemije i gotovo pola ih smatra da su epidemiološke mjere zatvaranja mjesta za rekreaciju tek djelomično opravdane. Najpopularnija rekreacijska aktivnost u vrijeme pandemije bili su je hodanje, trčanje ili planinarenje, dok su među ne-popularnima bili grupni sportovi s loptom i kontaktni sportovi. The new situation with the appearance of the COVID-19 virus has greatly endangered human health, restricted movement and changed life habits. At the same time, global inactivity continues to record high growth. The paper deals with the question of whether isolation measures will lead to an increase in mortality from diseases caused by insufficient physical activity. The research sought to find out whether and to what extent, there were changes in normal recreational activities during epidemiological restrictions or isolation measures. An online survey consisting of 16 open-ended and closed-ended questions was conducted during February 2021, in which 479 respondents participated. The results show that 90% of respondents recreate, with almost half stating that the frequency, intensity and duration of recreation depend on their current mood. Nearly three-quarters of respondents are motivated by maintaining their mental and physical health. Most respondents continued to recreate in the same way as before the pandemic, and almost half of them believe that epidemiological measures to close recreational places are only partially justified. The most popular recreational activity at the time of the pandemic was walking, running or hiking, while among the unpopular were group ball sports and contact sports.

Trudnoća je fiziološko stanje žene koje traje od 37. do 42. tjedna i podijeljeno je na tri tromjesečja. Naziva se i „drugo stanje“ u kojemu su odvijaju brojne psihološke, fiziološke i anatomske promjene. Fiziološke promjene događaju se kod respiratornog sustava, kardiovaskularnog sustava te metaboličkih i termoregulacijskih sustava u tijelu trudnice. Radi povećanja težine i rasta ploda dolazi i do promjena u posturi koje su uvjetovane mišićno-koštanim promjenama, pa samim time moguće su razne disfunkcije toga sustava. Vrlo bitnu ulogu u trudnoći ima fizioterapeut koji svojom stručnošću provodi vježbe za dobrobit trudnice i ploda, fizioterapijskom procjenom i planom povoljno utječe na otklanjanje smanjenje simptoma uzrokovanih nekim patološkim promjenama u trudnoći. Edukacijom trudnica olakšava se provođenje aktivnosti svakodnevnog života. Vježbanje u trudnoći ima povoljan utjecaj kako na trudnicu tako i na sam fetus. Trudnoća i vježbanje zahtijevaju brojne promjene i prilagodbe tjelesnih funkcija poput cirkulacije, disanja, rada srca i korištenje energije. Fizioterapeut, svojim znanjem o promjenama tjelesnih funkcija, prilagođava program vježbanja koji je najpovoljniji individualno za svaku trudnicu. Najčešći problemi u mišićno-koštanom sustavu u trudnoći nalaze se u sakroilijakalnim zglobovima, gdje zbog rasta uterusa i posturalnih promjena pojavljuje se sakroilijakalna disfunkcija koja je često praćena dijastazom simfize. Raznim testovima i stručnim znanjem fizioterapeuta, može se odrediti kvalitetna fizioterapijska intervencija usmjerena individualno svakoj trudnici. Pregnancy is a physiological condition of a woman that lasts from 37 to 42 weeks and is divided into three trimesters. It is also called the "second state" in which numerous psychological, physiological and anatomical changes take place. Physiological changes occur in the respiratory system, cardiovascular system and metabolic and thermoregulatory systems in the pregnant woman's body. In order to increase the weight and growth of the fetus, there are changes in posture that are caused by musculoskeletal changes, and thus various dysfunctions of this system are possible. A very important role in pregnancy is played by a physiotherapist who, with his expertise, performs exercises for the well-being of the pregnant woman and the fetus, with a physiotherapeutic assessment and plan has a favorable effect on eliminating the reduction of symptoms caused by some pathological changes in pregnancy. Education of pregnant women facilitates the implementation of activities of everyday life. Exercise in pregnancy has a beneficial effect on both the pregnant woman and the fetus itself. Pregnancy and exercise require a number of changes and adjustments to body functions such as circulation, respiration, heart rate and energy use. The physiotherapist, with his knowledge of changes in body functions, adjusts the exercise program that is most favorable individually for each pregnant woman. The most common problems in the musculoskeletal system in pregnancy are found in the sacroiliac joints, where due to uterine growth and postural changes, sacroiliac dysfunction occurs, which is often accompanied by symphysis diastase. Through various tests and the expert knowledge of a physiotherapist, a quality physiotherapy intervention can be determined, directed individually to each pregnant woman.

UVOD: Disanje spada u najvažnije funkcije našega tijela, a o disanju uopće ne razmišljamo jer je disanje spontani, nesvjesni, ritmički mehanički proces. Temeljna zadaća dišnih organa je dovođenje atmosferskog zraka u pluća, gdje se vrši izmjena plinova između udahnutog zraka (kisika) u alveolama i krvi (ugljikovog dioksida) u plućnim kapilarama, prema zakonu difuzije. RASPRAVA: Uobičajeno se izraz „održavanje kondicije“ povezuju sa održavanjem zdravog srčanožilnog sustava, regulacijom tjelesne težine i smanjenjem rizičnih čimbenika različitih bolesti, ali vježbanje također pomaže u održavanju zdravih pluća. Tijekom vježbanja povećani zahtjevi za ventilacijom utječu na povećani živčani podražaj na respiratorne mišiće. To posljedično uzrokuje povećanu mehaničku snagu koju razvijaju mišići. Disanje je najteži dio vježbanja zato što je to mehanička, nesvjesna radnja, koju je teško osvijestiti i uklopiti u vježbanje tako da tijelu omogući ostvariti bolje rezultate. ZAKLJUČAK: Pravilno disanje tijekom vježbanja važna je stavka za postizanje maksimalnog učinka svih vrsta vježbi. Iako je nesvjesna i urođena sposobnost ipak kod većine ljudi nije pravilno razvijena. Tijekom vježbanja je uvijek potrebno uskladiti ritam i frekvenciju disanja sa izvođenjem vježbe. INTRODUCTION: Breathing is one of the most important functions of our body, and we do not think about breathing at all because breathing is a spontaneous, unconscious, rhythmic mechanical process. The basic task of the respiratory organs is to bring atmospheric air into the lungs, where gases are exchanged between the inhaled air (oxygen) in the alveoli and the blood (carbon dioxide) in the pulmonary capillaries, according to the law of diffusion. DISCUSSION: The term “fitness maintenance” is commonly associated with maintaining a healthy cardiovascular system, regulating body weight, and reducing risk factors for various diseases, but exercise also helps maintain a healthy lung. During exercise, increased ventilation requirements result in increased nerve stimulation to the respiratory muscles. This causes increased mechanical strength developed by the muscles. Breathing is the hardest part of exercising because it is a mechanical, unconscious action, which is difficult to become aware of and incorporate into the exercise so as to allow the body to achieve better results. CONCLUSION: Proper breathing during exercise is an important goal to achieve the maximum effect of all types of exercises. . Although it is an unconscious and innate ability, it is not properly developed in most people. During exercise, it is always necessary to harmonize the rhythm and frequency of breathing with the performance of the exercise.

UVOD: Istezanje je sustav vježbanja u kojem se na aktivan ili pasivan način izvode pokreti ili zadržavaju određeni položaji tijela s ciljem trenutnog produljenja određenih mišića ili skupine mišića. Istezanjem mišića povećava se njihova fleksibilnost i elastičnost, povećava se prokrvljenost, uspostavlja bolja živčana inervacija, a time i koordinacija pokreta. Vježbama istezanja poveća se amplituda pokreta u zglobu, sprječava mogućnost ozljeđivanja mišića i zglobova te poboljšava ukupna motorička učinkovitost. RASPRAVA: Istezanje je bitan dio rekreativnog treninga, profesionalnog treninga i medicinskih vježbi. Brojni zdravstveni problemi mogu se poboljšati vježbama istezanja stoga trebaju biti uključene u program svih medicinskih vježbi. Važno je da se provode uz kontrolu educiranog fizioterapeuta kako bi se izbjegli svi potencijalni rizici koje vježbe istezanja mogu uzrokovati. ZAKLJUČAK: Vježbama istezanja postiže se fleksibilnost mišića koja pridonosi većem opsegu pokreta zglobova što omogućava lakše obavljanje svakodnevnih i radnih aktivnosti. Pravilnim i redovitim provođenjem istezanja preveniraju se padovi i ublažavaju bolna stanja kralježnice i zglobova i poboljšava kvaliteta života. INTRODUCTION: Stretching is a system of exercise in which movements are performed in an active or passive way or certain body positions are maintained with the aim of instantly lengthening certain muscles or groups of muscles. Stretching the muscles increases their flexibility and elasticity, increases blood circulation, establishes better nerve innervation, and thus coordination of movements. Stretching exercises increase the amplitude of movement in the joint, prevent the possibility of injury to muscles and joints and improve overall motor efficiency. DISCUSSION: Stretching is an essential part of recreational training, professional training and medical exercises. Numerous health problems can be improved by stretching exercises therefore they should be included in the program of all medical exercises. It is important that they are performed under the supervision of an educated physiotherapist to avoid any potential risks that stretching exercises may cause. CONCLUSION: Stretching exercises achieve muscle flexibility that contributes to a greater range of motion of the joints, which makes it easier to perform daily and work activities. Proper and regular stretching prevents falls and alleviates painful conditions of the spine and joints and improves the quality of life.

Cilj ovog rada bio je prikazati na koji način se organizam trudnice mijenja kroz trudnoću i na koji način reagira na vježbanje u trudnoći. Kroz objašnjene promjene i prilagodbe različitih organskih sustava daje se uvid u stanje organizma trudnice, s naglaskom na respiratorni sustav. U prvom dijelu opisane su općenite anatomske i fiziološke promjene u trudnoći, dok su u drugom dijelu detaljno analizirani respiratorni sustav i njegovi parametri. Nadalje, navedeni su neki od poremećaja disanja u trudnoći kao što su dispneja, plućna hipertenzija, poremećaj disanja u snu i astma. Zadnje poglavlje odnosi se upravo na vježbanje u trudnoći. Istaknute su dobrobiti tjelesne aktivnosti, kao i kontraindikacije i komplikacije koje se mogu javiti prije i nakon vježbanja. Analizirane su prilagodbe dišnog sustava prilikom vježbanja i bavljenja različitim aktivnostima, kao i prilagodbe opće fiziologije trudnice i fetusa tijekom vježbanja u trudnoći. U rad su uključene i preporuke i osnovne smjernice za vježbanje u trudnoći. The aim of this study was to show how a pregnant woman's body changes during pregnancy and how she reacts to exercise in pregnancy. Through the explained changes and adaptations of different organ systems, an insight into the organism is given, with an emphasis on the respiratory system. The first part describes the general anatomical and physiological changes in pregnancy, while the second part analyzes in detail the respiratory system and its parameters. Furthermore, some of the respiratory disorders in pregnancy such as dyspnoea, pulmonary hypertension, sleep-disordered breathing and asthma are listed. The last chapter deals precisely with exercise in pregnancy. The benefits of physical activity are highlighted, as well as the contraindications and complications that can occur before and after exercise. Adaptations of different organ systems while exercising and engaging in different activities were analyzed, as well as adjustments of general physiology of pregnant women and fetus during exercise in pregnancy. Recommendations and basic guidelines for exercise in pregnancy are also included.

Donji dio leđa, koji se naziva i lumbalna regija, područje je leđa koje započinje ispod rebra. Gotovo svi u nekom trenutku života imaju bolove u križima. To je jedan od glavnih uzroka odsutnosti s radnog mjesta u svijetu. Srećom, često samo po sebi stanje se popravi i postane bolje. Ako se to ne dogodi, liječnik može pomoći s nekoliko učinkovitih tretmana. Bolovi se mogu kretati od tupih bolova do osjećaja uboda ili pucajuče boli. Bol može otežati pomicanje ili samo uspravljanje. Bol koja se iznenada pojavi "akutna je" te se može dogoditi bilo tijekom sporta ili dizanja teškog tereta. Prisutnost boli u trajanju dužem od 3 mjeseca smatra se "kroničnom". Ako se bol ne povuče u roku od 72 sata, trebate se posavjetovati s liječnikom. Obzirom na uzroke, bol možemo dijeliti na nespecifičnu i specifičnu. Promjene na strukturi kralježnice uglavnom su povezane sa specifičnom boli, dok su nespecifične one kojima se ne može naći uzrok. Rizični čimbenici koji se povezuju sa nastankom križobolje, mogu se podijeliti na psihosocijalne (odnos prema boli, ne/zadovoljstvo poslom, same kognitivne funkcije, stres, depresija itd.), individualne čimbenike (spol, dob, obrazovanje, slabost leđne i trbušne muskulature, pušenje), te na čimbenike povezane sa opterećenjima (jakost i način opterećenja kod rada ili kod slobodnih aktivnosti te specifičnost posla koji se obavlja). Kad se govori o cilju liječenja, onda kod akutne križobolje to je smanjenje boli, dok kod kronične križobolje, na prvom mjestu je oporavak funkcije. The lower back, also caled the lumbar regon, is the area of the back that starts below the ribs. Almost everyone has low back pain at some point in their lives. It is one of the main causes of absenteeism in the world. Fortunately, often the condition improves on it's own and gets better. If this does not happen, your doctor can help with several effective treatments. The pain can range from dull aches to a feeling of stinging or shooting pain. Pain may make it difficult to move or just stand up straight. Pain that suddenly appears is „acute“ and can occur either during sports or lifting heavy loads. The pain itself, wich lasts longer than 3 months, is considered „chronic“. If the pain does not go away within 72 hours, you should consult a doctor. Depending on the causes, paine can be divided into nonspecific and specific. Changes in the structure of the spine are mainly associated with specific pain, while non specific ones are those for which no cause can be found. Risk factors associated with low back pain can be divided into psychosocial (attitude to pain, job satisfacton, cognitive functions themselves, stress, depression, etc. ) individul factors (gender, age, education, weakness of the back and abdominal muscles, smoking), and the factors associated with the load (strenght and mode of load at work or in leisure activities and the specificity of the work performed). When it comes to the goal of treatment, then in acute low back pain, it is pain reduction, while in chronic low back pain, recovery of function is in the first place.

Bodywight trening označava ono što mu i sam prijevod znači - vježbanje vlastitim tijelom, odnosno težinom. Iako je danas ta vrsta treninga na vrhuncu popularnosti zbog različitih dobrobita, to je ujedno i jedan od najstarijih oblika vježbanja. U suvremenom svijetu, čovjek se svakodnevno susreće s mnogobrojnim izazovima, javljaju se tjelesna i mentalna degradacija koje su posljedica užurbanog i nekvalitetnog načina života. Jedan od načina nošenja sa svim izazovima je fizička aktivnost koja ima mnogobrojne pozitivne učinke na ljudsko tijelo. Osim fizičke aktivnosti, potrebno je i vježbati, odnosno razvijati jakost, izdržljivost i mobilnost. Pri treniranju jakosti s vlastitim tijelom, opterećenje se može postići na više načina, a za uspješnije treniranje mišićne izdržljivosti potrebno je poznavati zone opterećenja. Treniranje kardiorespiratorne izdržljivosti poboljšava prijenos kisika kroz ljudsko tijelo. Uz brojne prednosti treninga s vlastitim tijelom, također se razvijaju i fleksibilnost, brzina, koordinacija i ravnoteža te postoje mnogobrojni testovi kojima se utvrđuje trenutno stanje vježbača. Da bi vježbač, kojem je glavni rekvizit vlastito tijelo, postigao hipertrofiju mišića, potrebno je češće treniranje mišićnog sustava. Dakle, bodyweight trening, uz nebrojene prednosti koje donosi i jednostavno implementiranje u svakodnevni život, ipak zahtijeva određeno predznanje kako bi se odabrale potrebne vježbe sa svrhom postizanja željenih rezultata. Bodyweight training means what the translation itself means to him – exercising with his own body, by weight. Although today this type of training is at the peak of popularity due to various benefits and it is also one of the oldest forms of exercise. In the modern world, man is faced with many challenges in every day life, physical and mental degradation occurs as a result of hectic and poor quality of life. One way to cope with all of this challenges is physical activity which has many positive effects on the human body. In addition to physical activity, it is necessary to exercise, develop strength, endurance and mobility. When training strength with your own body, the load can be achieved in several ways, and for more successful training of muscular endurance it is necessary to know the load zones. Cardiorespiratory endurance training improves oxygen transfer through the human body. In addition to the many benefits of training with your own body, flexibility, speed, coordination and balance are also developed, and there are numerous tests that determine the current state of the exerciser. In the order for an exerciser, whose main is his own body, to achieve muscle hypertrophy, it is necessary to train the muscular system more often. It means, bodyweight training, in addition to countless benefits it brings and easy implementation in everyday life, still reguires some prior knowledge in order to select the necessary exercise in odred to achieve the desired results.

Priručnik je namijenjen studentima specijalističkog diplomskog stručnog studija „Preventivna fizioterapija“ kao nastavni materijal kolegija Fiziologija sporta i vježbanja i u potpunosti je napravljen prema trenutnom nastavnom planu i programu te uključuje vježbe koje se izvode u okviru ovog kolegija. Priručnik se sastoji od pet poglavlja koja opisuju pet vježbi. Svako poglavlje nudi teoretski dio koji sadrži objašnjenje osnovnih pojmova i koncepata važnih za usvajanje znanja i ostvarenje planiranih ishoda učenja kroz vježbu te detaljne protokole i upute za praktično provođenje vježbe.

Kronična bol u ramenu povezana je s više čimbenika te se smatra višedimenzionalnim fenomenom. Tijekom opisivanja boli u ramenom zglobu koristi se različita terminologija: tendinopatija rotatorne manšete, sindrom sraza ramena (impingement sindrom) i subakromijalna bol. Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovu fizioterapijskog pregleda te dijagnostičkih tehnika iako se pokazalo da te metode nisu od pretjerane važnosti osim za isključivanje ozbiljnije patologije. Skapularna diskinezija vjerojatno predstavlja normalnu varijabilnost u kretnjama lopatice. Tijekom rehabilitacije bitno je stvoriti terapijski savez između fizioterapeuta i pacijenta, izbjegavati upotrebu riječi koji mogu stvoriti nocebo učinak te se fokusirati na indivudalno prilagođene vježbe.

Trudnoća je fiziološko stanje žene koje traje od 37. do 42. tjedna i podijeljeno je na tri tromjesečja. Naziva se i „drugo stanje“ u kojemu su odvijaju brojne psihološke, fiziološke i anatomske promjene. Fiziološke promjene događaju se kod respiratornog sustava, kardiovaskularnog sustava te metaboličkih i termoregulacijskih sustava u tijelu trudnice. Radi povećanja težine i rasta ploda dolazi i do promjena u posturi koje su uvjetovane mišićno-koštanim promjenama, pa samim time moguće su razne disfunkcije toga sustava. Vrlo bitnu ulogu u trudnoći ima fizioterapeut koji svojom stručnošću provodi vježbe za dobrobit trudnice i ploda, fizioterapijskom procjenom i planom povoljno utječe na otklanjanje smanjenje simptoma uzrokovanih nekim patološkim promjenama u trudnoći. Edukacijom trudnica olakšava se provođenje aktivnosti svakodnevnog života. Vježbanje u trudnoći ima povoljan utjecaj kako na trudnicu tako i na sam fetus. Trudnoća i vježbanje zahtijevaju brojne promjene i prilagodbe tjelesnih funkcija poput cirkulacije, disanja, rada srca i korištenje energije. Fizioterapeut, svojim znanjem o promjenama tjelesnih funkcija, prilagođava program vježbanja koji je najpovoljniji individualno za svaku trudnicu. Najčešći problemi u mišićno-koštanom sustavu u trudnoći nalaze se u sakroilijakalnim zglobovima, gdje zbog rasta uterusa i posturalnih promjena pojavljuje se sakroilijakalna disfunkcija koja je često praćena dijastazom simfize. Raznim testovima i stručnim znanjem fizioterapeuta, može se odrediti kvalitetna fizioterapijska intervencija usmjerena individualno svakoj trudnici.

Interaktivna radionica bila je namijenjena djeci predškolske dobi. Svrha radionice bila je razvijanje svijesti o potrebi vježbanja razvojem temeljnih motoričkih znanja. Program je stavio naglasak na važnost tjelesne kulture u svakodnevnom životu djeteta, usvajanjem zdravih životnih navika kako bi se spriječila tjelesna neaktivnost razvijajući pritom usklađenost pokreta potičući timski duh i suradnju među djecom.

Futsal je kao ekipni sport izuzetno pogodan za motorički razvoj djeteta, razvoj koordinacije, manipulacije s loptom i čitav niz ostalih osobina i sposobnosti. Cilj ovoga rada je pokazati kako se primjenom elementarnih igara može doprinijeti razvoju jednostavnih elemenata tehnike futsal igre te opisati i prikazati primjeren izbor raznovrsnih sadržaja kroz elementarne igre koje će djecu na zanimljiv način dodatno motivirati za uključenje u ovu sportsku aktivnost. Futsal je jedna od aktivnosti koja pozitivno utječe kako na društveni, socijalni razvoj djece, tako i zbog svoje atraktivnosti dodatno stvara pozitivan stav i naviku prema redovitom vježbanju koji je moguće provoditi u slobodno vrijeme i njegovati tijekom daljnjeg života. Futsal je sport kojim se djeca mogu baviti počevši od najranije školske dobi što ga čini pogodnim za djecu koja su željna igre ali i sportskih aktivnosti. Futsal, as a team sport, is extremely suitable for a child's motor development, development of coordination, ball manipulation and a number of other traits and abilities. The aim of this paper is to describe simple elements of the technique of futsal game and to describe examples of selection of various contents through elementary games that could be applied in an interesting way to motivate them to get involved in this sport activity. Futsal is one of the activities that has a positive effect on the social development of children, and because of its attractiveness, it creates a positive attitude and habit towards regular exercise which could be spent in free time and nurtured during later life. Futsal is a sport that can be played by children of all age which makes it suitable for children who are eager of games but also sport activities.

Bol u lumbalnom dijelu leđa javlja se u 40% do 85% ljudi širom svijeta u nekom trenutku njihovog života. Upravljanje kroničnom nespecifičnom boli lumbalnog dijela otežano je pojavom višedimenzionalnih faktora utjecaja i posljedica, uključujući biološke, psihološke i socijalne čimbenike. Postoje različiti programi vježbanja koji ukazuju na moguća rješenja, a ovim radom želi se analizirati hoće li osmotjedni program rezultirati promjenama koje se događaju iz tjedna u tjedan i u kojoj mjeri. Svaki entitet je kompleksan sklop osobina i pojavnosti te se upravo iz tog razloga kreće sa individualiziranim programom vježbanja. Uzorak ispitanika sačinjava jedan entitet (n=1, 24 godina, 166 cm, 56 kg) koji ima bolove u lumbalnog dijelu leđa, smanjen opseg pokreta i nemogućnost obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Na temelju rezultata prvog testiranja kreiran je individualizirani program treninga kojeg je entitet provodio dva puta tjedno uz kontinuirano testiranje jednom tjedno na početku svakog tjedna, bol se pratila numeričkom skalom subjektivne procjene boli, utjecaj boli na svakodnevnu funkcionalnog entiteta procjenjivao se modificiranim Oswestry upitnikom, vanjsko opterećenje pratilo se kroz ssessionRPE skalu te je entitet svakodnevno ispunjavao wellness upitnik. Nakon provedenog trenažnog procesa može se sa sigurnosti reći da postoji razlika između inicijalnog i finalnog testiranja čime se potvrđuje djelotvornost programa. Praćenjem stanja boli entiteta zabilježen je značajan pad boli pri finalnom testiranju (NRS=0, MOQ=0%) u odnosu na inicijalno testiranje (NRS=5, MOQ=20%). Lumbar back pain occurs in 40% to 85% of people in the world population at some point of their lives. Management of chronic nonspecific lumbar pain is hampered by the emergence of multidimensional factors of influence and consequences, including biological, psychological, and social factors. There are various exercise programs that indicate possible solutions, and this case study seeks to analyze if an eight-week program is to result in changes that occur during the week-to-week testing and to what extent. Each entity is a complex set of characteristics and phenomena, and for this very reason there should be an individualized exercise program. The sample consists of one entity (n = 1, 24 years, 166 cm, 56 kg) with low back pain, reduced lumbar range of motion and is unabled to perform some of the everyday activities. Based on the results of the first testing, an individualized training program was created that was conducted twice a week with continuous testing once a week in each week, pain was assessed with numerical rating scale (NRS), everyday functional capabilities were assessed with a modified Oswestry questionnaire, external load monitored through ssessionRPE scale and wellness questionnaire completed on a daily basis. After an eight-week training process it can be said with certainty that there is a difference between the initial and final testing which confirmes program effectiveness. Pain monitoring was noted to be decreased significantly in the final trial (NRS = 0, MOQ = 0%) compared to the initial testing (NRS = 5, MOQ = 20%).

Starenje je individualan proces koji dovodi do smanjenja svih funkcija organizma. Opadanje mišićne mase i jakosti smatra se jednim od značajnih problema starenja i čimbenika koji značajno utječu na samostalnost i kvalitetu života osoba starije životne dobi. Razvoj sarkopenije donosi smanjenje mogućnosti kretanja, narušava izvođenje svakodnevnih aktivnosti, potencijalno dovodi do smanjenja sigurnosti i ravnoteže u kretanju što povećava mogućnost od pada, a samim time i određenih ozljeda ili lomova. Na prevenciju sarkopenije najbolji učinak ima pravilna prehrana te tjelesna aktivnost koja se temelji prije svega na vježbama jakosti kojima utječemo na održavanje i povećanje mišićne mase čime direktno preveniramo razvoj sarkopenije. Program kinezioloških programa i vježbi moraju biti pravilno osmišljene i stručno vođene. Bitnu funkciju u realizaciji preventivnog programa vježbanja ima kineziolog koji će svojim znanjem i iskustvom moći prilagoditi kineziološke programe u skladu sa zdravstvenim statusom osobe treće životne dobi. U radu je naglasak stavljen na važnost tjelesne aktivnosti na osobe starije životne dobi, na mnogobrojne pozitivne učinke na njhovo zdravlje te je prikazan primjer mezociklusa kinezioloških programa za prevenciju sarkopenije koji se sastoji od vježbi jakosti i snage, vježbi mobilnosti, vježbi ravnoteže i nordijskog hodanja. Ageing is an individual process that leads to a reduction in all body functions. Decreased muscle mass and strength is considered to be one of the problems which significance increasingly rises and is one of the factors that remarkably affect the elderly's quality of life and independence. The development of sarcopenia reduces the ability to move, disrupts the performance of daily activities, potentially leads to a decrease in safety and balance in movement, which increases the possibility of falls, and thus certain injuries or fractures. Proper diet and physical activity have the best effect on preventing sarcopenia. Physical activity based primarily on strength exercises that impact the muscle mass increase and maintenance directly prevent the development of sarcopenia. Kinesiology programs and exercises must be properly designed and professionally guided. An important function in the implementation of a preventive exercise program is coordinated by a kinesiologist who, with his knowledge and experience, will be able to adapt kinesiology programs in accordance with the health status of an individual senior. In this study, the emphasis is on the importance of physical activity of the elderly and on the many positive effects of physical activity on their health. The study also presents an example of a mesocycle of kinesiology programs for preventing sarcopenia, which consists of strength and power exercises, mobility exercises, balance exercises and Nordic walking.

Uvod: Starenje je fiziološka promjena kod čovjeka te je iznimno važno unapređivanje zdravlja i očuvanje funkcionalnih sposobnosti te kvalitete života. Cilj: Cilj rada je ispitati utjecaj vježbanja na kvalitetu života žena starije dobi. Materijali i metode: Uzorak je obuhvaćao 93 ispitanice (N=93). Ispitanice su osam tjedana dva puta tjedno u trajanju od 45 minuta provodile program vježbi ravnoteže i koordinacije, vježbe jačanja mišića i istezanja. Za procjenu kvalitete života korišteni su Upitnik o zdravlju EQ-5D-5L i McGill Pain upitnika (SF-MPQ). Rezultati: Dobiveni rezultati upućuju na poboljšanje pokretljivosti i uobičajenih aktivnosti (p>0, 001) te smanjenje intenziteta boli (p

Cilj je ovoga rada utvrditi prevalenciju tjelesne aktivnosti i sedentarnog ponašanja policijskih službenika u Republici Hrvatskoj, odnosno utvrditi: a) udio nedovoljno aktivnih policijskih službenika; b) distribuciju tjelesne aktivnosti po domenama svakodnevnog života (posao, transport i slobodno vrijeme); c) vrijeme provedeno u sedentarnom ponašanju policijskih službenika te razlike u navedenim varijablama među pripadnicima različitih policijskih rodova (temeljna, prometna i kriminalistička policija). Uzorak ispitanika činilo je 1820 slučajno odabranih policijskih službenika muškog spola u Republici Hrvatskoj. Za procjenu tjelesne aktivnosti i sedentarnog ponašanja korištena je hrvatska verzija upitnika pod nazivom Global Physical Activity Questionnaire (GPAQ). Udio nedovoljno aktivnih policijskih službenika iznosio je 31 % pri čemu je najveći udio nedovoljno aktivnih osoba među pripadnicima prometne policije (41 %). Analiza tjelesne aktivnosti prema domenama pokazuje da postoje značajne razlike u tjelesnoj aktivnosti pripadnika različitih policijskih rodova u svim domenama svakodnevnog života te u ukupnoj tjelesnoj aktivnosti. Medijan ukupne razine tjelesne aktivnosti policijskih službenika iznosio je 3360 MET-min/tjedan pri čemu pripadnici temeljne policije imaju najveću razinu ukupne tjelesne aktivnosti (3840,0 MET-min/tjedan), a najmanju pripadnici prometne policije (2640,0 MET-min/tjedan). Policijski službenici u sedentarnom ponašanju provode prosječno 6 sati dnevno, pri čemu najviše vremena u sedentarnom ponašanju provode pripadnici kriminalističke policije (7 sati dnevno). Zaključno, intervencije za unaprjeđenje zdravlja i radne sposobnosti policijskih službenika trebalo bi usmjeriti na promociju tjelesne aktivnosti nedovoljno aktivnih osoba, posebno pripadnika prometne policije i smanjenje sedentarnog ponašanja svih policijskih službenika s naglaskom na pripadnike kriminalističke policije., The aim of this study was to determine the prevalence of physical activity and sedentary behaviour among police officers in Croatia, i.e. to determine: a) proportion of inactive; b) distribution of physical activity across domains of everyday life (work, transport, and leisure time); c) time spent in sedentary behaviour of police officers and to determine differences in above-mentioned variables among members of different organisational police units (uniformed, traffic and criminal police). The sample was comprised of 1820 randomly selected male police officers in the Republic of Croatia. Physical activity and sedentary behaviour were assessed using the Global Physical Activity Questionnaire (GPAQ). The proportion of inactive police officers was 31% whereat the highest proportion of inactive participant was among members of the traffic police (41%). The analysis of domain-specific physical activity showed significant differences among various groups of police officers in all physical activity domains as well as in total physical activity. The median of total physical activity of police officers was 3360 MET-min/week whereat members of uniformed police reported the highest level of physical activity (3840,0 MET-min/week) and members of traffic police reported the lowest level physical activity (2640,0 MET-min/week). The median of sedentary behaviour among police officers was 6 hours a day in sedentary behaviour whereat the highest median was determined for members of criminal police (7 hours a day). To conclude, health promotion and work ability intervention for police officers should be directed towards the promotion of physical activity among inactive individuals, especially members of the traffic police and reducing sedentary behaviour of all police officers with emphases on members of criminal police.

The aim was to determine types and incidence of running-related lower extremity injuries and identify sociodemographic and motivational risk factors in novice runners attending an eight-month running school. Between January 2011 and October 2014, 349 novice runners were included. Sociodemographic, anthropometric, and data on running motivation and self-perceived health and fitness were collected. Subjects were screened for lower extremity injuries at regular three-month intervals. The cohort mean age was 35.46±7.31 years, and 271 (79.5%) were female. There were 173 (49.9%) injuries recorded, less frequently among women (42.9% vs. 62.7%, p=0.016; OR 0.878, 95% CI 0.788-0.977). The mean body mass index was 23.89±3.88 kg/m2 at baseline and 22.99±3.35 kg/m2 post-school (p, Cilj je bio istražiti incidenciju ozljeda lokomotornog sustava donjih ekstremiteta vezanih uz trčanje i utvrditi sociodemografske i motivacijske čimbenike rizika u trkača početnika tijekom osmomjesečnog programa škole trčanja. U istraživanje je bilo uključeno 349 trkačica i trkača koji su pohađali školu trčanja između siječnja 2011. i listopada 2014. Prikupljani su ­podaci o sociodemografskim, antropometrijskim značajkama ispitanika, kao i oni o percipiranju vlastitog zdravlja, kondicije i motivacije za trčanje. Srednja vrijednost dobi kohorte je bila 35,46±7,31 godina, a 271 (79,5%) su bile žene. Ukupno su zabilježene 173 (49,9%) ozljede, s manjom učestalosti među ženama (42,9% prema 62,7%, p=0,016; OR 0,878, 95% CI 0,788-0,977). Srednja vrijednost indeksa tjelesne mase je bila 23,89±3,88 kg/m2 na početku i 22,99±3,35 kg/m2 na kraju škole (p