Search

prve izmjene i dopune Urbanističkog plana uređenja radne zone u Mokricama, Grad Oroslavje

Povijesni grad Varšava nastaje u srednjem vijeku na obroncima rijeke Visle, a nedugo nakon osnivanja prvih naselja formiran je i njegov urbanistički plan kakav nam je poznat i do današnjeg dana. Starim gradom dominira Trg Starog grada čija funkcija kroz povijest nije uvijek bila u glavnom fokusu građana kao ni funkcija cijele četvrti Stari grad. Specifična izgradnja cijele četvrti i Trga doživljava svoj vrhunac početkom XVIII. stoljeća kada većina takozvanih kamienica dobiva finalni izgled arhitektonskog plašta kao i raspored prostorija interijera te je to razdoblje znano kao zlatno doba Varšave. Iako Stari grad kroz povijest gubi na značaju, on nikako nije izgubio vrijednost u očima arhitekata, povjesničara umjetnosti, konzervatora, a najmanje građana. Razdoblje II. svjetskog rata pokazalo je tu činjenicu istinitom i iako je jedan od ciljeva njemačkih sila bio u potpunosti izbrisati poljsku kulturu, poljski narod, predvođen stručnjacima na polju očuvanja spomeničke baštine, uspio se, nakon silne štete koja je učinjena gotovo svim gradovima, vratiti u život. Podzemne organizacije nisu gubile vrijeme te su se planovi obnove Varšave počeli razrađivati još za vrijeme trajanja rata. Po završetku rata stavovi su bili podijeljeni, ali je na kraju ipak odlučeno kako će se Stari grad u potpunosti rekonstruirati prema poznatoj dokumentaciji i silnim inventarizacijama koje su provođene prije, a i za vrijeme rata. Ovaj iznimno veliki zahvat osigurao je Varšavi mjesto na UNESCO-vom popisu zaštićene svjetske baštine i iako su mišljena bila podijeljena i prije i nakon obnove pa i danas, svi se mogu složiti kako se radi o jedinstvenom i iznimno velikom pothvatu. Ovaj rad će ga približiti kroz jedan segment cijele četvrti, a to je Trg Starog grada. Opis svake pojedinačne kamienice koje se nalaze uz Trg pokušat će približiti odluku o potpunoj rekonstrukciji grada te podignuti tešku zavjesu s ove teme o kojoj je do sada uglavnom poznato samo kako je jedinstven primjer poratne obnove. Historical city of Warsaw was formed in the Middle ages on the slopes of river Vistula and not long after the formation of first settlements the urban plan of the city was completed and it remained that way to this day. Old Town Market Place is the dominant feature of the Old Town but throughout the history its function was sometimes out of focus in the eyes of the citizens as well as the function of the whole Old Town complex altogether. Specific construction of the whole quarter was at its peak at the beginning of XVIII. century which was the period when most of so-called kamienicas got their final architectural shape as well as the interior room layout. That period was also known as the golden age of Warsaw. Although Old Town was losing its significance throughout the history, it never lost value for all the achitects, art historians, conservators and least of all for its citizens. Times of 2nd World War proved that thesis was a fact. When the main goal for German forces was to completely destroy Polish culture, Polish people, lead by experts in the field of preservation of monumental heritage, managed to get back to life even after all the damage that was made. Underground organisations did not waste time and the plans for the renovation of Warsaw were being made during the war. After the war ended attitudes were divided but it was decided that the Old Town will be completely reconstructed afterall and it will all be based on documentation and inventarisations done before and during the war. This exceptionally great intervention ensured that Old Town of Warsaw would get on the list of protected heritage of UNESCO. Although there was a division in stances before and after the renovation and even nowadays, we can all still agree that it is a unique and major undertaking. This thesis sheds a bit of light on the whole process of renovation through one small segment of the whole complex and that is the Old Town Square Market

U radu ćemo se baviti problematikom primjene načela održivog razvoja, te prikazom primjene tih načela na projektu stambenog naselja u Varaždinu, koje se nalazi u blizini groblja između Ulice Gustava Krkleca i Ulice Franje Račkog. Provest će se pregled literature o projektiranju održivih stambenih naselja, s posebnom pažnjom na principima ozelenjivanja, upravljanja vodom i kanalizacijom, otpadom i recikliranjem, energijom, osiguravanjem kvalitete zraka, organizacijom transporta i stanovanja. Nadalje će se primijeniti te informacije za stvaranje vlastitog prijedloga rješenja projektiranja održivog stambenog naselja. Prikazati će se odabir parcele i predstaviti urbanistički plan stambenog naselja sa riješenom prometnom mrežom, parcelacijom, planom izgradnje i mrežom zelene infrastrukture.

Planska i sustavna izgradnja Šoderice kao turističkog mjesta započela je 1956. godine osnivanjem Odbora za izgradnju Šoderice. Kako je uređenjem Šoderice broj kupača rastao pokazala se vrlo brzo potreba za izgradnjom objekata na Šoderici. Prvotno su objekte gradila razna poduzeća i organizacije, te nekoliko privatnih osoba. Budući da je bilo sve više zainteresiranih privatnih osoba za izgradnju vikend objekata na Šoderici ukazala se potreba već 1967. godine za izradom Generalnog urbanističkog plana turističko-rekreacionog kompleksa Šoderica koji je bio završen i prihvaćen 1970. godine, nakon čega je započeo prvi veliki val izgradnje Šoderice. Drugi veći val izgradnje započeo je poslije 1982. godine kada je izvršeno podruštvljavanje zemljišta, a Šoderica se proširila na tri katastarske općine. Godine 1992. odlučeno je da de donese novi Plana prostornog uređenja Turističkorekreacijskog centra »Šoderica«. O Šoderici kao turističkom mjestu vodilo se puno brige, donesene su odredbe o logorovanjima, čistoći, gospodarenju, otvaranju lokala i popratnih sadržaja, tako da je Šoderica zapravo vrlo brzo postala prava turistička destinacija za stanovnike Koprivnice i okolice, ali i turista iz Bjelovara, Križevaca, pa i Zagreba., The planned and systematic construction of the lake Šoderica as a tourist resort started in 1956 with the establishment of the Committee for the construction of Šoderica. Since the number of bathers grew with the arrangements on Šoderica, soon the need arose to build facilities there. At first the buildings were built by various companies and organizations and several private individuals. As there were more and more interested private persons who wanted to build weekend houses on Šoderica, already in 1967 it became necessary to draft the General Urban Plan of the tourist-recreational complex Šoderica. The plan was completed and approved in 1970 and after that the first big wave of construction in Šoderica started. Another major wave of construction began after 1982, when the land was proclaimed to be a public property and Šoderica expanded into three cadastral districts. In 1992 it was decided that a new Spatial plan of the tourist recreational center Šoderica should be adopted. A lot of care was taken for Šoderica as a tourist complex, many provisions were adopted on camping, cleanliness, management, opening shops and other facilities, so that Šoderica very quickly became a real tourist destination for residents of Koprivnica and the surrounding areas, but also for tourists from Bjelovar, Križevci and even Zagreb.

Prostorno planiranje bavi se uređenjem prostora (teritorija), a u osnovi svodi se na određivanje građevinskih područja, te planiranje namjene tih područja. Postupci donošenja prostornih planova dobro su definirani kako na državnoj, tako i na županijskoj i lokalnoj razini. Ipak svjedoci smo propusta koji dovode do štetnih rješenja ili se ne prihvaćaju znanstvene procjene u fazi ocjenjivanja. U predavanju će se analizirati pozitivni i negativni primjeri planiranja u obalnom prostoru hrvatskog dijela Jadrana s gledišta zaštite prirodne i kulturne baštine, u prošlosti i u sadašnjosti sa osvrtom na planiranu izgradnju u Malostonskom zaljevu te neadekvatno uređenje turističkih naselja uz našu obalu, a posebno na razloge neadekvatnih rješenja.

U ovom radu prikazan je razvoj Trga Žabica kroz povijesna razdoblja. Razvoj trga, od nasipavanja kroz godine do formiranja današnjeg stanja, moguće je pratiti zahvaljujući planovima, sačuvanim grafikama i literaturi. Radi lakšeg shvaćanja promjena koje se događaju na tom području ukratko je opisana situacija u gradu za svako razdoblje, od antike do danas. Osim promjena u izgledu formi i funkciji trga u radu su opisane promjene koje se događaju sa zgradama koje ga okružuju. Nakon povijesne analize u radu je također prikazana i fotodokumentacija postojećeg stanja trga, okolnih zgrada, popločenja, odvodnje i urbane opreme, kao i idejni i dio izvedbenog projekta preuređenja trga. Osnovna misao kod preuređenja je vraćanje funkcije trga Trgu Žabica, prilagođavajući ga građanima kako bi ih se potaknulo na boravak na ovakvom tipu javnog prostora, a da se pritom ne naruši povijesno značenje trga i okolnog prostora.

Diplomski rad sadrži detaljnu analizu atrakcijske osnove grada Skrada za razvoj turizma te prijedlog urbanističko arhitektonskog rješenja turističkog sklopa (hotela s pratećim sadržajima).

Grad Osijek počeo se intenzivno naseljavati tijekom 1960-ih godina. Uslijed nedostatka stambenog prostora, došlo je do masovne nelegalne izgradnje obiteljskih kuća na rubu grada. Najveće nezakonito izgrađeno naselje bilo je na jugu grada i zvalo se „Peti rajon“. Na tom je mjestu prema Generalnom urbanističkom planu iz 1960. bila predviđena izgradnja naselja višestambenih zgrada „Jug 2“. Zbog nastale situacije plan je izmijenjen, kako bi se zaustavila nelegalna izgradnja, kako bi se „Peti rajon“ komunalno opremio i legalizirao te kako bi se dalje nastavilo s kolektivnom stambenom izgradnjom planiranog stambenog naselja „Jug 2“. Prve planski izgrađene kuće na „Jugu 2“ bile su montažne obiteljske kuće za stradalnike od poplava 1965. godine, a višestambene zgrade useljavane su od 1967. godine. Odmah potom novo je naselje dobilo i svoju katoličku župu, te osnovnu školu.

Ključna dejavnika pri uspešni prenovi mesta sta kontinuiteta in uveljavitev projektov, pomembnih za razvoj vse skupnosti, v sodelovanju z lastniki zemljišč in nosilci odločanja, ki bodo podprli predlagane projekte. Uspešna prenova mesta je možna takrat, ko so prepoznane lokalne potrebe in možnosti ter ko so na voljo učinkoviti in fleksibilni pristopi, ustrezni različnim razmeram in okoliščinam.

Prikaz knjige Pregled arhiva i dokumentacije Urbanističkog zavoda Dalmacije-Split(URBS)1947. – 2008., Split: Državni arhiv u Splitu, 2012. ; ₍ur.₎ NATAŠA BAJIĆ-ŽARKO, KATJA MARASOVIĆ

Članak opisuje turističke mogućnosti Donje Stubice planirane Urbanističkim planom uređenja mjesta Donja Stubica iz 2012. godine.

U katalogu urbanističkih radova nastalih u Hrvatskoj 1991.-2011. pod br. 439 uvršten je i plan poslijeratne obnove povijesne jezgre Vukovara

Ovaj popularizacijski članak obrazlaže temu postupka izrade i donošenja Urbanističkog plana uređenja mjesta Donja Stubica 2012.

Mjesto Donja Stubica u obuhvatu UPU-a obuhvaća dva statističko-katastarska naselja – Donju Stubicu i Pustodol. Vizualno, funkcionalno i ambijentalno ta dva naselja odavno čine prostornu cjelinu. U prostornom planu Krapinsko-zagorske županije Donja Stubica ima status međuopćinskoga središta – sjedište grada. Prostor Grada Donja Stubica sa središnjim istoimenim naseljem posjeduje nekoliko značajnih obilježja koja ukazuju na odlične mogućnosti budućeg razvoja, a to su ponajprije blizina Zagreba, ljepota i očuvanost krajolika, Park prirode Medvednica, tradicija ladanjskoga stanovanja (od doba dvoraca i kurija do suvremenih kuća za odmor), tradicija obrtništva i maloga poduzetništva, te tradicija izletničkog turizma. Krapinsko-zagorska županija, a time i Grad Donja Stubica, dio su državnog graničnog pojasa. Velika europska i državna prometna infrastruktura u početnim je etapama izgradnje. Regionalna, županijska i gradska mreža cestovnog prometa je razmjerno gusta, ali je nekvalitetna (preuski cestovni pojasevi i prolaz kroz naselja). Naglašen je smjer kretanja zapad-istok, dok je smjer sjever-jug potpuno zanemaren i nedostatan. Sjedište jedinice lokalne samouprave Grada Donja Stubica jest istoimeno naselje, smješteno odprilike u geometrijskom težištu područja Grada. Mjesto Donja Stubica povezano je sa Zagrebom i ostalim dijelovima Krapinsko-zagorske županije cestama i željezničkom prugom. Cestovnim putom Donja Stubica je udaljena od Zagreba 40 kilometara, a od županijskoga središta Krapine 30 kilometara. Središte Donje Stubice udaljeno je 19 km mjereno zračnom crtom od središta Zagreba. Od Gornje Stubice, Stubičkih Toplica i Oroslavja udaljena je svega nekoliko kilometara. Iako su danas Stubičke Toplice, Gornja Stubica, Oroslavje i Donja Stubica zasebne općine ili gradovi, oni su nekoć kao i danas upućeni jedni na druge. Razvidna je njihova prometna povezanost i bliskost, zajednička povijesna i zemljopisna obilježja, gospodarska povezanost i nužnost cjelovitoga sagledavanja prostora. Sredinom prostora Grada Donja Stubica, u smjeru zapad-istok prolazi državna cesta D-307 koja povezuje Oroslavje, Stubičke Toplice, Donju Stubicu i Gornju Stubicu, a preko nje je Donja Stubica povezana s Krapinsko-zagorskom županijom i Gradom Zagrebom. Donjom Stubicom prolazi i željeznička pruga Zabok-Gornja Stubica koja omogućuje povezanost sa Zabokom, a preko njega sa Zagrebom i Krapinom. Donja Stubica oduvijek je osim na Hrvatsko zagorje bila usmjerena i na Grad Zagreb, povezujući se vlakom i cestama preko Stubičkih Toplica i Oroslavja, odnosno cestama preko Sv. Mateja, Kašine i Sesveta i izravno s lokalnim cestama i planinarskim i šumskim putovima preko Medvednice. Tradicijski je prostor Donje Stubice zanimljiv stanovnicima Zagreba za ladanjska povremena prebivališta i za rekreacijske sadržaje. Svojim položajem na razvedenim brježuljcima medvedničkoga prigorja Donja Stubica se odlikuje raznolikošću i posebnošću krajolika, koji je uvjetovan rasporedom i zastupljenošću prirodnih zajednica i agrocenoza. Donja Stubica je povijesno mjesto, višestoljetno središte javnih profanih i crkvenih funkcija s očuvanim tipičnim regionalnim urbanim predloškom srednjovjekovnoga trgovišta i tradicijskom građevnom strukturom malogradskih obilježja. Neprekidni proces urbanizacije i zauzimanja prostora izgradnjom, prepoznatljiv za razdoblje 1960-ih godina a koji se nastavlja sve do danas, doveo je do prevladavajuće izgradnje iz 20. stoljeća. Krajobraznu posebnost mjestu Donja Stubica daju veliki pejsažni prostori - vrtovi, voćnjaci, gajevi, livade i još uvijek obrađivane oranice gotovo u središtu mjesta, kao i autohtona vegetacija uz potoke. Posebnost su obličja terena znatne visinske razlike, te hrptovi i doline koji se izmjenično nižu protežući se od sjevera prema jugu, tj. od središta mjesta prema Medvednici. Takva mjestopisna obilježja s većim visinskim razlikama otežavaju prometno povezivanje. Poprečno povezivanje u smjeru istok-zapad svodi se uglavnom na poljske putove koji prelaze preko potoka tako da su uporabivi samo za nekišnoga vremena. Posljedica toga jesu dugi pejsažni „jezici“ koji u neprekinutom nizu središte mjesta povezuju s Medvednicom. No, to stvara problem nedostatne prometne povezanosti mjesta Donja Stubica u smjeru istok-zapad.

Metodom usporedbene analize istraženi su odabrani čimbenici oblikovanja u prostornim i urbanističkim planovima. Rezultati istraživanja pokazuju da su čimbenici i uvjeti oblikovanja propisani općenito, da tek djelomično uvažavaju prostorni kontekst te da njihova primjena nije uvijek obvezujuća. Zaključuje se da je sukladno vrstama dokumenta prostornog uređenja potrebno u obvezujućem dijelu planske dokumentacije uvjetovati stupnjevano određenje čimbenika i uvjeta oblikovanja., The paper presents a selection of components of urban design in spatial and urban plans which were researched through comparative analysis. Research results show that components and conditions of urban design are proscribed in general terms, that they only partially respect the spatial context and that their use is not a requirement. It is thus necessary to introduce categorized definitions of design components and conditions in accordance with different documents of spatial planning.

Metodom usporedbene analize istraženi su odabrani čimbenici oblikovanja u prostornim i urbanističkim planovima. Rezultati istraživanja pokazuju da su čimbenici i uvjeti oblikovanja propisani općenito, da tek djelomično uvažavaju prostorni kontekst te da njihova primjena nije uvijek obvezujuća. Zaključuje se da je sukladno vrstama dokumenta prostornog uređenja potrebno u obvezujućem dijelu planske dokumentacije uvjetovati stupnjevano određenje čimbenika i uvjeta oblikovanja.

Regulacioni plan grada Zagreba iz 1938. godine predstavlja sintezu simboličko-hijerarhijskog i funkcionalističkog koncepta planiranja. U ovom su planu liturgijske građevine snažan gradotvorni element. Svaka od njih imala je naglašenu urbanističku ulogu. Iako plan nije zaživio, izgrađene crkve oslikavaju pro mjenu povijesnog značenja liturgijskih građevina, koje u kasnije nastalom, nejasnom urbanističkom kontekstu, gube dominaciju nad gradskim tkivom., The 1938 Regulation Plan of Zagreb represents a fusion of the symbolic and hierarchic with the functionalist planning concept which is strongly marked by church buildings. Each of them had an important role in the urban design. Although the plan was not executed, constructed churches illustrate the change of historical significance of sacral buildings which in the subsequent, indistinct urban planning framework lost dominance in the configuration of the city.

Rasprava okruglog stola na temu projekta: Mošćenice - živi grad muzej osim propitivanja naziva, prikaza njegovih dosadašnjih realizacija ukazala je na smjer budućih aktivnosti. Zajedničkii naziv projekta obuhvaća niz programa te se ukazuje potreba za izradom sustavnog plana obnove grada.

Gornji Kraj i Taborec najstariji su dijelovi Samobora, neposredno ispod starog grada, i u cijeloj zagrebačkoj regiji jedan od najvrednijih primjera kulturnog krajolika. Ta je zona upravo izložena navali divlje industrijske izgradnje i jednako neadekvatnom prostornom planiranju. Ovaj tekst predstavlja reakciju na javni prikaz prostornog plana.

Strateška procjena utjecaja na okoliš, SPUO, predstavlja postupak kojim se različiti razvojni planovi i programi ocjenjuju sa stajališta vrijednosti ciljeva očuvanja prirodnih resursa i okoliša. Važan kriterij, pritom, je održivost, odnosno održivi razvoj područja za koji se planovi i programi rade. Postupak izrade SPUO utvrđen je EU Direktivom "2001/42/Ec Of The European Parliament And Of The Council On The Assessment Of The Effects Of Certain Plans And Programmes On Th Environment". Hrvatsko zakonodavstvo nalazi se u procesu prilagođavanja na pravnu regulativu i pravne akte Europske Unije. U okviru toga, u tijeku je izrada zakonodavnog akta kojim će se definirati postupak izrade i sadržaj Strateške procjene utjecaja na okoliš. SPUO nema zakonodavnu snagu, već je savjetodavni instrument i alat koji bi donositeljima odluka pomogao u osiguravanju višeg stupnja zaštite okoliša i doprinio integraciji okolišnih pitanja u pripremi i donošenju planova i programa. Inicijalno, interes Grada Šibenika bilo je razmatranje prostornog razvoja poluotoka Zablaće, kao perspektivne lokacije u razvoju novoga dijela Grada Šibenika, s motrišta održivosti korištenja prirodnih resursa. SPUO za Grad Šibenik predstavlja vrednovanje prostorno-planskog prijedloga razvoja grada za 14 odabranih lokacija, obuhvaćenih Generalnim urbanističkim planom, sa stajališta ekoloških i okolišnih kriterija i parametara. Ovaj pilot projekt je sastavni dio projekta CARDS 2003 "Procjena utjecaja razvojnih strategija na okoliš", koji se financira sredstvima Europske Unije.

Pregled rada ljetne škole urbanizma održane u Orebiću 2002. godine.

Za potrebe novelacije PUP-a "Petrinja - Centar" izvršena je detaljna inventarizacija spomeničke baštine u granicama obuhvata Plana, s razrađenim sustavom mjera zaštite.

Donošenje srednjoročnog plana uređenja prostora predstavlja obavezu društveno-političke zajednice, u cilju provođenja prostornih planova i osiguranje izgradnje u srednjoročnom razdoblju. Obveza izrade srednjoročnog plana utvrđena je Zakonom o prostornom planiranju i uređivanju prostora (‘ ’ Narodne Novine’ ’ br. 54/80 i 16/86) i Zakonom o društvenom planiranju u SRH (‘ ’ Narodne Novine’ ’ , br. 40/78). Naslovni plan predstavlja sastavni dio srednjoročnog društvenog plana Općine Poreč. Obvezni sadržaj srednjoročnog plana definiran je odredbom članka 27. stav. 2. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora i glasi: ‘ ’ Srednjoročnim planom uređenja prostora utvrđuje se naročito: - područja i dinamika izgradnje objekata ovisno o namjeni prostora, a u skladu s ciljevima društveno ekonomskog razvoja, - nivo opremanja građevinskog zemljišta komunalnim objektima i uređajima, - izvori financiranja i investitori izgradnje komunalnih objekata, - radovi i poslovi u vezi s pripremom zemljišta za izgradnju predviđenu ovim planom te za stambenu i drugu izgradnju u navedenom srednjoročnom razdoblju i visina sredstava potrebnih za financiranje tih radova i poslova’ ’ Pored navedenog, Pravilnikom o sadržaju i načinu izrade prostornih planova (‘ ’ Narodne Novine’ ’ , br. 1/85) date su smjernice u pogledu sadržaja srednjoročnog plana. Na postupak izrade i donošenja srednjoročnog plana primijenjeni su propisi o društvenom planiranju u SRH, koji se odnose na postupak izrade i donošenja srednjoročnih planova razvoja društveno političke zajednice. Nositelj izrade srednjoročnog plana je Zavod za prostorno planiranje općine Poreč, a surađivao je sa: organima i organizacijama DPZ, komunalnim organizacijama, SIZ-om stambeno komunalne djelatnosti, investitorima privrednih objekata i investitorima za izgradnju društvenim sredstvima. Srednjoročni plan uređenja općine Poreč sadrži dva dijela. Prvi dio je Analiza stanja uređenja prostora i mogućnosti razvoja, a drugi dio je Prijedlog srednjoročnog plana uređenja prostora za razdoblje 1986.-90. Prvi dio istaknutog plana obrađuje sedam poglavlja i 16 podpoglavlja. Poglavlja su: Analiza izgradnje stambeni, privrednih, društvenih i objekata infrastrukture za razdoblje 1981.-1985. ; Dokumentacija prostora ; Uređenje prostora ; Zahtjevi i planovi razvoja organizacija udruženog rada, SIZ-ova, komunalnih radnih organizacija i građana ; Ocjena stanja u prostoru ; Mogućnosti uređivanja prostora i Stanovništvo i gustoća stanovanja na području općine (Tablica). Drugi dio plana obrađuje pet poglavlja i 16 podpoglavlja Poglavlja su: Ciljevi razvoja općine Poreč ; Program uređenja zemljišta ; Mjere za ostvarenje srednjoročnog plana uređenja prostora i Prilozi. Srednjoročni plan uređenja općine Poreč donijela općine Poreč na odvojenim sjednicama triju vijeća: Vijeća udruženog rada ; Vijeća mjesnih zajednica i Društveno-političkog vijeća. Njegovo donošenje objavljeno je u ‘ ’ Službenim novinama’ ’ . Predmetni plan je u većem dijelu i realiziran.

U radu se kritički analiziraju osnovne pretpostavke izrade Generalnog urbanističkog plana Zagreba.