Search

Fleksotiskar je v svojem delu postavljen pred mnoge izzive, da bi zagotovil kakovost odtisa, ki jih ta tehnika tiska zajema v vsakem postopku priprave stroja na tisk in med samim procesom tiska. V diplomskem delu je bila predstavljena tehnika fleksotiska, trendi v razvoju fleksotiskarske panoge, analizirani so bili spletni priročniki, ki so na voljo flekso tiskarjem pri iskanju dejavnikov kakovosti odtisa v procesu tiska. Analiza le-teh je pokazala, da vsi priročniki prikazujejo napake, nekateri imajo napisan vzrok za nastanek ter ukrepe, s katerimi je zagotovljena konsistentna kakovost odtisa. Kljub temu pa v nobenem od priročnikov ni zajetega vsega, kar bi lahko pomagalo fleksotiskarju v celoti razumeti nastanek težave in postopke, kako to težavo odpraviti, da lahko s svojim delom nemoteno nadaljuje. V praktičnem delu so prikazani dejavniki kakovosti, ki vplivajo na odtis v fleksotisku. To je bilo narejeno na podlagi 40-urnega delavnika fleksotiskarja. Spremljani, analizirani so bili dejavniki ter razložen nastanek motečih faktorjev, ki vplivajo na kakovost odtisa. Napake so slikovno prikazane in podane možne rešitve. Flexographic printers face many challenges in their work related to the quality of the print that result from the printing technique. They have to ensure the quality of the print in each step of preparing the machine for printing and during the actual printing. The aim of the following diploma thesis is to present the technique of flexographic printing, trends in the development of the flexographic printing industry and to analyse online manuals available to flexographic printers in terms of print quality factors in the printing process. The analysis of the manuals shows that all manuals present errors, with some of them listing the causes for errors and measures to ensure consistent print quality. However, none of the manuals cover everything that would help the flexographic printer fully understand how the errors occur and the procedures for resolving the problem, so ii that they could seamlessly continue their work. Therefore, the practical part introduces the quality factors that affect the print in flexographic printing. The analysis is based on a 40-hour flexographic workweek. Factors are monitored and analysed, the reasons behind interfering factors that affect the quality of the print are explained, and solutions and possible errors are presented with images.

V diplomski nalogi je predstavljeno delovanje termičnega upodobljevalnika Suprasetter 106 proizvajalca Heidelberg z obliko zunanjega bobna ter umerjanje novega upodobljevalnika s starejšim modelom, ki ga že več let uporabljajo v tiskarni. Predstavljena je tudi izdelava termične tiskarske plošče Azura TU (Agfa), ki je primerna za digitalno osvetljevanje na omenjenem upodobljevalniku. Tiskarska plošča ima sloj, ki se pod vplivom termičnega sevanja stali, in je okolju prijaznejša, saj v nadaljnji izdelavi tiskovne forme ne potrebuje razvijalca. V diplomski nalogi so predstavljeni različni testi, ki se lahko uporabijo za umerjanje upodobljevalnikov, kot so testi fokusiranja in moči osvetljevanja ter test z merjenjem rastrske tonske vrednosti na tiskovnih formah, upodobljenih z obema upodobljevalnikoma. V skladu s pričakovanji so bila ugotovljena majhna odstopanja od idealnih vrednosti meritev rastrske tonske vrednosti. Potrjena je bila ustrezna umeritev novega upodobljevalnika na starejšega z enako upodobitvijo tiskarske plošče po celotni dolžini. Podjetju je ta raziskava koristila, saj so tako pridobili možnost identične izdelave tiskovne forme na obeh upodobljevalnikih in tako hitrejšo pripravo za tisk. The diploma thesis presents the operation of a thermal platesetter Suprasetter 106 manufactured by Heidelberg with the form of an external drum and the calibration of a new platesetter with an older model, which is already used in the printing house. The making of Azura TU thermal printing plate (Agfa), which is suitable for digital imaging on the mentioned setter, was also presented. The printing plate has a layer that melts under the influence of thermal radiation and is more environmentally friendly, as it does not need a developer in the further production of the printing form. The diploma thesis presents various tests that can be used for calibration of platesetters, such as tests of focusing and illuminance intensity and a test by measuring the raster tone value on printing forms imaged with both setters. As expected, a small deviation from the ideal values of raster tone values was found. The proper calibration of the new platesetter to the older one with the same comparable imaging the full-length printing plate was confirmed. The company benefited from this research, as it gained the possibility of identical production of the printing forms on both platesetters and thus faster preparation for printing.

Številna podjetja se vsakodnevno spopadajo s konkurenco na trgu, zato skušajo embalažo narediti privlačnejšo za kupce. Ker je v želji po dobičku potrebno uspešno krmariti med stroški in kakovostjo, je izbira ustrezne tiskarske tehnike odločilnega pomena za čim višjo dodano vrednost. Tehnika fleksotiska je na trgu konkurenčna predvsem zaradi možnosti tiska na fleksibilno embalažo. Kot eden od pogosto uporabljenih tiskovnih materialov je folija (ovojnina, ovoj za salame) iz različnih polimernih materialov. Podjetja zaradi nižjih stroškov izdelave in normativov spreminjajo izbiro materiala. Zaradi tega lahko pride do opaznih razlik v končnem videzu. V diplomskem delu nas je zanimalo, kako različen tiskovni material vpliva na končno tiskovno kakovost ter ali lahko uporabimo že izdelane tiskovne forme na različnih materialih in s tem prihranimo čas za izdelavo novih form ter se izognemo stroškom, ki bi pri tem nastali. V diplomskem delu smo izmerili barvne razlike izbrane šestbarvne grafike na originalnem in dveh testnih materialih ovojnin. Izmerili smo osnovne in optične lastnosti nepotiskanega materiala in izvedli meritve procesnih barv (CMYK) na potiskanem materialu, ki smo ga odtisnili s testnim oziroma kontrolnim klinom. Dobljene rezultate smo med seboj primerjali in jih opisali v preglednicah. Izvedli smo meritve za dve neprocesni barvi Pantone 116 C in Pantone 7599 C. Na koncu smo izvedli še hitre teste in podali ugotovitve. Pri meritvah barvnih razlik smo ugotovili, da se vzorci med seboj niso bistveno razlikovali. Pri vizualni primerjavi je prišlo do odstopanj pri vzorcu 2 Kalle NaloGrip 55 mat. Barve so bile na pogled blede, lisaste in neprivlačne, zato sklepamo, da material ni primeren za tisk na ovojnino. Poleg tega je dosegel tudi najslabše rezultate pri hitrih testih, zato ga vsekakor ne bi priporočali naročniku. Vzorec 1 Kalle NaloBar 55 sijaj je pri hitrih testih dosegel boljše rezultate od originalnega Podanfol materiala, zato menimo, da je primeren za tisk reprodukcije šestbarvne grafike. Ugotovili smo, da za tisk na testni vzorčni material lahko uporabimo že izdelano tiskovno formo, s tem pa prihranimo čas, ki bi ga potrebovali za izdelavo novih tiskovnih form, in stroške, ki bi pri implementaciji rešitev nastali. Many companies face competition in the market on a daily basis, so they try to make packaging as attractive as possible to customers. Since in the desire for profit it is necessary to navigate between cost and quality, the choice of the appropriate printing technique is crucial for the highest possible added value. The flexographic printing technique is competitive on the market mainly due to printing on flexible packaging. Foil packaging (salami wrap) made of various polymeric materials, is also used as one of the most frequently used printing materials. Companies are changing the choice of material due to lower manufacturing costs and norms. This can lead to noticeable differences in the final look. In this thesis work we were interested in how different printing material affects the final print quality and if we can use already made printing forms on different materials and save on the time of production of new forms and the costs that arise. In this thesis work, we measured the color differences of the selected six-color graphics on the original and two test packaging materials. We measured the basic and optical properties of the unprinted material and performed measurements of process colors (CMYK) on the printed material, which was preprinted with a tight or control wedge. The obtained results were compared with each other and described in the tables. We made measurements for the two non-process inks Pantone 116 C and Pantone 7599 C. In the end, we did various tests and made findings. When measuring color differences, we found that the patterns did not differ significantly from each other. In the visual comparison, there were deviations in sample 2 Kalle NaloGrip 55 mat. The colors look pale, mottled and unattractive and the material is unsuitable for printing on sausage casing. It also has the worst results in rapid tests and would not be recommended to the client. Sample 1 Kalle NaloBar 55 gloss has better results in quick tests than the original Podanfol material and would be recommended for printing reproductions of six-color graphics. We found that we can use an already made printing form for printing on test sample material. This saved us time and costs in the production of new printing forms.

Ekološka osvještenost dovela je do sve veće zastupljenosti biorazgradivih materijala u grafičkoj tehnologiji. Tema ovog rada su primjena i svojstva biorazgradivog primera od polikaprolaktona i polilaktične kiseline u tehnici sitotiska na papirnim podlogama. Cilj istraživanja je opisati promjene mehaničkih svojstava otisaka s primerom u odnosu na otisak bez primera, uz korištenje optimalne linijature sitotiskarske mrežice i dvije različite vrste tiskarske boje. U teorijskom dijelu ovog završnog rada opisane su tiskovne forme, boje i tiskovne podloge koje se koriste u sitotisku. Također, opisani su biorazgradivi materijali koji su korišteni u eksperimentu kao primeri. Otiskivanjem u sitotisku uz različite kombinacije primera i tiskarskih boja bit će moguće odabrati optimalan primer obzirom na (mehanička) svojstva dobivenog otiska. Očekuje se da će otisci sa primerima imati vidljivo bolja mehanička svojstva (otpornost na kidanje i savijanje) od otisaka bez primera te time pridonijeti dodanoj vrijednosti otiska, uz sam ekološki aspekt korištenja biorazgradivih materijala u kombinacijama s bojama na bazi vode.

Namen diplomskega dela je bil izdelati tiskovno formo za slepi tisk, s pomočjo katere bi lahko na papirju ustvarili reliefni odtis poljubne grafike. Na ta način bi lahko oplemenitili tiskovine in jim dodali poseben pečat. Glavni cilj je bil ustvariti oster slepi odtis na papir. V teoretičnem delu smo predstavili 3D-tisk in se podrobneje osredotočili na opis stereolitografije, ki smo jo uporabili v praktičnem delu. Nadaljevali smo z opisom slepega tiska s poudarkom na tiskovni formi, zajeli pa smo tudi priporočila za izbiro papirja. Pregledali smo dosedanje raziskave na področju izdelave tiskovnih form za slepi tisk s tehnologijami 3D-tiska. V eksperimentalnem delu smo predstavili metode modeliranja tiskovne forme, ki so potekale v programu Blender. Nato smo predstavili uporabljeni 3D-tiskalnik Form 2 in fotopolimerni material grey resin skupaj s pripravo na tisk. Predstavili smo tudi naknadno obdelavo natisnjenih form, s katerih je treba očistiti neutrjeni fotopolimer, prav tako jih moramo naknadno dovolj obsevati z ultravijoličasto svetlobo. Natisnjene forme smo nato primerjali z njenim digitalnim modelom in preverili natančnost tiskanja s pomočjo kljunastega merila in slikovne analize. Slepega tiska na papir smo se lotili s tremi orodji oziroma napravami in ugotovili, da metoda s pridržalom rezalnika najbolj ustreza našim zahtevam, ki so bile zagotavljanje skladja s pomočjo naslonk in enakomeren ter konstanten tiskovni tlak. Izbrani papir je vseboval 50 % bombažnih vlaken in je skozi celotno testiranje ostal konstanten. Na koncu smo pri izdelanih reliefnih odtisih ovrednotili kakovost s pomočjo kljunastega merila in s slikovno analizo. Ugotovili smo, da morajo biti podporne strukture pri 3D-tisku dovolj močne, da ne pride do popačenja. Prav tako prazen prostor med patrico in matrico vpliva na ostrino slepega odtisa, višina reliefa matrice pa mora biti manjša od patrice, saj s tem vpliva na višino reliefa slepega odtisa. Rezultat diplomskega dela je dokaj oster slepi odtis na papirju, kar pomeni, da lahko s 3D-tiskom v primeru manjših naklad nadomestimo klasične izdelave tiskovnih form za slepi tisk. The purpose of diploma thesis is to create a 3D-printed embossing die for blind embossing. We could create a relief emboss of a desired graphic with the die. This way we can refine a printed product and give it a special appearance. The main goal is to create a sharp blind emboss on a paper. In the theoretical part we open a chapter of 3D-printing. We focused on specifying stereolithography and its working operation that we used in the experimental part. Then we focused on describing blind embossing and its dies. We also pointed out recommendations for choosing the right paper. Finally, we looked over some of the present researches in this field. In the experimental part we defined the methods used for 3D-modeling in program called Blender. We then introduced 3D-printer Form 2 and photopolymer Grey resin along with 3D-print preparation. This was followed by describing the finishing of printed dies, where we must clean the unfortified photopolymer off the die and cure it with ultraviolet light. Afterwards we compared the printed dies with their digital model and evaluated precision of printing with the help of vernier caliper and photo analysis. We carried out blind embossing by three tools or devices. Then we uncovered that the method with the holder of a paper cutting machine was the most successful with our demands, which were that the register is precise and the printing pressure is even and consistent. The paper used had 50% of cotton fibers and stayed consistent. Lastly, we evaluated the blind embosses with the help of vernier caliper and photo analysis. In the research we realized that the support structures in 3D-printing must be strong to prevent deformation. Furthermore, the empty space between male and female die effects the sharpness of the emboss. Also, the male’s die relief height must be greater than the female’s, since it effects the desired end emboss relief height. The result of the research was a sharp emboss on paper. This supports the fact that we can substitute a classic production of an embossing die with 3D-printed one for low printing runs.

Grafika, kao umjetnički medij, ima značajnu ulogu u povijesnom razvoju umjetnosti. Johannes Gutenberg, kao tvorac, zaslužan je za otiskivanje slovnih znakova, dakle reprodukciju originalnih umjetničkih djela. Najstarija tehnika visokog tiska, odnosno drvorez, omogućila je umjetnicima da svoje ideje prenesu na tiskovnu formu. Nadalje, pojavom linoreza povećava se broj umjetnika koji se koristi tom tehnikom zbog lakše i jednostavnije obrade. Upravo, zbog toga što grafika danas sve više pada u drugi plan, izrada serije linoreza na temu uskršnjih tradicionalnih igara u Prekodravlju, činila mi se kao odličan spoj zbog svoje povijesne vrijednosti, originalnosti i „zaboravljenosti“.

U ovom završnom radu objašnjen je sam pojam ambalaže, kako je tekao njen razvoj kroz godine, na koje se grane dijeli i koja joj je zapravo funkcija. Također kroz korake je objašnjeno kako teče sam proces izrade kartonske ambalaže u farmaceutske svrhe. Sam proces kreće od ideje za dizajn ambalaže te se daljnjim koracima pretvara u gotov proizvod. Uz sam dizajn, pripremu, tisak, lakiranje i štancanje, veliku ulogu igra tilografski tisak pomoću kojeg se na kutije za lijekove štampa Braillovo pismo koje se najčešće i može pronaći upravo na farmaceutskoj ambalaži. Ambalaža je kroz godine dosegla jedan viši nivo te uz glavnu svrhu koja je čuvanje i skladištenje proizvoda, ima veliku ulogu u prezentaciji proizvoda i marketingu. The topic of this thesis is packaging, it's development over the years, the division in different branches and it's purpose. This paper also focuses on the process of manufacturing pharmaceutical cardboard packaging and all steps involved in this process. The manufacturing process begins with the idea of the packaging design and ends with the final product, a cardboard package. Besides the design, preparation, press, varnishing a very important step is tactile printing that enables us to print the Braille alphabet for the visually impaired on pharmaceutical packaging. Over the years cardboard packaging has reached a higher level and with it's main function, product storage it also has a big role in product presentation and marketing.

U uvodu i teorijskom dijelu diplomskog rada ukratko će se opisati povijest tehnike propusnog tiska, od prve primjene tehnike, postupci i materijali potrebni za izradu tiskovnih formi, te tehnološki napredak i budućnost propusnog tiska. U eksperimentalnom dijelu bit će izrađena tri motiva, jedan izrađen isključivo pomoću ploha, drugi linijski i treći u kombinaciji plohe i linije. Za svaki od ta tri motiva izraditi će se po tri tiskovne forme za propusni tisak, no međusobno će se razlikovati po linijaturi mrežice. Time će se odrediti kakva linijatura mrežice najbolje odgovara za reprodukciju određenog motiva. Osim linijature mrežice, za svaki motiv upotrijebiti će se i određena fosforescentna boja: za plošni motiv žuto-zelena boja, za linijski motiv plava boja, te za kombinaciju plohe i linije crvena boja. Nakon što se pravilno izrade sve potrebne tiskovne forme za propusni tisak, slijedit će proces reprodukcije. Kod procesa reprodukcije posebno se treba pripaziti na paser, kako bi otisak u potpunosti odgovarao početnom motivu. Motivi će biti prvo reproducirani na papiru, te će se nakon mjerenja i vizualne procjene odrediti s kojom tiskovnom formom (ovisno o linijaturi mrežice), dobivamo najbolji otisak za određeni motiv. Zatim će se najkvalitetniji reproducirani motivi reproducirati i na tekstil. Zahvaljujući upotrijebljenim fosforescentnim bojama otisak će biti vidljiv i u mraku, stoga će ostavljati poseban i efektan dojam na promatrača.

Tiskovna forma je nosioc informacija kao što su slika, tekst i različiti kodovi koje se putem tiskarskog bojila prenose na tiskovnu podlogu. Na tiskovnoj formi moraju biti jasno odijeljeni tiskovni elementi (površine koje moraju prihvatiti bojilo) od slobodnih površina (površine tiskovne forme koje ne smiju prihvatiti bojilo). Kod plošnog tiska selektivno prihvaćanje bojila postignuto je različitim fizikalno-kemijskim svojstvima slobodnih i tiskovnih površina. Slobodne površine moraju biti hidrofilne da bi se dobro močile otopinom za vlaženje, a tiskovne površine moraju biti oleofilne kako bi dobro adsorbirale tiskarsko bojilo, ali i hidrofobne da ne bi prihvaćale otopinu za vlaženje. Cilj ovog rada je istražiti utjecaj zasićenosti razvijača i vremena razvijanja na močenje slobodnih površina ofsetne tiskovne forme otopinom za vlaženje. Za provedbu istraživanja pripremljena su četiri seta uzoraka monometalne tiskovne forme oslojene fotoaktivnim diazo slojem. Svaki set sastojao se od tri uzorka, svaki od njih razvijen u razvijaču istog zasićenja, no razvijanje je trajalo 10, 30 i 60 sekundi. Razlika između setova uzoraka je zasićenje razvijača koje je definirano kao omjer površine razvijene tiskovne forme i volumena razvijača. Zasićenja razvijača korištenih u istraživanju su bila 0 (svježi razvijač), 0, 3 ; 0, 6 ; 0, 9 cm-1. Ostali parametri razvijanja su bili konstantni (temperatura razvijača od 25°C, ispiranje uzoraka nakon razvijanja u destiliranoj vodi). Stupanj močenja slobodnih površina ofsetne tiskovne forme određen je mjerenjem kontaktnog kuta aplikacijom komercijalne otopine za vlaženje. Rezultati istraživanja pokazali su da oba parametra utječu na stupanj močenja tiskovne forme, no povećanjem vremena razvijanja smanjuje se utjecaj zasićenja razvijača. Ovaj rad je pokazao kako se za optimalne rezultate močenja tiskovne forme moraju determinirati svi parametri koji utječu na proces razvijanja tiskovne forme obzirom da je vidljivo da utjecaj pojedinog parametra ovisi o vrijednosti nekog drugog.

U ovom završnom radu objašnjena je tiskovna forma za propusni tisak, povijest propusnog tiska i način primjene. Osim teoretskog dijela, rad sadrži i istraživanje čiji je cilj uvidjeti mogućnost reprodukcije pigmenata s reflektirajućim efektom, glittera, ovisno o linijaturi korištene tiskovne forme i masenom udjelu pigmenata u transparentnoj bazi. Mikroskopskom analizom otisaka zabilježen je broj otisnutih čestica s reflektirajućim efektom, te su konstruirani grafovi na temelju kojih se došlo do rezultata. Ukoliko linijatura sita ograničava prolazak čestica s reflektirajućim efektom na tiskovnu podlogu, reprodukcija nije moguća. Kod linijature sita koja omogućava prolazak čestica s reflektirajućim efektom zabilježen je porast broja čestica s porastom masenog udjela čestica s reflektirajućim efektom u bazi.

Zbog dinamičnih događaja na tržištu, snažnog utjecaja konkurencije i želje za što većim profitom javila se potreba za kreiranjem novog sustava u digitalnom tiskarstvu s ciljem brže i jeftinije reprodukcije potrebnih materijala u nakladama od svega nekoliko komada na dalje.. Tu se pojavljuje Web to Print sustav koji uključuje mogućnost za ispis iz kuće ili ureda, te je javnosti omogućen pristup privatnim ili javnim on-line katalozima gdje su “last minute” izmjene u pripremi predloška moguće. U tom procesu, klijent može odobriti materijal, format i izgled bez potrebe za “face-to-face” sastankom s tiskarom ili grafičkim djelatnikom. Web to Print (udaljeno izdavaštvo ili ispis e-commerce) je pojam koji se odnosi na tisak materijala putem web stranica koje su dostupne za komercijalne korisnike ili javnost. Pod Web to Print sustavima podrazumijeva se i print na zahtijev gdje se nude već unaprijed pripremljeni predlošci koji samo s odabirom količine idu u reprodukciju kako ne bi dolazilo do nepotrebnih gomilanja zaliha, ili u slučaju varijabilnog tiska podataka odnosno personalizacije gdje na svakom idućem otisnutom materijalu mogu biti podaci prilagođeni drugom klijentu koji se povlače iz baze podataka. Za konačni izlaz najčešće se koristi digitalni tisak gdje se predložak obično pretvara u PDF datoteku koja služi kao “master ploča” za digitalni tisak.

Rad obuhvaća pregled i analizu reprodukcija dobivenih tehnikom sitotiska korištenjem tiskovnih formi različitih funkcionalnih svojstava. Radi se o tiskovnim formama koje se primarno razlikuju u gustoći mrežice sita (linijaturi). Za analizu reproducirane slike izradit će se motiv u kombinaciji tri boje, koji se sastoji od kontrolnog klina, nekoliko geometrijskih oblika i linija, tonskog prijelaza, tipografskih elemenata i oblika. Korištene su tiskovne forme s 55 lin/cm i 100 lin/cm mrežicom, a kao tiskovna podloga korištene su dvije vrste tkanina različite strukture. Kod dobivenih reprodukcija uspoređivana su polja na kontrolnim klinovima određene pokrivenosti površina, te će se promatrati određeni zanimljivi segmenti otisaka na kojima dolazi do preklapanja dviju ili triju boja, kao i segmenti reproduciranih linija. Kako su korištene dvije različite linijature i dvije različite podloge dobivena su četiri različita uzorka za mjerenje i analizu. Provedena je vizualna kontrola otisaka, te su provedena i određena mjerenja. Mjerenja su rađena na temelju mikroskopskih snimaka, te primjenom računalne podrške za slikovnu analizu. Rezultati su pokazali da finoća mrežice na situ i korištena tiskovne podloga imaju značajan utjecaj na kvalitetu reproducirane slike. Mrežica linijature 100 lin/cm daje vidljivo bolje rezultate. Detalji sa slike su bolje reproducirani, te je spektar tonova vidljivo širi od 55 lin/cm mrežice. Tkanina fine strukture dala je također vidljivo bolje reprodukcije. Detalji su bolje reproducirani, te je pokritost podloge značajno bolja u odnosu na podlogu grube strukture. U radu se pokazalo u kojoj mjeri linijatura sita na tiskovnoj formi, kao i struktura podloge utječe na kvalitetu reprodukcije.

SAŽETAK Tiskovna forma je materijalni nosioc informacija kao što su slika, tekst i različiti kodovi. Na tiskovnoj formi moraju biti jasno odijeljeni tiskovni elementi (površine koje moraju prihvatiti bojilo) od slobodnih površina (površine tiskovne forme koje ne smiju prihvatiti bojilo). Kod plošnog tiska selektivno prihvaćanje bojila postignuto je različitim fizikalno-kemijskim svojstvima slobodnih i tiskovnih površina, slobodne površine su hidrofilne, a tiskovne su oleofilne i hidrofobne. Kako se proces grafičke reprodukcije sastoji od niza koraka, ne postoji savršena grafička reprodukcija, već se svaka faza mora istražiti i odrediti tolerancije kod kojih reprodukcija neće izaći iz zadanih kvalitativnih okvira. Cilj ovog rada je odrediti kako koncentracija razvijača utječe na močenje slobodnih površina ofsetne tiskovne forme, te na osnovi dobivenih rezultata odrediti optimalni sastav razvijača s kojim se postiže visok stupanj močenja slobodnih površina. Za provedbu istraživanja pripremljeno je pet uzoraka razvijača sa koncentracijama natrijevog metasilikata od 0.1 – 0.5 moldm-3 i u njima razvijeni uzorci tiskovne forme osvijetljeni pod jednakim uvjetima. Ostali parametri razvijanja (temperatura razvijača, vrijeme razvijanja, svježe pripremljen razvijač) su bili stalni. Stupanj močenja slobodnih površina tiskovne forme praćen je mjerenjem kontaktnog kuta aplikacijom dviju otopina za vlaženje, alkoholne i ekološki povoljnije. Rezultati istraživanja pokazali su da sastav razvijača značajno utječe na stupanj močenja slobodnih površina tiskovnih formi otopinom za vlaženje. Najbolji rezultati postignuti su razvijanjem u razvijaču s koncentracijom natrijevog metasilikata od 0.2 moldm-3, dok manja ili viša koncentracija natrijevog metasilikata uzrokuje smanjenje stupnja močenja. Provedeno istraživanje pokazalo je da se za postizanje najboljih rezultata i dobivanje reprodukcije željene kvalitete mora pratiti i optimizirati svaki korak u reprodukcijskom procesu, gdje se ne smije zaobići proces formiranja tiskovnih i slobodnih površina tiskovne forme.

Tiskovna forma je materijalni nosač informacija, odnosno ona predstavlja zapis onog što želim reproducirati, samim time ona mora biti jasno definirana i prepoznatljiva. Tiskovna forma ima ravnu površinu, a razlika između slobodnih i tiskovnih površina postiže se suprotnim fizikalno- kemijskim svojstvima. Tiskovne površine su oleofilne i hidrofobne, tako da na sebe adsorbiraju tiskovnu boju, dok su slobodne površine oleofobne i i hidrofilne, te adsorbiraju otopinu za vlaženje. Takve forme spadaju u plošne tiskovne forma. U ovom radu ispitivat će se kako temperatura razvijača djeluje na deformaciju tiskovnih elemenata definiranog uzorka. Prilikom izrade, buduća tiskovna forma sadrži fotoosjetljivi sloj te se podvrgava djelovanju elektromagnetskog zračenja i razvijanju u komercijalnom razvijaču. Korištene su konvencionalne tiskovne forme za plošni tisak oslojene pozitivskim diazo kopirnim slojem, a izrađene su pri različitim temperaturama razvijanja. Metodom sivog klina, klasičnom metodom, određeno je optimalno vrijeme osvjetljavanja i razvijanja kopirnog sloja. Kako bismo mogli provjeriti kolika je razlika između pokrivenosti površina tiskovnih elemenata definirani nominalnim vrijednostima i pokrivenost površina naših uzoraka koristit ćemo Greblag MA cable IC Plate II uređaj. Dobiveni rezultati ukazuju da povećanjem temperature razvijača dolazi do promjene dimenzija tiskovnih elemenata na površini tiskovne forme. Povećanjem temperature nastaje pozitivska deformacija tiskovnog elementa, jer se kopirni sloj pri višoj temperaturi lakše otapa. Praćenjem promjene temperature razvijača za različito obranene uzorke moguće je odrediti optimalnu temperaturu razvijača kako bi smo dobili optimalnu izradu različitih vrsta tiskovnih formi za plošni tisak.

Ovaj diplomski rad opisuje razvoj automatizacije kod strojeva dubokog tiska. Razvoj strojeva dubokog tiska razvojem stupnja automatičnosti doprinjeo je većim brzinama rada i povećanja kvalitete otisaka. Bakrotisak spada u tehnike dubokog tiska. Tek dvadesetih godina ovog stoljeća počinje ozbiljna gradnja bakrotiskarskih strojeva. Iza Drugog svjetskog rata kada su riješena i pitanja izrade tiskovne forme i pitanja vezana za bojilo, bakrotisak se značajno razvija. Danas je bakrotisak u produkciji zastupljen s preko 90% s tiskarskim rotacijama.

Elektrokemijska impedancijska spektroskopija (EIS) je pouzdana i nedestruktivna metoda pogodna za mjerenja u elektrokemijskim sustavima. Unapređenjem računalnih programa za analizu podataka impedancije u ovisnosti o frekvenciji i potenciostata, metoda je potpuno automatizirana te danas ima vrlo široko područje primjene vezano uz različite elektrodne procese. Neke primjene EIS metode su utvrđivanje brzine reakcija, određivanje kapaciteta, vodljivosti te debljine sloja i prisutnosti pora i raspuklina na ispitivanom uzorku. S obzirom da EIS može poslužiti za karakterizaciju svojstava površina i mase svih materijala (vodiča, izolatora, poluvodiča i ionskih medija), metoda je pogodna kod ispitivanja materijala u većini industrija. Primjena u grafičkoj industriji uključuje detaljnu analizu strukture površina na tiskovnim formama za plošni tisak, koja uključuje ponašanje aluminijevog oksida ili fotoaktivnog sloja kao elementa u troelektrodnom elektrokemijskom sustavu uz posredne zaključke o građi i debljini sloja. Osim uzoraka tiskovnih formi, mogu se u svrhu boljeg definiranja njihovih karakteristika ispitivati i ostali materijali u grafičkoj tehnologiji.

Postupak izrade kvalitetnog grafičkog proizvoda ovisi o nizu parametara, a jedan od osnovnih je razina kvalitete izrade tiskovnih formi. U plošnom tisku, tiskovna forma ima tiskovne i slobodne površine u istoj geometrijskoj ravnini. Razlikuju se po svojim fizikalno – kemijskim svojstvima prihvaćanja bojila, odnosno otopine za vlaţenje. Za praćenje razine kvalitete izrade tiskovne forme za plošni tisak, postoji niz metoda kojima se mjere svojstva tiskovnih i slobodnih površina. Jedna od novijih metoda mjerenja kvalitete izrade tiskovne forme je metoda koja na temelju mikroskopske snimke i programa za slikovnu analizu daje rezultate pokrivenosti površine tiskovne forme. Program koji je u ovom radu korišten za slikovnu analizu je Image J. Obzirom da rezultati dobiveni slikovnom analizom ovise o mikroskopskoj snimci, u ovom radu je promatrano na koji način povećanje snimke utječe na vrijednost postotka pokrivenosti površine.

Za tiskanje neke slike potrebno je prenijeti boju ili neki drugi medij koji ostavlja trag na podlogu prema željenom predlošku. Postoji više načina za to, a jedan od njih je i tehnika dubokog tiska. Duboki tisak je postupak koji se primjenjuje u izradi i otiskivanju tiskovnih formi kod kojih su tiskovne površine udubljene, a slobodne površine izbočene. Bojilo niskog viskoziteta nanosi se na cijelu tiskovnu formu, a zatim se rakelom uklanja sa svih slobodnih površina, te se na preši direktnim pritiskom forme na tiskovnu podlogu dobivaju otisci. Zadatak ovog završnog rada je konstruirati, proračunati i konstrukcijski razraditi prešu za duboki tisak. U uvodnom dijelu završnog rada općenito se opisuju tehnike dubokog tiska, tiskovne forme i strojevi, a u drugom dijelu se radi proračun na temelju zadanih podataka. Proračun obuhvaća odabir valjka, proračun osovina i vratila, izbor ležajeva, lančanog prijenosa, provjeru vretena i sila potrebnih za ostvarivanje pritiska između valjaka kao i sila za pokretanje kola preše. Također je odabran i motoreduktor kao moguća varijanta izrade preše. Za danu prešu izrađena je i kompletna dokumentacija do razine radioničkih crteža.

Tiskovna forma za plošni tisak ima slobodne i tiskovne površine u istoj ravnini, a selektivno prihvaćanje bojila se postiže fizikalno-kemijskim svojstvima. Tiskovne površine su oleofilne (hidrofobne) i zato na sebe u procesu otiskivanja adsorbiraju tiska-rsko bojilo, a slobodne površine su hidrofilne te u procesu otiskivanja adsorbiraju otopinu za vlaženje. Konvencionalan način izrade tiskovne forme većinom se sastoji od procesa osvje-tljavanja fotoaktivnog sloja kroz kopirni predložak, razvijanja u otopini razvijača, ispiranja tiskovne forme te nanošenja sloja gumiarabike. Cilj ovog istraživanja je odrediti utjecaj postupka izrade tiskovne forme na prijenos rastertonskih vrijednosti. U istraživanju su korištene konvencionalne tiskovne forme oslojene pozitivskim diazo kopirnim slojem koji procesom osvjetljavanja postaje topiv u lužnatoj otopini. Pripremljeni uzorci su osvjetljeni u jednakim vremenskim intervalima, ali s različitim vremenima razvijanja. Na tiskovnu formu je kopiran predložak koji sadrži rasterska polja od 10, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 80, 90 i 95% RTV-a u linijaturama 65, 100 i 150 lin/cm. Karakterizacija izrađenih uzoraka tiskovnih formi provedena je mjerenjem rastertonskih vrijednosti na tiskovnim površinama. Rezultati istraživanja pokazali su da proces izrade tiskovnih formi utječe na prijenos rastertonskih vrijednosti. Produljenje razvijanja uzrokuje smanjenje rastertonskih vrije-dnosti na tiskovnoj formi. Najveće promjene u prijenosu rasterskih elemenata primijećene su području srednjih rastertonskih vrijednosti. Linijatura korištenog rastera ima neznatan utjecaj na rastertonske vrijednosti na tiskovnoj formi. Za postizanje optimalnih rezultata potrebno je provesti predispitivanja i definirati parametre za izradu tiskovne forme da bi se postigli željeni i ponovljivi rezultati.

U plošnom tisku se razlika između slobodnih i tiskovnih površina postiže različitim fizikalno – kemijskim svojstvima. Cilj ovog istraživanja je pokazati kako različite koncentracije razvijača pri izradi tiskovne forme konvencionalnim postupkom utječu na kvalitetu tiskovne forme. Kvalitete tiskovne forme praćena je kontolom reprodukcije tiskovnih elemenata na tiskovnoj formi. Za istraživanje je korištena konvencionalna tiskovna forma oslojena diazo pozitivskim kopirnim slojem. Rezultati su pokazali da razvijanje, kao jedan od važnih parametara proizvodnje tiskovne forme, značajno utječe na kvalitetu tiskovne forme. Zavisno o koncentraciji lužine u razvijaču postoje dva strogo definirana područja. Jedno do 0.75 moldm-3 i drugo nakon te koncentracije razvijača. Pokazalo se da otopine sa vrlo visokom molarnom koncentracijom lužine (preko 0.75 moldm-3) nisu pogodne za korištenje jer uklanjaju previše fotoaktivnog sloja. Razlog tomu je vjerojatno da prevelika koncentracija razvijača negativno utječe na kopirni sloj od koga su načinjeni tiskovni elementi, jer otapa i dio kopirnog sloja koji se ne bi trebao otapati. Uzevši u obzir kvalitetu tiskovnih elemenata na promatranim uzorcima može se utvrditi da koncentracija razvijača ne smije biti veća od 0.5 moldm-3.

DI je akronim od „direct imaging“ što u prijevodu sa engleskog jezika znači izravno oslikavanje. DI tehnologija ubraja se u sustave Računalo-na-Tisak, a podrazumijeva izravan ispis predviđenog sadržaja na buduću tiskovnu formu s pripadajućim sistemom za obradu slika i materijala od kojih je ploča napravljena. Tiskovne forme za Računalo-na-Tisak tehnologije mogu se izraditi izvan tiska i unutar tiska. Početak DI tehnologije zabilježen je 1991. godine, kada je Heidelberg predstavio četverobojni GTO – DI/Sparc. Prvotnu „spark erosion“ (erozija iskrom) tehnologiju pregazila je laserska tehnologija i jasno je da se laser i danas koristi za DI. U kategoriji plošnog tiska, DI tehnologija se najviše koristi u bezvodnom ofsetu, ali ni konvencionalni ofsetni pristup nije isključen. Ponovno korištenje iste ploče je bio revolucionarni događaj. Upotrebom nekih drugih materijala i njihovim brisanjem ploča za ofsetni tisak može se ponovno koristiti. Zahvaljujući novitetima u tehnologiji, proces izbacivanja prethodno korištene tiskovne forme i stavljanje nove ploče spremne za oslikavanje, potpuno je automatiziran

Plošni tisak zasniva se na suprotnim površinskim svojstvima slobodnih i tiskovnih površina. Tijekom eksploatacije tiskovne forme odvijaju se mnogi procesi koji na razne načine utječu na površinu tiskovne forme, uzrokujući time opadanje njene kvalitete. Cilj ovog rada je promatranje utjecaja temperature na sposobnost močenja slobodnih površina. Porast temperature koje nastaje zbog trenja između tiskovne forme, valjaka i ofsetnog cilindara u procesu otiskivanja utječe na proces adsorpcije otopine za vlaženje na slobodnim površinama tiskovne forme, što izravno utječe na kvalitetu otiska. Rezultati ispitivanja pokazuju da se porastom temperature povećava slobodna površinska energija tiskovne forme. Nadalje, porast slobodne površinske energije uzrokuje i povećanje močenja otopine za vlaženje. Istraživanje je pokazalo značaj temperature i ukazalo da taj parametar ima veliki utjecaj na proces otiskivanja, odnosno kvalitetu konačnog proizvoda.

Zavisno o koncentraciji razvijača određivani su parametri površinske hrapavosti, kontaktni kut, te slobodna površinska energija (SPE) na Al2O3 kao materijalu slobodnih površina tiskovnih formi za ofsetni tisak. Kao razvijač upotrijebljena je vodena otopina NaOH različitih koncentracija, a kao standardi za mjerenje kontaktnog kuta i SPE korišteni su dijodmetan, glicerol i voda. Djelovanjem NaOH na površinu Al2O3 dolazi do njegovog otapanja, te tako, na određeni način i do poliranja površine što pokazuju izmjereni parametri hrapavosti. Smanjenje Rp i Rv vrijednosti ukazuje na promjenu hrapavosti površine. Prevlaka anodnog sloja je manje hrapava, a time se smanjuje broj aktivnih točaka za adsorpciju molekula otopine za vlaženje. Zavisno o upotrijebljenom standardu kontaktni kut na slobodnim površinama se u početku smanjuje povećanjem vremena razvijanja, da bi kasnije dolazilo do njegovog povećanja. Produljenje vremena kemijskog djelovanja otopine NaOH svih ispitivanih koncentracija najprije uzrokuje neznatno povećanje slobodne površinske energije, a kasnije njeno smanjenje. Udio disperzne faze slobodne površinske energije kod svih uzoraka gotovo je nepromijenjen neovisno o vremenskom intervalu izlaganja djelovanju otopini razvijača, dok polarna faza pokazuje slično ponašanje, odnosno, raste do postizanja maksimalne vrijednosti, nakon čega se smanjuje.

Post CtP razvoj se okreće tehnološki isplativijim, ekološkim i bržim postupcima izrade tiskovnih formi. Trend su CtCP ploče (Computer to Conventional Plate), zatim besprocesne ploče, kao što su tzv. termalne ploče treće generacije, gdje nije potrebno razvijanje, već se zapis dobiva osvjetljavanjem i naknadnom termičkom obradom. Posebno je zanimljiva tehnologija tzv. „rewritable“ ploča, u kojoj se zapis na tiskovnoj formi nakon otiskivanja briše, te se forma može višekratno ponovno upotrijebiti.

Zavisno o koncentraciji razvijača određivani su kontaktni kut, te slobodna površinska energija (SPE) na tiskovnim elementima i slobodnim površinama tiskovnih formi za ofsetni tisak. Kao razvijač upotrebljena je vodena otopina NaOH različitih koncentracija, a kao standardi za mjerenje kontaktnog kuta i SPE korišteni su dijodometan, voda i glicerol. Dobiveni rezultati ukazuju da povećanjem koncentracije razvijača dolazi do otapanja kako tiskovnih, tako i slobodnih površina tiskovne forme. Zavisno o upotrijebljenom standardu kontaktni kut na tiskovnim elementima se uglavnom smanjuje povećanjem koncentracije razvijača zbog otapanja kopirnog sloja i povećanja polarnosti površine. Na slobodnim površinama kontaktni kut se smanjuje korištenjem standarda čija je disperzna faza veća nego polarna (dijodometan, glicerol), dok voda kao standard ima veći udio polarne faze, te pokazuje porast vrijednosti kontaktnog kuta uzrokovano smanjenjem specifične površine, a time i manjom količinom adsorbiranih molekula vode. Slobodna površinska energija na tiskovnim elementima zavisi o koncentraciji razvijača, naime povećanjem koncentracije ukupna i disperzna slobodna površinska energija raste. Uzrok tomu može biti povećanje udjela polarne površine nastale otapanjem kopirnog sloja. Otapanjem slobodnih površina dolazi do smanjenja specifične površine, te dolazi do laganog porasta polarne faze. Na slobodnim površinama tiskovne forme dolazi do smanjenja ukupne slobodne površinske energije, kao i disperznog i polarnog udjela slobodne površinske energije. To može biti uzrokovano promjenom specifične površine, kao i promjenom polariteta same površine.

Tiskovna forma za plošni tisak ima ravnu površinu, a razlika između slobodnih i tiskovnih površina postiže se fi zikalno-kemijskim svojstvima. Tiskovne površine su oleofilne (hidrofobne) i zato na sebe u procesu otiskivanja adsorbiraju masno tiskarsko bojilo, a slobodne površine su hidrofilne pa u procesu otiskivanja adsorbiraju otopinu za vlaženje. Konvencionalan način izrade tiskovne forme većinom se sastoji od slijedećih koraka: procesa osvjetljavanja fotoaktivnog sloja kroz kopirni predložak, razvijanja u otopini razvijača i ispiranja tiskovne forme. Za ova istraživanja korištene su konvencionalne tiskovne forme oslojene pozitivskim diazo kopirnim slojem koji je nakon osvjetljavanja topiv u lužnatoj otopini. Uzorci su osvjetljeni i razvijeni u jednakim vremenskim intervalima, ali su kao razvijači korištene otopine s različitom molarnom koncentracijom lužine. Kao razvijač je korištena otopina dobivena otapanjem kristala KOH različitih molarnih koncentracija: 0, 2 moldm-3, 0, 4 moldm-3, 0, 5 moldm-3, 0, 6 moldm-3, 0, 8 moldm-3, 1 moldm-3 i 1, 5 moldm-3 . Karakterizacija izrađenih uzoraka tiskovnih formi provedena je mjerenjem rastertonskih vrijednosti na tiskovnim površinama i određivanjem kuta močenja na slobodnim površinama otopinom za vlaženje. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem ukazali su da molarna koncentracija lužine u otopini razvijača ima značajan utjecaj na karakteristike slobodnih i tiskovnih površina. Previsoka molarna koncentracija lužine u razvijaču uzrokuje otapanje kompletnog fotoaktivnog sloja čineći tiskovnu formu neupotrebljivom za daljnju eksploataciju. Istovremeno previsoka koncentracije lužine u razvijaču uzrokuje i smanjenje adsorpcijske sposobnosti slobodnih površina. Nasuprot previsokoj molarnoj koncentraciji, preniska molarna koncentracija ne ukloni sasvim fotoaktivni sloj sa slobodnih površina čime je onemogućeno potrebno prihvaćanje otopine za vlaženje. Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu praćenja sastava razvijača kod determiniranja procesa razvijanja tiskovnih formi te korištenje optimalnih uvjeta obrade za postizanje najviše kvalitete tiskovne forme.

Autor u svom izlaganju ističe važnost istraživanja fenomena površina u najzastupljenijoj tehnici u suvremenoj grafičkoj tehnologiji, tehnici plošnog tiska (offseta). Prednosti ove tehnike su brza i jednostavna priprema tiskovne forme, veliki broj otisaka u kraćem vremenu, mogućnost tiska na različitim podlogama i relativno visoka kvaliteta otiska. nasuprot ostalim tehnikama tiska, tiskovna forma koja se koristi u offsetu mora imati dvije po svojim fizikalno-kemijskim svojstvima potpuno različite površine i one se malaze u približno istoj ravnini. jedne se nazivaju tiskovne površine i moraju biti oleofilne (hidrofobne), adsorbiraju masnu tiskovnu boju, dok su druge - slobodne površine - hidrofilne (oleofobne), a adsorbiraju otopinu za vlaženje i odbijaju boju. Sama tehnologija se zasniva na selektivnom močenju dviju različitih površina.

U radu je na temelju osnovnih zakona kinematike izrađena vektorska analiza promjena obodnih brzina (&#916 ; ; v), razlike puta ili smicanje (&#916 ; ; s) između površina cilindara u njihovoj dodirnoj zoni (DZ) u ovisnosti o podešenim polumjerima temeljnog (TE) i ofsetnog (OF) cilindra te o brzini otiskivanja. Analizirani su sustavi definirani od strane proizvođača strojeva kao i specifični sustavi iz grafičke prakse. Obrađeni su osnovni parametri koji uzrokuju mehaničko trošenje tiskovne forme i deformaciju rasterskih elemenata pri prijenosu s tiskovne forme (TF) na ofsetno gumeno platno (OGP). Rezultati vektorske analize daju doprinos razumijevanju tribomehaničkog sustava tiskovna forma &#8211 ; ; ofsetno gumeno platno. Definirani su sustavi pri kojima će doći do najmanjeg smicanja među cilindrima, a time i do najnižeg stupnja mehaničkog trošenja tiskovne forme.

Prikaz tehnologije i kakvoće elektrostatskog tiska. Funkcija i izvedba xerografskih strojeva. Analiza tiskovnih agregata

Problem toniranja u ofsetu još nije u potpunosti ispitan. U ovom radu prilazi se tom problemu iz ugla vlaženja tiskovne forme i interakcije tiskovne forme, bojila i otopine za vlaženje. Uzroku toniranja priđeno je s nekoliko aspekata, a dobiveni rezultati se međusobno potvrđuju unutar uskih toleranci. Zaključak rada ukazuje na neobično snažan utjecaj na toniranje zbog poremećenog međusobnog odnosa otopine za vlaženje i bojila odnosno njihovog mješanja. Rad pokazuje da, gledano iz ovog aspekta, uz ispitivane uvijete kut kvašenja tiskovne forme otopinom za vlaženje daje vrlo interesantne podatke koji se lijepo i na interesanten način nadopunjavaju s ostalim rezultatima. Dobiveni rezultati i zaključci ukazuju na put za dalja istraživanja na tom području. Rezultati dobiveni u ovom radu su reproducibilni.