Search

Od 20. stoljeću pa do danas poznat je veliki broj kultivara afričke ljubičice. Ova vrsta ubrzo je zauzela mjesto među najomiljenijim kućnim biljkama. Afričku ljubičicu karakteriziraju dekorativni srcoliki listovi na dugim peteljkama i cvjetovi koji mogu biti različito obojani. Za njezin rast i razvoj najpogodniji su gotovi supstrati. Tijekom ljetnog perioda vrsta preferira osvijetljeni dio interijera bez direktne sunčeve svjetlosti. Za vrijeme cvatnje ljubičicu je potrebno umjereno zalijevati, a nakon cvatnje ona zahtjeva manju količinu vode. Afričku ljubičicu je tijekom cvatnje dovoljno gnojiti jednom tjedno. Vrsta se uglavnom razmnožava lisnim reznicama ili sjemenom. U radu je kao izvor primarnih podataka korišteno i anketno ispitivanje čiji je cilj bio istražiti percepciju i stavove ispitanika o ukrasnim karakteristikama i primjeni različitih kultivara afričke ljubičice. Rezultati istraživanja su pokazali da se ispitanicima u pogledu ukrasnih karakteristika nešto više sviđaju kultivari s posebnijim izgledom listova i cvjetova, a s gledišta primjene ljubičice u različitim interijerima ispitanici bi više koristili klasičnije tipove kultivara afričke ljubičice. Održavanje vrste percipiraju kao uglavnom lagano. Navedeno preliminarno istraživanje može poslužiti prilikom krajobraznog oblikovanja interijera i tehnolozima s aspekta proizvodnje i prodaje.

Povrtne vrste su oduvijek bile sastavni dio ukrasnog vrta. One vrtu daje karakteristike ležernosti, a ujedno su i korisno te dekorativne ukoliko se ispravno ukomponiraju u vrtnu površinu. U radu je prikazan značaj i važnost povrtnjaka kao sastavnog djela vrta, kao i ukrasne karakteristike pojedinih povrtnih kultura. U istraživačkom dijelu rada obavljena je inventarizacija povrtnih kultura u privatnim ukrasnim vrtovima na području grada Knina. Taksonomskom analizom obuhvaćeno je 20 svojti i to kritosjemenjače, sve svojte, među kojima su dvosupnice (16 ; 80 %) u većoj mjeri zastupljenije od jednosupnica (4 ; 20 %), a svrstane su u devet porodica. S najvećim brojem vrsta ističe se porodica Solanaceae (4 vrste).

U zadnjih nekoliko desetljeća sve se više radi na istraživanju i uvođenju u uzgoj samoniklih i zaštićenih biljnih vrsta. Primjenom ovih vrsta u gradskim krajobrazima doprinosi se očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti. U nas još vlada trend nedovoljnog uzgoja ovih vrsta. Stoga je i cilj ovog rada bio istražiti percepciju i stavove ispitanika o ukrasnim karakteristikama i primjeni odabranih zaštićenih biljnih vrsta koje rastu na hrvatskom kršu (Por. Caryophyllaceae, Iridaceae, Liliaceae i Ranunculaceae). Kroz opći dio rada obrađuju se uvođenje novih vrsta u ukrasnu hortikulturu s naglaskom na zaštićene biljne vrste, kao i opisi odabranih potonjih vrsta s bioekološkog i zaštitarskog aspekta. Kao izvor primarnih podataka provedeno je anketno ispitivanje, u drugoj polovici 2019. godine. Rezultati pokazuju da ispitanici ukrasne karakteristike i primjenu odabranih vrsta uglavnom vrednuju s ocjenom dobar. Prosječne ocjene po vrstama su donekle približne promatrajući ukrasne karakteristike i primjenu. Razlog tome je kontinuirana uporaba alohtonih vrsta tijekom posljednjih desetljeća. Postoje i izuzetci u pogledu ukrasnih karakteristika i primjene kojima su dodijeljene vrlo dobre ocjene: zvjezdasti ljiljan, velecvjetni kukurijek i velika šumarica. Način održavanja gore navedenih vrsta u uzgoju ispitanici percipiraju kao osrednje težak. Ovi preliminarni rezultati mogu se koristiti prilikom uvođenja novih vrsta u ukrasnu hortikulturu.

Perennials are plant species that live for two or more years. They are the most diverse group of ornamental plants that shows a wide range of forms, colors, forms, textures and scents. They need hardly any care throughout their long growing season. Some of them can be grown in wetland conditions, while most of them require adequately ameliorated humus rich garden soil. Most these plants can be used both for vegetative and generative reproduction. Perennials are used in landscaping in the following ways: as individual plants (solitaires), in groups, as ground cover, in rock gardens and for creating hedges, to name a few. The following perennials are most frequently grown in the Mediterranean: Hedera helix, Cyclamen hederifolium, Sempervivum tectorum, Hydrangea sp., Primula vulgaris, Salvia officinalis, Dianthus barbatus, Chrysanthemum indicum, Lavandula angustifolia and Helichrysum italicum, whose characteristics have been presented in this paper. The findings of the survey research conducted in the Knin area and its outskirts provided the primary sources of information in this paper. The objective of the survey research was to determine the common knowledge about specific ornamental perennials (their use in landscaping, ornamental characteristics of the species, maintenance regimes and impact of individual species on human mood). The survey research was conducted in April 2017 on a sample of 50 respondents. The research findings showed as follows: the respondents evaluated the use of perennials in landscaping and their ornamental characteristics with very good grades. Maintenance regimes were assessed most frequently as easy maintenance, whereas the impact of perennials on human mood was evaluated with high very good grades.

Ukrasne karakteristike i stavovi o primjeni aromatičnih vrsta u vrtovima Drniša i okolice.