Search

Urban streams constitute a valuable form of multi-functional blue and green infrastructure (BGI) and can support urban development to generate ecosystem, social, and economic benefits. In global cities, planning for BGI enhancement contributes to climate change adaptation, ecosystem restoration, community health and wellbeing, improved quality of life, etc. This research aims to assess the dynamics of stream landscape change in Zagreb as well as the influence of urban development on the blue and green landscape and related urban values. The analysis of landscape features and their planning is conducted at the level of the stream system of the whole city of Zagreb and at the level of two stream sequences by superimposing spatial data from cartographic sources. By developing an urban planning-social-ecological approach to evaluation, monitoring, and management, a quantitative and qualitative trend in stream landscape changes is identified and indicators for detecting areas of critical urbanization pressure are established. This research confirms the trend of negative changes in the urban BGI, evident in the present state (interruption of open streams, and the reduction, fragmentation, and disconnection of blue and green landscape), as well as in the planned neglect (plans for further stream closures and reduction in public green areas). Stream landscape potential is emphasized as one of the greatest urban assets for improving the system of BGI, and areas needed for their prioritization in urban planning measures, directed towards an increase in multiple landscape values, are determined.

Prostori post-konflikta određeni su kompleksnim i teškim naslijeđem ratne prošlosti, nacionalnih sukoba i neriješenih političkih pitanja. To su prostori bez rata, ali i prostori bez stvarnog mira. Istraživanje se bavi gradom Mostarom i reperkusijama ratnih podjela na njegovu urbanu strukturu. Na primjeru Mostara, u radu se detektiraju izazovi i potencijalne strategije arhitektonske i planerske prakse unutar post-konfliktnih sredina te propituje njihova uloga u poslijeratnom oporavku., Post-conflict spaces are defined by the complex and difficult burden of the war past, national conflicts and unresolved political issues. Those are now spaces without war, yet without real peace. The research deals with the city of Mostar and the repercussions of war divisions on its urban structure. By using Mostar as case study, the paper detects challenges and potential strategies of architectural and planning practice within post-conflict environments, as well as their role in the postwar recovery.

Kroz ovaj rad autorka će pokušati da kroz pregled dostupne literature čitaoce podseti na neke prednosti i nedostatke građanske participa cije i principe urbanističkog planiranja Beograda u vreme izrade „zlat nog GUP-a“ u periodu 1968-1972. Podsetićemo se mesnih zajednica u doba SFRJ i njihove uloge u građanskoj paricipaciji. Takođe, osvrnu ćemo se na „radionicu za popravku grada“ koja je postojala za vreme mandata (1982.-1986.) tadašnjeg gradonačelnika Beograda, arhitekte Bogdana Bogdanovića, i na njegove knjige Mali urbanizam (1958) i Glib i krv (2001) koje bez obzira što su napisane pre više od 64 odno sno 20 godina, i dalje u velikoj meri svojim sadržajem odgovaraju ak tuelnim izazovima sa kojima se suočava urbanistička praksa. Nakon kratkog osvrta u prošlost, vraćamo se u sadašnjost, gde ćemo se pozabaviti postojećim stanjem, nedostacima i ograničenji ma sadašnjeg nivoa participacije, ali i izazovima koje je nametnula pandemija virusa kovid-19. Takođe, predstavljeni su primeri (ne)mo gućnosti učešća građana u procesu izrade nekoliko planskih doku menata vezanih za teritoriju grada Beograda, a koji su izazvali poseb no interesovanje javnosti tokom poslednje dve godine. Na kraju dati su neki od predloga na osnovu kojih bi se mogla unaprediti participa cija, sa ciljem aktivnijeg, ravnopravnijeg i transparentnijeg učešća građana i građanki u budućem razvoju Beograda. Through this paper, the author will try to remind the readers of some advantages, but also disadvantages of civic participation and the principles of urban planning in Bel grade during the preparation of the “golden GUP” in the period 1968-1972. We will recall the local communities in the SFRY era and their role in civic participation. We will look back on the “workshop for city repair” that existed during the mandate (1982-1986) of the then Belgrade’s Mayor, architect Bogdan Bogdanović, but also to his books Mali urbanizam 1958 (engl. Small urbanism) and Glib i krv 2001 (engl. Mud and blood), which, regardless of the fact that they were written more than 20 and 64 years ago, still correspond to a large extent in their content to the current challenges faced by the urban planning profession. After a brief look into the past, we return to the present, where we will address the current state, shortcomings, and limitations of the current level of civic participation, as well as the challenges imposed by the Covid 19 virus pandemic. Also, examples of the (im)possibility of citizens’ participation in the process of drafting several planning documents related to the territory of the city of Belgrade, which have aroused special public interest during the last two years, were presented. At the end, some proposals were given on the basis of which civic participation could be improved, with the aim of more active, equal and transparent participation in the future development of Belgrade.

Raša je nastala unutar projekta „Citta di fondazione” kojim je inicirana tematska izgradnja gradova unutar tadašnje Italije. Liburnia, kako je grad prvotno trebao nositi ime, sagrađena je u nešto više od godinu dana. Raša je tada sjala punim sjajem, a ugljen se danonoćno iskopavao. Kada su se i posljednji rudnici zatvorili, počela je tonuti u zaborav. Danas je drugačija, no ono što je ostalo gotovo netaknuto je njezina urbanistička osnova i arhitektura, što je doprinijelo uvrštavanju Grada na popis kulturnih dobara. U vremenu kad razmišljamo o revitalizaciji grada i pojedinačnih zgrada na kojima je vrijeme načinilo svoj biljeg, i vraćanju vibrantnog života u grad, potrebno je, osim zaštite kulturnog dobra, voditi računa i o drugim prostornim i oblikovnim elementima od kojih su neki jasno propisani, i bezrezervno se trebaju uvažavati.

U radu se istražuju urbanistička obilježja istočnog dijela Donjega grada u Zagrebu do granica njegova planskog širenja na istok utvrđenih Lenucijevom regulatornom osnovom iz 1905. godine. Posebnost tog prostora, modificirane blokovske strukture, proizlazi iz primijenjene metode prirodnog planiranja prostora koja je uspostavila nove prostorne odnose i unijela nove tipološke predloške i oblike u već primijenjenu blokovsku matricu Donjega grada. Cilj provedenog istraživanja bio je utvrditi urbanistička obilježja istočnog dijela Donjega grada u kontekstu suvremenog pristupa urbanizma naslijeđa (HERU) kako bi se odgovorilo na istraživačka pitanja: koja su to prepoznatljiva obilježja / čimbenici identiteta, utjecaja i vrijednosti urbanističkog naslijeđa istočnoga dijela Donjega grada na temelju kojih se određuju kriteriji za vrjednovanje zahvata unaprjeđenja i obnove nasljeđa te kako ih primijeniti u oblikovanju modela suvremenih zahvata obnove i unaprjeđenja urbanističkog naslijeđa. Provedenim sveobuhvatnim istraživanjem, utvrđeni su znanstveno mjerljivi čimbenici prostornog fenomena istočnog dijela Donjega grada. Istraživanjem su obuhvaćena: a) urbanistička obilježja svakog pojedinog bloka s kulturno-povijesnog, urbanističko-arhitektonskog, funkcionalnog, sociološkog i ekonomskog motrišta, utvrđena primjenom metode proširene urbanističke analize osmišljene u provedenom istraživanju, b) primijenjeni planerski pristupi u urbanističkom planiranju istočnog dijela Donjega grada od 1905. do 2017. godine te genealogijski prikaz izgradnje istraživanog prostora i c) evidentirani i klasificirani graditeljski zahvati na pojedinačnom bloku i istraživanom prostoru u cjelini s ciljem prepoznavanja primijenjenih modela i kriterija vrjednovanja povijesnih graditeljskih zahvata. Na temelju rezultata istraživanja utvrđeni su: a) čimbenici identiteta istočnog dijela Donjega grada, b) kriteriji za vrjednovanje možebitnih suvremenih zahvata obnove i unaprjeđenja naslijeđa temeljeni na vrjednovanju povijesnih graditeljskih zahvata i utvrđenim čimbenicima identiteta i c) osmišljen multidisciplinarni pristup za oblikovanje modela suvremenih zahvata obnove i unaprjeđenja urbanističkog naslijeđa. Doprinos provedenog istraživanja obuhvaća na teorijskoj razini doprinos urbanističkom planiranju: metodom proširene urbanističke analize i metodom provedbe suvremenog urbanističkog pristupa urbanizam naslijeđa (HERU) te doprinos na praktičnoj razini primjenom rezultata istraživanja u urbanističkom planiranju povijesnih prostora te izradi urbanističke i konzervatorske dokumentacije koja uključuju inetgralnu (urbanističku, arhitektonsku i konzervatorsku) plansku zaštitu prilagođenu prostoru urbanističkog naslijeđa.

Urbanistički program „Prijedlog uređenja Dravske park-šume, javnog gradskog područja uz rijeku Dravu u gradu Varaždinu“ je prijedlog zahvata u prostoru koji omogućava održivi razvoj područja Dravske park-šume. Program sadrži tekstualni opis, namjenu područja, infrastrukturu, prijedlog sadržaja, grafičke sadržaje i priloge. Rad se sastoji od analize postojećeg stanja Dravske park-šume i od prijedloga urbanističkog zahvata za značajno područje grada uz rijeku Dravu u gradu Varaždinu koje je prema Zakonu o zaštiti prirode jedno od zaštićenih područja prirode, tj. područje rijeke Drave je biosferni rezervat (posebni rezervat), regionalni park, značajni krajobraz, park-šuma, spomenik prirode te jedno od područja ekološke mreže Natura 2000. Na temelju postojećeg stanja u radu je analizirano aktualno stanje i prema Strategiji prostornog razvoja Republike Hrvatske, Prostornom planu Varaždinske županije, Prostornom planu grada Varaždina, Generalnom urbanističkom planu grada Varaždina definirane su tekstualne smjernice, tj. polazišta za planiranje urbanističkog zahvata uređenja oplemenjena s grafičkim prilozima konsturiranim u AutoCad porgramskom sučelju. The urban program "Proposal for the arrangement of the Drava park - forest, a public city area along the river Drava in the city of Varaždin" is a proposal for interventions in the area that enables sustainable development of the Drava park - forest area. The program contains a textual description, purpose of the area, infrastructure, content proposal, graphic svheme and attachments. The paper consists of an analysis of the current state of the Drava park - forest and a proposal for urban planning for a significant area of the city along the Drava River in the city of Varaždin, which according to the Nature Protection Act is one of the protected areas, ie the Drava River area., regional park, significant landscape, park - forest, natural monument and one of the areas of the Natura 2000 ecological network. Based on the current situation, the current situation is analyzed according to the Spatial Development Strategy of the Republic of Croatia, Spatial Plan of Varaždin County, Spatial Plan of Varaždin, The General Urban Plan of the City of Varaždin defines textual guidelines, ie starting points for planning the urban development project, enriched with graphical attachments constructed in the AutoCad program interface.

Nacionalni i međunarodni strateški dokumenti naglašavaju važnost zaštite identiteta, kulture i resursa te stvaranje kvalitetnih životnih uvjeta. Ovo podrazumijeva i ostvarenje održivog životnog okoliša, a posebno promicanje održivog urbanog razvoja. Hrvatska ima bogatu tradiciju planiranja uređenja prostora i okoliša, kao i povijest planiranih urbanih prostora koji svjedoče o visokoj razini kulture izgrađenih prostora. Za ostvarenje ciljane vrsnoće ukupnog okoliša – što podrazumijeva kako prirodni tako i izgrađeni okoliš – od iznimne je važnosti sustav prostornog planiranja kao osnove koja garantira zaštitu i održivi razvoj prostora. Preduvjet za učinkovito prostorno planiranje je dobar i učinkovit zakonodavni okvir koji omogućuje razvoj planerske discipline kako bi se moglo odgovoriti na nove izazove prostornog razvoja.

Prometna mreža važan je dio ukupne slike i doživljaja Donjega grada - povijesnog središta Zagreba. Pravilan ulični raster određen blokovskom izgradnjom jedan je od najznačajnijih elemenata prepoznatljivog identiteta grada. Današnji način odvijanja prometa, posebice automobilskog, nije održiv te njegov pritisak nadilazi kapacitet nosivosti gradskog središta. Preopterećenost tranzitnim prometom, prekapacitiranost ulica prometom u mirovanju te neefikasan javni prijevoz ugrožavaju sliku Donjeg grada, a još više kvalitetu života u njemu. Uspostavljanje modela održive mobilnosti jedan je od osnovnih preduvjeta zaštite identiteta povijesnog središta i unapređenja urbanog razvoja. Obilježja stanja kao i neke od temeljnih smjernica za planiranje održivog prometa u budućnosti utvrđene su istraživanjem - Urbanistički model obnove blokova kao dio cjelovite obnove zaštićene Povijesne urbane cjeline Grada Zagreba, provedenim 2021. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu u sklopu Programa cjelovite obnove povijesnog središta.

Pedagoška bilježnica 2 nastavlja se na prvu ‘bilježnicu’ posvećenu kolegiju Istraživanja u urbanom planiranju koju je, baš kao i sam kolegij, kreirala prof. dr. sc. Ivana Šverko, u želji da se splitskim studentima arhitekture pruže osnove istraživačkog urbanizma u mediteranskom kontekstu. Ideja pedagoške bilježnice je doprinos prepoznavanju faze istraživanja kao nezaobilazne početne etape cjelokupnoga složenog procesa urbanističkog planiranja i projektiranja, i poznavanju istraživačkih metodologija u specifičnim prostornim i društvenim okolnostima. Jedan od idealnih konkretnih predložaka za ostvarenje tog nastavnog cilja je ulica Zrinsko-Frankopanska, razvijena na liniji rimske centurijacije splitskog poluotoka, koja povezuje povijesnu, južnu, i noviju, sjevernu gradsku luku. Duž Zrinsko-Frankopanske, te iznimno važne gradske ulice se, gotovo bez vremenskih praznina, nižu građevine od antike do 21. stoljeća i nalaze najrazličitiji javni sadržaji. Studenti su ovu gradsku ulicu mapirali, istraživali i analizirali pomoću povijesne analize, morfološke analize prostorne povezanosti, zelenila, odnosa javnog i privatnog, dostupnog i nedostupnog prostora, namjene, urbane opreme itd, pri čemu su bilježili i relevantne svakodnevne ljudske aktivnosti poput odlaganja smeća, kao i one poput položaja i sadržaja grafita, ne isključujući u analitičkom postupku ni morfografiju – deskripciju forme bez referiranja na njezine izvore i razvojni proces. Studenti su bili usmjereni na to da nakon istraživačke faze u projektantskom procesu reagiraju na detektirane probleme ciljanim poboljšanjem i preoblikovanjem onoga već postojećega te da otvore mogućnosti alternativnog korištenja prostora do onoga stupnja projektantskog procesa kad zadatak preuzima arhitekt ili dizajner. Predstavljanjem istraživanja konkretnog segmenta želimo kroz ovu skriptu studentima pomoći u sagledavanju složenosti urbanog tkiva, definiranju osnovnih gradotvornih elemenata, istraživanju razvojnih procesa, tipoloških i morfoloških odlika gradnje te naposljetku detektiranju svega što čini “ukupnost gradskog prostora”. Želimo ih usmjeriti da kao arhitekti, sa svojim specifičnim znanjima i alatima, uz uključenje svih ostalih relevantnih struka u procese urbanističkog planiranja i projektiranja, izgrade visoka stručna i etička načela te stasaju u novu generaciju odgovornih graditelja grada., The Second Pedagogical Notebook is a continuation of the first ‘notebook’, dedicated to the Urban Planning Research course. The course and the notebook were created by Prof. Ivana Šverko, with the aim of offering students of architecture in Split the basics of urban planning research in a Mediterranean context. The idea behind the pedagogical notebook is to contribute to the recognition of the research phase as an essential starting point in the entire, complicated process of urban planning and design, as well as an understanding of research methodologies in specific spatial and social conditions. One of the ideal real-world templates for realising this goal is Zrinsko- Frankopanska Street, which developed along one of the Split peninsula’s Roman centuriation lines. This street connects the historical southern city harbour with the newer, northern one. Zrinsko-Frankopanska is an exceptionally important city street, and along its length there are a range of buildings dating from the ancient period to the 21st century, with almost every historical period represented. It is here that the most diverse range of public facilities can be found. The students mapped, studied, and analysed this city street, using historical and morphological analysis of spatial connections, greenery, the relationship between the public and the private, the accessible and inaccessible spaces, purpose, urban equipment, and so on. In doing so, they also noted relevant everyday human activities such as disposing of rubbish, as well as things such as the position and content of graffiti. They also included morphography – the description of forms without reference to their sources and development process – in their analytical approach. After the research phase, the students were instructed to target the problems they detected by proposing improvements to the existing elements, or by redesigning them. They were also required to open up the possibility of alternate uses for the space, up to the point in the design process when an architect or designer would usually take over. By presenting the study of a specific segment in this book, we wish to help students consider the complexity of the urban tissue, define the basic urban elements, research development processes, the typological and morphological characteristics of constriction and, ultimately, to identify everything that constitutes the “urban space as a whole”. We wish to guide them so that with their unique knowledge and tools, and their inclusion of all the other relevant professions in the processes of urban planning, they can become architects with sound professional and ethical principles, and develop into a new generation of responsible city-builders.

Novi razvojni procesi u gradovima rezultiraju i potrebom za novim oblicima urbanog upravljanja. Tradicionalno (sektorsko) prostorno planiranje usmjereno na lokaciju, intenzitet, oblik i uravnoteženi razvoj, kojem nedostaje aspekt aktivnog poticanja i sinergije s drugim politikama, prepušta svoje mjesto strateškom prostornom planiranju. Strateško prostorno planiranje je proces velikog broja dionika koji kroz dugoročnu viziju, aktivnosti i sredstva za provedbu utemeljuju oblik i okvir transformacije strateški ključnih područja i usredotočuje se na odluke, aktivnosti, praćenje i vrednovanje rezultata. Strateški gradski projekti pri tome se nameću kao logičan alat koji nudi mogućnost integracije ekonomskih, društvenih i okolišnih dimenzija urbanističkog planiranja, programiranja i izgradnje te koji sveobuhvatnim usmjerenim aktivnostima obnove ili novom gradnjom nastoji utjecati na prostornu, funkcionalnu, socijalnu i morfološku strukturu grada. Cilj je ovog rada upozoriti na nepostojanje jedinstvene definicije pojma strateškoga gradskog projekta, uputiti na funkcionalne sličnosti i razlike u postojećim pojmovima: flagship projekt, megaprojekt, strateški projekt i strateški gradski (razvojni) projekt velikog mjerila kao najčešće korištene pojmove te prikazati njihove različite modele realizacije – modele urbane obnove/regeneracije i modela nove gradnje/regulacije., New urban development processes generate a need for new forms of urban management. Traditional (sectoral) spatial planning, oriented toward location, intensity, form, and balanced development and lacking an aspect of active encouragement and synergy with other policies, is losing ground to strategic spatial planning. Strategic spatial planning is a process involving a large number of stakeholders which establishes a format and framework for transformation of strategically key areas, based on a long-term vision, activities, and means for implementation; and focuses on decisions, activities, monitoring, and evaluation of results. Strategic city projects are a logical tool to enable integration of economic, social, and environmental aspects of urban planning, programming and construction, which strive to leave their mark on the spatial, functional, social, morphological, physical, and organisational structure of the city via comprehensive targeted activities of renewal or new construction. This paper aims to highlight the lack of a single definition of strategic city projects and to pinpoint functional similarities and differences among the existing terms, referring to them most frequently as flagship projects, megaprojects, strategic city projects, and large-scale strategic city (development) projects and to point to different models of their implementation—e.g. urban renewal/regeneration model and new construction/regulation model.

У раду је приказан процес израде плана детаљне регулације неформалног ромског насеља Мала Губа у Прокупљу. Описани су и дискутованo je o кључним корацима процеса кроз које се прошло, како би на крају план прихватили Роми и усвојила Скупштина општине Прокупље. Процес и његови кораци који су овде изложени, нису дефинисани Законом о планирању и изградњи – али њиме нису ни искључени; они су сугерирани Водичем за легализацију неформалних ромских насеља који је приредила Мисија ОЕБС-а у Србији у сарадњи са Министарством животне средине и просторног планирања Републике Србије. Суштина спроведеног процеса била је да су се три релевантна актера – општина Прокупље са својим службама, ромска заједница Мале Губе са Друштвом Рома Прокупље и урбанистички тим Југословенског института за урбанизам и становање (ЈУГИНУС) са Друштвом за унапређивање ромских насеља (ДУРН) – повезали, усагласили сва кључна питања и на тој основи израдили одговарајући урбанистички план. При том се пошло од два става. Први, да је партиципација, односно учешће становника Мале Губе, и заједнице у целини и породица и појединаца, у доношењу одлука у свим фазама израде урбанистичког плана, основно право и кључни предуслов за реализацију плана која ће се током времена обављати. Друго полазиште јесте да план треба да буде на линији стандарда којима ће бити обезбеђена одрживост насеља и његовог даљег развоја у циљу стварања животног амбијента који ће бити једнак другим насељима Прокупља. The paper presents the process of formulation of a detailed regulation plan for the informal Roma settlement of Mala Guba in Prokuplje. It describes and discusses the key steps undertaken in the process in order to ensure the plan’s acceptance by the Roma population and adoption by the Municipal Assembly of Prokuplje. The process and the steps outlined in the paper are not defined by the Law on Planning and Construction. Nevertheless, they are not precluded by the law and they are suggested by the document Guidelines for Legalization of Informal Roma Settlements, prepared by the OSCE Mission to Serbia in cooperation with the Ministry of Environment and Spatial Planning of the Republic of Serbia. The implemented process essentially involved the three relevant parties – the Municipality of Prokuplje with its services, the Roma community of Mala Guba with the Roma Association of Prokuplje, and the urban planning team of the Yugoslav Institute for Urban Planning and Housing (JUGINUS) with the Society for the Improvement of Roma Communities (DURN) – reaching agreement on all the key issues, and developing, based on this, an appropriate urban plan. Two positions were used as the starting point. One was that participation, i.e. the involvement of the inhabitants of Mala Guba, individuals, families and community in general, in all stages of the elaboration of the urban plan was their fundamental right and the key precondition for the plan’s implementation that would subsequently take place. According to the other position, the urban plan should be elaborated along the line of standards that would ensure the sustainability of the settlement and its further development towards creating a living environment equal to other neighbourhoods of Prokuplje.

Završnim radom izrađuje se Urbanistički plan uređenja prostora u Općini Sveti Ilija, odnosno u selu Beletinec, Stjepana Radića bb. Rad se sastoji od analize postojećeg stanja te prijedloga urbanističkog zahvata. Analizom postojećeg stanja opisano je zatečeno stanje na prostoru urbanističkog zahvata te smjernice za planiranje koje su definirane Prostornim planom uređenja Općine Sveti Ilija. Prijedlogom urbanističkog zahvata parcelu se definiralo tako da se omogući održivi razvoj prostora. Prijedlog urbanističkog zahvata sadrži tekstualni opis zahvata i grafičkih prikaza namjene i korištenja prostora, prometnu infrastrukturu, zeleni sustav, plan parcelacije i detaljni urbanistički prikaz. Bachelor thesis models urban plan of area located in municipality Sveti Ilija, namely in the village Beletinec, Stjepana Radića bb. Paper consists of current state analysis and suggestions for future urban intervention. Current state analysis describes state at the area of urban intervention and planning guidelines defined by Spatial plan of municipality Sveti Ilija. Urban intervention proposition is defined in a way which enables sustainable spatial development. Proposition also contains textual description of intervention, graphical displays of area usage, traffic infrastructure, vegetation ecosystem, parcelling plan and detailed urban view.

U tekstu se prikazuju prvi poratni napori u očuvanju i restauriranju spomenika bombardiranog Senja te planovi za njegovo revitaliziranje. Stanje u Senju stavlja se u povijesnu perspektivu istraživanja započetih u drugoj polovici 19. stoljeća, a prvih pet godina konzervatorskog djelovanja prikazuje se prema arhivskim vrelima u tekstu i slici. Uz već poznata imena hrvatskih konzervatora, u tekstu se donose podaci o ulozi Vuka Krajača u planiranju očuvanja i razvitka toga povijesnoga grada., The paper examines information from the history of research and preservation of both individual monuments and the urban image of Senj. While the focus of interest is on the years following the Second World War, the frst section of the text recalls the pre-war national tradition of town research. The author argues that, in depicting events in the wake of wartime devastation, an account could to be given either of continuity or of the setting up of new principles in conservation and urban planning. Thus the frst portion of the paper centres on researchers who, prior to the bombardments, had set up a kind of cult of monuments in Senj as a nationally relevant town. This was a tradition launched by Ivan Kukuljević Sakcinski in his travelogues and topographic descriptions of the monuments and then picked up by local researchers Stjepan Sabljak, Mile Magdić and Pavao Tijan. From the mid-19th to the mid-20th century, this creation of the image of Senj as a heritage setting was equally the work of travel writers, painters and photographers. The nearly hundred-year-old tradition saw contributions from renowned scholars Gjuro Szabo and Artur Schneider, as well as photographers Ivan Standl, Ljudevit Griesbach and Josip Kratochwill. After the bombardments, Senj awoke to the end of the Second World War as one of the most devastated of Croatian towns. Following the initial reactions of Senj photographer Ivan Stella in 1943 and the first inspection by conservator Tihomil Stahuljak in 1945, life in the ravaged town continued in the new state. The official attitude to Senj also indicates problems in the setting up of a new conservation system in the People’s Republic of Croatia. The town was relatively far away from both Zagreb and Rijeka, situated at the ends of the regional offices’ jurisdictions. In the months after the war, the town was inspected by Zagreb conservators Ljubo Karaman, Anđela Horvat and Ana Deanović, and, once the Conservation Department in Rijeka was established, the task was taken up by Mladen and Branko Fučić, Aleksandar Perc and Iva Perčić. The paper reveals records from the archives of the Conservation Department in Zagreb, kept by the Croatian Ministry of Culture. In a chronological overview, information is presented from travel reports, studies and correspondence from the time of the Five-Year Plans, a period that was quite promising for Senj. These practical assessments and recommendations are examined in their social context, i.e. within the framework of political reforms by the new communist state. While the Zagreb and Rijeka conservators drafted basic documents such as the Protocol on the Protection of Heritage in the Town of Senj of 1947, insisting on the concepts of maximum preservation of the historical setting, the inability to set up a permanent conservator in the town opened the way for appointments of honorary conservators. Although only appointed in 1949, Vuk Krajač was recognized soon after the war as an important ally of conservation ofcials. He authored the Study on the Regulation of the Town and Port of Senj of February 1949, where he discussed the preservation of the character of the historical town setting (as seen by the influential Gjuro Szabo prior to the devastation) and its development into a socialist town: one wellconnected and with developed industry and tourism, growth of population, cultural activity, physical culture and trade. The article draws attention to how the ravaged historical setting of Senj was treated. Krajač, as a man with the confdence of Zagreb and Rijeka conservators, fought in his home town for procedures of reconstruction (Gulden Tower and Lipica Tower) and adaptation with stylistic restoration (transformations of Vukasović Palace into the City Museum, Ježić Palace into a theatre building and the Grand Magazines into state ofces and ofcials’ residences), as well as for substitutional new architecture with commemorative features (project for the Uskok Mausoleum at the site of the demolished St. Francis’ Church). He took the city walls with their towers, as depicted by Valvasor, as a model for the efforts to bring the town back to life.

U radu je razmatran problem Ulice Martina Divalta u Osijeku. Priroda problema leži u gradnji koju sve više diktira ekonomska situacija, a sve manje integralna načela struke. Zadatkom je trebalo utvrditi koeficijente izgrađenosti i iskoristivosti te mogućnost unaprjeđenja prostora Divaltove ulice. Budući da se radi o multidisciplinarnom području, prilikom istraživanja nastojala se istražiti sveobuhvatna slika problema te su istraženi stavovi stanovnika Divaltove ulice. Rad je podijeljen u šest poglavlja. Prvo poglavlje otvara raspravu o problemu uličnog prostora. U drugom poglavlju promatra se povijesni razvoj ulice. U trećem poglavlju tema je povijesni razvoj Osijeka. Četvrto poglavlje obrađuje problem Divaltove ulice, a u petom poglavlju dani su prijedlozi za poboljšanje postojećeg stanja. Šesto poglavlje obuhvaća zaključak. Na kraju rada nalazi se popis literature.

Taking into consideration the reduction of energy dependence and the use of potentials of renewable energy sources (RES), which approximately amounts to 6Mt per year in Serbia, the paper considers the potential of using biomass or energy crops. According to the Energy Law (Official Gazette of the Republic of Serbia, issue No. 145/2014), energy crops represent a renewable energy source produced from non-fossil renewable sources and include primarily the plantations of crops that contain a high percentage of oil or sugar (fast-growing trees, miscanthus or elephant grass, eucalyptus, green algae). The paper includes a review of the current legislative and planning framework that promotes the development of energy crops, especially fast-growing forests. Also a case study is highlighted on the level of urban planning that provides an insight into the planning framework. One of the conclusions of the paper points at the importance of establishing a suitable legislative and planning framework for planting energy crops-fast-growing forests (poplar; willow) in order to gain multiple benefits which, primarily, include the production of new energy sources and the environmental protection. Uvažavajući neophodnost smanjenje energetske zavisnosti i iskorišćavanje potencijala obnovljivih izvora energije (OIE), koji za Srbiju iznosi oko 6Mt godišnje, rad razmatra potencijal korišćenja biomase odnosno energetskih zasada. Energetski zasadi, prema Zakonu o energetici (Sl.gl.RS broj 145/2014) predstavljaju obnovljiv izvor energije proizveden iz nefosilnih obnovljivih izvora i obuhvataju pre svega plantaže biljaka koje sadrže visok procenat ulja ili šećera (brzorastuće drveće, kineska trska, eukaliptus, zelene alge). U radu je dat pregled aktuelnog zakonskog i planskog okvira kojim se promoviše razvoj energetskih zasada, posebno brzorastućih šuma. Takođe, izdvojena je studija slučaja na nivou urbanstičkog planiranja sa ciljem uvida u planski okvir: Jedan od zaključaka rada ukazuje na značaj uspostavljanja odgovarajućeg okvira, kako zakonskog tako i planskog za podizanje energetskih zasada brzorastućih šuma (topola, vrba) sa ciljem ostvarivanja višestrukih koristi koje, pre svega, podrazumevaju stvaranje novih energetskih izvora i očuvanje životne sredine

Existing and recognized natural and historic values within a city district play an important role in maintaining and creation of the recognizable city image. The respect of a planner for their perception and conservation can be well observed through prepared and adopted urban plans of different levels. Taking Podgorica as an example, this paper represents an overview of how these values were recognized and implemented in city planning documents., U stvaranju i održavanju prepoznatljive slike nekoga mjesta veliku ulogu imaju postojeće, a prepoznate prirodne i povijesne vrijednosti unutar područja planiranog za njegov razvoj. Odnos planera prema pravilnoj spoznaji i čuvanju tih vrijednosti može se očitati kroz izrađene i usvojene urbanističke planove. Na primjeru grada Podgorice dan je prikaz načina prepoznavanja i planerski odnos prema tim vrijednostima, od prvih urbanističkih planova pa do danas.

Prоblеm еnеrgеtskоg sirоmаštvа јеdаn је оd klјučnih pоkаzаtеlја smаnjеnjа pristupаčnоsti stаnоvаnjа u uslоvimа klimаtskih prоmеnа i rаstućih cеnа еnеrgiје. U оdrеđivаnju pristupаčnоsti sоciјаlnоg stаnоvаnjа, pоrеd zаkupninе, vаžаn fаktоr prеdstаvlјајu trоškоvi еnеrgiје u dоmаćinstvu kao i troškovi za prеvоz, te је njihоvо smаnjеnjе neophodno u cilju оbezbeđivanja dugоrоčnе оdrživоsti оvоg stambenog sеktоrа. Pоrеd smаnjеnjа еnеrgеtskе pоtrоšnjе, klјučnе dоbrоbiti uvоđеnjа mеrа еnеrgеtskе еfikаsnоsti u sоciјаlnu stаnоgradnju su: smаnjеnjе еmisiја gаsоvа stаklеnе bаštе, dоprinоs sоciјаlnој оdrživоsti, unаprеđеnjе stаmbеnоg kоmfоrа i zdrаvlја, uvеćаnjе vrеdnоsti stаmbеnоg fоndа i prоmоciја inоvаtivnih tеhnоlоgiја. Enеrgеtska еfikаsnоst je neizostavan element aktuelnih stambenih politika i prakse obnove i nove izgradnje socijalnog stanovanja u mnogim razvijenim zemljama, a pо uglеdu nа mеđunаrоdna iskustvа i prеpоrukе njen značaj prеpоznаt је i u Srbiјi. Ipak, pоstојеći tеhnički prоpisi zа plаnirаnjе, prојеktоvаnjе i grаđenje sоciјаlnоg stаnоvаnjа kod nas nеdovoljno razmatraju spеcifičnе smеrnicе u оblаsti еnеrgеtskе оptimizаciје kоје bi bilе upоtrеblјivе prilikоm izrаdе plаnskih rеšеnjа, štо prеdstаvlја znаčајnо оgrаničеnjе zа unаprеđеnjе budućе prаksе. Mere enеrgеtske еfikаsnоsti mоrаju sе sprovoditi intеgrаlnо krоz svе nivое rеаlizаciје prојеktа, а uslоvi zа uštеdu еnеrgiје krоz prојеktоvаnjе i grаđеnjе оstvаruјu sе vеć u fаzi urbаnističkоg plаnirаnjа. Nа оsnоvu prеglеdа rеfеrеntnе nаučnе i stručnе litеrаturе, u оvоm rаdu sе dеfinišu rеlеvаntni prоstоrnо-fizički kritеriјumi еnеrgеtskе еfikаsnоsti u urbаnističkоm plаnirаnju sоciјаlnоg stаnоvаnjа. Imајući u vidu rаskоrаk izmеđu prеpоrukа оdrživоsti u plаnirаnоm rаzvојu sоciјаlnоg stаmbеnоg sеktоrа u Srbiјi i njihоvе prаktičnе primеnе, cilј istrаživаnjа је dа dоprinеsе krеirаnju mеtоdоlоškоg оkvirа zа unаprеđеnjе dоmаćе urbаnističkе i аrhitеktоnskе prаksе u оvој оblаsti. The problem of fuel poverty is one of the key indicators of the decrease in housing affordability under conditions of climate change and rising energy prices. Besides rents, an important factor in determining the affordability of social housing is expenditure on energy in home and transport, and its reduction is necessary in order to ensure a long-term sustainability of this housing sector. In addition to reducing energy consumption, the key benefits of the introduction of energy efficiency measures in social housing include: reducing greenhouse gas emissions, promotion of social sustainability, improving living comfort and health of tenants, increasing the value of housing stock and promotion of innovative technologies. Energy efficiency is an essential element of the current housing policies and practice of social housing renewal and new construction in many developed countries, and based on the international experiences and recommendations, its importance has been recognized in Serbia. However, the existing technical requirements for planning, design and construction of social housing in Serbia fail to address specific guidelines for energy optimization which could be used when making planning decisions, and this is a significant constraint on improving future practice. Energy efficiency measures should be integrally implemented on all levels of the realization of the project, and the conditions for saving energy through the design and construction need to be set already in the phase of urban planning. Based on a review of related scientific and professional literature, in this paper the relevant spatial and physical criteria of energy efficiency in urban planning of social housing are defined. Taking into account the gap between the sustainability promotion in the planned future development of the social housing sector in Serbia and its practical application, the aim of the research is to contribute to creating a methodological framework for the improvement of local urban and architectural practice in this area. Posebna izdanja br.78 Urednici: Mila Pucar, Marina Nenković-Riznić

Planirati budućnost, razmišljati o gradu i promišljeno ga graditi tekovine su stare nekoliko tisuća godina, od prvih grčkih kolonija na našim otocima i Dioklecijanove palače, nukleusa modernoga Splita. Danas su one zajedno s infrastrukturom, mrežom urbanističkih zavoda Zagreba, Rijeke i Splita, prošlost. Gradske vlasti samovoljno su se odrekle prava da planiraju i grade grad ograničavajući svoje ingerencije i prepuštajući ga privatnim često profiterskim interesima na štetu zajednice. U takvim prilikama emisija se osvrnula na prostorne i društvene vrijednosti nekih od ne tako davno izgrađenih kompleksa kao što je Split 3, jedinstvenog poduhvata na području čitave bivše Jugoslavije. O prošlosti, sadašnjosti i budućnosti „grada u gradu“ s pješačkim ulicama, brojnim javnim površinama i plažom nadomak višestambenih zgrada u emisiji su govorili akademik Dinko Kovačić, Jakša Miličić, Nikola Popić, Višnja Kukoč, Luka Skansi i Martina Ivanuš.

U radu se istražuje međuodnos urbanističkog planiranja i zaštite arheološkog naslijeđa u španjolskom gradu Méridi, gdje se prati kontinuitet naseljenosti od 1. st. pr. Kr. s brojnim vidljivim arheološkim nalazima. Arheološko je naslijeđe u suvremenom razdoblju prepoznato kao osnovni turistički i razvojni resurs. Analizom važnijih urbanističkih planova istražen je urbanistički pristup problematici zaštite i unaprjeđenja arheološkog naslijeđa. Cilj je utvrditi urbanističke pretpostavke važne za urbanu integraciju arheološkog naslijeđa pri čemu se naslijeđe prepoznaje kao aktivni subjekt, a ne zaštićeni objekt. Suvremeni urbanistički planovi prepoznaju se kao model unaprjeđenja arheološkog naslijeđa, kao model revitalizacije povijesne jezgre grada te kao model za kulturni i gospodarski razvoj gradova bogatih naslijeđem.

U radu se istražuje integracija i unaprjeđenje arheološkog naslijeđa u gradovima i naseljima s urbanističkog i planerskog motrišta te međuodnos zaštite i upravljanja arheološkim naslijeđem i urbanističkog planiranja. S urbanističkog motrišta istražuje se i prepoznaje arheološko naslijeđe kao prostorni i razvojni resurs. Provedeno doktorsko istraživanje se temelji na provjeri teorijskih postavki istraživanja terenskim istraživanjem koje je obuhvatilo tri grada i ukupno 81 arheološki nalaz/nalazište (katalog). Rezultati provedenog istraživanja obuhvaćaju: utvrđene tipove gradova u odnosu na arheološko naslijeđe ; urbanističko/planersko vrjednovanje arheološkog naslijeđa ; utvrđene čimbenike urbanističke integracije arheološkog naslijeđa u gradovima i naseljima ; utvrđene posebnosti zaštite i očuvanja arheološkog naslijeđa in situ u gradovima i naseljima koji utječu na njegovu urbanističku integraciju te utvrđene urbanističke tipove i modele integracije arheološkog naslijeđa u gradovima i naseljima kao činitelje/elemente metode integracije arheološkog naslijeđa u urbanističkom planiranju.Doprinos provedenog doktorskog istraživanja obuhvaća: doprinos urbanističkom planiranju na teorijskoj (metodološkoj) razini - dopuna opće metode urbanističkog planiranja u odnosu na problematiku integracije arheološkog naslijeđa i njegovog prepoznavanja kao prostornog resursa za razvoj grada ili naselja (planersko vrjednovanje arheološkog naslijeđa) te doprinos na praktičnoj (stručnoj) razini - mogućnost primjene istraživanja u izradi prostorno-planske dokumentacije, odnosno urbanističkih planova gradova i naselja s vidljivim arheološkim naslijeđem.

U razdoblju od 1947. do 1952. na Zametu, do tada pograničnom i neplanski građenom predjelu, izgrađeno je prvo socijalističko radničko naselje. Projekt započinje objavom Natječaja za izradu idejnih skica za radničko naselje, u siječnju 1947., izvodi se tijekom Prve petoljetke u organizaciji Centralne uprave za brodogradnju, a okončana je 1952. godine snagama poduzeća iz naslova. Iako su tijekom izgradnje mijenjana urbanistička organizacija i projektna rješenja, a program nije realiziran u cijelosti, radničko naselje s oko 450 stanova izvedeno na površini od oko 18 hektara predstavlja impresivan kompleks jednog od prvih hrvatskih poslijeratnih radničkih naselja.

Istraživanje ukazuje na zaštitu i korištenje nepokretnog arheološkog naslijeđa s urbanističko-planerskog motrišta. Analizom najvažnijih međunarodnih dokumenata o zaštiti istražena su teorijska i pravna polazišta za zaštitu i unaprjeđenje arheološkog naslijeđa u urbanističkom i prostornom planiranju.

Regeneracija braunfild lokacija predstavlja jedan od mehanizama održivog razvoja, te je stoga u vrhu popularnosti poslednjih decenija. Ovo se odnosi na iskustva Zapadne Evrope, ali je tendencija regeneracije braunfilda prisutna i u postsocijalističkim zemljama. Međutim, u uslovima tranzicije često je nemoguće usaglasiti interese velikog broja učesnika, što je osnovna karakteristika pomenutog mehanizma. Upravo brojnost zainteresovanih strana prilikom braunfild regeneracije čini ovaj proces izuzetno složenim, te se pretpostavlja da se on odvija u okviru kolaborativnog procesa planiranja. Stoga je primarni cilj ovog rada da putem analize diskursa u okviru dnevne štampe identifikuje glavne stejkholdere, a zatim ustanovi njihove glavne pokretačke sile u procesu regeneracije beogradskog priobalja. Analizom 28 članaka iz dnevnih novina Blic i Danas stiče se uvid u način na koji pomenuti stejkholderi govore o problemu, kakvi su njihovi interesi i stepen moći, pri čemu se kao rezultat javlja izrazita polarizacija u njihovim stavovima. Akcenat istraživanja je na identifikaciji i deskripciji predstavnika društvene akcije u ovom procesu, njihovih nadležnosti i odgovornosti, ali i na sagledavanju konteksta u kojem problem nastaje i eventualnom pružanju smernica za dalja istraživanja sličnih primera., Brownfield regeneration is one of the sustainable development mechanisms, and therefore at the peak of popularity in recent decades. This refers to the experience of Western Europe, but the tendency of brownfield regeneration is present in post-socialist countries as well. However, in the transition period multiple actor interests are often impossible to reconcile and that is the main feature of the mentioned mechanism. It is precisely the great number of stakeholders in brownfield regeneration who make the whole process extremely complex and, presumably, collaborative planning takes place. By the discourse analysis of daily press, the primary aim of the paper is to identify the main stakeholders and then to establish their dominant acting forces in the regeneration of the Belgrade waterfront area. The analysis of 28 articles from two daily newspapers Blic and Danas gives us an insight into how the stakeholders speak about the problem, what their interests are and what their level of power is. The analysis shows extreme polarization in stakeholders’ attitudes. The research focuses on identification and description of social action representatives, their duties and responsibilities, but also on the overall context in which the problem appears as well as on possible guidelines for further studies of similar cases.

Dubrovnik je kao povijesni grad suočen s brojnim izazovima i mogućnostima. Kao takav, on može biti i model za pametni rast kroz razvoj gospodarstva utemeljen na znanju i inovaciji, za održivi rast kroz promicanje veće učinkovitosti resursa i zeleno konkurentnije gospodarstvo, te za rast uključivosti kroz poticanje visoke zaposlenosti i gospodarstvo koje pruža socijalnu i teritorijalnu koheziju. Prostorno-planska dokumentacija mora biti osnovica razvoja. Komparativna analiza prostornih planova kakvi su se donosili u prošlosti, kao i onih koji su trenutno na snazi, otkriva razlike u prostorno-planskim polazištima, te prezentira pozitivne i negativne prostorne učinke planskih određenja.

Određenje pojma „slobodnog vremena“ uključuje posebnosti spoznaja nastalih u uvjetima dinamičnih prom-jena društvenih odnosa i fizičkih promjena u prostoru. Urbanizacija je jedan od važnih čimbenika promjena u prostoru i promjena načina korištenja slobodnog vremena. Posljedice urbanizacije su promjene prostorne strukturne i organizacije gradova, a time i promjene načina određivanja prostornog razmještaja površina i građevina u funkciji korištenja slobodnog vremena. Prostorni čimbenici koji nepovoljno utiču na korištenje slobodnog vremena u gradu su: širenje građevinskog područja grada, niska gustoća naseljenosti i izgrađenosti, neuređenost javnih površina, intenzivan promet osobnih automobila, neprimjeren javni prijevoz, nedostatne i teže dostupne površine i građevine u funkciji ko- rištenja slobodnog vremena i drugo. Ublažavanje i otklanjanje nepovoljnih učinaka urbanizacije u funkciji ko-rištenja slobodnog vremena moguće je kontinuiranim planiranjem razvoja i uređenjem gradova. Pri tome je važno veću pozornost usmjeriti na ispunjenje uvjeta za uspješno korištenje slobodnog vremena u gradu pla-niranjem: raznovrsnosti, vrsnoće, broja i primjerenog prostornog razmještaja površina i građevina u funkciji korištenja slobodnog vremena ; jednostavne i sigurne dostupnosti za što veći broj korisnika površina i građe-vina u funkciji korištenja slobodnog vremena ; uvjeta osiguranja osobne i fizičke sigurnosti u tijeku održavanja rekreacijskih aktivnosti ; smještaja u očuvanom prirodnom i vrsnom doprirodnom okolišu niskog stupnja za-gađenja ; aktivnosti primjerenih klimatskim uvjetima i tradiciji i dr. U urbanističkom planiranju potrebno je na razini propisa i standarda reafirmirati i redefinirati stručne kriterije planiranja površina i građevina u funkciji ko-rištenja slobodnog vremena, a odluke o uređenju i korištenju prostora u funkciji korištenja slobodnog vreme-na treba temeljiti na rezultatima interdisciplinarnih istraživanja i aktivnog učešća javnosti. Učinkovitije planira- nje i upravljanje gradom obuhvaća sve čimbenika razvoja grada, a posebito: unapređenje prostorne organi-zacije grada, ograničavanje širenja građevinskog područja, urbane preobrazbe, unapređenja prometa i sus-tava infrastrukture, uređenja prostora u funkciji korištenja slobodnog vremena i dr. Hrvatski gradovi su velikih usporednih prednosti za unapređenje načina korištenja slobodnog vremena kako zbog pogodnosti smještaja tako i zbog nevelikih građevinskih područja koja omogućuju laku dostupnost površinama i građevinama u funkciji korištenja slobodnog vremena.

Contemporary urban planning and design is closely associated with the theory of safety. Researching the elements of fear of physical urban environment, the focus is on the prevention, which can reduce or eliminate negative perceptions of the users. Determining the standards for furnishing classified urban public spaces, could contribute to higher quality and use that is more intensive. This paper incorporates the information provided by the relevant institutions and the poll of the citizens in Belgrade, as well as analysis of spatial urban elements, typology of their use and their condition from the aspect of safety. Finally, it provides some recommendations for urban planning measures and architectural design elements. The practical application of the results relates to creation of information base, monitoring of changes, elimination of consequences, promotion of urban planning and architectural design profession, realization and maintenance of public places and creating the legal framework. Savremeno urbanističko planiranje i urbani dizajn blisko su povezani sa teorijom bezbednosti. Istražuju se elementi straha od fizičkog aspekta urbanih sredina, sa fokusom na prevenciji, koja može da doprinese smanjenju ili nestanku negativnih percepcija korisnika . Definisanje standard za opremanje određenih javnih urbanih prostora može da unapredi njihov nivo kvaliteta i intezivira upotrebu. Ovaj rad inkorporira podatke dobijene od relevantnih institucija i rezultate ankete sprovedene među građanima Beograda, kao i analize prostornih urbanih elemenata, načina i uslova upotrebe, sa aspekta bezbednosti.Finalno, daje set preporučenih mera za process urbanističkog planiranja i projektovanja. Praktična upotreba rezultata odnosi se na formiranje informacione baze, monitoring promena u prostoru, eliminisanje posledica, promociju urbanističkog planiranja i arhitektonskog dizajna kao profesije, realizaciju i održavanje javnih gradskih prostora i stvaranje zakonske osnove za primenu predloženih mera.

DUBROVNIK+ naziv je projekta u kojemu se istražuju prostorne osobitosti i karakteristike južnoga dijela Dubrovačko-neretvanske županije (područja od Stona do Prevlake), te u kojemu se na temelju dobivenih zaključaka iznosi kritički stav na niz uočenih nepravilnosti u postupcima postojećih načina planiranja i promišljanja prostora s prijedlozima aktivnosti za poboljšanje aktualnoga nezadovoljavajućeg stanja. Odgovor projekta na odsutnost vizije i jasne strategije lokalnih i državnih uprava u smislu cjelovitoga gospodarenja prostorom, te nerijetko na zanemarivanje širega prostornog konteksta jest drugačiji način promišljanja prostora, kao i implementacija niza različitih sustava namjena i sadržaja, koje prije svega uvažavaju posebnosti i potrebe štićenja krajolika. DUBROVNIK+ u postupak prostornoga planiranja dubrovačkog područja kreće od geografske i teritorijalne specifičnosti, krajobrazne slike prostora i prirodnih cjelina. Dubrovačko područje teritorij je jedinstvenoga kulturno-povijesnog naslijeđa i prirodne baštine, te ga je kao takvoga potrebno zaštiti i unaprijediti. Međutim, danas se često krajolik ne uzima kao bitan element u prostornome planiranju, osobito u obalnome području, već ga se shvaća kao prostorno ograničenje, a ne kao potencijal i vrijednost. Stoga, isključujući administrativnu podjelu prostora, prepoznavanjem osobito vrijednih krajolika dubrovačkoga područja, a u cilju sprječavanja degradacije opažajnih vrijednosti krajolika, glavna intencija projekta jest unaprijediti metodu postojećega načina prostornoga planiranja ugrađivanjem krajolika u sve razine izrade prostorno-planske dokumentacije, što su dosadašnji modeli zapostavljali. Ujedno, ovaj je projekt svojevrsna reakcija na točkasti zoning mogućih lokacija novih sadržaja podređenih interesu kapitala, nerijetko bez ikakve interakcije s kontekstom. S obzirom da ne postoje dugoročni planovi prostornog razvoja Dubrovnika i njegove okolice, već isključivo točkasta implementacija pojedinačnih projekata (kojima je cilj ostvarenje enormnog profita temeljenog na renti Grada), DUBROVNIK+ na temelju zaključaka istraživačkoga dijela rada nudi konceptualne prijedloge i predstavlja strategiju budućeg razvoja čitave regije u sljedećih desetak godina.

Cestovna mreža gradskih područja najčešće se razvija korištenjem naslijeđenih cestovnih pravaca na koje se prometno vežu novi sadržaji ili se vrši prenamjena postojećih prostora. Na taj način se prometni koridori, a naročito područja raskrižja, postepeno opterećuju dodatnim sadržajima kojima se osigurava pristupačnost ali s druge strane smanjuje propusna moć i sigurnost odvijanja prometa. U prostornom razvoju grada, spoj Zametske ulice, Ulice Ivana Ćikovića Belog i Ulice Bože Vidasa stekao je jednako važno prometno kao i fizionomsko značenje. Riječ je, naime, o mjestu na kojem se s glavnog uličnog i prometnog pravca (Zametska-Ul.I.Ć. Belog) izdvajaju važni ulični i prometni pravci prema stambenom području Zamet i njegovom središtu, Malonjima te Krnjevu. Izgradnja novih sadržaja (tržnica, sportska dvorana) i dijelova cestovne mreže u bližoj okolini lokacije izmijenila je prometne potrebe na samom raskrižju. Međutim, iako prepoznatljivo, postojeće prometno rješenje i vrlo niska urbana razina šireg područje razdvajanja opisanih smjerova, zaslužuje istraživanje mogućnosti unaprjeđenja i stvaranja nove kvalitete prometnog rješenja i njegove prostorne interpretacije. Postojeći Detaljni plan uređenja dijela područja Zapadni Zamet sadrži prometnu i prostornu regulaciju koja predstavlja dobro ishodište za opisano istraživanje. U ovom radu je prikazano idejno rješenje rekonstrukcije postojećeg raskrižja. Na temelju analize postojećeg stanja i prostornoplanske dokumentacije razrađeno je više varijantnih rješenja koja su u procesu nastajanja postajala tehnički složenija obuhvaćajući širi prostor predviđenih intervencija. Konačno rješenje obuhvatilo je ne samo kolni promet već i omogućilo prenamjenu postojećih sadržaja na lokaciji raskrižja formiranjem značajnije površine namijenjene pješačkom prometu. Pored klasičnog prikaza tehničkog rješenja raskrižja u radu je prikazano i korištenje suvremenih računalnih aplikacija za 3D vizualizaciju samog rješenja.

Brodsko Brdo je slikovito rubno područje grada Slavonski Brod, tradicijskog kulturnog krajobraza i bogate prirodne baštine. Uslijed intenzivnog procesa neplanske urbanizacije te nedostatka valorizacije i zaštite područja kroz prostorno- plansku dokumentaciju, krajobrazne vrijednosti područja degradiraju se i značajno su ugrožene. Predloženi rad prikazuje unapređenje metode planiranja grada primjenom inovativne metode, koja omogućuje interdisciplinaran pristup te koristi znanja i alate više disciplina: strateško, prostorno i urbanističko planiranje, krajobrazno planiranje, strateška procjena utjecaja na okoliš, fotogrametrija i GIS tehnologije. Strateškim analitičkim postupcima utvrđena je vizija razvoja Brodskog Brda kojom se ono planira razvijati u smjeru područja očuvanih tradicijskih i prirodnih krajobraznih vrijednosti. Analizom postojećih trendova prepoznate su razvojne aktivnosti i u skladu s važećim prostorno-planskim smjernicama određeni mogući scenariji razvoja. Dvojnom analizom prostora, privlačnosti za razvoj i ranjivosti okoliša zbog razvojnih aktivnosti, utvrđena su područja pogodna za realizaciju planiranih djelatnosti kako bi se ostvarila vizija razvoja i očuvao identitet Brodskog Brda. Sintezom rezultata dvojne analize prostora i koncepta prostornog razvoja izrađen je prijedlog plana namjene površina u duhu pardigme održivog razvoja. Kako bi Prijedlog plana bio provjeren s aspekta zaštite okoliša, odnosno procijenjen utjecaj planiranih aktivnosti u području, korišteni su modeli ranjivosti okoliša. Isti su ukazali na potencijalne ugroženosti okoliša i omogućili korekcije planskih rješenja.

Teritorijalnim preustrojem Republike Hrvatske provedenim 1993. godine tadašnja Općina Rijeka podijeljena je u više novih jedinica lokalne samouprave te je tako utemeljen i Grad Rijeka u novim, bitno smanjenim administrativnim granicama. Opisane promjene odrazile su se i na opseg, prioritete, organizaciju i proces urbanističkog planiranja koji se u obradi brojnih tema važnih za urbanistički razvoj grada sve više koristio javnim urbanističko-arhitektonskim ili arhitektonskim natječajem. Od 1995. do danas provedeno je 25 javnih natječaja raznovrsne tematike koje je raspisivao Grad Rijeka ili je na raspis poticao druge nositelje razvojnih procesa, pa je tako Rijeka, nakon Zagreba, postala izuzetno zanimljiva širokom interesu struke. Rad se bavi kronološkom, tematskom i kvalitativnom sistematizacijom natječaja u proteklom razdoblju kako bi bila vidljiva povezanost natječaja s postupkom urbanističkog planiranja i razvojem grada uopće te načinom primjene natječajnih rješenja u daljnjem tijeku planiranja, odnosno realizacije.

Uspoređivanjem metoda planiranja i provedbe planova putem strateških projekata za tri najveća hrvatska grada (Zagreb, Rijeka, Split) te njihova komparacija s relevantnim inozemnim urbanističkim praksama (London, Beč, Helsinki, Oslo) pokazuju različite stupnjeve zrelosti. Za razliku od Zagreba na primjerima Splita i Rijeke detaljnije su određeni kriteriji odabira gradskih projekata. Za svaki od njih određene su i detaljne prostorno-programske smjernice i načini provedbe. Problem realizacije prisutan je u sva tri grada zbog nedostatka odgovarajuće političke podrške, izvora sredstava, i ne do kraja razrađenog odnosa javno-privatnog partnerstva (JPP-a). Sukladni razvojnoj viziji i prostornoj strategiji, strateški gradski projekti jedno su od sredstava provedbe istih. Korištenjem dugoročnih i kratkoročnih gradskih projekata ovisno o strategiji razvoja i planiranim sredstvima za njihovu realizaciju, moguće je optimalno planirati plansku provedbu zadanih postavki GUP-a. Put od planiranja do realizacije (vizija - strategija - gradski projekt) u planovima europskih gradova urbanističke tradicije planiranja daje potvrdne rezultate. Kriteriji odabira strateških projekata u tom su slučaju jasni, a njihovi modeli usklađeni. Jasan je njihov program, mjerilo, prostorni i vremenski doseg, financiranje, kao i vođenje. Prostorne strategije gradova bez obzira na svoju specifičnost i različite tendencije razvoja, formiraju i različite sustave gradskih projekata koji često generiraju urbane preobrazbe širih razmjera od prostornih okvira njih samih.