Search

Međunarodno poslovanje, kao ključni nositelj nacionalne konkurentnosti odnosi se na svaku situaciju u kojoj proizvodnja ili distribucija robe ili usluga prelazi državne granice, uz termin se lako vezuje globalizacija - pomak ka više međuovisnoj i integriranijoj globalnoj ekonomiji koja zapravo stvara veće mogućnosti za međunarodno poslovanje. Globalizacija kao takva se tako može odvijati u uvjetima tržišta, gdje trgovinske barijere padaju, a preferencije kupaca se mijenjaju. To se može vidjeti na primjerima proizvodnje, gdje tvrtka može lako nabavljati robu i usluge iz drugih zemalja. Dakle, vanjskotrgovinsko poslovanje obuhvaća čitav niz prekograničnih razmjena robe, usluga ili resursa između dvije ili više nacija. No, vanjskotrgovinsko poslovanje, bez obzira na globalizacijske napore, mogu poremetiti krize, koje opet zahtijevaju i poseban makroekonomski okvir, odnosno trgovinsku politiku kako bi se iz istih što bezbolnije izašlo. Gospodarska kriza izazvana korona virusom Covid-19 jedinstvena je u dosadašnjoj ekonomskoj povijesti po načinu i brzini nastanka, globalnom obuhvatu i posljedicama. Nesumnjivo je da će zbog jedinstvenog načina nastanka, mehanizama i dubokih posljedica, ova kriza biti veliki izazov za ekonomsku znanost i struku. U ovom radu dat ćemo pregled kako je COVID-19 kriza utjecala na međunarodno poslovanje i trgovinske politike., International business, as a key carrier of national competitiveness, refers to any situation in which the production or distribution of goods or services crosses state borders, with the term easily associated with globalization - a shift towards a more interdependent and more integrated global economy that actually creates greater opportunities for international business. Globalization as such can thus take place in market conditions, where trade barriers fall, and customer preferences change. Thus, foreign trade involves a whole range of cross-border exchanges of goods, services or resources between two or more nations. However, foreign trade, regardless of globalization efforts, can disrupt crises, which again require a special macroeconomical framework, that is, trade policy in order to get out of them as painlessly as possible. The economic crisis caused by the Covid-19 corona virus is unique in its economic history so far in terms of manner and speed of occurrence, global coverage and consequences. Undoubtedly, due to the unique way of emergence, mechanisms and profound consequences, this crisis will be a great challenge for economic science and the profession. In this paper we will give an overview of how the COVID-19 crisis has affected international business and trade policies.

Zajednička trgovinska politika jedna je od temeljnih politika Europske unije koja obuhvaća i određuje bilateralne odnose Unije s trećim zemljama te suradnju sa multilateralnim organizacijama.U ugovoru o funkcioniranju Europske unije su definirani ciljevi trgovinske politike koji bi trebali utjecati na razvoj svjetske trgovine i inozemna ulaganja. Glavni ciljevi zajedničke trgovinske politike su:zaključivanje trgovinskih i carinskih sporazuma, zaštita potrošaća,zaštita slobodnog tržišnog natjecanja, otvaranje novih tržišta i povećanje trgovinskih prilika te poticanje istraživačkih aktivnosti.Najvažiji mehanizmi za provođenje trgovinske politike su zajednička carinska tarifa, mehanizmi zaštite trgovine i trgovinske prepreke. U ovom završnom radu je analiziran razvoj trgovinske politike Eurospke unije za razdoblje od 2000 do 2015. Zaključak rada je da razvoj zajedničkog tržišta te sklapanje bilateralnih sporazuma i multilateralna suradnja dovodi do značajnog razvoja međunarodne trgovine. Rezultat toga je smanjivanje uvoza i povećanje izvoza što je dobar pokazatelj za daljni razvoj trgovinske politike. The common trade policy is one of the basic policies of the European Union, which includes and determines the Union's bilateral relations with third world countries and cooperation with multilateral organizations. The Treaty on the Functioning of the European Union defines trade policy objectives that should affect world trade and foreign investments. The main objectives of the common trade policies are: concluding trade and customs agreements, consumer protection, protection of the free competition, opening new markets and increasing trade opportunities, and encouraging research activities. The most important mechanisms for implementing trade policy are the common customs tariff, trade protection mechanisms and trade barriers. This final work analyzes the development of trade policy of the European Union for the period from 2000 to 2015. The conclusion of the work is that the development of the common market and the conclusion of bilateral agreements and multilateral cooperation leads to significant development of international trade. The result is a decrease in imports and an increase in exports, which is a good indicator for the further development of trade policy.

Tema ovog završnog rada su glavna obilježja vanjske trgovine Europske Unije. U radu je objašnjena vanjska trgovina, njene značajke i utjecaj na zemlje koje ju primjenjuju. Navedene su visine carina odabranih skupina proizvoda te je ukratko objašnjen odnos Europske Unije s WTO te prednosti sklapanja multilateralnih, regionalnih i bilateralnih sporazuma, uz navođenje dosadašnjih potpisanih sporazuma EU. Navedeni su također sporazumi u tijeku te kratki osvrt na stanje pregovora s Kanadom i SAD-om odnosno sporazumi CETA i TTIP. U glavnom dijelu rada grafički su prikazani i analizirani podaci vanjske trgovine robom i uslugama Europske Unije, njeni udjeli u svijetu ali i pojedinačni udjeli članica u intra-regionalnoj i extra-regionalnoj trgovini. Navedeni su glavni trgovinski partneri u vanjskoj trgovini te je analizirana struktura razmjene prema glavnim skupinama proizvoda i usluga. The theme of this final work is the main features of the European Union's foreign trade. It explains foreign trade, its features and its impact on the countries that apply it. The level of customs of the selected product groups was set out, and the relationship between the European Union and the WTO was briefly explained, as well as the advantages of concluding multilateral, regional and bilateral agreements, with reference to the EU Agreements signed so far. There are also ongoing agreements and a brief review of the status of negotiations with Canada and the United States, ie the CETA and TTIP agreements. In the main part, the data on external trade of goods and services of the European Union, its shares in the world, as well as the individual shares of members in intra-regional and extra-regional trade are graphically presented and analysed. The main trade partners in foreign trade are listed and the structure of trade were analysed by main groups of products and services.

Predmet ovog završnog rada su obiljeţja vanjske trgovine SAD-a. Rad se sastoji od uvodnih i zaključnih riječi, obuhvaća analizu gospodarstva SAD-a u razdoblju od 2005. do 2016. godine, trgovinsku politiku SAD-a i obiljeţja vanjske trgovine SAD-a. U analizi gospodarstva SAD-a promatra se kretanje BDP-a, BDP po stanovniku, inflacija, tekući račun u BDP-u i javni dug u BDP-u u razdoblju od 2005. do 2016. godine. TakoĎer se kratko spominje velika kriza koja je započela u toj zemlji krajem 2008. godine. Vanjska trgovina je gospodarska djelatnost koja obuhvaća razmjenu proizvoda i usluga s inozemstvom. Uz vanjsku trgovinu glavnu značajku ima i trgovinska politika SAD-a, kao jednog od lidera svjetske trgovinske razmjene i najveće ekonomije. SAD ima mehanizam kojim se donose odluke vezane za vanjsku politiku koji se sastoji od Odbora za trgovinsku politiku (engl. Trade Policy Staff Committee - TPSC), Grupe za praćenje trgovinske politike (engl. Trade Policy Review Group - TPRG) i Vijeća nacionalnog gospodarstva (engl. National Economic Council), koje donosi konačne odluke. Rad zatim razmatra i analizira prednosti i nedostatke glavnih trgovinskih sporazuma SAD-a. Dolaskom predsjednika Donalda Trumpa na vlast 2017. godine dolazi do zaokreta u trgovinskoj politici SAD-a te se 2018. godine uvode carine na aluminij i čelik. Zadnji dio rada analizira trgovinu robom i uslugama SAD-a u razdoblju od 2005. do 2016. godine. Zemlje s kojima SAD najviše trguje su Kina, Kanada, Meksiko i Europska unija. U radu je napravljena detaljna analiza izvoza i uvoza roba i usluga prema vrijednosti, strukturi i partnerima. The topic of this final thesis is features of US foreign trade. The thesis consists of an introduction, an analysis of the US economy in the period between 2005 and 2016, US trade policy, features of US foreign trade and the closing words. The analysis of the US economy examines the GDP, GDP per capita, inflation, current account in GDP and public debt in GDP for the period between 2005 and 2016. The Great Financial Crisis that began in that country in late 2008 is also mentioned briefly. Foreign trade is an economic activity that encompasses exchange of products and services across international borders. In addition to foreign trade, the emphasis is put on the trade policy of the US, as one of the leaders in trade and the largest economy. The US has a mechanism for making decisions related to foreign policy that consists of the Trade Policy Committee (TPSC), the Trade Policy Review Group (TPRG) and the National Economic Council (NEC), which makes final decisions. The advantages and disadvantages of the main US trade agreements are analyzed next. Since Donald Trump became President of the US in 2017, there has been a turnaround in the US trade policy and tariffs on aluminum and steel were introduced in 2018. The final part of this thesis analyzes US trade in goods and services in the period between 2005 and 2016. The countries the US trades with the most are China, Canada, Mexico and the European Union. The thesis includes a detailed analysis of export and import of goods and services according to value, structure and partners.

Trgovinska politika Europske unije ključan je faktor ujedinjenja europskih zemalja. Njen primaran cilj bio je ukidanje carina i ostalih mogućih ograničenja slobodne trgovine. S ciljem otvaranja tržišta i poticanja međunarodne trgovine, osnovana je Svjetska trgovinska organizacija (World Trade Organization, WTO) koja stvara i provodi pravni okvir za multilateralni trgovinski sustav. U svijetu trenutno postoje brojne organizacije nastale integracijom zemalja, a svim tim organizacijama zajednički je cilj; jačanje i razvoj trgovine. Europska unija, kao najznačajniji svjetski uvoznik i izvoznik, važan je sudionik multilateralne trgovinske liberalizacije, a najznačajniji trgovinski partneri su joj Sjedinjene Američke Države, Kina i Rusija. Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Belgija i Francuska su kao članice Europske unije nastojale održavati bliske odnose sa svojim bivšim kolonijama s područja Afrike, Kariba i Pacifika. Dugoročna suradnja s ovim regijama odnosi se na unilateralne preferencije, a cilj je poticanje rasta i industrijalizacije tih zemalja. European Union trade policy is a key factor in the unification of European countries. Its primary objective was to abolish customs and other possible restrictions on free trade. With the aim of opening up markets and fostering international trade, a World Trade Organization (WTO) has been set up that establishes and implements the legal framework for the multilateral trading system. There are many organizations in the world currently involved in the integration of countries, and all these organizations have a common goal; strengthening and developing trade. The European Union, as the world's most important importer and exporter, is an important participant in multilateral trade liberalization, and her most important partners are United States of America, China and Russia. The United Kingdom, the Netherlands, Belgium and France, as members of the European Union, have been trying to maintain close ties with their former colonies in the African, Caribbean and Pacific area. Long-term cooperation with these regions is related to unilateral preferences, with the aim of encouraging the growth and industrialization of these countries.

In this paper we explore the effects of a diagonal cumulation of origin as the EU's Common Commercial Policy (CCP) incentive mechanism that affects the intraregional trade and transaction cost structure of firms engaged in cross-border business operation. The research explores how firms should frame their cross-border physical flows of goods and the configuration of their value-adding processes for taking advantage of diagonal cumulation of origin. The empirical analysis is based on an in-depth case study of effects of the 'SAP+ diagonal cumulation of origin' on changes in the transaction cost structure of a selected Slovenian firm operating within the household-appliance sector in one of the Western Balkan Countries. Based on eligibility of local subsidiary for using origin of goods in its import/exporttransactions the cost calculations were made for its products and then three different business scenarios were developed for showing the effects of the mechanism on transaction cost changes of a firm. The paper concludes that, at the conceptual level, the mechanism of diagonal cumulation of origin may serve as an effective institutional cross-border trade-promoting tool. U ovom radu istražujemo dijagonalnu kumulaciju porijekla kao institucionalni mehanizam zajedničke trgovinske politike EU za poticanje intra-regionalne trgovine, a koja može istovremeno pogodno utjecati i na strukturu transakcijskih troškova poduzeća. Ovaj rad izučava implikacije ovog mehanizma za transakcijske troškove poduzeća u međunarodnom poslovanju osobito iz perspektive načina na koje mogu poduzeća konfigurirati vlastite prekogranične fizičke robne tokove i procese za kreiranje dodane vrijednosti kako bi mogla iskoristiti efekte dijagonalne kumulacije porijekla. Empirijsko istraživanje je provedeno bilo pomoću detaljne studije slučaja na temelju simulacije efekata ‘SAP dijagonalne kumulacije porijekla’ na promjene u strukturi transakcijskih troškova određenog slovenskog poduzeća u sektoru proizvodnje kućanskih aparata u jednoj od država Zapadnog Balkana. Na temelju statusa lokalne podružnice kao korisnika koncesije porijekla robe u njenim izvozno/uvoznim transakcijama napravljene su kalkulacije troškova za njene proizvode kao osnova za simulaciju tri scenarija učinaka mehanizma porijekla na promjene transakcijskih troškova poduzeća. U radu se zaključuje, da na konceptualnoj razini mehanizam dijagonalne kumulacije porijekla može poslužiti kao efikasan institucionalni mehanizam za poticanje prekogranične trgovine.

Predmet ovog diplomskog rada su obilježja vanjske trgovine Europske unije sa SAD-om. Rad se sastoji od šest međusobno povezanih dijelova, u kojima je osim uvodnih i zaključnih riječi objašnjena trgovinska politika Europske unije te SAD-a. Trgovinska politika Europske unije opisana je s nekoliko primjera potpisanih sporazuma između Europske unije i drugih država. Također je opisana i nova trgovinska strategija Europske komisije koja se primjenjuje u pregovorima o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP). Prikazana je trgovina izemđu EU-a i SAD-a, uvoz i izvoz proizvoda i usluga te kretanje međusobnih investicija. Pregovori o TTIP-u između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država traju od srpnja 2013. godine te je održano trinaest runda pregovora. Odvijaju se u tri područja: pristup tržištu, regulatorna usklađenost i pravila. Cilj pregovora je ukloniti prepreke u trgovini kako bi se olakšala kupovina i prodaja roba i usluga između EU-a i SAD-a. U pregovore su uključeni i predstavnici interesno-utjecajnih skupina koji dolaze iz područja akademske zajednice, sindikata, predstavnika privatnog sektora i nevladinih organizacija. The subjects of this diploma thesis are the characteristics of European foreign trade to the USA. The work consists of six mutually related parts, which, except introduction and conclusion, explain the trade policies of the European Union and the USA. The trade policies of the European Union are described with several examples of signed agreements between the European Union and other states. The new trade strategy of the European Commission, which is currently being applied in Transatlantic Trade and Investment Partnership (TTIP) negotiations, has also been described. On-going cooperation between the European Union and the United States of America has been represented and systematized. This includes import and export of products, services and investments between the European Union and the United States. The TTIP negotiations between the European Union and the United States of America have started in July 2013, and so far there have been thirteen rounds of negotiations completed. The TTIP negotiations are being held in three parts: the market access, regulatory cooperation and rules. The aim of the negotiations is the removal of obstacles within trade in order to facilitate purchasing and selling of goods and services between the EU and the USA. Various representatives of interest and influence realms of academia, unions, the private sector and non-government organisations are all participating in the negotiations.

Proces izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, kao rezultat referenduma održanog u lipnju 2016. godine donosi brojna otvorena pitanja o potencijalnim učincima i regulaciji budućih trgovinskih odnosa Kraljevstva kako sa zemljama članicama Unije tako i s ostalim zemljama svijeta. Pregledom povijesti članstva Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji te njegove dosadašnje trgovinske razmjene može se uvidjeti kako su zemlje članice Unije njegovi najznačajniji trgovinski partneri te se u radu razmatraju četiri različita modela prema kojima bi daljnji trgovinski odnosi mogli biti regulirani. Svaki od modela dolazi s određenim prednostima i nedostacima te je nemoguće sa sigurnošću ustvrditi koji od njih bi Ujedinjenom Kraljevstvu donio najveće pogodnosti. Iako veliki broj velikih trgovinskih partnera Ujedinjenog Kraljevstva nisu zemlje članice Europske unije, može se zaključiti kako je razmjena s tržištima trećih zemalja podložnija promjenama te iz tog razloga bi, u kontekstu Brexita, Ujedinjeno Kraljevstvo svoju trgovinsku razmjenu trebalo prvenstveno bazirati na odnosima s zemljama članicama Europske unije, uz pretpostavke jačanja suradnje s ostalim zemljama svijeta.

EU i SAD su međusobno najveći trgovinski partneri. Ukidanje carinskih i necarinskih trgovinskih prepreka slobodnoj trgovini nameće se kao logičan izbor za porats razmjene, gospodarski rast, razvoj i povećanje blagostanja oba gospodarstva. Cilj provedenog istraživanja je utvrditi potencijalni učinak TTIP na trgovinsku politiku EU. Pregledom relevantne literature te analizom sastavnica trgovinske politike EU, analizom stupnjeva ekonomskih integracija, prikazom ključnih elemenata TTIP-a te analizom perspektiva razvoja TTIP-a, utvrđeno je kako će Sporazum, u nekim segmentima, pozitivno utjecati na trgovinsku politiku EU. Naime, u razdoblju od 10 godina tj. do 2027. godine i potpune implementacije Sporazuma u oba gospodarstva, BDP EU će se povećati za 0, 5%, izvoz EU prema SAD-u za 4-6%, a ukupan izvoz EU za 6%.

Prema standardnoj ekonomskoj teoriji uvođenje uvoznih carina u maloj zemlji uvijek vodi k suboptimalnoj alokaciji resursa i generira nepovratne troškove za društvo. Usprkos tome, države često uvode carinske mjere kako bi uravnotežile državni proračun ili uzvratile odmazdom protiv protekcionističkih mjera trgovinske politike njihovih vanjskotrgovinskih partnera. Ovaj rad daje uvid u mikroekonomske aspekte uvođenja carina analizirajući promjene u blagostanju potrošača, proizvođača i neto blagostanju društva. Dodatno, detaljna geometrijska i algebarska analiza provedene su kako bi se razjasnili uvjeti pod kojima uvođenje carina može biti probitačno za državu putem uvođenja maksimalne prihodne carine. Nadalje, prohibitivna carina i autarkična ravnoteža povezani s time bit će analizirani u detalje. Kako bi se procijenili učinci uvođenja uvozne carine korišten je model parcijalne ravnoteže s nekoliko propozicija formuliranih iz lineariziranog modela temeljenih na pretpostavci male zemlje. Konačno, propozicije će biti pomno promotrene s posebnim naglaskom na promjene u početnim uvjetima., According to standard economic theory, imposition of import tariff s in a small country always leads to suboptimal allocation of resources and generates irretrievable losses for the society. Nevertheless, governments oft en decide to impose tariff measures in order to balance the budget or to retaliate against protectionist trade policy of their trade partners. This paper gives some insight into the microeconomic aspects of tariff imposition by analysing changes in consumers’ welfare, producers’ welfare and net welfare of the society. In addition to that, detailed geometric and algebraic analysis was carried out in order to elucidate the conditions under which tariff imposition can be beneficial for the government by introducing the maximum revenue tariff. Furthermore, prohibitive tariff and autarchy equilibrium associated with it was tackled in detail. In order to assess the net effects of import tariff imposition, the partial equilibrium model was used with several propositions being formulated from the linearised model based on a small country assumption. Finally, the propositions were carefully elaborated with special emphasis on changes ininitial parameters.

Integrativni procesi na europskom kontinentu povezani s težnjom pripadajućih država za gospodarskim povezivanjem svoj su inicijalni impuls imali u vanjskotrgovinskoj sferi. Republika Hrvatska je osamostaljenjem dobila autonomiju u kreiranju vlastite gospodarske, a samim time i vanjskotrgovinske politike, no želja za priključivanjem Europskoj uniji rezultirala je potrebom za prihvaćanjem globalnih vanjskotrgovinskih pravila WTO-a. Prilagođavanje navedene politike pravilima WTO-a uzrokovalo je velike promjene u svim segmentima gospodarstva, a posebno u vanjskotrgovinskom sektoru. S obzirom da svaka država želi ostvariti što veće koristi od integriranja i posljedične liberalizacije, ključno je pitanje što će ovi procesi značiti za nju, njezino gospodarstvo, stanovništvo, te kakve koristi i troškove može očekivati. Odgovori su mnogo kompleksniji od samih pitanja, potrebne su brojne analize pomoću kojih kvantitativno možemo procijeniti sve moguće posljedice, a za tu su potrebu razvijeni različiti pristupi, metode i modeli mjerenja učinaka vanjskotrgovinske politike. Namjena magistarskog rada je prezentirati teorijske značajke carinskih i bescarinskih barijera, kao i predstaviti mjere vanjskotrgovinske politike u upotrebi u Republici Hrvatskoj, uz ocjenu njihove učinkovitosti etabliranim indikatorima kvalitativne konkurentnosti (intragranska trgovina, tehnološka konkurentnost, kao i strukturnog aspekta vanjskotrgovinskih tokova). Posebnost ovoga rada je u izučavanju snažnih integracijskih procesa u kojima Hrvatska sudjeluje posljednjih godina, a koji su umnogome odredili i određuju vanjskotrgovinske odnose. U prvom dijelu pod naslovom "Teorijska zasnovanost vanjskotrgovinske politike" definirani su temeljni pojmovi vanjskotrgovinske politike i prikazano njihovo djelovanje. Pored toga, opisan je okvir današnje hrvatske vanjskotrgovinske politike određen priljučivanjem WTO-u, CEFTI, te skorom otpočinjanju pregovora o pridruživanju EU. Ujedno je prezentiran koncept nominalne i efektivne carinske zaštite temeljen na input-output tablicama. Oblikovanje vanjskotrgovinske politike Republike Hrvatske naslov je drugog poglavlja u kojem se na sustavan način, uvažavajući vremensku dimenziju, opisuju vanjskotrgovinske mjere u upotrebi, ali i daje predviđanje glede njihovog kretanja u budućnosti. Uz nezaobilazne mjere carinske zaštite, detaljno se analiziraju necarinske mjere zaštite, kao medij za izbjegavanje globalnih pravila trgovanja. Suptilnost količinskih ograničenja, mjera administrativnog protekcionizma, politike izvoznih poticaja, antidampinških i kompenzatornih opterećenja, carinskog postupka, politike javnih nabavki, pravila normizacije i mjeriteljstva, zaštite potrošača ogleda se u činjenici njihove efikasnosti, ali i netransparentnosti. Dugoročni strateški cilj Hrvatske je članstvo u EU, stoga je jasna intencija adoptiranja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kao fundamentalne odrednice cjelokupne hrvatske politike. Za potrebe ovoga rada bit će predstavljene posebnosti u odnosu na dosadašnju generaciju Europskih sporazuma, te cjelovita analiza njegovog vanjskotrgovinskog aspekta. Posljednji, četvrti dio rada temelji se na izabranim indikatorima kvalitativnog aspekta konkurentnosti. Predstavlja se njihov povijesni razvoj, a zatim slijedi primjena odgovarajućeg pokazatelja na primjeru Hrvatske, čime će se ocjeniti adekvatnost hrvatske vanjskotrgovinske politike u proteklom razdoblju. Skupine indikatora koje će služiti za ocjenu kvalitete vanjskotrgovinske politike Hrvatske su: indikatori intragranske razmjene, indikatori tehnološke konkurentnosti te indikatori strukturnoga aspekta vanjskotrgovinskih tokova. Općeprihvaćenu metodu mjerenja intragranske trgovine inaugurirali su Grubel i Lloyd (1975), temeljenu na doprinosima Verdoorna (1960), Kojime (1964) i Grubela (1967), dok je mjerenje marginalne intragranske razmjene evoluiralo od pristupa Hamilton-Kniesta (1991), Grenaway-Hine-Milner-Elliota (1994), do Brülharta (1994). Tehnološka se konkurentnost mjeri pokazateljima usporednih prednosti po tehnološkim razredima (RCA) fundiranih doprinosima Balasse (1965) uz primjenu metode tehnološke klasifikacije Wolfmayr-Schnitzer (1998), koja koristi kombinaciju ranijih metoda Leglera (1982), Schulmeistera (1990), i Schulmeistera i Boescha (1987). Utvrđivanje relativnih komparativnih prednosti (RCA) prema CEPII indeksu te vanjskotrgovinska specijalizacija po tehnološkim razredima ima cilj identificirati jake i slabe točke gospodarstva, te ocjeniti adekvatnost prilagodbe respektirajući vremensku dimenziju. Strukturalni aspekt vanjskotrgovinskih tokova promatran je relativnim udjelom "osjetljivih" proizvoda u agregatnom izvozu, kao i regionalnom koncentracijom hrvatskoga izvoza.

U ovom radu se obrađuje tema prilagodbe BIH-a trgovinskoj politici EU

Knjiga je strukturirana u tri glave. Prva glava jest „Kontekst nastanka knjige Trgovina i unutrašnja trgovina“, a obuhvaća dva poglavlja autora akademika Vladimira Stipetića (O liku i djelu akademika Mije Mirkovića), te akademika Petra Strčića (Društveno povijesni kontekst nastanka djela Mije Mirkovića „Trgovina i unutrašnja trgovinska politika“ (1931.)). Druga glava je sam pretisak knjige akademika Mije Mirkovića: Trgovina i trgovinska politika iz 1931. s dodanim abecednim kazalom i rječnikom razlikovnih pojmova, dok je treća glava „Suvremeni pristup problematici obrađenoj u knjizi Trgovina i unutrašnja trgovinska politika“ u kojoj nastavnici s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (pretežito s Katedre za trgovinu) te Ekonomskog fakulteta Sveučilišta Juraj Strossmeyer u Osijeku aktualiziraju pojedine teme iz područja trgovine i unutrašnje trgovinske politike. U ovoj glavi obuhvaćeno je sveukupno 19 poglavlja. Svako poglavlje predstavlja zaokruženu cjelinu, te se na kraju svakoga poglavlja daje popis referenci literature korištene u obradi teme.

Predmet rada je analiza mjera necarinske zaštite koje koristi EU u zaštiti domaće proizvodnje. Tradicionalne necarinske barijere, koje primjenjuje EU a u koje ubrajamo kvantitativna ograničenja, sporazume o dobrovoljnom ograničenju izvoza, prelevmane, antidamping cijene, subvencije, kompenzatorne mjere, određene povlastice, sanitarne i fitosanitarne mjere, antisubvencijske mjere, mjere javne nabavke i mjere obveznog domaćeg sadržaja.

Europska Unija i Sjedinjene Američke Države različito pristupaju političkom i gospodarskom usponu Kine. Za Europsku Uniju taj je uspon dobrodošao s obzirom na to da je posrijedi produbljivanje “strateškog partnerstva”, dok Sjedinjene Američke Države taj uspon promatraju ne samo kao rivalstvo, nego i kao potencijalnu opasnost zbog rastuće političke i vojne moći Kine. Za razliku od Sjedinjenih Država, gdje se puno pozornosti poklanja sigurnosnom aspektu vanjske politike, europska je sigurnosna politika još uvijek u nastajanju, a Unija nije sklona percipiranju država izvan svoga sustava kao opasnih. Složenost politika Europske Unije prema Kini autorica pokazuje slijedeći tezu da Europske Unija nije do kraja formirana kao polity, odnosno da se interesi različitih država članica miješaju s interesima Unije kao cjeline. Autorica zaključuje kako će Sjedinjene Američke Države biti oprezne s obzirom na potencijal druge sila koja bi mogla ugroziti njihovu hegemoniju, dok je za Europsku Uniju moguća političko-sigurnosna opasnost manje važna od gospodarskih koristi., The European Union and the United States of America perceive differently China’s political and economic burgeoning. For the EU China’s economic growth is a welcome development as it implies boosting the “strategic partnership”, while the US think of it not only in the term of rivalry but also as a threat because of China’s growing political and military power. Unlike the US, which focuses on the security aspect of foreign policy, the European security policy is still nascent and the Union usually does not perceive the states outside its borders as dangerous. The author argues that the complexity of the EU policies towards China means that there is yet no EU polity so the interests of various member-countries clash with the interests of the Union on the whole. The author concludes that the US will remain apprehensive regarding the potentials of China as the second superpower that might jeopardize US hegemony, while for the EU the latent political-security threat is much less important than the economic benefits.

Namjera je grupe autora ovog rada istražiti teorijsku i empirijsku literaturu o postojanju veze između trgovinskih politika i gospodarskog rasta. U svrhu analize učinaka trgovinskih politika na gospodarski rast, odabran je par tranzicijskih gospodarstava - Bjelorusija i Litva. Iako su obje zemlje male, trgovinske im se politike razlikuju. Dok Litva uživa slobodnu trgovinsku politiku, bjeloruska trgovinska politika okarakterizirana je snažnim državnim upletanjem. Stope gospodarskog rasta obaju zemalja uglavnom su bile pozitivne, s time da su se bjeloruske pokazale veće od litvanskih. Međutim, politike koje su polučile visoke bjeloruske stope gospodarskog rasta, kao i uvjeti u kojima su nastale, ne čine se stabilnilma. Stoga je izgledno da će se uslijed moguće promjene vanjskih uvjeta, bjeloruske dojmljive stope rasta u budućnosti pokazkati neodrživima.

U ovom radu razmatramo učinke nekoliko važnih reformi trgovnske politike na Hrvatsku primjenom kvantitativnog, multiregionalnog modela opće ravnoteže. Sklapanje potpunog trgovinskog sporazuma s Europskom Unijom zahtijeva da se prethodno provedu neke reforme, kao što je pristupanje Hrvatske Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i liberalizacija njene trgovinske politike. Ocjenjujemo stanje sadašnjeg trgovinskog režima u Hrvatskoj da bismo procijenili kako će te reforme utjecati na taj režim.Zatim koristimo model kvantitativne simulacije da bismo ocijenili učinke srednje faze reforme, odnosno učinke potpune reforme na blagostanje. Ustanovili smo da Hrvatska može pretrpjeti stanovita kratkoročna pogoršanja u vezi s blagostanjem kada započne liberalizirati svoju trgovinsku politiku, no da će se blagostanje povećati u uvjetima potpune liberalizacije. Stoga je važno da se početne reforme trgovinske politike ne dožive kao da su same sebi svrha, već kao jedan korak naprijed na putu do konačnoga vidljivog povećanja blagostanja. Naš je pristup osmišljen i da bi se stvorio neki formalni model simulacije koji je moguće primijeniti pri preispitivanju toka provođenja reformi, njihova modificiranja, kao i u uvjetima kada kompletniji podaci postanu dostupni.

U usporedbi s trgovinom u razvijenim zemljama EU, hrvatska trgovina je nerazvijena, usitnjena, neorganizirana i opterećena s mnoštvom problema koji umanjuju njezin razvojni potencijal i usporavaju gospodarski rast i razvoj. Postojeći problemi hrvatske trgovine mogli bi se, s obzirom na postojeću nekonkurentnost, multiplicirati u budućnosti u uvjetima pojačane globalizacije, integracije i internacionalizacije stranih trgovačkih sustava. Očekuju se izrazito dinamičke promjene u okruženju, a time i nužnost strukturalnog prilagođavanja trgovine. U tome pogledu ističe se važnost uvođenja trgovinske politike po uzoru na zemlje EU, s uvažavanjem hrvatskih specifičnosti. Temeljno strateško opredjeljenje trgovinske politike je dostići razvijenost trgovine koja će se učinkovito uključiti u cjelinu reprodukcijskog procesa i doprinijeti gospodarskom rastu i razvoju. Strateška opredjeljenja usmjeravaju se na značajnije uključivanje trgovinske politike u skup gospodarstvenih politika i pritom ističe važnost razvojne komponente, tj. stvaranje razvojno poticajnog okruženja s osobitim naglaskom na izvoz. Normativno provediva primjena etičkih pravila i normi ponašanja s podizanjem razine znanja u trgovini drži se preduvjetom harmonizacije zakonskih okvira s međunarodnim okruženjem, a izgradnja odgovarajućeg informacijskog sustava i aktivno uključivanje u informatičko doba za trgovinu se drži od osobite važnosti.

U ovom dijelu projekta istraživala se politika izvoznog poticanja u zemljama EU i određenim tranzicijskim zemaljama. Proučavanje različitih iskustava vršeno je u cilju izvođenja zaključaka za oblikovanje politike poticanja izvoza u Republici Hrvatskoj na državnoj, ali i nižim razinama vlasti.