Search

V diplomskem delu opisujem razvoj novega pohištvenega sistema. Gre za modularno pohištvo, ki ga lahko sami hitro in enostavno razstavite ali sestavite, morda tudi spremenite v »novo« pohištvo. Koncept modularnega pohištva je v diplomskem delu predstavljen od začetne ideje, ki se je skozi čas razvila v dejansko uporabno pohištvo. Poudarek pri mojem konceptu je predvsem na razstavljivosti, sestavljanju, minimalizmu, kompatibilnosti različnih gradnikov ter konceptu modularne gradnje. V diplomskem delu sem opisal tudi možne postopke izdelave posameznih gradnikov modularnega pohištva in predstavil končne konceptne produkte, ki so bili dejansko izdelani, nekateri izmed njih pa tudi testirani. Diplomska naloga je pripeljana do faze določitve končnih gradnikov in produktov, izdelave prototipov in izdelave končnih produktov, vključuje pa tudi preglednico z vsemi variacijami končnih produktov, številom gradnikov in težo le-teh. In my dissertation I will describe the development of a new furniture system. It is modular furniture, which you can quickly and easily disassemble or assemble yourself, maybe even change into "new" furniture. The concept of modular furniture is presented in the diploma thesis from the very initial idea, which over time has developed into actually usable furniture. The emphasis in my concept is mainly on disassembly, assembly, minimalism, compatibility of various building blocks and the concept of modular construction. In the diploma work, I also described the possible procedures for the production of individual components of modular furniture and presented the final conceptual products that were actually made and some of them also tested. The diploma thesis is brought to the stage of determining the final building blocks and products, prototyping and production of final products and a table with all the variations of the final products, the number of building blocks and their weight.

This research is based on the testing of the impact of the board (particleboard and medium density fiberboard (MDF)) and hardware type used to connect the sides and the bottom or top of the storage furniture on the joint strength. The hardwares of the following trade mark were used: the confirmat screw, Minifix, Maxifix, Stablofix, RV and Solo 32. Such hardwares make it possible to disassemble the furniture as well as to assemble it (when moving the furniture) without reducing joint strength when reassembling it due to wear and tear on the material (with the exception of the confirmant screw). Research results showed that assemblies with the Maxifix hardware installed in the MDF base exhibited the highest values of bending moment (the average bending moment of 85.88 Nm). On the other hand, assemblies with the Minifix hardware installed in the particleboard exhibited the lowest values of bending moment (over three times lower than the Maxifix) (the average bending moment of 24.50 Nm). Assemblies with the confirmat screw exhibited satisfactory results, although, aesthetic requirements seem to be the main problem here (the average bending moment of 40.38 Nm for the particleboard and of 64.24 Nm for the MDF)., Istraživanje se temelji na ispitivanju utjecaja vrste drvne ploče (iverice i MDF ploče) i tipa okova koji služi za povezivanje stranice i poda ili stropa namještaja za odlaganje na čvrstoću kutnog spoja. Kao spojni okov rabljeni su oni trgovačkog naziva confirmat vijak, minifix, maxifix, stablofix, RV i solo 32. Navedeni okov omogućuje rastavljanje i sastavljanje namještaja (npr. prilikom selidbe namještaja) a da pri ponovnom sastavljanju ne bude narušena čvrstoća spoja zbog habanja materijala (izuzetak je confirmat vijak). Prema rezultatima istraživanja, najveće vrijednosti momenta savijanja zabilježene su u sastava s maxfix okovom ugrađenim u podlogu od MDF ploče (prosječni moment savijanja 85,88 Nm). Najmanje vrijednosti momenta savijanja (preko tri puta manje u usporedbi s maxifixom) izmjerene su za sastav s minifix okovom koji je ugrađen u ploču ivericu (prosječni je moment savijanja 25,40 Nm). Spojevi s confirmat vijkom pokazuju zadovoljavajuće rezultate momenta savijanja, ali su estetski zahtjevi glavni problem tog načina povezivanja elemenata (prosječni moment savijanja za troslojnu ploču ivericu iznosi 40,38 Nm, a prosječni je moment savijanja za MDF ploče 64,24 Nm).

Uvod: Delna brezzobost je velik funkcionalni in estetski problem, ki se ga lahko rešuje z delno protezo s kovinsko bazo. Kadar se dela predpriprava namenskih prevlek za nadaljnjo snemno oskrbo, se zaradi boljše funkcije, estetike in drugih prednosti pacienti skupaj z zdravstvenimi delavci mnogokrat odločijo za uporabo estetskih retencijskih elementov. Namen: Namen diplomskega dela je predstaviti vrste atečmenov, ki so dandanes na trgu in ki se uporabljajo največ. Metode dela: Metode dela, ki so bile uporabljene pri izdelavi diplomskega dela, vključujejo pregled literature različnih spletnih virov, revij, knjig in člankov, praktično delo v zobnem laboratoriju in pripravo slikovnega gradiva. Rezultati: V diplomskem delu so opisani delna brezzobost, delna proteza s kovinsko bazo, kombinirana fiksno snemna oskrba in atečmeni kot vezni elementi. Poudarek je na vrstah atečmenov, ki jih današnji trg ponuja. Dokumentirana in s slikovnim gradivom opremljena je tudi izdelava fiksno snemnega protetičnega nadomestka z dvema veznima elementoma, dvostopenjskim rezkanjem lingvalnih površin in interlokom. Razprava in zaključek: Dandanes se atečmeni precej uporabljajo kot vezni elementi, ker so bolj estetski od običajnih zapon. Trg nam ponuja veliko različnih vrst, s tem pa nam daje možnost, da izberemo najbolj primernega glede na situacijo. V prihodnosti bo verjetno uporaba atečmenov še narastla, saj so zelo estetska in funkcionalna rešitev. Introduction: Partial edentulism is a great functional and aesthetic problem, which can be solved by partial dentures with metallic framework. When preparing coatings for further removable prosthodontics rehabilitation, patients, together with health professionals, opt for the use of precision elements for the sake of better function, aesthetics and other benefits. Purpose: The purpose of the diploma work is to present the types of attachments which are currently on the market and are most commonly used. Methods of work: The methods that were used in the diploma work include a review of scientific literature from various online sources, magazines, books and articles, work in a dental laboratory, and the preparation of illustrative material. Results: In the diploma work partial edentulism, partial dentures with metallic framework, combined fixed-removable partial dentures and attachments as connecting elements are described. The emphasis is on the types of attachments offered by today's dentures market. Furthermore, a construction of fixed-removable denture replacement with two connecting elements, two-stage milling of lingual surfaces and interlock are documented and supported by illustrative material. Discussion and conclusion: Nowadays, the attachments are commonly used as connecting elements because they are more aesthetic than the conventional clasps. The market offers many different types, which gives us the opportunity to choose best suited ones depending on the situation. In the future, the use of attachments will probably increase because they are a very aesthetic and functional solution.

The object of this research is to develop a model for the calibration of prefabricated timber wall frames (PTWFs) with dimension of 244 by 244 cm (width by height) respectively made of Gmelina arborea Roxb. and Hieronyma alchorneoides Allemão wood and two types of fastener (nails and screws). The PTWFs were submitted to a lateral load test and the vertical and horizontal displacement, maximum load (Pm), strength, stiffness values and mode of failure were determined. Results showed a greater failure percentage in the joint between the central stud and the top and bottom plates for both species and both fastener types used. PTWFs made of H. alchorneoides timber using screws showed greatervalues than PTWFs made of G. arborea for load at the proportionality limit and maximum load. Finally, computational model showed that the highest calibration percentage was achieved in the vertical orientation in PTWFs made using nails in both species. Meanwhile, PTWFs using screws showed calibration percentages of 58.0 and 43.5 %. The highest calibration percentage of 89.9 % was recorded in G. arborea PTWFs joined with nails, whereas the lowest calibration percentage of 69.4 % was recorded in H. alchorneoides PTWFs joined with screws., Cilj istraživanja bio je razviti model za kalibraciju montažnih drvenih zidnih okvira (PTWF) dimenzija 244 × 244 cm (širina × visina) izrađenih od drva Gmelina arborea Roxb. i Hieronyma alchorneoides Allemão te uz upotrebu dviju vrsta vezivnih elemenata (čavala i vijaka). PTWF-ovi su podvrgnuti testu bočnog opterećenja te su utvrđeni vertikalni i horizontalni pomak, maksimalno opterećenje (Pm), čvrstoća, krutost i način oštećenja. Rezultati su pokazali najveći postotak oštećenja u spoju između središnjeg nosača i gornjega odnosno donjeg okvira za PTWF-ove od obiju vrsta drva i spojenih obama tipovima vezivnih elemenata. PTWF-ovi izrađeni od drva H. alchorneoides i spojeni vijcima imali su veće vrijednosti opterećenja na granici proporcionalnosti i maksimalnog opterećenja od PTWF-ova proizvedenih od drva G. arborea. Konačno, računalni je model pokazao da je najveći postotak kalibracije postignut u vertikalnom smjeru u PTWF-ova izrađenih od obiju vrsta drva i spojenih čavlima. Istodobno, PTWF-ovi spojeni vijcima pokazali su postotke kalibracije 58,0 i 43,5 %. Najveći postotak kalibracije bio je 89,9 %, a zabilježen je u PTWF-u od drva G. arborea i spojenom čavlima, dok je najniži postotak kalibracije ustanovljen u PTWF-u od drva H. alchorneoides spojenom vijcima, a iznosio je 69,4 %.

Svrha ovoga rada bila je dati pregled dostupnih veznih elemenata, usporediti retencijsku snagu veznih elemenata te prikazati promjene retencije tijekom korištenja proteze. Retencija djelomične proteze ostvaruje se preko retencijskih elemenata. Proteze s produženim sedlom i kombiniranim načinom prenošenja sila imaju veću slobodu kretanja te zahtijevaju fleksibilnije retencijske elemente. Proteza s umetnutim sedlom i dentalnim opterećenjem zahtijeva rigidnije elemente. Retencijski elementi dijele se na kvačice, etečmene (priključke) i teleskopske krunice. Etečmeni (priključci) obuhvaćaju veliku skupinu veznih elemenata koji povezuju protetski nadomjestak sa zubom. Koriste se za povezivanje djelomične proteze s fiksno cementiranim krunama ili mostovima te za spajanje dvaju dijelova fiksnoga nadomjestka ili djelomične proteze. Dijele se na intrakoronalne vezne elemente, ekstrakoronalne vezne elemente, interkoronalne vezne elemente i intraradikularne vezne elemente. Teleskopske krune predstavljaju suvremeni način retencije. Razlikuju se tri osnovne vrste teleskopskih kruna: cilindrični teleskop, konusna kruna i rezilijentna teleskopska kruna. Retencija teleskopskih kruna ovisi o ukupnoj dodirnoj površini, konusnom kutu i koeficijentu statičkog trenja. S biomehaničkog, parodontološkog i estetskog stajališta, predstavljaju izvrsno rješenje u retenciji djelomične proteze.

Pokrovne proteze su potpune proteze koje pokrivaju i leže na jednom ili više sačuvanih prirodnih zubi, sačuvanih korjenova i/ili dentalnih implantata. Indikacijsko područje za njihovu primjenu je zaista široko, te bi iz tog razloga trebale biti dio standardnih usluga svakog liječnika stomatologa. Klinička praksa je pokazala da samo nekoliko preostalih zubi ili korjenova mogu osigurati retenciju i stabilizaciju takvih proteza kroz duži period, i znatno usporiti resorpciju alveolarnog grebena. Preostali korjenovi zubi se opskrbljuju najčešće korijenskim kapicama koje se sidre u korijenu, a mogu biti bez retencijskih elemenata ili s retencijskim elementima (najčešće su to kuglasti vezni elementi i prečke). Na preostalim zubima sa sačuvanim zubnim krunama najbolje je izraditi teleskop i konus krunice koje daju najbolju stabilizaciju pokrovnoj protezi i povoljnim aksijalnim prijenosom sila štite parodont zubi nosača. U slučajevima potpune bezubosti pokrovna proteza se može sidriti dentalnim implantatima. Minimalan broj implantata u gornjoj čeljusti je četiri, a u donjoj čeljusti su dovoljna dva implantata u mentalnoj regiji, zbog bolje koštane građe mandibule. Postoji mnogo sustava za vezanje pokrovnih proteza na implantate, a među najčešće korištenim su kuglasti vezni elementi, prečke, magneti te teleskopske i konus krunice. Pokrovne proteze omogućuju dobru retenciju i stabilizaciju, naročito u slučajevima jake resorpcije rezidualnog grebena kada su prisutni nepovoljni uvjeti za izradu potpune proteze, pogotovo u donjoj čeljusti. Također usporavaju resorpciju alveolarnog grebena, pacijenti ih brže i lakše prihvaćaju, vrijeme prilagodbe je kraće, i svakako pružaju pacijentu bolji subjektivni doživljaj očuvanja „ prirodnog osjećaja u ustima“ .

Nove legure na bazii ikobalta karakterizira velika otpornost prema koroziji, finozmata struktura, dobra livljivost ü povoljna mehanička svojstva. Budući da se pri obradi na visokim temperaturama stvara površinski oksidacijsiki sloj, to se preporučuju kao materijal za (individualnu izradu vezanih elemenata nadlijevanjem. Eksperimentalno je dokazano da se može spriječiti zavarivanje taljenjem, ako se elemenat krunica-vezni pripoj žare na temperaturi od 950°C preko 15 min ii nadliijevaju u lijevne oblike zagrijane na maksimalno 750°C. Tehnologijom nad lijevanja postiže se najveća preciznost i velika otpornost na trošenje vezanih elemenata iz legura na bazi kobalta., The new cobalt-based alloys are characterized by high resistance to corrosion, fine granulation, and good molding and mechanical features. As a surface oxidation layer is formed during the treatment at high temperature, they appear to be the materiail of choice for individual manufacture of the over-cast attachment elements. It has been experimentally demonstrated that welding by melting can be avoided if the crown-attachment element is burnt at temperature of 950°C for more than 15 minutes and then cast into moulds heated to maximal temeprature of 750°C. The technology of casting-over provides the highest precision and resistance to wearing of the attachment elements made of cobalt-based alloys.