Search

Pandemija izazvana virusom COVID-19 postavila je pred cijelo čovječanstvo velike izazove i ograničenja. Svaka država pristupala je tom izazovu na svoj način i sa svojim mogućnostima, ali u skladu s epidemiološkim mjerama, pa tako i Republika Hrvatska. U tim pandemijskim okolnostima školske knjižnice su se također našle pred izazovima i otežanim uvjetima rada, ali su i dalje nastavile vršiti svoju funkciju podupiranja obrazovnog procesa. Cilj ovoga rada jest obuhvatiti i prikazati sve okolnosti i epidemiološke mjere koje su utjecale na način rad školskih knjižnica u Hrvatskoj na početku pandemije i tijekom prve godine njenog trajanja te kakvu su važnu ulogu unutar obrazovnih institucija te posebno, školskih knjižnica, imale nove mrežne tehnologije u novim okolnostima. Na početku pandemije knjižnice su zbog preventivnih epidemioloških mjera u jednom trenu bile primorane potpuno zatvoriti svoja vrata sve do početka popuštanja stroge karantene. Školski knjižničari su i u toj situaciji pronašli proaktivne načine kako se prilagoditi novonastaloj situaciji. Jedan od tih načina je i stvaranje virtualnih knjižnica pomoću kojih su svoju djelatnost preselili u online okruženje kako bi bili dostupnim svojim korisnicima u bilo koje vrijeme i s bilo kojeg mjesta. U zadnjem dijelu rada sadržajnom analizom virtualnih knjižnica pokazat će se koje su sve važne tematske sadržaje školski knjižničari obuhvatili na stranicama svojih virtualnih knjižnica. The COVID-19 pandemic has posed great challenges and restrictions to all of the humanity. Each country, as well as Republic of Croatia, approached this challenge in its own way and within its own capabilities, but always in accordance with epidemiological restrictions. In these pandemic circumstances, school libraries were also faced with many challenges and difficult working conditions, but nevertheless they continued to perform their main function of supporting the educational processes. The goal of this paper is to cover and present all the circumstances and epidemiological restrictions that affected school libraries in Croatia at the beginning of the pandemic, during the first year of its duration and the important role that new web technologies played within educational institutions and school libraries under this new conditions. At the beginning of the pandemic libraries were forced to close their doors completely due to epidemiological restrictions and had stayed closed until strict quarantine has ended. Even in those tough times, school librarians found proactive ways to adapt to the new situation. One of these ways was to create virtual libraries so they could move their activities to an online environment with access to information available to their users at any time from any place. In the last part of the paper the content analysis of virtual libraries shows all the important subject contents that school librarians have included on the pages of their virtual libraries.

Intenzivan razvitak računalnih informacijskih i komunikacijskih tehnologija koncem XX.st. omogućio je uspostavu virtualnih knjižnica kao elektroničkih baza podataka kojima se korisnici koriste putem elektroničkih komunikacijskih mreža iz vlastitog doma ili ureda. Automatizacija funkcija knjižnice promijenila je ulogu knjižničara ; poslužitelj knjigom postao je organizator i izdavač informacija i znanstvenih podataka dostupnih putem elektroničkih komunikacijskih mreža u tzv. informacijskom društvu. Elektronička komunikacija uvela je demokratičniji pristup informaciji i znanju, ali i intenzivirala globalne procese individualizacije i fragmentacije društva na početku XXI.st. Slijedom tih događanja, zgrade suvremenih knjižnica svjesno se grade kao mjesta susreta i druženja korisnika orijentiranih na cjeloživotno obrazovanje i usavršavanje u tzv. znanstvenom društvu. Oblikuju se kao poticajni fizički prostor koji ohrabruje pristup tradicionalnim zbirkama te predviđa: različite pristupe i oblike organizacije korisničkih mjesta za učenje i čitanje pomoću elektroničkih medija, različite oblike obuke putem elektroničkih medija kroz osposobljavanje za izvršenje složenih zadaća korištenjem sofisticiranih tehnologija, druženje u kojem pojedinac istovremeno ostvaruje i pripadanje zajednici i učenje najosnovnijih oblika verbalne i pisane komunikacije. Nov način korištenja knjižnice, nove funkcije knjižničara, kao i novi uvjeti elektroničkog spremanja knjižnične građe uvjetovali su novu funkcionalnu organizaciju prostora knjižnica. Jednodvoranski koncept knjižnice XIX.st. mijenja se u prostor preraspodijeljen fleksibilnim pregradama u manje funkcionalne jedinice. Fleksibilnost tlocrtne organizacije osigurava mogućnost neprekidnog usklađivanja s utjecajima razvitka računalnih tehnologija na prostorne zahtjeve. Knjižnica poprima oblik kućišta računala čiji klasteri podržavaju učenje i poučavanje, ostvarujući novu arhitekturu koja nastaje kao hibrid između zgrada supermarketa (samoposluživanje zbirkom otvorenog postava), uredskih zgrada (sobe za skeniranje, soba za računalno srce, uredi knjižničara, uredi računalnih inženjera), zgrada za visoko obrazovanje (sobe za individualni rad, sobe za grupni rad, laboratorijske učionice, dvorane za daljinske konferencije), te virtualne arhitekture računala.