Search

U ovom završnom radu analiziraju se i proučavaju odnosi i situacije nastale oko potpisivanja sporazuma između četnika i vlasti NDH. Prvi dio rada bavi se samim uzrocima potpisivanja i povijesnim okolnostima u kojima se uopće dogodio čin četničkog priznanja vrhovništva NDH. Nadalje, u ovom dijelu se sagledavaju svi zakonodavni okviri i načini na koje su vlasti NDH gledale na priznanje svoje vrhovništva od strane četnika. Drugi dio ovog rada bavi se suptilnostima i detaljima potpisanih sporazuma, gdje se detaljnije analiziraju obveze i privilegije potpisnika te njihova provedba u praksi, kao i njihov utjecaj na daljnji tijek događaja. U trećem dijelu rad se bavi načinima na koje su drugi povijesni akteri gledali na potpisivanje tih sporazuma. Tako se prema navedenim aktima uzimaju i razmatraju gledišta četničkog pokreta Draže Mihailovića, Nijemaca i Talijana. Četvrti dio bavi se zločinima koje su počinili četnički potpisnici, ali i vremenskim i povijesnim okvirima i događajima koji su sporazume između vlasti NDH i četnika stavljali van zakona. Na samom kraju, djelo zaključuje vezu između četništva i vlasti NDH i sa svim argumentima potvrđuje četničko priznanje vrhovne vlasti NDH. This final work analyzes and studies the relations and situations that arose regarding the signing of the agreement between the Chetniks and the NDH authorities. The first part of the work deals with the very causes of the signing and the historical circumstances in which the act of Chetnik recognition of the supremacy of the NDH took place in the first place. Furthermore, in this part, all the legislative frameworks and ways in wich the NDH authorities viewed the recognition of their supremacy by the Chetniks are reviewed. The second part of this work deals with the subtleties and details of the signed agreements, where the obligations and privileges of the signatories and their implementation in practice, as well as their influence on the further course of events, are analyzed in more details. In the third part, the work deals with the ways in wich other historical actors viewed the signing of those agreements. Thus, the points of view of the Chetnik movement of Draža Mihailović, Germans and Italians are taken and considered according to the mentioned acts. The fourth part deals with the crimes committed by the Chetnik signatories, but also with the time and historical frameworks and events that put the agreements between the NDH authorities and the Chetniks of the law. At the very end, the work concludes the connection between the Chetniks and the NDH authorities and confirms with with all arguments the Chetniks recognition of the supreme authority of the NDH.

In this master thesis I shall deal with European film co-productions with an emphasis on the functioning of this form of film production in 6 countries of Southeast Europe. Starting from defining the concept of co-productions and their types, short history, agreements that provide the legal framework for their establishment all the way to sources of funding from European public national and supranational funds, broadcasters and production incentive systems. In other words, in this thesis I explain how this joint production adventure works in Europe, as well as in the surrounding countries where I myself work as a film producer. The starting point of the paper is that the authors and producers hail from countries with low audiovisual capacity, and due to high film production prices and lack of funding sources in these countries, they are almost forced to turn to international co-productions for more ambitious film projects. Through the analysis and production study of Father, I speak about the application of the co-production model in filmmaking and the use of almost all types of available European sources of financial closure, which is a successful example of cooperation between producers and filmmakers and collaborators from several European countries. In the practical part of my master’s thesis, I briefly deal with the making of my short fiction film Thursday. U ovom radu u okviru njegovog teorijskog dijela bavim se europskim filmskim koprodukcijama s naglaskom na funkcioniranje tog oblika filmske proizvodnje u 6 zemalja Jugoistočne Europe. Počevši od definiranja pojma koprodukcija i njezinih vrsta, kratke povijesti, sporazuma koji su zakonski okviri za njihovo uspostavljanje sve do izvora financiranja iz europskih javnih nacionalnih i nadnacionalnih fondova, televizija i sustava produkcijskih poticaja. Odnosno kroz ovaj rad pojašnjavam kako ta zajednička proizvodna avantura funkcionira u Europi kao i u zemljama u okruženju u kojima i sam djelujem kao filmski producent. Polazišna ideja napisanog je da su autori i producenti zemalja s malim audiovizualnim kapacitetom, a zbog visokih cijena filmske proizvodnje i manjka izvora financiranja u tim zemljama, gotovo primorani za iole ambicioznije filmske projekte u potpunosti se okrenuti međunarodnim koprodukcijama. Kroz analizu i produkcijsku studiju filma Otac govorim o primjeni koprodukcijskog modela u stvaranju filma te korištenju gotovo svih vrsta dostupnih europskih izvora zatvaranja financijske konstrukcije što predstavlja uspješan primjer suradnje između producenata i filmskih autora i suradnika iz više europskih zemalja. U praktičnom dijelu magistarskog rada ukratko se bavim nastankom mog kratkog igranog filma Četvrtak.

Dugotrajnost sukoba na Kosovu dovela je do posebne brige Europske unije o tome pitanju, konkretno njezina posebnog djelovanja na čitavom području zapadnog Balkana s težnjom potpune europeizacije toga prostora i njegova približavanja europskim integracijama. Razdoblje od 80-ih godina 20. stoljeća za Kosovo je predstavljalo svojevrsnu prekretnicu s obzirom na to da su izmijenjene ustavne mogućnosti u tadašnjoj državi davale mogućnost osamostaljenja i uspostave kosovske države. Shvaćanje cjelokupne kosovske problematike potrebno je sagledati i iz povijesnog aspekta te uloge međunarodne zajednice. Općenito, kosovska država nastala je uglavnom na podlozi međunarodnog djelovanja čime su postavljeni temelji za uspostavu suvremene europske države, pri čemu su osobito važni Ahtisaarijev plan te Rezolucija 1244 iz 1999. godine iz koje svoje djelovanje izvodi i Europska unija. Do danas, Kosovo je prošlo tri razdoblja – ono političkih nemira do 90-ih godina 20. stoljeća, razdoblje intenzivnog djelovanja međunarodne zajednice do prvog desetljeća 21. stoljeća te razdoblje Europske unije koje još traje, odnosno tek počinje s obzirom na to da je Kosovo potpisalo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Europska unija ima značajan utjecaj na daljnji razvoj kosovske države glede vladavine prava, uspostave demokratskih standarda te jačanja transparentne vlasti. Profilirajući se kao važan globalni čimbenik mira i stabilnosti, rezultati Europske unije na Kosovu vidljivi su kroz misiju EULEX-a te djelovanje Visokog predstavnika Europske unije na Kosovu, kao i svih ostalih institucija Europske unije. Na izmaku drugog desetljeća ovog stoljeća ponovno jača utjecaj Sjedinjenih Američkih Država na Kosovu koje nikada nisu ni izgubile interes za uspostavu mira i stabilnosti na ovom području. Upravo zbog toga, zajedničko djelovanje Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije jedini je put ka konačnom rješavanju komplementarnog kosovskog pitanja., The protracted conflict in Kosovo has led to the European Union's special concern on the issue, specifically its special activities in the entire area of the Western Balkans with the aim of fully Europeanizing the area and bringing it closer to European integration. The period from the 1980s was a kind of turning point for Kosovo, given that the changed constitutional possibilities in the then state gave the opportunity for independence and the establishment of the state of Kosovo. The understanding of the entire Kosovo issue needs to be observed from the historical aspect and the role of the international community. In general, the state of Kosovo was created mainly based on international action, which laid the foundations for the establishment of a modern European state. In this process, the Ahtisaari Plan and Resolution 1244 from 1999, from which the European Union derives its activities, played a particularly important role. Until now, Kosovo has gone through three periods – that of political unrest until the 1990s, the intensive actions of the international community until the 2000s, and the period of the European Union, which is still ongoing, more precisely, only beginning since Kosovo has signed the Stabilization and Association Agreement. The European Union has a significant impact on the further development of the state of Kosovo in terms of the rule of law, the establishment of democratic standards, and the strengthening of transparent government. Profiling itself as an important global factor in peace and stability, the European Union in Kosovo has achieved the results that are visible through the EULEX mission and the actions of the High Representative of the European Union in Kosovo, as well as all other European Union institutions. At the end of the second decade of this century, the influence of the United States of America in Kosovo, which has never lost interest in establishing peace and stability in this area, is growing again. That is the reason why joint action by the United States of America and the European Union is the only way to finally resolve the complementary Kosovo issue.

MLA je kratica od Multilateral Agreement, što je Multilateralni sporazum o priznavanju jednakosti akreditacije, a MRA je kratica od Mutual Recognition Arrangement, što je Sporazum o uzajamnom priznavanju akreditacije. Oba Sporazuma je potpisala Hrvatska akreditacijska agencija (skraćeno HAA) kao hrvatsko nacionalno akreditacijsko tijelo i kao predstavnica Hrvatske u međunarodnim organizacijama. MLA je potpisala s Europskom organizacijom za akreditaciju (skraćeno EA od engleskog naziva), a MRA s Međunarodnom organizacijom za akreditaciju laboratorija (skraćeno ILAC od engleskog naziva). Cilj ovih Sporazuma je jasno iskazao ILAC kratkom rečenicom – Jednom akreditirano, prihvaćeno svugdje.

Poleg carinske vrednosti in uvrstitve blaga pod ustrezno tarifno oznako je poreklo blaga eden izmed treh elementov, ki močno vplivajo na višino carinskega dolga. Pri tem so osnova za izvajanje carinjenja blaga in vseh carinskih dejavnosti poreklo, carinska vrednost in uvrstitev blaga pod ustrezno carinsko tarifo. Bistvenega pomena je predvsem poznavanje vseh uredb, zakonov in sporazumov med državami članicami Evropske unije za tekoče leto ter vsa pretekla leta. Temeljito poznavanje uredb, sporazumov in zakonikov se odraža na uspešnosti, ažurnosti in učinkovitosti organizacije. V diplomski nalogi so opisani koraki za določanje porekla blagu in naštete vrste podatkov, ki jih je treba pridobiti za določitev porekla blaga. V prvem delu zaključnega dela predstavimo HELLO Saturnus, d. o. o. in koncerna Intereuropa ter Intereropa Filiala Ljubljana in opišemo preučevan problem, ter posnetek dejanskega stanja s poudarkom na tistih področjih, ki močno ovirajo oz. v nekaterih primerih tudi onemogočajo, da se poreklo blaga ustrezno in pravilno določi. V drugem delu zaključnega dela je zajeta teoretična osvetlitev zaznanega problema, sledi kritična analiza s procesno karto in opis predloga rešitve obravnavanega problema. In addition to customs value and classification of goods under the right tariff code, the origin of goods is one of the three key elements that greatly affect the amount of the customs debt. Long story short, all three above mentioned elements are the basis for performing any kind of customs service operations. It is important that we have the knowledge of all the regulations, laws and agreements between the countries of the European Union, for the current year and all previous years. Thorough knowledge of regulations and agreements reflects on the performance, promptness and efficiency of the organization. The degree describes steps and procedures for determining the origin of goods, and which of the crucial informations have to be obtained in order to succesfully determine the origin. The first part of the degree covers the description of both companies, HELLA Saturnus Ltd., aswell as Intereuropa Group and Intereuropa branch in Ljubljana. Besides the description of both companies the degree also includes the description of the studied problem and facts, focusing on the areas that severely handicap and in some cases even prevent that the origin of goods can be properly and correctly determined. The second part of the degree covers the theoretical part of the studied problem. The theoretical part is than followed by a critical analysis including the process map and possible solutions for the obtaining problem.

Študentsko delo je med slovenskimi študenti priljubljena vrsta dela, saj lahko obenem delajo in študirajo, ob študentskemu plačilu pa si pridobijo tudi delovne izkušnje. V pričujočem diplomskem projektu smo podrobneje preučili obdavčitev slovenskih študentov, ki ne delajo samo v Sloveniji, ampak se odločajo tudi za delo v tujini. Izbrali smo Avstrijo, Veliko Britanijo in ZDA ter primerjali obdavčitev dela, ki bi jih slovenski študenti pridobili v vsaki izmed omenjenih držav. Namen diplomskega projekta je bil ugotoviti, v kateri izmed izbranih držav so najugodnejši pogoji študentskega dela za slovenske študente. V okviru raziskave smo opredelili, katera dela sploh lahko slovenski študenti opravljajo v Sloveniji in tujini, kako so vključeni v socialna razmerja, kdaj in kje bodo morali plačati dohodnino ter posamezne davčne stopnje in katere olajšave lahko uveljavijo. Osredotočili smo se na zakone in sporazume v povezavi z obdavčitvijo dohodka, ki jih je Slovenija sklenila z drugimi državami. Na koncu smo za vsako posamezno državo naredili praktične primere mesečnih in letnih izračunov dela, pri čemer smo upoštevali vse dejavnike, ki se nanašajo na delo študentov. Na podlagi izračunov obdavčitve dela slovenskih študentov v izbranih državah smo prišli do zaključka, da se slovenskemu študentu opravljanje študentskih del z vidika ugodnosti na letni ravni najbolj obrestuje v Veliki Britaniji, medtem ko na mesečni ravni ni bistvenih razlik – izjema je le Slovenija, kjer zasluži manj kot v ostalih izbranih državah. Student work is popular among Slovenian students because they can work and study at the same time. At the same time they get some working experience. In our diploma we have made a detailed study about Slovenian students that are working not only in Slovenia, but abroad as well. To cross compare them we have chosen Austria, Great Britain and USA. We compared taxation of the work being done by the Slovenian students in the mentioned countries. The purpose of diploma was to find out in which of the countries the taxation is the most favorable for them. For each of the countries we identified which jobs can Slovenian students in Slovenia and abroad actually do, how they are included in social relationships, when and where they will have to pay the income tax, individual tax rates and which tax allowance can they establish. We have focused on laws and agreements about income tax that Slovenia has with other countries. With every country we made practical examples of monthly and yearly calculations of work, based on examination of all the aspects that concern the student work. On the basis of labor taxation in the selected countries we have come to the conclusion that Slovenian student benefits the most in Great Britain on an annual level, but on montly level there is no significant difference. Only in Slovenia a student make less than in other countries.

Značenje pojma sigurnosti kroz povijest se mijenjalo i širilo. Izazovi 21. stoljeća ne mogu se savladati ako se sigurnost ne prilagodi prijetnjama koje nemaju granicu. To je u prvom redu ekološka sigurnost koja je dugo bila zanemarivana. Ona je globalna pojava koja ne podliježe nacionalnim granicama. Države moraju uvrstiti pojam i pojavu ekološke sigurnosti u svoje sigurnosne sustave. Ukoliko to ne naprave, potrošiti će se resursi na prijetnje koje su samo fiktivne, a trajno se narušiti čovjekov okoliš. Zato se u radu istražuje transformacija sigurnosti do danas, te se onda gleda primjena i inkorporiranost ekološke sigurnosti u zakonima, sporazumima i drugim dokumentima. Za primjer analize uzeta je Republike Hrvatske i sve njene susjedne zemlje (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Italija, Mađarska, Slovenija i Srbija). Od svake zemlje analiziralo se zakonodavstvo i institucije koje su usko vezane uz sigurnost (npr. ministarstvo obrane, strategija nacionalne sigurnosti) i koje su vezane uz zaštitu okoliša (npr. ministarstvo okoliša, zakon o zaštiti okoliša). Rezultati su pokazali da ekološka sigurnost još uvijek nije dovoljno priznata. Za kraj, donosi se pregled suradnje Republike Hrvatske i susjednih zemalja u bilateralnom i multilateralnom obliku. Ekološka sigurnost je na nivou zajedničkih sporazuma slabo zastupljena. S druge strane, ima dosta regionalnih instrumenata koji se bave sigurnosti i ekološkom sigurnosti, ali upravo to zamagljuje odgovornosti i vrši mnoga dupliciranja i preklapanja. Ekološka sigurnost je još uvijek nepoznanica za većinu sigurnosnih sustava na području jugoistične Europe. Često se miješa sa zaštitom okoliša, pa je to postalo zamjena za nju. Ovaj rad je jedan od prvih prikaza Republike Hrvatske i svih susjednih zemalja, te njihove povezanosti na području ekološke sigurnosti, a ne isključivo „tradicionalne“ sigurnosti. Sve zemlje obiluju prirodnim bogatstvima, pa je zato još važnije da se poradi na tom području. Budući da je ekološka sigurnost slabo zastupljena u sigurnosnom diskursu, ostaje vidjeti kako će se budući događaji razvijati. Hoće li se trebati nešto dogoditi, što bi postalo okidač za promjene, ili vrijeme ekološke sigurnosti tek dolazi - to je pitanje za buduća istraživanja. The meaning of the concept of security has changed and expanded thorought history. The challenges of the 21st century can not be overcomed if security can not adapt to threats that have no boundaries. It refers to ecological safety primarily that has long been neglected. It is a global phenomenon that is not subjected to national boundaries. National states must include the term and the sole emergence of the environmental safety into their security systems. If they do not do so, they will spend resources on the threats that are only fictitious, and on the other side will permanently destroyhuman environment. Therefore, this paper researches the transformation of security up to date, and then looks for the use and incorporation of the environmental security within laws, agreements and other documents. The analysis within this paper takes Republic of Croatia and all of its neighboring countries (Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Italy, Hungary, Slovenia and Serbia) as an examples. From each country the legislation and institutions that are closely related to safety have been analyzed (e.g. Department of Defense, National Security Strategy) and those which are related to environmental protection as well (e.g. Ministry of Environment, Law on Environmental Protection). The results have showed that environmental security is still not sufficiently recognized. In the end, this paper brings an overview of the bilateral and multilateral cooperation between the Republic of Croatia and its neighboring countries. Environmental security is at the level of common agreements poorly represented. On the other hand, there are plenty of regional instruments dealing with security and environmental security, but that is just what blurs the responsibilities and creates many duplications and overlappings. Environmental safety is still unknown to the most security systems in the area of Southeast Europe. It is often mixed with environmental protection, thusbecoming substitute for it. This paper is one of the first representations of the Republic of Croatia and all of its neighboring countries, their connections in the field of environmental security, and not only 'traditional' security. All countries are very rich in natural resources, therefore it is even more important to work on that area. Since the environmental safety is poorly represented in the security discourse, it remains to see how the future events will unfold. Is it neccessary for something to happen, which would become the trigger for change, or the time of environmental safety is yet to come - that is the question for further researches. 46

Značenje pojma sigurnosti kroz povijest se mijenjalo i širilo. Izazovi 21. stoljeća ne mogu se savladati ako se sigurnost ne prilagodi prijetnjama koje nemaju granicu. To je u prvom redu ekološka sigurnost koja je dugo bila zanemarivana. Ona je globalna pojava koja ne podliježe nacionalnim granicama. Države moraju uvrstiti pojam i pojavu ekološke sigurnosti u svoje sigurnosne sustave. Ukoliko to ne naprave, potrošiti će se resursi na prijetnje koje su samo fiktivne, a trajno se narušiti čovjekov okoliš. Zato se u radu istražuje transformacija sigurnosti do danas, te se onda gleda primjena i inkorporiranost ekološke sigurnosti u zakonima, sporazumima i drugim dokumentima. Za primjer analize uzeta je Republike Hrvatske i sve njene susjedne zemlje (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Italija, Mađarska, Slovenija i Srbija). Od svake zemlje analiziralo se zakonodavstvo i institucije koje su usko vezane uz sigurnost (npr. ministarstvo obrane, strategija nacionalne sigurnosti) i koje su vezane uz zaštitu okoliša (npr. ministarstvo okoliša, zakon o zaštiti okoliša). Rezultati su pokazali da ekološka sigurnost još uvijek nije dovoljno priznata. Za kraj, donosi se pregled suradnje Republike Hrvatske i susjednih zemalja u bilateralnom i multilateralnom obliku. Ekološka sigurnost je na nivou zajedničkih sporazuma slabo zastupljena. S druge strane, ima dosta regionalnih instrumenata koji se bave sigurnosti i ekološkom sigurnosti, ali upravo to zamagljuje odgovornosti i vrši mnoga dupliciranja i preklapanja. Ekološka sigurnost je još uvijek nepoznanica za većinu sigurnosnih sustava na području jugoistične Europe. Često se miješa sa zaštitom okoliša, pa je to postalo zamjena za nju. Ovaj rad je jedan od prvih prikaza Republike Hrvatske i svih susjednih zemalja, te njihove povezanosti na području ekološke sigurnosti, a ne isključivo „tradicionalne“ sigurnosti. Sve zemlje obiluju prirodnim bogatstvima, pa je zato još važnije da se poradi na tom području. Budući da je ekološka sigurnost slabo zastupljena u sigurnosnom diskursu, ostaje vidjeti kako će se budući događaji razvijati. Hoće li se trebati nešto dogoditi, što bi postalo okidač za promjene, ili vrijeme ekološke sigurnosti tek dolazi - to je pitanje za buduća istraživanja., The meaning of the concept of security has changed and expanded thorought history. The challenges of the 21st century can not be overcomed if security can not adapt to threats that have no boundaries. It refers to ecological safety primarily that has long been neglected. It is a global phenomenon that is not subjected to national boundaries. National states must include the term and the sole emergence of the environmental safety into their security systems. If they do not do so, they will spend resources on the threats that are only fictitious, and on the other side will permanently destroyhuman environment. Therefore, this paper researches the transformation of security up to date, and then looks for the use and incorporation of the environmental security within laws, agreements and other documents. The analysis within this paper takes Republic of Croatia and all of its neighboring countries (Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Italy, Hungary, Slovenia and Serbia) as an examples. From each country the legislation and institutions that are closely related to safety have been analyzed (e.g. Department of Defense, National Security Strategy) and those which are related to environmental protection as well (e.g. Ministry of Environment, Law on Environmental Protection). The results have showed that environmental security is still not sufficiently recognized. In the end, this paper brings an overview of the bilateral and multilateral cooperation between the Republic of Croatia and its neighboring countries. Environmental security is at the level of common agreements poorly represented. On the other hand, there are plenty of regional instruments dealing with security and environmental security, but that is just what blurs the responsibilities and creates many duplications and overlappings. Environmental safety is still unknown to the most security systems in the area of Southeast Europe. It is often mixed with environmental protection, thusbecoming substitute for it. This paper is one of the first representations of the Republic of Croatia and all of its neighboring countries, their connections in the field of environmental security, and not only 'traditional' security. All countries are very rich in natural resources, therefore it is even more important to work on that area. Since the environmental safety is poorly represented in the security discourse, it remains to see how the future events will unfold. Is it neccessary for something to happen, which would become the trigger for change, or the time of environmental safety is yet to come - that is the question for further researches. 46

V diplomskem delu smo analizirali sodelovanje med Evropsko unijo (EU) in ZDA ter EU in Kanado, ki je v zadnjih petdesetih letih pridobivalo na pomenu. Predstavili smo gospodarstva EU, ZDA in Kanade ter politične in gospodarske odnose EU z obravnavanima državama. Osredotočili smo se na analizo Skupne zunanjetrgovinske politike EU do navedenih držav. Posebno pozornost smo namenili sporazumom. Proučili smo Čezatlantski sporazum o trgovini in investicijah (Transatlantic Trade and Investment Partnership – TTIP) med EU in ZDA, o katerem se trenutno pogajajo. Prav tako smo namenili pozornost Celovitemu gospodarskemu in trgovinskemu sporazumu (Comprehensive Economic and Trade Agreement ‒ CETA) med EU in Kanado, o katerem sta se že dogovorili, vendar ga je potrebno še ratificirati. Obravnavali smo tudi trgovinsko sodelovanje Slovenije z ZDA in Kanado ter obete za prihodnje sodelovanje v kontekstu napovedanega sprejetja TTIP in CETA. V zadnjem desetletju, ko je prišlo do svetovne gospodarske krize, se je oblikovalo spoznanje, da se je potrebno še tesneje povezati, saj prost pretok blaga, storitev in kapitala, lahko bistveno pripomorejo k gospodarski rasti in razvoju. Kljub velikim prizadevanjem za uskladitev tehničnih standardov je trgovanje med EU in navedenima državama iz leta v leto upadalo. Prednosti v obsegu in dinamiki trgovanja ter investiranja so začele pridobivati države v razvoju oz. t.i. hitro rastoča tržišča. In the thesis, we analysed the cooperation between the European Union (EU) and the USA and between the EU and Canada, which has gained its importance in the last 50 years. We introduced the economies of the EU, the USA and Canada and political and economic relationships of the EU with the discussed countries. We focused on the analysis of the EU’s Common Commercial Policy towards the stated countries. The special attention was given to the agreements. We studied the Transatlantic Trade and Investment Partnership (TTIP) between the EU and the USA, which is currently being negotiated. We have also given the attention to the Comprehensive Economic and Trade Agreement (CETA) between the EU and Canada, which has been already stated, however, it has to be ratified. Furthermore, Slovenia's trade cooperation with USA and Canada, as well as the prospects for the further cooperation in the context of predicted acceptance of TTIP and CETA. In the last decade, when the global economic crisis has arisen, the finding about the necessary closer cooperation that can essentially aid the improvement of economic growth and development through free flow of goods, services and capital, has been formed. Despite ambitious endeavour to unify the technical standards, the trade between the EU and the stated countries decreased from year to year. The advantages in the extent and the dynamics of trade and investment have started to gain developing countries and the so-called high-growth markets, respectively.

Diplomsko delo obravnava vojaška in politična zavezništva evropskih držav v obdobju med prvo in drugo svetovno vojno od leta 1918 do leta 1939.Temeljna izhodišča pri določanju bodoče ureditve v Evropi, sprejeta na mirovni konferenci v Parizu leta 1919, so bila načela Woodrowa Wilsona, predsednika ZDA, izražena v t.i. 14. točkah. Določale so samoodločbo narodov pri ustanavljanju njihovih novih, samostojnih, demokratičnih nacionalnih družbenih ureditev. Pred vojno je staro celino sestavljalo 19 monarhij in le tri republike. Po mirovni konferenci je Evropo sestavljalo 16 republik in 14 ustavnih monarhij. Tragedija svetovne vojne in povojna gospodarska kriza sta v politično prakso prinesli dodatne nepredvidene posledice: nastanek totalitarnih enostrankarskih režimov, komunizma v Sovjetski zvezi, fašizma v Italiji in nacizma v Nemčiji. Rivalstvo med režimi in odnos do zahodnih demokracij sta sprožala splošno nezaupanje med evropskimi državami. Nove evropske države so sklepale medsebojna zavezništva predvsem v bojazni pred revanšizmom nekdanje velesile Nemčije.

Integrativni procesi na europskom kontinentu povezani s težnjom pripadajućih država za gospodarskim povezivanjem svoj su inicijalni impuls imali u vanjskotrgovinskoj sferi. Republika Hrvatska je osamostaljenjem dobila autonomiju u kreiranju vlastite gospodarske, a samim time i vanjskotrgovinske politike, no želja za priključivanjem Europskoj uniji rezultirala je potrebom za prihvaćanjem globalnih vanjskotrgovinskih pravila WTO-a. Prilagođavanje navedene politike pravilima WTO-a uzrokovalo je velike promjene u svim segmentima gospodarstva, a posebno u vanjskotrgovinskom sektoru. S obzirom da svaka država želi ostvariti što veće koristi od integriranja i posljedične liberalizacije, ključno je pitanje što će ovi procesi značiti za nju, njezino gospodarstvo, stanovništvo, te kakve koristi i troškove može očekivati. Odgovori su mnogo kompleksniji od samih pitanja, potrebne su brojne analize pomoću kojih kvantitativno možemo procijeniti sve moguće posljedice, a za tu su potrebu razvijeni različiti pristupi, metode i modeli mjerenja učinaka vanjskotrgovinske politike. Namjena magistarskog rada je prezentirati teorijske značajke carinskih i bescarinskih barijera, kao i predstaviti mjere vanjskotrgovinske politike u upotrebi u Republici Hrvatskoj, uz ocjenu njihove učinkovitosti etabliranim indikatorima kvalitativne konkurentnosti (intragranska trgovina, tehnološka konkurentnost, kao i strukturnog aspekta vanjskotrgovinskih tokova). Posebnost ovoga rada je u izučavanju snažnih integracijskih procesa u kojima Hrvatska sudjeluje posljednjih godina, a koji su umnogome odredili i određuju vanjskotrgovinske odnose. U prvom dijelu pod naslovom "Teorijska zasnovanost vanjskotrgovinske politike" definirani su temeljni pojmovi vanjskotrgovinske politike i prikazano njihovo djelovanje. Pored toga, opisan je okvir današnje hrvatske vanjskotrgovinske politike određen priljučivanjem WTO-u, CEFTI, te skorom otpočinjanju pregovora o pridruživanju EU. Ujedno je prezentiran koncept nominalne i efektivne carinske zaštite temeljen na input-output tablicama. Oblikovanje vanjskotrgovinske politike Republike Hrvatske naslov je drugog poglavlja u kojem se na sustavan način, uvažavajući vremensku dimenziju, opisuju vanjskotrgovinske mjere u upotrebi, ali i daje predviđanje glede njihovog kretanja u budućnosti. Uz nezaobilazne mjere carinske zaštite, detaljno se analiziraju necarinske mjere zaštite, kao medij za izbjegavanje globalnih pravila trgovanja. Suptilnost količinskih ograničenja, mjera administrativnog protekcionizma, politike izvoznih poticaja, antidampinških i kompenzatornih opterećenja, carinskog postupka, politike javnih nabavki, pravila normizacije i mjeriteljstva, zaštite potrošača ogleda se u činjenici njihove efikasnosti, ali i netransparentnosti. Dugoročni strateški cilj Hrvatske je članstvo u EU, stoga je jasna intencija adoptiranja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kao fundamentalne odrednice cjelokupne hrvatske politike. Za potrebe ovoga rada bit će predstavljene posebnosti u odnosu na dosadašnju generaciju Europskih sporazuma, te cjelovita analiza njegovog vanjskotrgovinskog aspekta. Posljednji, četvrti dio rada temelji se na izabranim indikatorima kvalitativnog aspekta konkurentnosti. Predstavlja se njihov povijesni razvoj, a zatim slijedi primjena odgovarajućeg pokazatelja na primjeru Hrvatske, čime će se ocjeniti adekvatnost hrvatske vanjskotrgovinske politike u proteklom razdoblju. Skupine indikatora koje će služiti za ocjenu kvalitete vanjskotrgovinske politike Hrvatske su: indikatori intragranske razmjene, indikatori tehnološke konkurentnosti te indikatori strukturnoga aspekta vanjskotrgovinskih tokova. Općeprihvaćenu metodu mjerenja intragranske trgovine inaugurirali su Grubel i Lloyd (1975), temeljenu na doprinosima Verdoorna (1960), Kojime (1964) i Grubela (1967), dok je mjerenje marginalne intragranske razmjene evoluiralo od pristupa Hamilton-Kniesta (1991), Grenaway-Hine-Milner-Elliota (1994), do Brülharta (1994). Tehnološka se konkurentnost mjeri pokazateljima usporednih prednosti po tehnološkim razredima (RCA) fundiranih doprinosima Balasse (1965) uz primjenu metode tehnološke klasifikacije Wolfmayr-Schnitzer (1998), koja koristi kombinaciju ranijih metoda Leglera (1982), Schulmeistera (1990), i Schulmeistera i Boescha (1987). Utvrđivanje relativnih komparativnih prednosti (RCA) prema CEPII indeksu te vanjskotrgovinska specijalizacija po tehnološkim razredima ima cilj identificirati jake i slabe točke gospodarstva, te ocjeniti adekvatnost prilagodbe respektirajući vremensku dimenziju. Strukturalni aspekt vanjskotrgovinskih tokova promatran je relativnim udjelom "osjetljivih" proizvoda u agregatnom izvozu, kao i regionalnom koncentracijom hrvatskoga izvoza.