Search

Tjelesna i zdravstvena kultura kao odgojno-obrazovno područje ima velik značaj za odvijanje skladnog razvoja antropoloških obilježja djece mlađe školske dobi zbog svojih mogućnosti i posebnosti. Svaki učitelj ima mogućnost individualne izrade Godišnjeg izvedbenog kurikuluma za svoj predmet. Aktivnosti koje učitelj isplanira i odluči provesti s učenicima moraju rezultirati usvajanjem određenih kompetencija kod učenika, dok svako učenje i poučavanje mora završiti procesom vrednovanja i davanjem povratne informacije koja otkriva jesu li učenici ostvarili planirane ciljeve ili ne. Neovisno o unutarnjoj strukturi, sat tjelesne i zdravstvene kulture mora sadržavati intenzivnu motoričku aktivnost svih učenika, a koja se odvija u pozitivnoj i vedroj atmosferi i kroz iskazivanje emocija. Struktura sata mora biti prihvaćena u smislu pomoći za ostvarivanje uspješne pripreme i organizacije tjelesnih aktivnosti s ciljem pravilnog odabira optimalnih sadržaja, opterećenja, oblika rada, metode i nastavnih pomagala od strane učitelja, kako bi ostvario previđene ciljeve i zadaće. Pri izradi plana i programa (globalnog i operativnog) započinje sama priprema za rad te se unaprijed utvrđuje kada će se i koja cjelina i tema obraditi u glavnom dijelu sata. U ovome će radu biti provedena analiza okvirnog plana i programa za tjelesnu i zdravstvenu kulturu u razrednoj nastavi od I. do IV. razreda u školskoj godini 2021./2022. te mjerenje frekvencije srca učenika tijekom raznih metodičkih organizacijskih oblika rada na satu tjelesne i zdravstvene kulture. Physical education (P. E.) as an educational field is of great importance for the harmonious development of the anthropological characteristics of children of younger school age due to its possibilities and peculiarities. Each teacher has the option of individually creating the Annual Implementation Curriculum for his subject. The activities planned by the teacher to carry out with the students must result in the acquisition of competencies by the students, while all learning and teaching must end with an evaluation process and giving feedback that reveals whether the students have achieved the planned goals or not. Regardless of the internal structure, physical education class must contain intensive motor activity of all students, which takes place in a positive and cheerful atmosphere and through the expression of emotions. The structure of the lesson must be accepted in the sense of helping to achieve successful preparation and organization of physical activities with the aim of properly choosing the optimal content, load, form of work, method, and teaching aids by the teacher, in order to achieve the overlooked goals and tasks. When creating the plan and program (global and operational), the actual preparation for the work begins, and it is determined in advance when and which unit and topic will be covered in the main part of the lesson. In this paper, an analysis of the framework plan and program for physical education in the 1st to 4th grade in the school year 2021/2022 will be carried out, as well as the measuring of students’ heart rate during various methodical organizational forms of work in the physical education class.

Osnovna potreba svakog čovjeka je potreba za kretanjem koja je zbog velikog tehnološkog napretka i općeg napretka čovječanstva zanemarena i zapostavljena. Škola i nastavni sat Tjelesne i zdravstvene kulture primarni su faktori razvoja motoričkih sposobnosti, poticanja bavljenja sportom i većom tjelesnom aktivnosti. Nedostatak kretanja i sjedilački način života dovodi do deformiteta koji mogu dovesti do neželjenih ozljeda na satu Tjelesne i zdravstvene kulture kao i na različitim sportskim aktivnostima. Prema (Baima 2009) sportske ozljede nastale su najčešće mehanički prilikom sportskih aktivnosti ili vježbanja. Važno je pravovremeno utvrditi zbog čega su te ozljede nastale kako bi rehabilitacija bila uspješnija kao i njihova sama prevencija. Svaki učitelj mora poznavati razvojne karakteristike djece razredne nastave, uočiti deformitete i primijeniti različite strategije koje će spriječiti nastanak ozljeda, odnosno, mora biti kompetentan za provođenje treninga u funkciji prevencije ozljeda u skladu sa propisanim programom Tjelesne i zdravstvene kulture za razrednu nastavu. Suradnja učitelja i stručnih suradnika iznimno je važna kad je riječ o prevenciji i rehabilitaciji sportskih ozljeda. Kvalitetna komunikacija i suradnja može spriječiti nastanak pojedinih ozljeda koje su vezane uz povijest ozljeda i zdravstveno stanje učenika i pomoći što uspješnijoj rehabilitaciji ozljeda. The basic need of every person is a need for movement that has been neglected and neglected due to the great technological progress and general progress of humanity. The school and the teaching hour of Physical Education are primary factors for the development of motor skills, encouraging sports and more physical activity. Reduced movement and sedentary lifestyle leads to deformity that can lead to unwanted injuries to the physical and health culture lessons as well as on various sports activities. According to (Baima 2009), sports injuries are all those injuries caused during sports activities or exercise, the causes of which are most often mechanical. It is important to determine in a timely manner why these injuries have arisen to make rehab as successful as possible as their prevention itself. Each teacher must know the developmental characteristics of children of class teaching, notice deformities and apply different strategies that will prevent injuries, it must be competent for training in the function of the prevention of injuries in accordance with the prescribed physical and health culture program for class teaching. The cooperation of teachers and professional associates is very important when it comes to the prevention and rehabilitation of sports injuries. Quality communication and cooperation can prevent the onset of individual injuries related to the history of injuries and the health care of the student and to help as successfully rehabilitation of injuries.

Sve se više radi na tome da se učenici koji imaju teškoće u razvoju aktivno uključe u nastavu, osobito u nastavu tjelesne i zdravstvene kulture. Prilikom održavanja nastave tjelesne i zdravstvene kulture, aktivnosti i pomagala treba prilagoditi učenicima i njihovim teškoćama. Učenici s teškoćama često ne vole predmet tjelesne i zdravstvene kulture te je zadatak učitelja da im pokaže da tjelesna i zdravstvena kultura nije nepremostiva i da im objasni da je vježbanje jako važno za njihovo zdravlje i kvalitetu života. Nadalje, tjelesne deformacije koje se javljaju kod djece uvelike smanjuju kvalitetu života. Poznavanje tjelesnih deformacija je od iznimne važnosti kako bi se one na vrijeme prepoznale, dijagnosticirale i medicinski tretirale. Even more work is being done to get a better involvement of students with disabilities in teaching, especially in physical education.When teaching physical education, activities and aids should be adapted to students and their difficulties. Students with disabilities often do not like the subject of physical education and the task of teachers is to show them that physical education is not terrible and to explain to them that exercise is very important for their health and quality of life. Furthermore, the physical deformities that occur in children greatly reduce the quality of life. Knowledge of physical deformities is extremely important in order to recognize, diagnose and proparly treat them.

Cilj: Cilj ovog rada bio je utvrditi razinu pouzdanosti i osjetljivosti testova trčanja na 800 i 1000 m te 30-15 intermitentnog fitnes testa (30- 15IFT). Metode: Za utvrđivanje pouzdanosti angažirano je ukupno 56 učenica i 30 učenika, dok je za utvrđivanje osjetljivosti angažirano 15 učenica i 15 učenika Gimnazije Daruvar, dobi u rasponu od 15 do 18 godina. Za utvrđivanje pouzdanosti ispitanici su izmjereni dva puta sa testovima 800 i 1000 m te testom 30-15IFT razmaku od 7 dana, dok su za utvrđivanje osjetljivosti izmjereni sa oba testa prije i nakon 8 tjedana standardne nastave tjelesne i zdravstvene kulture (TZK). Pouzdanost je utvrđena pomoću koeficijenta varijacije (KV), tipične pogreške mjerenja te intra-klasnog koeficijenta korelacije, dok je za utvrđivanje osjetljivosti korišten omjer između opažene promjene nakon tretmana, odnosno „signala“ izraženog u postotku, i koeficijenta varijacije, odnosno „šuma“, pripadajućeg mjernog instrumenta. Rezultati: Pouzdanost testova trčanja na 800 i 1000 m (KV=5, 1%) bila je manja u odnosu na 30- 15IFT (KV=4, 1%). Omjer „signala“ i „šuma“ testa 30-15IFT (0, 9) bio je 3 puta veći u odnosu na onaj zabilježen u testovima trčanja 800 i 1000 m (0, 3). Nakon 8 tjedana nastave TZK nije zabilježena značajna promjena u rezultatima testova trčanja na 800/1000 m, dok je promjena u 30-15IFT (p = 0, 03) bila statistički značajna. Zaključak: Pouzdanost i osjetljivost 30-15IFT su veće od pouzdanosti i osjetljivosti testova trčanja na 800/1000 m. Za utvrđivanje i praćenje aerobne izdržljivosti srednjoškolaca može se preporučiti korištenje 30-15IFT u zamjenu za trenutno korištene testove trčanja na distancu.

U radu se ispitalo zadovoljstvo učenika srednjih škola nastavom tjelesne i zdravstvene kulture tijekom pandemije bolesti COVID-19. Provedena je anketa među učenicima srednjih škola s područja grada Zagreba. Anketom su ispitani generalni stavovi učenika o važnosti tjelesne aktivnosti, o tjelesnoj aktivnosti u sklopu obrazovanja i dr. Rezultati su pokazali prilično veliku razinu svijesti o važnosti tjelesne aktivnosti među učenicima te relativno veliko zadovoljstvo nastavom TZK-a općenito. Nadalje, većina učenika bavi se tjelesnom aktivnošću. Unatoč djelomičnom padu zadovoljstva TZK-om među učenicima tijekom pandemije bolesti COVID-19, ne zamjećuje se pretjerano nezadovoljstvo improviziranom nastavom. Na nastavi TZK-a korištene su brojne mobilne aplikacije poput MapMyRun, Adidas Running, Nike Running, Google Classroom, Zoom, YouTube, Teams, Samsung fitness i dr. The paper aims to examine the satisfaction of secondary school students with PE class during COVID-19 pandemic. A survey was conducted among secondary school students from the city of Zagreb. The survey examined students' general attitudes about the importance of physical activity, about physical activity as part of education, etc. The results showed a fairly high level of awareness of the importance of physical activity among students and a relatively high level of satisfaction with teaching. of PE in general. Furthermore, the majority of students are engaged in physical activity. Despite the partial drop in satisfaction with PE among students during the pandemic, excessive dissatisfaction with improvised teaching is not observed. Numerous mobile applications such as MapMyRun, Adidas Running, Nike Running, Google Classroom, Zoom, YouTube, Teams, Samsung fitness and others were used in PE classes.

S obzirom da je ples najzastupljeniji kod djece predškolske dobi, a pri tome i iznimno važan, neophodno ga je uvrstiti u sat tjelesne i zdravstvene kulture. Na taj način će djeca razvijati motoričke, socijalne, funkcionalne i emocionalne sposobnosti. Djeca vole ples i glazbu, što znači da će se kroz zabavu kvalitetno razvijati i rasti. Igra je neizostavni dio djetetova života stoga je usko povezana sa plesom. Kroz igru i ples djeca izvode različite pokrete, upoznaju se s glazbom i pjesmama, uče različite kulture i plesove. Primjenom različitih glazbenih sadržaja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, djeca potiču razvoj kreativnosti te ljubav prema glazbi i plesu. Autorica Sušanj (2014) u svome radu ističe važnost kreativnog plesa. U njemu su dopušteni, odnosno poželjni spontani pokreti i improvizacija tijekom slušanja određene glazbe, za razliku od ostalih plesova gdje su već unaprijed određeni pokreti. Cilj ovog završnog rada je definirati ples i ritmički odgoj, navesti sve dobrobiti i pozitivne aspekte koje pruža. Naveden je primjer sata tjelesne i zdravstvene kulture u koji su uključeni elementi plesa za djecu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Given that dance is the most popular among preschool children, and at the same time extremely important, it is necessary to include it in the physical and health education class. In that manner, children will develop motor, social, functional and emotional abilities. Children love dancing and music, which means that they will develop and grow through entertainment. Play is an indispensable part of a child's life, therefore it is closely related to dance. Through play and dance, children perform different movements, get familiar with music and songs and learn different cultures and dances. By applying different musical content in early and preschool education, children encourage the development of creativity and love for music and dance. The author Sušanj (2014) emphasizes the importance of creative dance in her work. Spontaneous movements and improvisation while listening to certain music are allowed or preferred in it, unlike other dances where the movements are predetermined. The goal of this final paper is to define dance and rhythmic education and to list all the benefits and positive aspects it provides. Also, an example of a physical and health education class that includes elements of dance for children in early and preschool education is given

Kompetencije učitelja u razrednoj nastavi za tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje dijele se na generičke i predmetno specifične. Generičke kompetencije odnose se na opće kompetencije, a obuhvaćaju teorijska i praktična znanja, dok se predmetno specifične kompetencije odnose na primjenu spoznaja supstratne znanosti predmetnog područja u cilju izvršavanja postavljenih zadaća. U dosadašnjim istraživanjima utvrđene su statistički značajne razlike između procjene razine kompetencija učitelja i studenata. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razinu kompetencija učitelja i studenata koje su potrebne za provođenje sata Tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) te utvrditi razlike u njihovoj razini procijenjenih kompetencija. Istraživanje je provedeno s učiteljima osnovnih škola u Dubrovniku i studentima pete godine Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja. Razina kompetencija procijenjena je indirektno primjenom hrvatske verzije upitnika Kompetencije u Tjelesnom i zdravstvenom području (Competencies in Physical Education Teaching, Al-Tawel i AlJaafreh, 2017). Rezultati istraživanju pokazali su kako učitelji svoje ukupne kompetencije procjenjuju izrazito visokima (AS = 4.52), a studenti visokima (AS = 4.23). Vezano za subskale upitnika, dobiven je rezultat da učitelji visokima procjenjuju svoje kompetencije za provedbu (AS = 4.34) i planiranje sata TZK-a (AS = 4.30), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske (AS = 4.85) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.60). Studenti procjenjuju visokima svoje kompetencije provedbe (AS = 4.22), kompetencije planiranja (AS = 4.00) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.17), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske kompetencije (AS = 4.51). Testiranjem razlika utvrđeno je kako postoje statistički značajne razlike u tri subskale: kompetencijama potrebnim za provođenje sata TZK-a, motivacijskim kompetencijama te osobnim i socijalnim kompetencijama. Učitelji razinu svojih kompetencija za te tri subskale procjenjuju višima u odnosu na studente. Nadalje, istraživanjem je utvrđeno kako ispitanici dijele mišljenje da bi tijekom učiteljskog studija trebalo uvesti više prakse iz kineziološkog područja kako bi se poboljšale i unaprijedile njihove kompetencije. Rezultati istraživanja mogu pomoći u osmišljavanju učinkovitijeg plana i programa Učiteljskih studija usmjerenih poboljšanju kompetencija koje će steći budući učitelji razredne nastave., The teacher’s competencies in the classroom for the Physical education area are divided into generic and subject-specific. Generic competencies refer to general competencies and include theoretical and practical knowledge, while subject-specific competencies refer to the application of knowledge of the substrate science of the subject area in order to perform the set tasks. In previous research, statistically significant differences were found between the assessment of the level of competencies of teachers and students. The aim of this research was to determine the level of competencies of teachers and students required for conducting Physical Education (PE) classes and to determine the differences in the level of assessed competencies between teachers and students. The participants in the research were primary school teachers from Dubrovnik and students of fifth year from Department for Teacher Education. The level of teacher and student competencies for the implementation of PE classes was assessed indirectly using the Croatian version of the Competencies in Physical Education Teaching: Questionnaire (Al-Tawel and AlJaafreh, 2017). The results of the research showed that teachers assess their overall competencies as extremely high (AM = 4.52) and students as high (AM = 4.23). Regarding the subscales of the questionnaire, it was obtained that teachers rate their competencies for the implementation (AM = 4.34), and planning of the PE class (AM = 4.30) as high, and motivational competencies (AM = 4.85) and personal and social competencies (AM = 4.60) as extremely high. Students rate their implementation competencies (AM = 4.22), planning competencies (AM = 4.00) and personal and social competencies (AM=4.17) as high, and motivational competencies rated extremely high (AM = 4.51). Testing the differences, it was determined that there are statistically significant differences in three subscales: competencies required for conducting a PE class, motivational competencies, and personal and social competencies. Teachers rate their competencies for these three subscales higher than students. Furthermore, research has established that examinees share the opinion that during the teachers' study more practice of Kinesiology areas should be introduced to improve and enhance their competence necessary to implement the PE classes. The results of the research can help to design a more effective curriculum of Teacher Education aimed at improving the competencies that will be acquired by future primary school teachers.

Kompetencije učitelja u razrednoj nastavi za tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje dijele se na generičke i predmetno specifične. Generičke kompetencije odnose se na opće kompetencije, a obuhvaćaju teorijska i praktična znanja, dok se predmetno specifične kompetencije odnose na primjenu spoznaja supstratne znanosti predmetnog područja u cilju izvršavanja postavljenih zadaća. U dosadašnjim istraživanjima utvrđene su statistički značajne razlike između procjene razine kompetencija učitelja i studenata. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razinu kompetencija učitelja i studenata koje su potrebne za provođenje sata Tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) te utvrditi razlike u njihovoj razini procijenjenih kompetencija. Istraživanje je provedeno s učiteljima osnovnih škola u Dubrovniku i studentima pete godine Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja. Razina kompetencija procijenjena je indirektno primjenom hrvatske verzije upitnika Kompetencije u Tjelesnom i zdravstvenom području (Competencies in Physical Education Teaching, Al-Tawel i AlJaafreh, 2017). Rezultati istraživanju pokazali su kako učitelji svoje ukupne kompetencije procjenjuju izrazito visokima (AS = 4.52), a studenti visokima (AS = 4.23). Vezano za subskale upitnika, dobiven je rezultat da učitelji visokima procjenjuju svoje kompetencije za provedbu (AS = 4.34) i planiranje sata TZK-a (AS = 4.30), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske (AS = 4.85) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.60). Studenti procjenjuju visokima svoje kompetencije provedbe (AS = 4.22), kompetencije planiranja (AS = 4.00) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.17), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske kompetencije (AS = 4.51). Testiranjem razlika utvrđeno je kako postoje statistički značajne razlike u tri subskale: kompetencijama potrebnim za provođenje sata TZK-a, motivacijskim kompetencijama te osobnim i socijalnim kompetencijama. Učitelji razinu svojih kompetencija za te tri subskale procjenjuju višima u odnosu na studente. Nadalje, istraživanjem je utvrđeno kako ispitanici dijele mišljenje da bi tijekom učiteljskog studija trebalo uvesti više prakse iz kineziološkog područja kako bi se poboljšale i unaprijedile njihove kompetencije. Rezultati istraživanja mogu pomoći u osmišljavanju učinkovitijeg plana i programa Učiteljskih studija usmjerenih poboljšanju kompetencija koje će steći budući učitelji razredne nastave.

U radu je predstavljen jedan primjer upotrebe mobilnih aplikacija u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Pozitivne povratne informacije dobivene anketom ukazuju na opravdanost te svrsishodnost primjene u nastavi te u praćenju treninga. Sukladno postavljenim ishodima u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture upotreba mobilnih aplikacija u nastavi zasigurno se doprinosi ostvarivanju navedenih ishoda te bi trebale biti sastavni dio godišnjeg izvedbenog kurikuluma.

Cilj ovog istraživanja je bio usporediti satnicu nastavnog predmeta Tjelesne i zdravstvene kulture u Republici Hrvatskoj u odnosu na susjedne države. Podaci ovog istraživanja dio su 4th Wordwide Study on Quality Physical Education. Istraživanje je provedeno na uzorku od 108 nastavnika iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Albanije na temelju posebno dizajniranog upitnika. Varijable koje su bile proučavane su satnica tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj školi i srednjoj školi. Rezultati jasno prikazuju da je Republika Hrvatska država koja u svojoj okolici ima najmanju propisanu satnice za nastavni predmet Tjelesne i zdravstvene kulture.

The main goal of the presented study is to examine the connection between body coordination and visual-motor integration and to determine the dynamics of motor development for an integrative approach in Kinesiological Education and Kinesiological Didactics. Following the above, the problem of the possible connection between visual-motor integration and macro motor abilities is posed, which is especially important from the aspect of Kinesiological Education and the possible transfer of the effects of program content to this dimension. The sample of respondents for this study included a total of 110 subjects aged 3 to 10 years. For the analysis of the correlation of two sets of manifest variables, canonical correlation analysis was used to determine the structural correlation of the two sets of variables, i.e. the results of body coordination tests and test results for assessing the degree of visual-motor integration. The results of the presented study show the connection between the two observed dimensions in the preschool period and the tendency of gradual differentiation as a function of time in primary school students. The obtained findings indicate the importance of an integrative approach to the motor development of children and students in the aspects of planning and programming and the implementation of Physical Education.

Smatra se kako su tjelesna aktivnost (TA) i tjelesni fitness (TF) visoko korelirani, ali nedostaju studije koje su to egzaktno utvrdile kod adolescenata. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi povezanost TA i TF kod adolescenata. Uzorak je sačinjavalo je 521 adolescent (363 djevojke) u dobi 14 do 18 godina. Za neizravnu procjenu TA koristio se upitnik PAQ-A, a TF se analizirao testovima eksplozivne snage, fleksibilnosti, repetitivne jakosti trupa i aerobne izdržljivosti. Razina tjelesne aktivnosti značajno je povezana s TF kod djevojčica, ali povezanost je generalno niska (2-14% zajedničkog varijabiliteta). Kod dječaka je povezanost TF s TA niža nego kod djevojčica (4-25% zajedničkog varijabiliteta), a po pojedinim varijablama TF (fleksibilnost) nije dosegla statističku značajnost. TF i TA su statistički značajno povezane, ali nizak postotak zajedničkog varijabiliteta ukazuje kako se samo povećanjem TA neće postići veća razina TF kod adolescenata.

U ovom radu bavili smo se ocjenjivanjem predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura, Glazbena kultura i Likovna kultura te izazovima s kojima se susreću učitelji razredne nastave prilikom ocjenjivanja. Teorijski dio rada započinje definiranjem procesa vrednovanja te ocjenjivanja kao vrste vrednovanja uz svrhu i opasnosti ocjenjivanja. Zatim slijedi teorijski pregled metodičkih specifičnosti predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura, Glazbena kultura i Likovna kultura. Za svaki od navedenih predmeta također su prikazani elementi ocjenjivanja te načini praćenja i provjeravanja napretka učenika. Na posljetku teorijskog dijela rada izdvojeno je nekoliko izazova s kojima se suočavaju učitelji razredne nastave prilikom ocjenjivanja spomenutih predmeta. Empirijskim dijelom rada nastojalo se ispitati mišljenja učitelja razredne nastave o ocjenjivanju odgojnih predmeta. U radu je prikazano istraživanje u kojem su sudjelovali sudionici iz tri različite hrvatske škole. Naglasak u istraživačkim pitanjima bio je na izazovima koji se javljaju prilikom ocjenjivanja poput neujednačenosti ocjena različitih učitelja, nedostatka objektivnosti, kompetentnosti učitelja, njihove osobne jednadžbe, manjkavosti brojčanog ocjenjivanja u odgojnim predmetima te potencijalnog utjecaja okoline na ocjenjivanje. Rezultati istraživanja pokazali su kako je jedan od većih izazova koji predstavljaju problem učiteljima nemogućnost objektivnog ocjenjivanja odgojnih predmeta. Također, učitelji su mišljenja kako ocjene iz tih predmeta ne odražavaju realno znanje učenika te da brojčano ocjenjivanje nije adekvatan način pridavanja vrijednosti praćenju napretka učenika, već da bi se ono trebalo bilježiti opisno. Nadalje, rezultati istraživanja pokazali su nesrazmjer dojma učitelja o njihovoj osobnoj jednadžbi te ocjenama koje su davali. In this paper, we analyzed grading system in Physical Education, Music and Art, as well as the challenges with which primary school teachers are faced. Theoretical part of the paper begins by defining the terms evaluation and grading as part of the evaluation process together with the purpose of grading and hazards it may cause. This is followed by the theoretical review of methodically specific characteristics of Physical Education, Music and Art. For each of the mentioned subjects, we have described elements of grading, as well as the ways of monitoring and examining the students’ progress. In the end of the theoretical part of the paper we have abstracted a few challenges with which primary school teachers are faced while giving grades. In the empirical part of the paper, we sought to learn the opinions of primary school teachers about grading in Physical Education, Music and Art. The paper presents a research in which teachers from three different schools in Croatia participated. The emphasis in the research questions was put on challenges that emerge in the process of grading, such as inconsistencies in grading performed by different teachers, lack of objectivity, teaching competencies, their personal traits, deficiencies in numerical grading system concerning Physical Education, Music and Art, as well as potential influence of other people in the environment. The results have shown that one of the biggest challenges which are problematic for teachers is the inability to grade in a more objective manner. In addition to this, teachers do not consider grades in Physical Education, Music and Art to be a real representation of students’ knowledge. They add that numerical grading system is not adequate for this type of subjects and that these subjects should be evaluated descriptively. Furthermore, the results have also shown the disproportion between the teachers’ perception about their personal traits and the grades that they had given in the research.

Tema ovog diplomskog rada su vanjski ograničavajući čimbenici u nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture. Zadaća Tjelesne i zdravstvene kulture prvenstveno se ogleda u povoljnom utjecaju na morfološke, motoričke i funkcionalne sposobnosti učenika kao i kognitivne i konativne dimenzije. Upravo zbog navedenog, sat Tjelesne i zdravstvene kulture treba biti pomno organiziran i proveden. Cilj ovog rada je istražiti vanjske ograničavajuće čimbenike i kvalitetu nastave Tjelesne i zdravstvene kulture na uzorku od 70 učitelja razredne nastave s područja Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske županije putem anonimnog upitnika koji se sastojao od 23 varijable. Temeljem dobivenih rezultata možemo zaključiti kako učiteljima od svih vanjskih ograničavajućih čimbenika najveći izazov predstavljaju oni materijalne prirode. Iako materijalni uvjeti rada na području dviju spomenutih županija i nisu tako loši, ipak su potrebna određena ulaganja, posebice kada govorimo o raznim tehničkim sredstvima i pomagalima kao i spravama. Temeljni problem se ogleda u nedostupnosti školskih dvorana bez kojih je nemoguće provesti određene sadržaje nastave Tjelesne i zdravstvene kulture propisane Kurikulumom. Rezultatima je utvrđena razlika u stavovima vezanim za ograničavajuće čimbenike između učitelja s manje i više radnog iskustva. Statistički značajne razlike utvrđene su za stav prema kojem učitelji s više radnog iskustva smatraju kako im prisutnost ograničavajućih čimbenika zahtjeva uz redovito, dodatno vrijeme i napor prilikom pripremanja za nastavni sat Tjelesne i zdravstvene kulture u odnosu na učitelje s manje radnog iskustva. Osim spomenutog, vidljivo je kako postoje statistički značajne razlike u procjeni ograničavajućih čimbenika između mlađih i starijih učitelja. Mlađi učitelji smatraju kako ih nedostatak materijalnih uvjeta u većoj mjeri ograničava prilikom planiranja i provođenja nastave Tjelesne i zdravstvene kulture u odnosu na starije učitelje te zbog toga često moraju primjenjivati zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada i ulagati dodatni trud. The topic of this thesis is the external limiting factors in the teaching of Physical Education and Health. The task of P.E. is primarily reflected in the favorable influence on the morphological, motor and functional abilities of students as well as the cognitive and conative dimensions. Precisely because of the above, the Physical Education class should be carefully organized and conducted. The aim of this thesis is to explore external limiting factors and the quality of teaching P.E. in a sample of 70 primary school teachers from Splitsko-dalmatinska and Šibensko-kninska tribal state through an anonymous questionnaire consisting of 23 variables. Based on the obtained results, we can conclude that the most challenging of all external limiting factors for teachers are those of a material nature. Although the material working conditions in the area of the two mentioned tribal states are not so bad, certain investments are still needed, especially when we are talking about various technical means and aids as well as devices. The basic problem is reflected in the unavailability of school halls, without them it is impossible to implement certain contents of P.E. prescribed by the Curriculum. The results found a difference in attitudes related to limiting factors between teachers with less and more work experience. Statistically significant differences were found for the attitude according to which teachers with more work experience consider that the presence of limiting factors requires from them additional time and effort to prepare the lesson. In addition to the above, it is evident that there are statistically significant differences in the assessment of limiting factors between younger and older teachers. Younger teachers believe that the lack of material conditions limits them to a greater extent when planning and conducting P.E. classes and therefore they often have to apply more demanding methodological organizational forms of work and invest extra effort.

Tema ovog diplomskog rada je „Tjelesna aktivnost i slobodno vrijeme učenika“. Na početku rada navedene su bitne činjenice, definicije i važnost bavljenja tjelesnom aktivnošću u slobodno vrijeme, a u nastavku rada analizirana je tjelesna aktivnost učenika u slobodno vremenu na temelju provedenih istraživanja. Naglasak je stavljen na učenike nižih razreda, no uključeni su i učenici starije školske dobi. Dobivenim se podacima može utvrditi kako se sve manje učenika bavi nekom tjelesnom aktivnošću u slobodno vrijeme, no većina učenika nižih razreda, još uvijek, prakticira tjelesne aktivnosti u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije. S porastom godina smanjuju se minute u kojima su učenici tjelesno aktivni zbog različitih obveza. Ovim radom naglašena je važnost tjelesne aktivnosti i poticanje učenika, učitelja i roditelja na svakodnevnu tjelesnu aktivnost. The topic of this thesis is „Pupils' physical activity and free time“. At the beginning of this thesis, it is referred to the important facts, definitions, and importance of physical activity in free time. Later, based on the research that is already conducted, it is gained an insight into physical activity and free time. The emphasis is put on pupils' from first to fourth grade, but there are, also, concluded older pupils'. Overall, it is found that fewer students engage in physical activity during their free time, but most pupils' from first to fourth grade still practice physical activity according to the recommendations of the World Health Organization. With this thesis, it is important to emphasize the importance of physical activity and encourage pupils, teachers, and parents to engage in daily physical activity.

Cilj ovog rada bio je istražiti na koji način skriveni kurikulum nastave Tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnim školama u Republici Hrvatskoj pridonosi reprodukciji rodnih stereotipa. Odabran je kvalitativni nacrt istraživanja. Istraživanje je uključivalo provođenje pet intervjua s nastavnicima koji u hrvatskim osnovnim školama provode nastavu Tjelesne i zdravstvene kulture, a za potrebe istraživanja izrađen je originalni protokol provođenja intervjua. Iako je nastava Tjelesne i zdravstvene kulture mjesto na kojem se rodni stereotipi mogu i reproducirati i preispitati, ovo je istraživanje naišlo samo na njihovo reproduciranje. Ispitanici u istraživanju te su stereotipe reproducirali na nekoliko načina. Svi su ispitanici učenike odvajali po spolu, a tu su razliku dodatno simbolički naglašavali zahtijevanjem različite odjeće od djevojčica, odnosno dječaka. Nadalje, nastavnici su reproducirali rodne stereotipe kroz korištenje prostora, gdje je većina prostora uvijek pripadala dječacima. Na kraju, nastavnici su različito percipirali djevojčice i dječake, gdje je percepcija dječaka u sportskim aktivnostima uvijek bila povoljnija. Nastavnici su umanjivali interes djevojčica za sport, što je u mnogim slučajevima vodilo do zanemarivanja njihovih interesa na nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture. Nastavnici su također određene aktivnosti smatrali muževnima, odnosno ženstvenima, zbog čega se i sam kurikulum nastave Tjelesne i zdravstvene kulture razlikovao za djevojčice i dječake. Iako je istraživanje pokazalo da su nastavnici u teoriji svjesni štetnih spolnih i rodni stereotipa, u praksi manjak refleksije dovodi do reproduciranja istih. The aim of this paper was to investigate the ways in which the hidden curriculum in teaching Physical Education in primary schools in the Republic of Croatia contributes to the reproduction of gender stereotypes. For this paper, a qualitative research design was selected. The research process consisted of conducting five interviews with teachers who teach Physical Education in Croatian primary schools. For the purposes of this research, an original interview design was developed. Although Physical Education can be a space where gender stereotypes can be both reproduced and re-examined, this research found only their reproduction. Respondents in the study reproduced these stereotypes in several ways. All respondents separated students by gender, and this difference was further symbolically emphasized by requiring different gym clothes from girls and boys. Furthermore, teachers reproduced gender stereotypes through their use of space, where boys were the ones who took up most of the space. Lastly, teachers had different perceptions of girls and boys, where boys were always perceived more favorably in sports activities. Teachers diminished girls’ interest in sports, which in many cases led to the neglect of their interests in Physical Education classes. Teachers also considered certain activities to be either masculine or feminine, which is why the curriculum for Physical Education differed for girls and boys. Although this research has shown that teachers are aware of harmful gender stereotypes in theory, a lack of reflection in practice led to their reproduction.

The focus on the development of technical and tactical skills and on the enjoyment and involvement of students has grown in the recent years. It has been shown how schools fail to provide adequate support to the development of such abilities during the teaching-learning processes. The principal aim of this study was to estimate the effects of a Tactical Game Model (TGM) on tactical skills (in relation to an invasion game: football and a net game: volleyball) and on the affective domain of learning in primary-school children. The sample of participants included 70 primary-school pupils attending the fourth grade (mean age: 8,9 years). The duration of the protocol was 22 weeks (2 lessons per week). In order to analyse the impact on tactical skills and affective domain of learning, the Team Sport Assessment Procedure (TSAP) and the Physical Activity Enjoyment Scale (PACES-IT) were used. Repeated Measure ANOVA (RM-ANOVA) on TSAP variables revealed a significant model regarding the effect of the TGM on the development of tactical skills [football: F=12,2 (p, Posljednjih je godina sve veći fokus na razvoju tehničkih i taktičkih vještina te na zadovoljstvu učenika i njihovoj želji za sudjelovanjem. Dokazano je kako škole ne pružaju odgovarajuću potporu razvoju takvih sposobnosti tijekom odgojno-obrazovnog procesa. Glavni cilj ovog istraživanja bio je procijeniti utjecaj Modela taktike igre (TGM) na taktičke vještine (u odnosu na invazivne sportske igre: nogomet i sportske igre koje uključuju mrežu: odbojka) te na afektivno područje učenja kod djece osnovnoškolskog uzrasta. Uzorak ispitanika obuhvatio je 70 učenika četvrtih razreda osnovne škole (prosječna dob: 8,9 godina). Protokol je trajao 22 tjedna (2 sata tjedno). Kako bi se analizirao utjecaj na taktičke vještine i afektivno područje učenja, korišteni su Team Sport Assessment Procedure (TSAP) i Physical Activity Enjoyment Scale (PACES-IT). ANOVA za ponovljena mjerenja (RM-ANOVA) za varijable TSAP otkrila je važan model u odnosu na utjecaj TGM-a na razvoj taktičkih vještina [nogomet: F = 12,2 (p

Cilj ovog rada bio je: (1) usporediti utjecaj strukturiranog skakačkoga treninga u trajanju od osam tjedana s utjecajem redovnog programa Tjelesne i zdravstvene kulture na pokazatelje živčanomišićne izvedbe kod dječaka sedmih i osmih razreda osnovne škole različite biološke dobi; te (2) istražiti utjecaj biološke dobi na veličinu učinka strukturiranog skakačkoga treninga tijekom istog vremenskog razdoblja. Izračunom vrijednosti vremenskog odmaka od dobi pri vršnoj brzini prirasta tjelesne visine, za 126 ispitanika određena je biološka dob te su inicijalno podijeljeni u skupinu biološki mlađih (vremenski odmak od dobi pri vršnoj brzini prirasta tjelesne visine < 0) i skupinu biološki starijih (vremenski odmak od dobi pri vršnoj brzini prirasta tjelesne visine > 0) ispitanika. Potom su slučajnim odabirom te dvije skupine po biološkoj dobi dalje podijeljene na eksperimentalne odnosno kontrolne skupine. Ispitanici iz eksperimentalnih skupina sudjelovali su u skakačkoj trenažnoj intervenciji dva puta tjedno kroz osam tjedana, dok su ispitanici iz kontrolnih skupina nastavili pratiti redovan program Tjelesne i zdravstvene kulture. Prije početka i po završetku trenažne intervencije procjenjivale su se: visina skoka iz čučnja (cm), visina skoka s pripremom (cm) te indeks reaktivne jakosti (mm/ms) za procjenu skakačke izvedbe; vrijeme sprinta na 20 metara (s) za procjenu sprinterske izvedbe; te izokinetička jakost mišića opružača potkoljenice dominantne noge (vršni moment sile (Nm)) za procjenu jakosti mišića opružača potkoljenice. Po završetku osmotjedne intervencije, obje eksperimentalne skupine ostvarile su značajan napredak u pokazateljima živčanomišićne izvedbe (gdje je p < 0,05; d = 0,28 – 1,00), dok promjene u pokazateljima živčanomišićne izvedbe kod kontrolnih skupina nisu bile značajne (svi p ≥ 0,05; d = -0,14 – 0,15). Serije univarijatnih analiza varijance (ANOVA) za ponovljena mjerenja pokazale su sljedeće: (1) napredak u svim pokazateljima živčanomišićne izvedbe bio je evidentno veći kod dječaka koji su sudjelovali u skakačkoj trenažnoj intervenciji naspram dječaka koji su pratili program Tjelesne i zdravstvene kulture, i (2) razlike u napretku između inicijalnog i finalnog mjerenja između biološki mlađih i biološki starijih ispitanika iz eksperimentalnih skupina uočene su samo za indeks reaktivne jakosti iako je, promatrano kroz analize unutar skupina, u svim pokazateljima živčanomišićne izvedbe kod biološki mlađih ispitanika primijećen trend većeg napretka u odnosu na biološki starije vršnjake. Rezultati ovog istraživanja pokazali su kako određene važne sastavnice tjelesne pripremljenosti zdravih netreniranih dječaka osnovnoškolskog uzrasta kronološke dobi 12-14 godina mogu biti akutno poboljšane dobro strukturiranom skakačkom trenažnom intervencijom i čini se da biološka dob igra u najmanju ruku ograničenu ulogu u usmjeravanju tih poboljšanja. The purpose of this study was two-fold: (1) to compare the effects of an eight week structured jump training program to the effects of the regular physical education program on measures of neuromuscular performance in boys of different maturity status attending grades 7 and 8 of the elementary school; and (2) to explore the impact of the biological age on the magnitude of the effect of structured jump training program during the same period. Peak high velocity (PHV) maturity offset value was used to determine biological age for one hundred and twenty-six participants who were initially categorized into two maturity groups: a pre-PHV group (age at PHV < 0,0) and a post-PHV group (age at PHV > 0,0). Then, they were randomly assigned to experimental and control groups. Experimental groups participated in jump training program through eight weeks, while control groups continued with their regular physical education lessons. Squat jump height (cm), countermovement jump height (cm), and reactive strength index (mm/ms) as the indicators of jumping performance; 20-m sprint time (s) as an indicator of sprinting performance, and isokinetic strength of the knee extensors of the dominant leg (peak torque (Nm)) as an indicator of the function of the knee extensor muscles, were assessed pre- and post-intervention. Following the eight-week intervention, both pre- and post-PHV jump training groups made significant gains in measures of neuromuscular performance (where p < 0,05; d = 0,28 – 1,00), while changes in these measures of neuromuscular performance in the control groups were not significant (all p ≥ 0,05; d = -0,14 – 0,15). A series of repeated measures analyses of variance (ANOVA) indicated that: (1) the improvements in all measures of neuromuscular performance were evidently greater in jump training than in control group, and (2) maturity-related differences between jump training groups were observed only for reactive strength index although, based on the within-group analyses, a trend of greater progress in all measures of neuromuscular performance was observed in pre-PHV boys compared to their post-PHV peers). This study proved that certain important components of physical fitness in healthy untrained 12-14-year-old schoolboys may be acutely enhanced through a well-structured jump training intervention and that maturity seems to at least play a limited role in directing these enhancements.

Cilj ovoga rada je utvrditi stavove roditelja školske djece grada Slavonskoga Broda u dobi od 10 do 12 godina, prema navedenim tvrdnjama; Materijalni uvjeti rada u školi i široj društvenoj zajednici, gradu te kvaliteti stručnoga kadra u školskom sustavu i sportu; Svakodnevna tjelesna aktivnost roditelja i njihove djece; Stav roditelja prema predmetu Tjelesne i zdravstvene kulture, izvannastavnim i izvanškolskim sportskim aktivnostima; Psihološki aspekt tjelovježbe; Sportske aktivnosti roditelja i djece iziskuju nepotreban i prevelik financijski izdatak te dodatno opterećenje za djecu. Istraživanje je provedeno na uzorku od 111 roditelja djece u dobi od 10 do 12 godina iz Slavonskoga Broda. U okviru istraživanja korišten je internetski, anonimni, šifrirani anketni upitnik. Rezultati istraživanja pokazali su da se veći broj ispitanika slaže da Slavonski Brod ima izvrsne uvjete za bavljenje sportom (50,5 %), da svakodnevna tjelovježba ima pozitivan učinak na psiho-fizički razvoj pojedinca (61,3 %), te da su roditelji svakodnevno tjelesno aktivni više od 60 minuta. Ne slažu se da dodatno bavljenje sportskim aktivnostima roditelja i djece iziskuje nepotreban financijski i vremenski trošak (42,3 %) i da je predmet Tjelesne i zdravstvene kulture manje važan u odnosu na ostale nastavne predmete (50,5 %)

Ples je jedna od najprimjerenijih i najprirodnijih aktivnosti za djecu. Osim što ih ples zabavlja, ima višestruko pozitivan utjecaj na njihov razvoj. Svakom je djetetu urođena želja za ritmičkom potrebom i plesom učenici neverbalno komuniciraju i izražavaju emocije. U nastavi tjelesne i zdravstvene kulture predviđena je cjelina ritmičke i plesne strukture te vježbanjem tih struktura, usvajanje plesnih elemenata uz glazbu kod učenika se razvija pravilno držanje tijela, ritmičnost i dinamičnost, izražajnost izvođenja pokreta, kreativnost i stvaralaštvo. Dijete kroz pokret i ples zadovoljava sve svoje potrebe, a ples i glazba uvelike pomažu kontroli pokreta tijela te spoznaji sebe i svojih mogućnosti. U radu je prikazan razvoj plesa od davnina, navedena jest teorija Rudolfa Labana o umjetnosti pokreta, opisani su kurikuli tjelesne i zdravstvene kulture i plesnih škola, zatim su objašnjeni razvojni stupnjevi djece te antropološke karakteristike koje se razvijaju plesom i struktura tijela u pokretu. Naglasak u ovom radu jest uvođenje plesnih pokreta u nastavu tjelesne i zdravstvene kulture, od jednostavnijih ka složenijima kako bi ih svako dijete moglo naučiti, usvojiti i primijeniti iskoristivši njihove pozitivne učinke na razvoj sposobnosti. Upravo je zato izdvojen prijedlog integracije plesnih pokreta u nastavu tjelesne i zdravstvene kulture po razredima od prvog do četvrtog razreda osnovne škole. Uvođenjem predloženih plesnih pokreta u niže razrede osnovne škole dijete će se cjelovito razvijati. Pokreti su pomno izabrani da slijede razvojnu dob te u skladu s tim i mogućnosti djece. Ples pospješuje razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, razvija kreativnost, oslobađa dijete određenih strahova te utječe na psihofizički razvoj djeteta u cijelosti, a i utječe na socijalne vještine, omogućuje djetetu bolju suradnju s ostalom djecom i uključenost u društvo.

The purpose of this study was to determine the effects of an experimental treatment on morphological characteristics as well as basic and specific motor abilities of young karate trainees. 12 morphological, 12 basic motor variables and 5 specific motor variables were applied on 82 boys aged 10-12 years. There were statistically significant differences in morphological characteristics at p, Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi utjecaj eksperimentalnoga programa vježbanja na morfološke karakteristike, bazične i specifične motoričke sposobnosti kod mladih polaznika treninga karatea. Na uzorku 82 dječaka, u dobi od 10 do 12 godina, primijenjeno je 12 morfoloških, 12 bazičnih i 5 specifičnih motoričkih testova. Utvrđeno je da postoje statistički značajne razlike (p < 0,001) u testovima za procjenu morfoloških karakteristika. Najveći učinci transformacijskoga procesa vježbanja uočavaju se na varijabli kožnih nabora koji su nakon kineziološkoga tretmana bili znatno niži. Uočene su i statistički značajne (p < 0,001) razlike kod 8 testova za procjenu motoričkih sposobnosti te za jednu varijablu na nivou značajnosti p < 0,05. Međutim, nije bilo statistički značajne razlike kod testa taping nogom i ravnoteža na jednoj nozi. Rezultati ukazuju kako su postignuti sasvim zadovoljavajući učinci, posebice kod onih sposobnosti koje nisu jako genetski determitirane, što se može smatrati značajnim doprinosom znanosti o sportu i teoriji sporta te sportskoga treninga karatea.

U ovom radu opisan je sadržaj atletike, njezini elementi i važnost istih te zastupljenost u primarnom obrazovanju. U prvom dijelu govori se o začecima atletike kao sporta, prvim Olimpijskim igrama te ostalim atletskim natjecanjima koja se održavaju u svijetu. Zatim su opisane značajke profesionalne atletike, njene discipline i podjela kategorija prema dobi za prisustvovanje na natjecanjima. U sljedećem poglavlju govori se o školskoj atletici, odabranim disciplinama za učenike ovisno o njihovoj dobi te o atletici kao izvannastavnoj aktivnosti. Nakon toga opisuje se antropološki status učenika te njihova povezanost sa atletskim sadržajima što se također kontinuirano prati i mjeri u odgojno-obrazovnom sustavu kroz nastavu Tjelesne i zdravstvene kulture. Tim nastavnim predmetom učenici stječu pozitivan stav prema sportu kao alatu za osobni razvoj, ali i za društveni razvitak među vršnjacima. Zatim se detaljno obrađuje spomenuti predmet sa gledišta predmetnog kurikuluma i nastavnog plana i programa te zastupljenost atletskog sadržaja u nastavi. Obraća se pozornost i na stajalište učitelja prema nastavnom predmetu te njihov utjecaj na učenikova postignuća i razvitak.

Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi utjecaj eksperimentalnoga programa vježbanja na morfološke karakteristike, bazične i specifične motoričke sposobnosti kod mladih polaznika treninga karatea. Na uzorku 82 dječaka, u dobi od 10 do 12 godina, primijenjeno je 12 morfoloških, 12 bazičnih i 5 specifičnih motoričkih testova. Utvrđeno je da postoje statistički značajne razlike (p < 0, 001) u testovima za procjenu morfoloških karakteristika. Najveći učinci transformacijskoga procesa vježbanja uočavaju se na varijabli kožnih nabora koji su nakon kineziološkoga tretmana bili znatno niži. Uočene su i statistički značajne (p < 0, 001) razlike kod 8 testova za procjenu motoričkih sposobnosti te za jednu varijablu na nivou značajnosti p < 0, 05. Međutim, nije bilo statistički značajne razlike kod testa taping nogom i ravnoteža na jednoj nozi. Rezultati ukazuju kako su postignuti sasvim zadovoljavajući učinci, posebice kod onih sposobnosti koje nisu jako genetski determitirane, što se može smatrati značajnim doprinosom znanosti o sportu i teoriji sporta te sportskoga treninga karatea.

Učestala pojava korelacije u razrednoj nastavi ima pozitivan utjecaj na učenike. Ovim istraživanjem ispituje se mogućnost korelacije nastave Likovne kulture s nastavom Tjelesne i zdravstvene kulture. Uzorak istraživanja se sastojao od jedanaestero učenika četvrtoga razreda Osnovne škole „Vladimir Nazor“ u Komletincima. Učenici su imali zadatak crtačkom tehnikom flomasteri nacrtati sportaša u pokretu. Učenički radovi analizirani su s obzirom na postavljeni zadatak i istraživačka pitanja. Dobiveni rezultati pokazali su da je moguća korelacija nastave Likovne kulture s nastavom Tjelesne i zdravstvene kulture te da su učenici uspjeli interpretirati pokret crtajući udove sportaša u određenim položajima koji daju dojam kretanja. Frequent correlation in first to fourth class has positive influence on students. With this research is tested the possibility of correlation in teaching Art with Physical education. The research was consisted on eleven students from the fourth class of Elementary school „Vladimir Nazor“ Komletinci. The students had the assigment to, in drawing technique with felt pen, draw an athlete in movement. Students work were analyzed considering the set task and research questions. The received results showed that the correlation of Art with Physical education is possible, and that the students succeeded to interpret the movement drawing the limbs of athlete in certain position which gives the impression of movement.

Učenici s oštećenjem vida integrirani su u redovne osnovne škole i nastavu pohađaju prema redovnom programu uz individualizirani pristup. Nastava Tjelesne i zdravstvene kulture značajno utječe na razvoj morfoloških, motoričkih i funkcionalnih obilježja učenika. Cilj ovog diplomskog rada je individualizirati i prilagoditi program Tjelesne i zdravstvene kulture učenicima s oštećenjem vida. U radu su definirana oštećenja vida, njihovi uzroci te simptomi koji mogu ukazati na postojanje teškoća s vidom. Prikazane su karakteristike učenika s oštećenjem vida, značajke njihovog motoričkog razvoja te najčešće bolesti oka. Kako bi slijepi i slabovidni učenici mogli ostvariti svoj potencijal, nastavu je potrebno individualizirati. Individualizirani pristup u nastavi omogućava prilagodbu zadataka stvarnim potrebama djeteta, čime se ostvaruje maksimalni mogući uspjeh. Individualizacija se provodi prilagodbom prostora, opreme i motoričkih aktivnosti. Redovito tjelesno vježbanje smanjuje mogućnost nastanka dodatnih zdravstvenih komplikacija, stoga bi učitelji svakodnevno trebali motivirati učenike na redovito bavljenje kineziološkim aktivnosti i izvan škole. Rad sadrži preporuke za sat Tjelesne i zdravstvene kulture te Godišnji izvedbeni plan i program za drugi razred osnovne škole prilagođen učenicima s oštećenjem vida. Students with visual impairments are integrated into regular primary schools and attend classes according to the regular program with an individualized approach. Physical education significantly influences the development of morphological, motor and functional characteristics of students. The aim of this thesis is to individualize and adapt the program of Physical Education to students with visual impairments. The paper defines visual impairments, their causes and symptoms that may indicate the presence of visual dificulties. The characteristics of students with visual impairments and their motor development, as well as the most common eye diseases are presented. In order for blind and partially sighted students to realize their potential, teaching needs to be individualized. An individualized approach in teaching enables the adjustment of tasks to the real needs of the child, thus achieving the maximum possible success. Individualization is carried out by adapting space, equipment and motor activities. Regular physical exercise reduces the possibility of additional health complications, so teachers should motivate students on a daily basis to engage in regular kinesiological activities outside of school. The paper contains recommendations for the Physical Education class and the Annual Implementation Plan and Program for the second grade of primary school adapted to students with visual impairments.

Tema ovog diplomskog rada su relacije izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti na motoričke sposobnosti učenika. Slobodno vrijeme je bitan dio života svakog čovjeka pa tako i učenika. Škola kao odgojno – obrazovna ustanova nastoji uključiti učenike u izvannastavne i izvanškolske aktivnosti u svrhu očuvanja zdravlja. Cilj je ovog rada analizirati utjecaj izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti na motoričke sposobnosti na temelju već provedenih istraživanja. Prema rezultatima istraživanja može se zaključiti da izvannastavne i izvanškolske aktivnosti pozitivno djeluju na razvoj morfoloških karakteristika, funkcionalnih i motoričkih sposobnosti učenika. Provođenje ovakvih vrsta aktivnosti pomaže očuvanju zdravlja i zdravih navika, prevenciji pretilosti i različitih bolesti, regulaciji tjelesne mase te smanjenju potkožnog masnog tkiva. The topic of this thesis is the impact of extracurricular and leisure time on pupils' motor skills. Free time is an important part of any person's life, and thus a pupil's life. As an educational institution, school seeks to include pupils in extracurricular activities for the purpose of health preservation. This thesis aims to examine the impact of extracurricular and leisure time activities on motor abilities based on research already performed. Based on the obtained results, it can be concluded that extracurricular and leisure time activities have a positive impact on the development of pupils' morphological characteristics, aerobic capacities and motor abilities. Furthermore, the implementation of such activities helps preserve health and healthy habits, prevent obesity and various conditions, regulate body weight and reduce adipose tissue.

Nastava Tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) implementirana je u odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske s iznimkom strukovnog kurikuluma za stjecanje kvalifikacije medicinska sestra opće njege/ medicinski tehničar opće njege iz 2011. Smatrali smo vrijednim istražiti postoji li neposredan učinak izostanka nastave TZK na učeničke stavove prema istoj. Istraživanje je provedeno kao presječno (cross-sectional) istraživanje anonimnim anketnim upitnicima. U istraživanju je sudjelovao/la 231 učenik/ca trećih, četvrtih i petih razreda Medicinske škole u Rijeci. Navedeni rezultati istraživanja ukazuju da nema statistički značajne razlike između ispitivane i kontrolne skupine u stavovima prema nastavi TZK.

Opširnim i značajnim udžbenikom "Opisi nastavnih tema i kriteriji ocjenjivanja - tjelesna i zdravstvena kultura u razrednoj nastavi" dr.sc. Kamenka Živčić i dr.sc. Nevenka Breslauer daju veliki doprinos kineziološkoj znanosti. Ovaj udžbenik zasnovan je na naučnim i stručnim saznanjima koja omogućavaju lakše provođenje nastave, jer su u njemu vrlo uspješno, s mnogo znanja, preciznosti i dosljednosti autori prezentirali izvedbu tehnike pojedinih bazičnih oblika kretanja i kretnih struktura u pojedinim sportovima, te dali velik broj informacija o načinima njihovog učenja. Autori su vrlo uspješno izložili problematiku djela, poštujući pri tome hijerarhijski princip između poglavlja višeg i nižeg ranga. Sva poglavlja se, kako u cjelini tako i u pojedinim dijelovima, logički nadovezuju jedno na drugo, a sva zajedno čine zaokruženu cjelinu. Autori su naročito dobro obradili poglavlje koje se odnosi na stručnu terminologiju, odlično su dati slikoviti prikazi opisanih položaja i pokreta. Prije svega je potrebno naglasiti sustavni prikaz položaja i kretanja tijela, kakvih je do sada malo u sličnim publikacijama. Prezentirani su osnovni položaji i kretanja tijela, što omogućuje lakše i uspješnije učenje i uvođenje u sport i tjelesno vježbanje. Autori su koristili suvremenu literaturu koja plijeni svojom sveobuhvatnošću i aktualnošću. Literatura sadrži 140 (sto četrdeset) stranih i domaćih autora. Ovakav obim literature dodatno upućuje na proširivanje stečenog znanja, a time i na permanentnu obuku koja je uvijek potrebna kako bi se što bolje i uspješnije provodili i ostvarili ciljevi i zadaci tjelesne i zdravstvene kulture. Čitajući ovaj udžbenik, stječe se dojam da su autori uspjeli budućim čitateljima maksimalno umanjiti napore oko razumijevanja prezentirane problematike jer su je svojim jednostavnim, konciznim, sustavnim i primjerenim objašnjenjima uspjeli približiti velikom broju budućih čitatelja. Ovo djelo predstavlja sintezu najnovijih saznanja iz područja kinezioloških znanosti - nastave tjelesne i zdravstvene kulture i daje doprinos rasvjetljavanju tretiranih problema, predstavlja doprinos sportskoj teoriji i praksi u domeni kineziološkog pristupa tjelesne i zdravstvene kulture.

The sample consisted of 121 respondents from fifth and sixth-grade elementary schools from the City of Zadar. A research was conducted to determine the differences between students who, in addition to physical education and health education, also attend some other form of extracurricular sports activity. By conducting a descriptive analysis, we obtained results that show us that male students engaged in extracurricular activity achieved 21.28% better average results than respondents who do not engage in extracurricular activities. Female respondents engaged in extracurricular activities achieved 9.16% better results than respondents who did not engage in extracurricular activities (better scores in the test to assess functional ability (F6 test)). Using the t-test, we found that empirical levels of significance were statistically significant (p = 0.000) for all respondents in both sexes in functional abilities (F6 test). The authors can claim that students attending some forms of extracurricular sports activity have a better score in the variable F6. By performing regression analysis, authors cannot predict the result in the F6 test based on anthropometric characteristics of body height (TV) and body weight (TT). To improve the functional abilities of students, each teacher should encourage them to attend some additional forms of extracurricular sports activities in the form of improving the overall anthropological status.

Naviku bavljenja tjelesnom aktivnošću potrebno je razvijati od najranije dobi. Stvaranjem pozitivnih stavova o tjelesnom vježbanju osiguravamo djeci da žive zdraviji i kvalitetniji život. Nastava tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) omogućuje učenicima razvoj motoričkih sposobnosti i usvajanje motoričkih znanja te razumijevanje važnosti bavljenja nekom tjelesnom aktivnošću. Ispitivanjem stavova učenika dobivamo povratne informacije koje se mogu koristiti u svrhu unapređenja nastave te u svrhu boljeg razumijevanja potreba učenika. Cilj ovoga diplomskog rada bio je utvrditi stavove učenika osnovnih škola o predmetu tjelesne i zdravstvene kulture, te razlike u stavovima s obzirom na dob (4. i 8. razred) i s obzirom na spol (učenici i učenice). Sekundarni cilj bio je utvrditi razlike s obzirom na dob i spol u pojedinim varijablama samopoimanja koje su bitne za predmet tjelesne i zdravstvene kulture. Istraživanje je provedeno u četiri osnovne škole na području grada Zadra. U istraživanju su sudjelovala 292 učenika, polaznici četvrtih i osmih razreda osnovne škole. Za potrebe istraživanja kreiran je anketni upitnik. Rezultati istraživanja su pokazali kako učenici imaju pozitivne stavove prema predmetu tjelesne i zdravstvene kulture, te ga smatraju zanimljivim, razumljivim i korisnim. Predmet tjelesne i zdravstvene kulture ne smatraju teškim i većini učenika je omiljen predmet. Nadalje, rezultati istraživanja ukazuju postojanje razlika s obzirom na dob i s obzirom na spol učenika. Učenici imaju pozitivnije stavove prema nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u odnosu na učenice, dok učenici četvrtih razreda imaju pozitivnije stavove u donosu na učenike osmih razreda. Također, utvrđeno je da postoje razlike u pojedinim dimenzijama samopoimanja učenika s obzirom na dob i razlike u pojedinim dimenzijama samopoimanja učenika s obzirom na spol. The habit of practicing physical activity should be developed from an early age. By creating positive attitudes toward physical exercise we can provide children to live healthier and better life. Physical education (PE) enables students to develop their motor skills and abilities as well as to understand the importance of practicing physical activities. Examining students´ attitudes will give us feedback which can be used to improve teaching and to better understand students´ needs. The aim of this diploma thesis was to determine the attitudes of primary school students toward the subject of physical and health education and to examine age and gender differences. The secondary aim was to determine age and gender differences in individual variables of self-concept that are essential for the subject of physical and health education. The study was conducted in four primary schools in the city of Zadar. The study involved a total of 292 fourth and eighth grade students. For the purpose of this study an anonymous questionnaire was created. The results showed that students have positive attitudes towards the subject of physical and health education, and consider it interesting, understandable and useful. Furthermore, the subject of physical education is not considered difficult and it is favorite subject to majority of students. Our findings also showed that there are age and gender differences in students´ attitudes toward the subject of physical education. Male students have more positive attitudes toward the physical education than female students and fourth-grade students have more positive attitudes than eighth grade students. The results also showed that there are differences in the individual dimensions of the students selfconcept in terms of age and gender differences.

Djeci s posebnim potrebama vrlo je važno posvetiti puno pažnje. Takvoj djeci podrška odraslih, vršnjaka i odgajatelja daje motivaciju za daljnje napredovanje i razvoj. Bitno je uključiti ovakvu djecu u rad kako bi im se jačalo samopouzdanje i motivacija. Uključivanjem djece s teškoćama u sadržaj tjelesne i zdravstvene kulture uvelike potiče djecu na tjelesni rad i aktivnost. Rad s djecom s teškoćama u razvoju na satu tjelesne i zdravstvene kulture je tematika kojom se bavi ovaj završni rad. U radu će biti prikazane definicije samih temeljnih pojmova te vrste teškoća u razvoju. Nadalje, definirat će se i objasniti inkluzivno obrazovanje, a nakon toga i sama uloga tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Najvažniji dio rada prikazuje prilagodbu tjelesnih aktivnosti djeci s posebnim potrebama. Ondje je prikazano ukupno sedam najčešćih poremećaja djece te kako se sat tjelesne i zdravstvene kulture može prilagoditi tim poteškoćama. Definirat će se i kineziološka pomagala. Rad s djecom koja zahtijevaju posebnu brigu i njegu je uvelike olakšan ako se koriste i kineziološka pomagala. Naime, ona olakšavaju sam rad odgajatelja, ali i pomaže pri fizičkom razvoju djeteta s teškoćama u razvoju. Isto tako, kineziološka pomagala daju djetetu sigurnost pri izvođenju zadatka. It is very important to give special attention to children with special needs. The support of adults, peers and educators gives these children the motivation to move forward and develop. It is important to involve children like this in their work in order to increase their confidence and motivation. By involving children with disabilities in the content of physical and health education, it greatly encourages children to exercise and exercise. Working with children with disabilities in physical and health education classes is a topic addressed in this thesis. The definitions of the basic concepts of this type of developmental disability will be presented in the paper. Furthermore, inclusive education will be defined and explained, followed by the role of physical and health education itself. The most important part of the paper shows the adaptation of physical activity to children with special needs. It shows a total of seven common disorders for children, and how physical and health classes can be adapted to these difficulties. Kinesiology aids will also be defined. Working with children requiring special care is greatly facilitated if kinesiologic aids are also used. Namely, it facilitates the work of the educator, but also helps in the physical development of a child with disabilities. Likewise, kinesiologic aids give the child certainty when performing the task.