Search

Rad prikazuje kako i koliko stres na radu utječe na radnu sposobnost zdravstvenih djelatnika u bolnicama. Ispitanici (N=1856) zdravstveni djelatnici su bili zaposleni u 5 zagrebačkih bolnica na 19 različitih specijalističkih odjela. Odaziv istraživanju je bio sa stopom odgovora (engl. response rate) od 78%. Ispitanici su bile većinom žene; 1500 (80,8%). Najveći broj ispitanika bio je 1253 (67,5%) medicinskih sestara/tehničara s višom ili srednjom školom, 478 (25,8%) liječnika, 37 (2,0%) ostalih medicinskih djelatnika visoke stručne spreme i 89 (4,7%) ih nije odgovorilo. Istraživanje se provodilo anonimno primjenom dva upitnika: Upitnika o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika i Upitnika za određivanje pokazatelja (indeksa) radne sposobnosti (eng. Work Ability Index (WAI) Questionnaire. Od statističkih testova korišteni su Smirnov-Kolmogorovljev test na normalnost i odgovarajući parametrijski testovi, t-test, Scheffeov test i χ2 test. P vrijednosti ispod 0.05 smatrale su se statistički značajnim. Za ispitivanje predviđanja radne sposobnosti na osnovi stresora na radnom mjestu te demografskih obilježja ispitanika korištena je linearna regresijska analiza, univarijantna analiza i multivarijatna analiza. Temeljem dobivenih rezultata može se zaključiti da dvije trećine zdravstvenih djelatnika prepoznaje svoje radno mjesto kao izvor stresa. Organizacija rada i financijska ograničenja su najveći izvor stresa. Za polovinu ispitanika kao izvor visokog stresa izdvajaju se pogrešno informirani pacijenti i njihova nerealna očekivanja, neprimjerena javna kritika i suočavanje s neizlječivim bolesnicima. Prijetnja sudske tužbe je visoko stresna za trećinu ispitanika, dok su za više od trećine ispitanika to sukobi i loša međuljudska komunikacija, strah od zaraze, ozljeda oštrim predmetima, i noćni rad. Ostali oblici smjenskog rada su izvor stresa za nešto više od četvrtine ispitanika. Zdravstveni djelatnici u ovom istraživanju imaju prosječno vrlo dobru radnu sposobnost. Svi stresori, spol i dob su značajno negativno povezani s pokazateljem radne sposobnosti zdravstvenih djelatnika. Na radnu sposobnost liječnika značajno negativno utječu organizacijska i financijska pitanja, a na radnu posobnost medicinskih sestara/tehničara još dodatno utječu sukobi i loša komunikacija i smjenski rad. Temeljem rezultata predlažu se preventivne mjere na organizacijskoj razini i razini pojedinca., The present study shows how and to what extent occupational stress impacts on work ability of hospital health care workers. The participants (N=1856) were health care workers employed at 19 different departments of 5 hospitals in Zagreb. The response rate was 78%. The majority of the participants were women; 1500 (80,8%). The greatest proportion of the participants were nurses/medical technicians with secondary school or college degree, 1253 (67,5%). Four hundred seventy-eight participants (25,8%) were physicians, 37 (2,0%) were other health care professionals and 89 (4,7%) participants did not provide information on their occupation. Participation in the study was anonymous. Two questionnaires were used: Occupational Stress Assessment Questionnaire for Hospital Health Care Workers and Work Ability Index (WAI) Questionnaire. Several statistical tests were conducted: Smirnov-Kolmogorov test and t-test, Scheffe's test and χ2 test. P < 0.05 was considered statistically significant. Linear regression analysis (univariate and multivariate) was performed with WAI being the criterion variable and stress perception and demographic characterics being predictors. The results suggest that two thirds of health care workers recognized their workplace as a source of stress. Organizational and financial issues were the greatest source of stress. Half of the participants considered the following factors very stressful: erroneously informed patients and their unrealistic expectations, inappropriate public criticism and dealing with incurable patients. Lawsuit threat was perceived very stressful by one third of participants, whereas conflicts and poor interpersonal communication, fear of infection and sharp object injury, and night work were considered very stressful by more than a third of participants. Other forms of shift work were very stressful for more than a fourth of participants. In this study, health care workers had on average very good work ability. All stressors, sex and age were significantly negatively associated with WAI among health care workers. There was a significant negative association between work ability and organizational and financial issues among physicians. Furthermore, work ability of nurses/technicians was significantly negatively associated with conflicts, poor communication and shift work in addition to organizational and financial issues. Preventive measures at organizational and individual level are proposed based on the results of this study.

Mentalno zdravlje izrazito je važno jer unatoč potpunom tjelesnom zdravlju, osoba može biti izrazito nefunkcionalna zbog psihičkih poteškoća s kojima se suočava te se zbog toga izrazito štetno ponašati prema sebi ili drugima. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati ulogu određenih psiholoških čimbenika (stres na poslu, psihološka otpornost, emocionalna inteligencija te financijski status) u predviđanju mentalnog zdravlja zaposlenih osoba. Pritom su kao mjere mentalnog zdravlja upotrijebljena dva upitnika, Kratki upitnik mentalnog zdravlja i Upitnik za ispitivanje općih psihopatoloških teškoća. Istraživanje je provedeno u svibnju i lipnju 2022. godine. Uzorak je bio prikupljen online te se sastojao od 797 sudionika, od toga 610 žena, a prosječna dob sudionika bila je 35.3 godina. Provedene su dvije hijerarhijske regresijske analize za svaku mjeru mentalnog zdravlja. Rezultati su pokazali kako sva četiri prediktora, točnije stres na poslu, psihološka otpornost, emocionalna inteligencija i financijski status, imaju značajan doprinos u objašnjavanju varijance mentalnog zdravlja i rizika za razvoj psihičkih teškoća i poremećaja. Objašnjeno je 51% varijance mentalnog zdravlja te 55% varijance rizika za razvoj teškoća i poremećaja, pri čemu je u obje hijerarhijske regresijske analize najznačajniji doprinos objašnjenju varijance kriterija donijelo uključivanje karakteristika sudionika, odnosno emocionalne inteligencije i psihološke otpornosti. Mental health is extremely important because, despite complete physical health, a person can be extremely dysfunctional due to psychological difficulties, and as a result, behave extremely harmfully towards themselves or others. This research aimed to examine the role of certain psychological factors (stress at work, psychological resilience, emotional intelligence and financial status) in predicting employees' mental health. Two questionnaires were used as a measurement of mental health, Mental Health Inventory – 5 and Young Persons Clinical Outcomes in Routine Evaluation. The survey was conducted in May and June 2022. The sample was collected online and consisted of 797 participants, of which 610 were women, and the average age of the participants was 35.3 years. Two hierarchical regression analyzes were conducted for each measure of mental health. The results showed that all four predictors, more precisely stress at work, psychological resilience, emotional intelligence and financial status have a significant contribution in explaining the variance of mental health and risk for the development of psychological difficulties and disorders. 51% of the variance of mental health and 55% of the variance of the risk for the development of difficulties and disorders were explained, and in both hierarchical regression analyses, the most significant contribution to the explanation of the variance of the criteria came from the inclusion of the participant's characteristics, i.e. emotional intelligence and psychological resilience.

Dosadašnja istraživanja pokazala su da je stres na radu povezan sa psihičkim zdravljem te da se u podlozi tog odnosa nalazi sindrom sagorijevanja na poslu. Odgojno-obrazovni djelatnici skloni su sagorijevanju na poslu, a u vrijeme pandemije bolesti COVID-19 našli su se u situaciji izvanrednih zahtjeva posla poput održavanja nastave na daljinu. Jedan osobni resurs koji je u ovo krizno vrijeme dobio poseban istraživački interes jest psihološka otpornost koja se definira kao sposobnost oporavka nakon stresnog događaja i koja može ublažiti negativne posljedice stresa. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati medijacijsku ulogu sindroma sagorijevanja na poslu u povezanosti stresora na radu i psihičkog zdravlja odgojno-obrazovnih djelatnika te moderacijski učinak psihološke otpornosti na odnos stresora na radu i sindroma sagorijevanja na poslu. Istraživanje je provedeno putem online upitnika, a u njemu je sudjelovao 361 sudionik (92.8% žena), prosječne dobi 42.27 godina (SD = 9.91) i prosječnog radnog staža 16.37 godina (SD = 10.16). Moderirana medijacijska analiza pokazala je da sagorijevanje na poslu u potpunosti posreduje odnos između stresora na radu i psihičkog zdravlja odgojno-obrazovnih djelatnika. Razina psihološke otpornosti nije značajno moderirala odnos stresora na radu i sagorijevanja na poslu, kao ni pretpostavljeni medijacijski odnos. No, dobiven je značajan izravni efekt psihološke otpornosti na sagorijevanje na poslu. Previous researches have shown that work stress is associated with mental health and that burnout is one of the underlying mechanisms of that relationship. Educational personnel is prone to burnout and during the COVID-19 pandemic, they have faced extraordinary job demands due to online teaching. One personal resource which gained researchers’ special interest during this crisis is psychological resilience which is defined as an ability to bounce back after a stressful event and therefore could buffer negative consequences of stress. The aim of this study was to examine the mediating role of burnout in the relationship between work stressors and the mental health of educational personnel, as well as the potential moderating role of psychological resilience in the relationship between work stressors and burnout. The study was conducted on 361 participants (92.8% women) of an average age of 42.27 years (SD = 9.91) and an average length of service of 16.37 years (SD = 10.16) via an online questionnaire. Moderated mediation analysis showed that burnout fully mediated the relationship between work stressors and the mental health of educational personnel. Also, psychological resilience did not moderate the relationship between work stressors and burnout, nor the presumed mediation model. However, a significant direct effect of psychological resilience on burnout was obtained.

Opisuju se uzroci sagorijavanja na radnom mjestu i metode prevencije

U metalurškoj industriji su osim psihosocijalnih rizika prisutni izraziti stato- dinamički napori uvjetovani načinom rada i radnom okolinom. Psihosocijalni napori koji proizlaze iz izloženosti psihosocijalnim rizicima na radnom mjestu (npr. monotoni, prekovremeni i smjenski rad) mogu uzrokovati subjektivni osjećaj stresa ili nesposobnosti za ispunjavanje radnih zahtjeva i očekivanja. Identificiranje psihosocijalnih rizika na radnom mjestu uključuje analizu čimbenika kao što su organizacija rada i radnog procesa, radne uvjete i radnu okolinu, međuljudske odnose i druge stresne čimbenike. S druge strane, mišićno-koštane tegobe su jedan od najčešćih zdravstvenih problema u radnoj populaciji, i drugi najčešći uzrok privremene nesposobnosti za rad. Cilj ovog rada je procijeniti psihosocijalne rizike i mišićno-koštane tegobe među zaposlenicima i analizirati njihovu povezanost. Metode: U istraživanje je uključeno 157 zaposlenika. Za procjenu mišićno-koštane boli koristili smo standardizirani upitnik Orebro, i dodatni upitnik za procjenu psihosocijalnih rizika na radnom mjestu. Rezultati i rasprava: Psihosocijalni napori imaju značajni učinak na pojavu boli u mišićnokoštanom sustavu. Istraživanje doprinosi stvaranju boljeg uvida u radne uvjete i njihovo značenje u pojavi bolesti povezane s radom u promatranoj populaciji radnika. Rezultati istraživanja moći će se primijeniti u očuvanju zdravlja i radne sposobnosti radnika zaposlenih u štetnom okolišu kao što je to u metalurškoj industriji.

U znanosti, stres se pojavljuje kao predmet istraživanja od tehničkih preko biomedicinskih, društvenih do humanističkih znanosti. Svako ga područje definira na svoj način, pa se u suvremenoj literaturi nalaze mnogobrojne definicije i određenja pojma stresa. Smatra se da je u suvremenom svijetu stres jedan od najvažnijih uzročnika psihofizičkih, radnih i organizacijskih problema zaposlenika. Na drugom je mjestu ljestvice zdravstvenih tegoba zaposlenih u Europskoj uniji, od toga više u žena nego u muškaraca. Jedan je od najvećih uzročnika profesionalnih bolesti i bolovanja u svijetu te je među vodećim gospodarskim problemima u razvijenim zemljama. Cilj ovog rada bio je utvrditi najčešće izvore stresa u fizioterapeuta te ispitati odnos između stresa i sociodemografskih obilježja ispitanika. Istraživanje je provedeno na 65 fizioterapeuta zaposlenih u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Prosječna dob ispitanika bila je 42,8 godina. Istraživanje je provedeno primjenom Upitnika o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika. Rezultati su pokazali da fizioterapeuti procjenjuju potencijalne izvore stresa nisko ili umjereno stresno. Istraživanjem korelacija između varijabli: razina stresa s dobi, ukupnim radnim stažem te radnim stažem na trenutačnom radnom mjestu, nije nađena statistički značajna povezanost. Možemo zaključiti kako razina stresa u fizioterapeuta u odnosu na sociodemografska obilježja nije statistički značajna. Na skali intenziteta stresa kao najjači su prepoznati oni povezani s organizacijom rada i financijskim ograničenjima, što odgovara i rezultatima istraživanja provedenih u svijetu., Stress has been the focus of many research in technical, biomedical and social sciences and humanities. Every field has its own view on stress, therefore, there are many definitions of stress in contemporary literature. Stress is considered as one of the most important sources of psychophysical, work and organisational problems of employees. It is in the second place of workers̕ health problems in the EU with women being more prone to work-related stress than men. It is one of the biggest causes of professional diseases and absenteeism in the world and one of the leading economic problems in developed countries. The aim of this study is to identify the most common sources of stress in physiotherapists and examine the relationship between overall stress experience and some sociodemographic characteristic. Subjects were 65 physiotherapists from the Clinical Hospital Centre Zagreb, of the average age of 42,8 years. We used The Occupational Stress Questionnaire for Hospital Health Care Workers. The results indicate that physiotherapists experience low to moderate levels of work-related stress. There were no significant correlations between the levels of stress, age and years of practice. We can conclude that overall stress experience and sociodemographic characteristics are not related. The most common stressors in physiotherapist are those related with work organisation and financial constraints, which is in agreement with other research on work-related stress.

Područje psihologije rada primarno je bilo usmjereno na razumijevanje čimbenika rizika na radnom mjestu koji uzrokuju stres kod radnika i rezultiraju bolestima koje su povezana sa stresom kao što su izgaranje i problemi s mentalnim zdravljem. Prepoznavanje I sprječavanje faktora rizika dva su najvažnija koraka u tradicionalnim postupcima zaštite na radu. Međutim, tradicionalni pristup može se nadopuniti pozitivnim psihološkim principima kojima je cilj promovirati pozitivne karakteristike radnog okruženja koje povećavaju snagu, motive i kapacitete ljudi i osiguravaju optimalno funkcioniranje na radnom mjestu. Cilj ovog rada je dati pregled pozitivne psihologije rada (POHP, engl. positive occupational health psychology) I načina na koji se može koristiti za zaštitu radnika od profesionalnih rizika i promicanje zdravih radnih mjesta. Da bi se pronašli relevantni članci na pozitivne psihološke teme pretražene su mrežne baze podataka. Na temelju nađenih članaka u ovom radu je predstavljeno nekoliko tematskih područja pozitivne psihologije rada, uključujući: (1) radni angažman ; koncept koji se odnosi na pozitivnu povezanost radnika s poslom, visoku razinu energije, predanost i usredotočenost na rad, (2) pozitivni psihološki kapital ; osobno stanje koje karakterizira visoka samoefikasnost, optimizam, nada I otpornost, (3) sredstva za posao ; aspekte posla koji potiču osobni rast, učenje i razvoji mogu ublažiti negativne učinke zahtjeva posla na radnika. Razumijevanje kako se osobni i organizacijski resursi u random okruženju mogu koristiti za zaštitu radnika od profesionalnih rizika i promicanje zdravlja I dobrobiti radnika nova je perspektiva koja može poboljšati poznate tradicionalne prakse i pridonijeti integriranijem pristupu održivom zdravlju na radnom mjestu.

Termin stres prvi put u znanstvenu upotrebu ulazi u kontekstu fizikalnih znanosti u 17. stoljeću. U 19. stoljeću se o stresu raspravlja kao o uzorku bolesti. Stres možemo definirati kao fizičko, kemijsko ili emocionalno stanje koje uzrokuje tjelesnu ili duševnu napetost. Stres na bilo kojoj dimenziji radne situacije možemo definirati kao neravnotežu, nesklad između sposobnosti i potreba pojedinca, te zahtjeva i mogućnosti zadovoljenja potreba koje zadaje okolina. Sindrom sagorijevanja se opisuje kao niz tjelesnih i mentalnih simptoma iscrpljenosti te se razvija u četiri faze: idealistički entuzijazam, faza stagnacije, faza frustracije i faza apatije. U provedenom istraživanju sudjelovalo je ukupno 291 ispitanik. Cilj istraživanja bio je otkriti najčešće zdravstvene tegobe od kojih boluju medicinske sestre/tehničari i istražiti čimbenike stresa na radnom mjestu medicinskih sestara/tehničara te utjecaj dobi, stupanja obrazovanja i godina radnog iskustva na doživljaj čimbenika stresa na radnom mjestu. Rezultati istraživanja su pokazali da najviše medicinskih sestara i tehničara boluje od gastrointestinalnih, lokomotornih, psihičkih i kardiovaskularnih bolesti. Čimbenici koji su ocijenjeni kao najstresniji su preopterećenost poslom, nedovoljan broj djelatnika, loša organizacija posla te administrativni poslovi.

Istraživanje je provedeno 2014.-2016. godine s ciljem da se procijeni učestalost navika pušenja cigareta i konzumacije alkoholnih pića kod radnika koji rade u smjenskom sustavu rada, prikazati utjecaj stresa na usvajanje loših životnih navika te pokušati odrediti najbolju dob za početak prevencije i modalitete provedbe ovisno o dobi i ciljanoj populaciji. Dakle, cilj je iskoristiti dobivene podatke za sustavan pristup rješenju problema, osnažiti prevenciju ozljeda na radu, kroničnih oštećenja zdravlja i utjecaja loših navika na radnu sposobnost. Pokazalo se da radnici u smjenskom sustavu rada češće imaju loše životne navike u vidu pušenja cigareta i konzumacije alkoholnih pića (41, 8%) u odnosu na opću populaciju Republike Hrvatske (31, 1%). Žene koje su smjenske radnice, češće su pušači u odnosu na muškarce (46, 6% vs. 39, 6%), a muškarci koji su smjenski radnici češće konzumiraju alkohol u odnosu na žene (38, 6% vs. 17, 2%). Radnici s ukupnim radnim stažom u trajanju 10, 20 i više godina u smjenskom režimu rada, grupa su s najviše konzumacije alkohola i najviše ozljeda na radu.Obzirom da psihomotoričke funkcije opadaju s dobi te da na njih dodatno utječe i konzumacija alkohola može se očekivati da će u toj skupini i dalje ostati visok broj ozljeda na radu. To je vrlo nepovoljno obzirom da je upravo to skupina radnika koji su u najproduktivnijoj dobi i od kojih društvo, obitelj i poslodavci najviše očekuju jer su u naponu snage i sposobnosti. Prikazan je i značajan utjecaj stresa na radnom mjestu na usvajanje i zadržavanje loših životnih navika. Poseban osvrt dan je na navike mladih u pušenju cigareta i konzumaciji alkohola obzirom je zaključeno da najbolje rezultate daje prevencija započeta u ranijim životnim godinama i upravo onda kada se loše navike nisu još usvojile niti ukorijenile. Zaključak je da se prevencija u populaciji odraslih koji imaju čvrsto usvojene lose životne navike teško provodi ukoliko ne bude podržana povećanjme cijena duhanskih i alkoholnih proizvoda. To su ujedno i iskustva zemalja koje su ovakve akcije već provodile i bilježile pozitivne rezultate takvih aktivnosti.

The goal of the presented research is to examine the extent to which firefighters- rescuers in Serbia believe it is beneficial to talk to a psychologist after interventions involving killed or seriously injured people. The used method of research is an anonymous survey of members of professional fire and rescue units by questionnaire, which was approved by the Sector for Emergency Management. During the interview, the participants completed the questionnaire in order to better understand their attitudes, opinions and motivations. The sample consisted of 307 professional firefighters-rescuers in fire-rescue units on the territory of Serbia. Research results indicate that more than half of the respondents found that, after critical interventions, they would benefit from talking to a psychologist. The differences were observed in the age structure of the firefighters-rescuers and their professional experience. The older members of these units and those with longer professional experience express a greater need to organize this kind of help. Conclusions of the research confirm that the firefighters-rescuers are confronted with the demands that often exceed their ability to successfully cope with stressful situations and therefore need psychological help. U radu su predstavljeni ciljevi i obim hitne psihološke pomoći, kao i principi pružanja psihološke pomoći u vanrednim i ekstremnim situacijama. Hitna psihološka pomoć umanjuje dramatičnost određenih događaja pošto ova vrsta pomoći podrazumeva primenu metoda u cilju pružanja trenutne i kratkotrajne pomoći pojedincima koji su proživeli događaj koji je prouzrokovao emocionalne, kognitivne, telesne i ponašajne probleme. Cilj istraživanja opisanog u radu bio je ispitati u kojoj meri vatrogasci-spasioci u Srbiji smatraju da je korisno, nakon intervencija u kojima ima stradalih ili teško povređenih, razgovarati sa psihologom. Korišćena metoda istraživanja je anonimno anketiranje profesionalnih pripadnika vatrogasno-spasilačkih jedinica anketnim listićem koji je odobrio Sektor za vanredne situacije. Prilikom anketiranja sa učesnicima je obavljen i razgovor kako bi se bolje razumeli njihovi stavovi, mišljenja i motivi. Uzorak istraživanja čini 307 profesionalnih vatrogasaca-spasilaca u vatrogasno-spasilačkim jedinicama na teritoriji Srbije. Rezultati istraživanja ukazuju da se više od polovine ispitanika izjasnilo da bi bilo korisno da nakon kritičnih intervencija razgovaraju sa psihologom. Zabeležene su razlike na osnovu starosne strukture vatrogasaca-spasilaca i njihovog profesionalnog iskustva. Stariji pripadnici ovih jedinica i oni sa većim profesionalnim stažom izražavaju veću potrebu za organizovanjem ovakve vrste pomoći. Zaključak istraživanja utvrđuje da se pred vatrogasce-spasioce postavljaju zahtevi koji često prevazilaze njihove sposobnosti za uspešno nošenje sa stresnim situacijama pri čemu im je nužna psihološka pomoć.

U radu se analiziraju metode implementacije Okvirnog sporazuma o stresu na radu i u vezi s radom u državama članicama Europske unije, s posebnim osvrtom na mogućnosti zaštite radnika zaposlenih u atipičnim oblicima rada.

Uvod: Istraživanja pokazuju jasnu povezanost stresa na radu, zdravlja i radne sposobnosti zaposlenih. Cilj: Procijeniti utjecaj rada u integralnoj bolničkoj hitnoj službi na zdravlje i radnu sposobnost njezinih djelatnika. Specifični ciljevi: ispitati pojedine specifične stresore na radnim mjestima; utvrditi vrijednost pokazatelja radne sposobnosti zaposlenih te povezanost intenziteta doživljenog stresa i procijenjene radne sposobnosti. Ispitanici i metode: Ispitanici su 101 zaposleni u Centru za hitnu medicinu Kliničkog bolničkog centra Zagreb, dobi od 18 do 65 godina: pomoćni medicinski djelatnici, administrativno osoblje, medicinske sestre i tehničari, liječnici. Istraživanje je provedeno od kolovoza do prosinca 2013. Sudjelovanje je bilo dobrovoljno i anonimno, a provedeno je primjenom standardiziranih upitnika: Upitnikom o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika i Upitnikom za određivanje indeksa radne sposobnosti (engl. WAI - Work Ability Index). Povezanost među kontinuiranim varijablama učinjena je Pearsonovim koeficijentom korelacije. Rezultati: Najznačajniji stresori odnose se na organizaciju posla i financijska ograničenja: preopterećenost poslom, loša organizacija posla, nedostatan broj djelatnika, neadekvatna materijalna sredstva za rad, noćni rad. Pokazatelj radne sposobnosti na razini cijele skupine ispitanika je 40,16 (vrlo dobar). Povezanost intenziteta stresa i radne sposobnosti (p=0,066) pokazuje da manji intenzitet stresa uvjetuje bolju radnu sposobnost. Zaključak: Čimbenici stresa znatno utječu na radnu sposobnost i zdravlje zaposlenih u integriranoj bolničkoj hitnoj službi. Rukovodstvo treba poduzeti odgovarajuće mjere za poboljšanjem uvjeta rada te radne sposobnosti zaposlenih.

Uvod: Istraživanja pokazuju jasnu povezanost stresa na radu, zdravlja i radne sposobnosti zaposlenih. Cilj: Procijeniti utjecaja rada u integralnoj bolničkoj hitnoj službi na zdravlje i radnu sposobnost njenih djelatnika. Specifični ciljevi: ispitati pojedine specifične stresore na radnim mjestima ; utvrditi vrijednost pokazatelja radne sposobnosti zaposlenih te povezanost intenziteta doživljenog stresa i procijenjene radne sposobnosti. Ispitanici i metode: Ispitanici su 101 zaposleni u Centru za hitnu medicinu Kliničkog bolničkom centra Zagreb, dobi od 18 do 65 godina: pomoćni medicinski djelatnici, administrativno osoblje, medicinske sestre i tehničari, liječnici. Istraživanje je provedeno u od kolovoza do prosinca 2013. Sudjelovanje je bilo dragovoljno i anonimno, a provedeno primjenom standardiziranih upitnika Upitnikom o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika i Upitnikom za određivanje indeksa radne sposobnosti (engl. WAI- Work Ability Index). Povezanosti među kontinuiranim varijablama načinjena je Pearsonovim koeficijentom korelacije. Rezultati: Najznačajniji stresori se odnose na organizaciju posla i financijska ograničenjima: preopterećenost poslom, loša organizacija posla, nedostatan broj djelatnika, neadekvatna materijalna sredstva za rad, noćni rad. Pokazatelj radne sposobnosti na razini cijele skupine ispitanika je 40, 16 (vrlo dobar). Povezanost intenziteta stresa i radne sposobnosti (p=0, 066) pokazuje da manji intenzitet stresa uvjetuje bolju radnu sposobnost. Zaključak: Čimbenici stresa znatno utječu na radnu sposobnost i zdravlje zaposlenih u integriranoj bolničkoj hitnoj službi. Rukovodstvo treba poduzeti odgovarajuće mjere za poboljšanjem uvjeta rada tr radne sposobnosti zaposlenih.

U radu se analizira novo normativno uređenje zaštite radnika od stresa na radu i u vezi s radom u hrvatskome pravu te sadržaj i primjena europskog Okvirnog sporazuma o stresu na radu i u vezi s radom.

Očuvanje zdravlja i radne sposobnosti medicinskih sestara određuju temeljne postavke Zakona o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96, 114/03, 100/04) kojim se propisuje uvođenje mjera za poticanje unapređivanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu te sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i drugih bolesti u vezi s radom. U konačnici je cilj provedbe ovih zakonskih propisa u poboljšanju kvalitete rada, učinkovitosti rada, ali tako da je očuvana sigurnosti i ugodnost samog rada, tako da se radne zadaće mogu što lakše obaviti prilagodbom uvjeta i načina rada. Stres na radu, kao specifična vrsta stresa čiji je izvor u radnom okolišu uključuje individalnu procjena objektivnog stanja ili događaja što u velikoj mjeri utječe na pojavu stresnog odgovora u pojedinca. Budući da u znanstvenoj i stručnoj literaturi nedostaju podaci o tome kako i koliko pojedine skupine stresora utječu na zdravlje, kvalitetu života i radnu radnu sposobnost zdravstvenih djelatnika na pojedinim radnim mjestima u bolnici, istraživanjem se željelo prepoznati pojedine vrste stresora i njihovu povezanosti s radnom sposobnošću medicinskih sestara. Rezultati su pokazali da zdravstveni djelatnici u bolnicama prepoznaju više različitih stresora s visokim intenzitetom, a među najčešćim stresorima prepoznati su financijski i organizacijski čimbenici. Medicinske sestre češće od liječnika prepoznaju specifične opasnosti i štetnosti u zdravstvu. Dobiveni rezultati dragocjeni su doprinos u izradi smjernica specifičnih preventivnih mjera na razini pojedinca i bolnice, a u svrhu što duljeg očuvanja zdravlja i radne sposobnosti zdravstvenih djelatnika. Rezultati istraživanja su bili i poveznica pri uključivanju u FP7 projekt financiran od Europske komisije: «ORCAB- Improving quality and safety in the hospital: The link between organisational culture, burnout, and quality of care», u kojem se nastavljaju istraživanja i traže rješenja za zaposlene u zdravstvu na razini Europe.

Occupational health in a changing world has to face up to psychosocial risks to protect the health of employees now and in the future. Faster production, service and communication processes, a service- and knowledge-based society, an increasing proportion of intellectual work, growing complexity of work-related demands, new technologies and constant availability, mobility demands, and job insecurity contribute to the problem of psychosocial risks in the workplace. Psychosocial risks affect both physical and psychosocial health. There is scientifi c evidence of the link between psychosocial work-related stress and cardiovascular diseases, affective disorders or musculoskeletal disorders, especially chronic back pain. The Framework Directive on Safety and Health makes it very clear that employers are obliged “to ensure the safety and health of workers in every aspect relating to work”. In spite of these far reaching obligations, a kind of taboo sometimes makes it hard to focus on topics that have psychosocial implications. A large number of models, instruments and methods are now available to gauge psychosocial risks in the workplace. Given the clear contrast between knowledge and application, there is not a lack of knowledge in this regard, but rather a lack of application. In Germany, statutory accident insurance institutions are guided by two key principles: putting prevention before rehabilitation and rehabilitation before compensation. To prevent work-related health risks the BG RCI has developed several prevention tools to help employers and employees deal with psychosocial risks in the workplace., Moderna medicina rada mora se suočiti s psihosocijalnim rizicima kako bi se sada i ubuduće zaštitilo zdravlje radnika. Brža proizvodnja, uslužni i komunikacijski procesi, društvo koje se temelji na uslugama i znanju, veći intelektualni napor, rastuća složenost zahtjeva povezanih s radom, novi tehnološki postupci, stalna raspoloživost, zahtjevi mobilnosti i nesigurnost posla doprinose psihosocijalnim opasnostima na radnom mjestu. Postoje znanstveni dokazi koji idu u prilog povezanosti radnoga psihosocijalnog stresa i afektivnih ili mišićno-koštanih poremećaja, a naročito kroničnih bolova u leđima. U okvirnoj Direktivi o sigurnosti i zdravlju izrijekom se navodi da poslodavci imaju obvezu “zajamčiti sigurnost i zdravlje radnika u svim radnim aspektima”. Unatoč takvim dalekosežnim obvezama postoje određeni tabui zbog kojih se ponekad teško usredotočiti na teme koje imaju psihosocijalne implikacije. Postoji veliki broj modela, instrumenata i metoda kojima se u današnje vrijeme mogu mjeriti radni psihosocijalni rizici. S obzirom na to da postoji jasna razlika između samog znanja i njegove primjene, možemo reći da u ovom smislu ne nedostaje znanje, već primjena postojećega znanja. Njemačke državne osiguravajuće kuće slijede dva ključna načela: stavljaju sprječavanje ispred rehabilitacije, a rehabilitaciju ispred kompenzacije. Kako bi se spriječili radni zdravstveni rizici, njemačka državna osiguravajuća ustanova za sirovine i kemijsku industriju (BG RCI) osmislila je nekoliko preventivnih mjera kojima nastoji pomoći poslodavcima i zaposlenicima u suočavanju s psihosocijalnim rizicima na radnom mjestu.

Cilj disertacije je izrada mjernog instrumenta za procjenu stresa na radnom mjestu u bolničkih zdravstvenih djelatnika. U tu svrhu istražene su metrijska karakteristika pouzdanosti instrumenta, metrijska karakteristika valjanosti instrumenta te je procijenjena uporabna vrijednost instrumenta. U istraživanje je uključeno 2380 zdravstvenih djelatnika dobi između 18 i 65 godina (medicinske sestre i tehničari srednje i više stručne spreme, liječnici i ostali zdravstveni djelatnici visoke stručne spreme) zaposlenih u Kliničkoj bolnici Dubrava, Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Kliničkoj bolnici Sestre milosrdnice, Općoj bolnici Sveti Duh i Psihijatrijskoj bolnice Vrapče u razdoblju od početka 2007. do kraja 2008. godine. Istraživanje se provodilo dragovoljno i anonimno primjenom Upitnika o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika koji je za tu prigodu i načinjen. Ukupna stopa odgovora bila je zadovoljavajuća (78%) te je na kraju istraživanja dobiven uzorak od 1856 ispitanika. Rezultat istraživanja je validirani mjerni instrument: Upitnik o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika koji sadrži 37 pitanja (čestica) vezana za doživljaj stresa na radu koja su kodirana Likertovom ljestvicom raspona od 1 (Nije uopće stresno), 2 (Rijetko je stresno), 3 (Ponekad je stresno), 4 (Stresno) i 5 (Izrazito stresno). Eksploratornom faktorskom analizom svih 37 čestica dobiveno je šest faktora koji procjenjuju pojedine dimenzije doživljaja stresa na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika. Tih šest kategorija su: Organizacija radnog mjesta i financijska pitanja, Javna kritika i sudske tužbe, Opasnosti i štetnosti na poslu, Sukobi i komunikacija na poslu, Smjenski rad, Profesionalni i intelektualni zahtjevi, te se smatraju glavnim izvorima stresa na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika. Šest odabranih faktora zadovoljava sve literaturne kriterije prema Cattellu i Keiseru a udio objašnjene varijance bio je 56,08%. Svaki od šest odabranih faktora dobro je opisan česticama koje ga određuju a pripadajući koeficijenti pouzdanosti Cronbach α su redom veći od 0,70 (od 0,78 do 0,86) što govori o visokoj unutarnjoj konzistenciji svakog faktora. Gledajući podatke iz svakog faktora pojedinačno, aritmetičke sredine, varijance, pripadajući Cronbach α koeficijenti ako se pojedina čestica izbaci i međusobne korelacije čestica sa ljestvicom su prilično podjednake, što također govori u prilog dobroj unutarnjoj konzistenciji i pouzdanosti svakog faktora. Prilikom analize diskriminativne valjanosti rasponi korelacijskih koeficijenata čestica s pripadajućom faktorskom ljestvicom (unutarnja konzistencija) su veći od raspona korelacijskih koeficijenata čestica s ostalim faktorskim ljestvicama (vanjska korelacija) što upućuje na odgovarajuću diskriminativnu valjanost. Ljestvice pojedinih faktora ujednačene su na ljestvicu od 0 do 100 u kojoj 100 znači najveću razinu doživljenog stresa. Kao granična vrijednost, koja nam govori o čestoj i izuzetno čestoj percepciji pojedinog stresnog faktora uzeta je vrijednost veća od 60.. Zaključak je da pojedine čestice logično objašnjavaju strukturu odgovarajućih faktora te da je predloženi Upitnik o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika valjan i pouzdan mjerni instrument za procjenu stresa na radnom mjestu u bolničkih zdravstvenih djelatnika s velikom mogućnošću praktične primjene., This dissertation presents the factor structure, reliability, validity and calibration of the Occupational Stress Questionnaire for Hospital Health Care Workers (OSQ-HHCW). The study included 2380 participants aged between 18 and 65 years who were employed as healthcare workers in the Clinical Hospital Dubrava, Clinical Hospital Centre Zagreb, Clinical Hospital “Sestre milosrdnice”, General Hospital “Sveti Duh” and Psychiatric Hospital Vrapče during the period from the beginning of 2007 to the end of 2008. Participation in the study was voluntary. Response rate was 78% and the actual sample finally included 1856 participants (1253 (67,5%) nurses/medical technicians, 478 (25,8%) physicians, 37 (2,0%) other highly educated employees and 88 (4,7%) non-responders). In addition to the general socio-demographic questions, the questionnaire included perception of 37 workplace stressors referring to: work organization and financial issues, shift work, opportunities for promotion, education, professional demands, interpersonal communication, communication between the healthcare workers and patients and hazards at workplace . The participants assessed their experience on the Likert scale from 1 =‘’Not stressful at all’’ to 5 =‘ extremely stressful Factor analysis yielded six factors of relatively high reliability of inner consistency (all values of Cronbach α exceeded 0.7): Workplace Organization and Financial Issues, Public Criticism, Hazards at Workplace, Conflicts and Communication at Work, Shift Work, Professional and Intellectual Demands. Discriminative validity of each factor scale was satisfactory: correlation factors range (items - scale) with corresponding scale was higher compared to correlation factors with other five scales. Individual particles logically explain the structure of the corresponding factors and provide good foundation for development of the measuring tool for perceived workplace stressors among hospital workers. All six scales were transformed to range from 0 to 100 were the highest value means the most stressful perception of the corresponding factor. If the score of particular factor exceed 60, the factor is recognized as a stressful and appropriate intervention is needed. The study contributes to the development of a suitable measuring instrument for the assessment of occupational stress among healthcare workers and its implementation in clinical practice. The OSQ-HHCW is a suitable instrument for the recognition and quantification of occupational stress, thus having an important role in the development of evidence-based strategies that target at improving health and safety among hospitals healthcare workers.

Stres na radu je specifična vrsta stresa čiji je izvor u radnom okolišu. Izvor stresora može biti priroda samog posla, organizacija rada i radni okoliš. Zamijećeno je da dugotrajna izloženost stresu može narušiti zdravlje i utjecati na ponašanje i kvalitetu života i rada svakog stresu izloženog pojedinca. Visoka stopa bolovanja u Europskoj uniji je dobrim dijelom uvjetovana bolestima koje su posljedica dugotrajnog stresa. Procjenjuje se da je čak 50-60 % bolovanja uzrokovano bolestima povezanim sa stresom na radu. U svrhu istraživanja stresora i intenziteta doživljavanja stresa u zdravstvenih djelatnika u Hrvatskoj korišten je Upitnik o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika kreiran u tu svhu. Daljnjom obradom podataka dobiven je poredak skupina stresora od najstresnije do najmanje stresne: 1. organizacija i financiranje ; 2. javna kritika i sudske tužbe ; 3. profesionalni zahtjevi ; 4. smjenski rad ; 5. sukobi i loša komunikacija ; 6. opasnosti i štetnosti na radnom mjestu.

Sve veći problem osobito radne populacije u današnje vrijeme predstavlja pojava stresa na radu koji utječe osim na kvalitetu rada i na medicinske, pravne i financijske aspekte samog rada. Svrha ovog istraživanja je ispitivanje izloženosti liječnika vještaka u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) stresnim situacijama. Liječnik vještak u HZZO-u radi na poslovima vještačenja koje uključuje osim medicinskog znanja i pravne propise, te je često u raskoraku između zakonskih mogućnosti i medicinske opravdanosti što dovodi do frustracija. Ispitana je skupina liječnika vještaka te usporedna skupina liječnika opće ili obiteljske medicine. Ispitanici su svoju procjenu doživljaja pojedinog čimbenika stresa ocijenili na Likertovoj ljestvici ocjenama od 1 = “nije uopće stresno” do 5 = “izrazito stresno”. Istraživanje je potvrdilo hipotezu da je zanimanje liječnika vještaka u HZZO-u izrazito stresno: izloženi su jednokratnom stresu koji zbog stalnog ponavljanja i predstavlja ozbiljnu opasnost za nastupanje duljeg i/ili ponavljanog stresa. Liječnici-vještaci izdvojili su sukobe sa strankama, izloženost javnoj kritici, te nerealnea očekivanja od strane pacijenta ili članova obitelji kao čimbenike koji dovode do stresa u većoj mjeri nego usporedna skupina.

Cilj rada bio je istražiti vrijednosti pokazatelja radne sposobnosti (Work Ability Index -WAI) kod bolničkih zdravstvenih djelatnika i analizirati čimbenike koji mogu utjecati na radnu sposobnost. U istraživanju je sudjelovalo 1856 zdravstvenih djelatnika zaposlenih u zagrebačkim bolnicama. Korišteni su upitnici za određivanje pokazatelja radne sposobnosti i stresora na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika. Prosječni pokazatelj radne sposobnosti (WAI) svih ispitanika je 38,68±6,28 što ukazuje na vrlo dobru radnu sposobnost. Analizirajući kategorije WAI-a (loš, dobar, vrlo dobar, izvrstan), vidljivo je da mali broj djelatnika ima loš WAI. Između liječnika i medicinskih sestara dobivena je značajna razlika u učestalosti pojedinih kategorija. Iako su liječnici značajnije stariji od medicinskih sestara, u liječnika je pokazatelj radne sposobnosti češće izvrstan, a u medicinskih sestara dobar i vrlo dobar. Dobivena je značajna razlika između pojedinih dobnih skupina. Analizom podataka identificirani su spol, dob, radni staž i stresori na radu kao značajni prediktori pokazatelja radne sposobnosti. Radna sposobnost zdravstvenih djelatnika značajno je negativno povezana sa svim stresorima. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da zdravstveni djelatnici u zagrebačkim bolnicama imaju prosječno vrlo dobru radnu sposobnost, ali da manji broj djelatnika ima niske vrijednosti pokazatelja radne sposobnosti. Temeljem rezultata predlažu se preventivne mjere za očuvanje radne sposobnosti., Aim: The aim of this study was to investigate the values of the Work Ability Index (WAI) and to analyze the factors that may be associated with work ability among hospital health care professionals. Methods: A total of 1856 health care professionals employed at 5 Zagreb hospitals participated in this cross-sectional study. Data were collected using the Work Ability Index Questionnaire and Occupational Stress Assessment Questionnaire for hospital health care professionals. Results: The average WAI of all participants was 38.68±6.28, indicating very good work ability. WAI was significantly higher in men than in women, 40.43±5.81 and 38.27±6.32, respectively (p

Stres na radu je specifična vrsta stresa čiji je izvor u radnom okolišu. Individualna procjena objektivnog stanja ili događaja uvelike utječe na pojavu stresnog odgovora u pojedinca. Cilj istraživanja bio je u skupini zdravstvenih djelatnika u bolnici ispitati koje čimbenike stresa (stresore) na radu doživljavaju kao stresne i/ili izrazito stresne te postoje li razlike u doživljavanju stresa na radu između liječnika i medicinskih sestara/tehničara. U istraživanje je bilo uključeno 1.900 ispitanika. Ankete je ispunilo 1.477 zdravstvenih djelatnika sa stopom odgovora 78%. Rezultati su pokazali da zdravstveni djelatnici u bolnicama doživljavaju više različitih stresora s velikim intenzitetom. Među najčešćim stresorima koji su obje skupine ispitanika prepoznale su financijski i organizacijski čimbenici. Liječnici u odnosu na medicinske sestre/tehničare doživljavaju neke od tih čimbenika stresa s većim intenzitetom. Na vrhu hijerarhijske ljestvice u većine liječnika prvenstveno su stresori vezani uz financijske mogućnosti, organizaciju i neadekvatan prostor dok su medicinske sestre i tehničari uz stresore financijske prirode naveli i mali broj djelatnika. Medicinske sestre i tehničari češće od liječnika doživljavaju kao izvor stresa na radu strah od specifičnih opasnosti i štetnosti u zdravstvu, što ukazuje na potrebu poboljšanja edukacije i mjera zaštite i sigurnosti na radu. S druge strane, liječnici uz neprimjerenu javnu kritiku svojeg rada kao izraziti stres navode i psihološki pritisak pacijenata povezan s pogrešnom informiranošću i nerealnim očekivanjima, što ukazuje na potrebu unapređenja komunikacije na relaciji liječnik-pacijent., Stress at work is a specific type of stress arising from the work environment. The individual’s estimate of the objective situation or event greatly affects the level of stress in the individual’s response. It was the aim of the study to test the sample of hospital healthcare workers on the stressors at work which they find stressful and/or greatly stressful and to establish whether there are differences in the experience of stress between physicians and nurses/lab technicians. The study was based on a sample of 1,900 participants. Of the total number of participants, 1,477 healthcare workers completed the questionnaire and the response rate was 78%. Results indicated that hospital healthcare workers experience great intensity of stress from several stressors. Among the most common for both groups were the financial and organisational factors. Physicians, as opposed to nurses and technicians, experience some of these stressors with greater intensity. At the top of the scale for most physicians are the stressors related to financial aspects of their work, organisation and inadequate workspace, whereas nurses and technicians listed inadequate (insufficient) number of workers as a stressor alongside the inappropriate financial remuneration. Nurses and technicians, more frequently than physicians, experience as stressful the fear of specific work-related dangers and harms in healthcare, indicating a need to improve education and safety measures at work. On the other hand, physicians find stressful the exposure to unjust public criticism and, much more so, the psychological pressure from the patients poorly informed and labouring under unrealistic expectations, indicating a need to improve physician-patient communication.

SAŽETAK: Rad prikazuje faktorsku strukturu i pouzdanost upitnika o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika i time pridonosi daljnjoj validaciji i standardizaciji mjernog instrumenta stresa u zdravstvenih djelatnika, čime bi se direktno utjecalo na sigurnost pacijenata i zdravstvenih djelatnika u radnoj okolini bolnica. U istraživanje je uključeno 1.900 ispitanika između 18 i 65 godina starosti koji rade na radnom mjestu zdravstvenih djelatnika (medicinske sestre i tehničari srednje i više stručne spreme, te liječnici) u KB Dubrava, KBC Zagreb, KB Sestre milosrdnice, OB „ Sveti Duh“ i koji su dobrovoljno pristali na istraživanje. Stopa odgovora bila je 78% te je na kraju dobiven uzorak od 1.481 ispitanika (1.086 medicinskih sestara/tehničara i 395 liječnika). U upitniku je pored osnovnih sociodemografskih pitanja ponuđeno 37 stresora na radu koji se odnose na organizaciju rada, smjenski rad, napredovanje u struci, edukaciju, profesionalne zahtjeve, međuljudsku komunikaciju, komunikaciju zdravstvenih djelatnika s pacijentima te na strah od opasnosti i štetnosti u zdravstvu. Ispitanici su svoj doživljaj ispravnosti odgovora ocijenili na Likertovoj ljestvici ocjenama od 1 = “ nije uopće stresno” do 5 = “ izrazito stresno” . Faktorska analiza je izlučila šest faktora relativno visoke pouzdanosti tipa unutarnje konzistencije (sve vrijednosti Crombach α su bile veće od 0, 7): Organizacija radnog mjesta i financijska pitanja, Javna kritika, Opasnosti i štetnosti na poslu, Sukobi i komunikacija na poslu, Smjenski rad, Profesionalni i intelektualni zahtjevi. Pojedine čestice logično objašnjavaju strukturu odgovarajućih faktora te daju dobar oslonac daljnjoj izradi mjernog instrumenta stresa na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika. Ovim istraživanjem pridonijelo se daljnjem razvoju odgovarajućeg mjernog instrumenta, njegovoj praktičnoj primjeni, a time boljem prepoznavanju, rješavanju te prevenciji stresa i očuvanju sigurnosti u radnoj okolini bolnica u sklopu cjelokupnog očuvanja zdravlja na radnom mjestu zdravstvenih djelatnika.

Rad prikazuje faktorsku strukturu i pouzdanost upitnika o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika i time pridonosi daljnjoj validaciji i standardizaciji mjernog instrumenta stresa u zdravstvenih djelatnika, čime bi se direktno utjecalo na sigurnost pacijenata i zdravstvenih djelatnika u radnoj okolini bolnica. U istraživanje je uključeno 1.900 ispitanika između 18 i 65 godina starosti koji rade na radnom mjestu zdravstvenih djelatnika (medicinske sestre i tehničari srednje i više stručne spreme, te liječnici) u KB Dubrava, KBC Zagreb, KB Sestre milosrdnice, OB „Sveti Duh“ i koji su dobrovoljno pristali na istraživanje. Stopa odgovora bila je 78% te je na kraju dobiven uzorak od 1.481 ispitanika (1.086 medicinskih sestara/tehničara i 395 liječnika). U upitniku je pored osnovnih sociodemografskih pitanja ponuđeno 37 stresora na radu koji se odnose na organizaciju rada, smjenski rad, napredovanje u struci, edukaciju, profesionalne zahtjeve, međuljudsku komunikaciju, komunikaciju zdravstvenih djelatnika s pacijentima te na strah od opasnosti i štetnosti u zdravstvu. Ispitanici su svoj doživljaj ispravnosti odgovora ocijenili na Likertovoj ljestvici ocjenama od 1 = “nije uopće stresno” do 5 = “izrazito stresno”. Faktorska analiza je izlučila šest faktora relativno visoke pouzdanosti tipa unutarnje konzistencije (sve vrijednosti Crombach α su bile veće od 0,7): Organizacija radnog mjesta i financijska pitanja, Javna kritika, Opasnosti i štetnosti na poslu, Sukobi i komunikacija na poslu, Smjenski rad, Profesionalni i intelektualni zahtjevi. Pojedine čestice logično objašnjavaju strukturu odgovarajućih faktora te daju dobar oslonac daljnjoj izradi mjernog instrumenta stresa na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika. Ovim istraživanjem pridonijelo se daljnjem razvoju odgovarajućeg mjernog instrumenta, njegovoj praktičnoj primjeni, a time boljem prepoznavanju, rješavanju te prevenciji stresa i očuvanju sigurnosti u radnoj okolini bolnica u sklopu cjelokupnog očuvanja zdravlja na radnom mjestu zdravstvenih djelatnika., The paper presents factor structure and reliability of the workplace stressor questionnaire for hospital healthcare workers and hopes to further validate and standardise the stress measuring instrument for healthcare workers and thus directly affect the safety of patients and healthcare workers in hospital environments. The study was based on a sample of 1,900 participants aged between 18 and 65, employed in healthcare (nurses, lab technicians and physicians) in the hospitals Dubrava, Zagreb, Sestre milosrdnice and Sveti Duh. All participants voluntarily joined the study. Rate of response was 78%, from the actual sample of 1,481 participants (1,086 nurses and technicians and 395 physicians). In addition to general socio-demographic questions, the questionnaire included 37 workplace stressors referring to work organisation, shift work, opportunities for promotion, education, professional demands, interpersonal communication, communication between the healthcare workers and patients, and fear of dangers and potential harms in healthcare. The participants assessed their experience on the Likert scale (1-5) from 1 = ''no stress'' to 5 = ''great stress''. Factor analysis yielded six factors of relatively high reliability of inner consistency (all values of Crombach α exceeded 0.7): Workplace Organisation and Financial Issues, Public Criticism, Dangers and Harms at Workplace, Conflicts and Communication at Work, Shift Work, Professional and Intellectual Demands. Individual particles logically explain the structure of the corresponding factors and provide good foundation for further development of the stress measuring instrument at the workplace for hospital healthcare workers. The study contributes to the improvement of a suitable measuring instrument and its implementation in practice, and assists in better recognition and better solutions in the prevention of stress and preservation of safety in hospitals which should help to protect the health of healthcare workers.

The study examined work stress and copping strategies in military physicians. All military physicians were invited to complete a 37-items questionnaire on stress at work and 19- items questionnaire on stress copping strategies. The overall response rate was 31% and the final sample size was 31 physicians. Out of 31 participants, 18 were military general practitioners (mean age 42 yrs, 12 female, 6 male ) and 13 were consultants of different specialities (mean age 45 yrs, 6 female, 7 male). Participants evaluated intensity of work stressors by 1 to 5 scale (Likert Scale). The avarage score for each stressor was calculated. The data was descriptively examined. General practitioners reported 11out of 37 work related stressors. Consultans recognized 6 out of 37 work stressors. Both groups recognized inadequate salary and being bypassed for promotion with the avarage score 4 ( 1-5 scale). Poor resources, inadequatue continuing education, excesive paper work and poor management were evaluated by both groups with the avarage score above 3. Additionally, general practitioners reported unpredictable situations, lack of co-workers, lack of time, inadequate facilities and round the clock responsibility as work stressors. Out of 31 participants 18 were female. Being woman in military turned out to be difficult for four female general practitioners. More than half of our participants use family activities (65%) and physical activities (58%) as copping strategies. To reduce stress one third participants take part in some hobies. The most participants in this study stated to use positive strategies when in stresful situation:71 % talk with friends or family members, 40 % plan to solve the problem. Some of our participants smoke (4/31), use sedatives (2/31) or alcohol (1/31) when in stressful situation. Generic work stressors were identified more frequenttly than specific stressors. Perception of stressors depend on the workplace. The most of our participants use positive strategies to reduce stress. Results suggests that organisational and individual stress reduction programs are important.

Vojni liječnici rade u specifičnim uvjetima koji između ostalog uključuju terenski rad, pripravnost, vojnu hijerarhiju i specifičan način napredovanja. Naše preliminarno istraživanje imalo je za cilj identificirati stresore na radnim mjestima vojnih liječnika. U istraživanje su bila uključena 24 vojna liječnika (14 postrojbenih i 10 specijalista različitih specijalnosti) koje smo usporedili s grupom od 24 liječnika zaposlena u civilnim izvanbolničkim ustanovama. Podaci su prikupljeni Upitnikom za procjenu stresa na radu u kojem su obrađeni opći podaci te 37 ponuđenih čimbenika stresa koje su ispitanici ocjenjivali Likertovom skalom (1-5). Ponuđeni čimbenici stresa obuhvaćaju stresore vezane uz organizaciju posla, profesionalne zahtjeve, međuljudske odnose i odnos liječnik-pacijent. Vojni liječnici su kao vodeće stresore prepoznali neadekvatna osobna primanja, malu mogućnost napredovanja i promaknuća, nedostatak odgovarajuće trajne edukacije, nedostatna materijalna sredstva za rad, lošu komunikaciju s nadređenima, lošu organizaciju posla, sukobe s nadređenima, administrativne poslove, neplanirane situacije i 24 satnu odgovornost. Usporedba s civilnim liječnicima pokazuje da postoji razlika u hijerarhiji stresora na radnom mjestu i njihovom vrednovanju. Naša studija ukazuje na potrebu opsežnijeg istraživanja stresa na radu kod vojnih liječnika u svrhu poduzimanja mjera za suzbijanje stresa i poboljšanja zdravlja na radu.

Prikazani su usveti nastanka i mogućnosti prevencije bolesti u svezi sa stresom nastalim na radnom mjestu. Prikazane su mogućnosti interdisciplinarnog djelovanja u radnim sredinama.

Although the majority of workers would continue to work, even if they would not need to earn money for living, nature of work in the contemporary society has changed making work a less desirable alternative and retirement a more desirable one. Contemporary society has undergone remarkable changes over the last few decades. The use of information and communication technologies has increased, the service sector has grown, there are more old, female and highly educated employees in the workforce, the global 24-hour economy has developed and the insecurity of employment has increased. Work is becoming increasingly more flexible, performed more often in offices than in industry and agriculture, in teams and in the form of telework, and employees work more with information and clients than with objects. These changes have effected psychosocial work environment creating mental and emotional demands that do not match abilities, resources and needs of workers and lead to increased occurrence of job stress. The studies performed in the USA reveal that between 29% and 40% of workers consider their work to be stressful or very stressful, and The Third European Survey on Working Conditions finds 28% workers from 15 EU countries perceiving their work stressful and affecting their health. In this paper job stress is outlined by means of the NIOSH model of job stress and health (Hurrell & McLaney, 1988). The main job stressors and situational and individual factors that can moderate stress are reviewed. Further, the acute psychological, behavioural and physiological reactions and more chronic health effects are examined that result from stress that is too frequent or too prolonged or too intense. Research on job stress has yielded several general models that explain causes, effects, moderators and mechanism of how work-related stress may influence health. Future research in the field of job stress should explain in more details specific relationships between job characteristics, personal characteristics, behaviour patterns, and health problems. In addition to directing the research to micro-processes and specific relationships, certain methodological changes are necessary. They include collection of data on stress from at least three different domains, use of longitudinal and experimental research designs, and avoidance of attempts to mask a weak study design by the use of sophisticated statistical methods. In the cross-sectional studies the results should be interpreted in accordance with the way data are collected and study is designed, since statistical association does not permit conclusions about causality. The gap between research of job stress, on the one hand, and legislation and practice, on the other, has been reducing in the USA and EU. Thus, in the USA almost half of the big companies provide some form of stress management training for their employees. In the EU the psychosocial risk factors are generally covered in the European framework directive on health and safety at work (89/391/EEC). They are considered more specifically in a recently adopted resolution A4-0050/99. The resolution considers that work must be adapted to people's abilities and needs, and that the prevention of disparity between the demands of work and capacities of workers is necessary in order to retain employees until retirement age. The resolution draws attention to the problems that are not covered in by current legislation such as stress, burn-out, violence and harassment at the workplace, as well as problems such as lack of autonomy at he workplace, monotonous and repetitive work. The importance of ergonomics and the use of new technologies for the improvement of health and safety conditions at the workplace are also noted. Two approaches to stress prevention are compared: the one aimed at changing an individual through stress management training, and the other aimed at reduction of job stressors through organisational change. NIOSH (Sauter & Murphy, 1999), European Agency for Safety of Health at Work (Cox, Griffiths & Rial-Gonzalez, 2000), and European Commision (2001) have recently issued the guidelines that rise awareness about stress of modern work and provide knowledge about measures that can prevent or reduce stress. Some basic procedures for identification of stress, design and implementation of intervention and the evaluation of applied intervention are considered.