Search

Unter dem Begriff Biologismus verstehen wir die Anwendung strikter wissenschaftlicher biologischer Maßstäbe und Begriffe auf die Gebiete, die nicht (oder nicht primär) durch die Dominanz biologischer Verhältnisse bezeichnet werden. Die Annahme des biologistischen Determinismus (etwa in der soziobiologischen Variante) resultiert notwendigerweise mit der Auffassung, dass die Kultur durch die biologischen Gesetze determiniert wird. Als Antithese zu einem solchen Reduktionismus stellt sich der Kulturalismus heraus, d. h. die Betonung des Vorrangs kultureller Determinanten im Prozess der Bildung der Kultur und der menschlichen Welt überhaupt. In diesem Beitrag wird bewiesen, dass ein solcher Kulturalismus nur die falsche Alternative zum Biologismus ist. Die menschliche Welt kann auf angemessene Weise nur dann begriffen werden, wenn alle relevanten Dimensionen ihrer Gestaltung in Betracht gezogen werden. Die Voraussetzung dafür ist die Befreiung von allen reduktionistischen Versuchungen., Pod biologizmom se ovdje podrazumijeva primjena striktno biologijskih znanstvenih kriterija i pojmova na područja koja nisu obilježena (ili nisu primarno obilježena) dominacijom biologijskih relacija. Prihvaćanje biologističkog determinizma (primjerice u sociobiologijskoj varijanti) nužno bi rezultiralo razumijevanjem kulture kao determinirane zakonomjernostima biologije. Kao antiteza tom redukcionizmu ispostavlja se kulturalizam, tj. naglašavanje primata kulturnih determinanti oblikovanja kulturnih tvorbi i ljudskog svijeta u cjelini. U radu se dokazuje kako takav kulturalizam predstavlja lažnu alternativu biologizmu te se ljudski svijet primjereno može pojmiti samo ako se na adekvatan način uzmu u obzir sve relevantne dimenzije koje ga oblikuju, što pretpostavlja oslobađanje od svih iskušenja redukcionizma.

Problematika memetike i viralnosti desetljećima zaokuplja interes društveno-humanističkih znanstvenih disciplina, kako empirijski, tako i teorijski. Od prvih sociobioloških temelja proučavanja memetike prije gotovo pola stoljeća došlo je do napretka u tehnologiji, što je fokus s proučavanja mema kao kulturnog pandana bioloških gena – kulturnog replikatora, prebacilo u kulturni kontekst i sferu digitalnog doba. Od ponavljajućeg, prepoznatljivog izgleda pojedinih stilova građevnih lukova i stupova najednom dolazimo do istih takvih kombinacija tekstova i slika koje možemo svrstati u obitelji i žanrove internetskih mema. Polazište rada stavlja fokus na memetiku kao na sadržaj podložan umnožavanju, dok viralnost predstavlja sposobnost umnažanog sadržaja za brzu i opsegom veliku rasprostranjenost. Stvaranja i repliciranja takvog materijala nema bez pismenih korisnika internetskih društvenih mreža uključenih u digitalnu participativnost. U pregledu dosadašnjih dosega istraživanja medijskih pristupa posebno treba naglasiti Uses and gratifications theory (UGT) iz čijih teorijskih i empirijskih razmatranja je razvidno da postoje pozitivne i negativne karakteristike upotrebe internetskih društvenih mreža (IDM) i sadržaja na njima. Parsonsova AGIL-shema poslužit će kontekstualizaciji internetske memetike u sklopu funkcionalističke makro-paradigme, što predstavlja i glavni cilj rada. U konačnici, biti će riječi i o mogućnostima budućeg istraživanja navedene teme. The problem of memetics and virality has, for decades, captured the interest of socio-humanistic scientific disciplines, both empirically and theoretically. Since the first sociobiological foundations of the study of memetics almost half a century ago, there have been advances in technology, which shifted the focus from the study of memes to the cultural counterpart of biological genes - the cultural replicator, into the cultural context and sphere of the digital age. From the repetitive, recognizable look of particular styles of building arches and columns, we come to the same combinations of texts and images that we can classify in the family and genres of Internet memes. The starting point focuses on memetics as content that is subject to multiplication, while virality represents the ability to multiply content for fast and wide spread. There is no way to create and replicate such material without the literate users of online social networks involved in digital participation. Uses and gratifications theory (UGT), whose theoretical and empirical considerations show that there are positive and negative characteristics for the use of digital social networks and it's content. Parsonian AGIL scheme will serve to contextualize Internet memetics within the functionalist macro-paradigm, which will also serve as the main research goal. Ultimately, there will also be displayed some other opportunities for future exploration of this topic.

Osnovni namen diplomskega dela je ugotoviti, ali obstajajo razlike med moško in žensko nezvestobo. V teoretičnem delu diplomske naloge smo se osredotočili na zgodovinske, kulturne in družbene vidike nezvestobe in njihov vpliv na razlike med spoloma. Ugotavljali smo, kako individualizacija posameznikov in spremenjena vloga žensk vplivata na porast nezvestobe pri ženskem spolu. Razložili smo tri teorije, ki se ukvarjajo z nezvestobo in spolom: evolucijsko, »double-shot« hipotezo in sociobiologijo. V empiričnem delu smo z analizo ankete preverjali pet hipotez. Cilj je ugotoviti, ali moški res varajo pogosteje kot ženske, kakšna je povezava spola in starosti, ko pride do varanja, ali se percepcija varanja razlikuje glede na spol, ali so ženske res tiste, ki varanje bolj obžalujejo in ali obstajajo razlike med spoloma v vzrokih, zakaj do varanja sploh pride. Rezultati so pokazali, da razlik med spoloma v pogostosti varanja ni, pri vseh ostalih hipotezah pa razlike so, ampak rezultati niso bili vedno v skladu z našimi predpostavkami. The main purpose of this diploma thesis was to determine whether there are differences between male and female infidelity. In the theoretical part we focused on historical, cultural and social aspects of infidelity and their impact on gender differences. We have also found how individualization of individuals and the changing of woman's roles influence on the rise of female infidelity. We explained the three theories of infidelity and gender: evolutionary, »double-shot« hypothesis and sociobiology. In the empirical part we have done a survey to examined five hypotheses. The main goal was to determine whether men really cheat more often than women, how gender and age are connected, when it comes to cheating, if the perception of cheating varies according to gender, if women regret cheating more than men and whether there are gender differences according to reasons why infidelity occurs. The results have shown that, according to gender, there is no difference in the frequencies of cheating, but in all other assumptions the differences occur, but they were not always due to our expectations.

U povijesti evolucijske psihologije posebno mjesto zauzima 1975. godina, kad je Edward Wilson objavio kontroverznu knjigu Sociobiologija: Nova Sinteza. Iako se nije radilo o revolucionarnim postavakama, s obzirom da su do tada i neki autori poput Triversa i Hamiltona složene oblike ljudskog ponašanja objašnjavali evolucionističkim principima, te iako je samo jedan dio knjige posvećen ljudskom ponašanju, knjiga je ipak izazvala žestoke reakcije i osporavanja. Najveća kritika sociobiologije vezala se uz pokušaj da se neki specifični ljudski fenomeni ( kultura, religija, etika i sl.) nastoje objasniti biološko-evolucijskim principima. Prema Wilsonu, istraživanja genetskoga temelja društvenoga ponašanja, zajedno sa etiološkim i psihološkim istraživanjima tvore sociobiologiju “Novu Modernu Sintezu”, sintezu znanosti o životu, time što će obuhvatiti spoznaje neodarvinističke (naturalističke) teorije, i preoblikovati spoznaje iz dosad uglavnom strukturalističke i negenetičke sociologije. “Postao sam uvjereniji nego ikada ranije”, kaže Wilson, “da je napokon došlo vrijeme da se zatvori jaz između dvije kulture, i da je opća sociobiologija, koja je jednostavno proširenje populacijske biologije i evolucione teorije na društvenu organizaciju, primjereni instrument za taj pokušaj.” Unatoč brojnim (najčešće neutemeljenim) kritikama, sociobiologija je opstala i održala se do današnjih dana zahvaljujući brojnim empirijskim potvrdama. Kako bi se izbjegle negativne asocijacije, ali i zbog naglašavanja drukčijih ideja i pristupa, danas se za znanost koja se bavi evolucijskim objašnjenjima ljudskog i i životinjskog ponašanja koriste i drugi termini, a među najčešćim evolucijska psihologija. Osim termina i pojave sociobiologije, u ovom radu radu u kratkim crtama biti će prikazana središnja područja sociobilogije, pretpostavke o uzročno-posljedičnoj vezi gena i ponašanja, ali i kritici te današnjem statusu sociobiologije.

Članak se bavi pojmovnim i znanstveno-teoretskim pojašnjenjem darvinizma. U drugom i trećem poglavlju predstavit će se Darwinova postignuća i naznačiti razlike spram današnje, takozvane „sintetičke“ teorije evolucije. U četvrtom poglavlju bit će govora o spornim varijantama sintetičke teorije evolucije, a koje su važne upravo u aktualnoj raspravi između religije i znanosti. U petom poglavlju kratko ćemo se pozabaviti znanstveno-teoretskim pitanjem o statusu evolucijske biologije. U šestom poglavlju raspravlja se o popularno-darvinističkim sloganima koje poglavito susrećemo u medijalnim prikazima. Sedmo poglavlje promišlja sociobiologiju, posebno granično područje biologije, koje je naročito prijemljivo za ideologije. A jednoznačan primjer ideologije su socijalni darvinizmi, koje se opisuje u obliku primjera u osmom poglavlju. Na koncu, deveto poglavlje sažet će dosadašnja promišljanja u teze. Temeljna će misao promišljanja biti da je evolucijska biologija Darwinova obilježja u znanstveno-teoretskom pogledu posve respektabilan pothvat, iako i ona – kao i svaka napeta znanost – krije u sebi mnoge pukotine i nesigurnosti., The article deals with conceptual and scientifically-theoretical explanations of Darwinism. The first two chapters give an introduction to Darwin’s achievements and point to differences in relation with today’s so called “synthetic” theory of evolution. The fourth chapter talks about the controversial variants of the synthetic theory of evolution, which are important for the ongoing debate between religion and science. The fifth chapter briefly addresses the scientifically-theoretical question about the status of evolutionary biology. The sixth chapter deals with the popular Darwinist slogans that are particularly present in media representations. The seventh chapter deliberates on socio-biology, especially on the border area of biology, which is very susceptible to ideologies. And the unambiguous examples of ideology are social Darwinisms, which are being examined in the eighth chapter. In the end, the ninth chapter summarizes all of the above deliberations into theses. The central thought behind the deliberations is that the evolutionary biology of Darwin’s characteristics is in a scientifically-theoretical point of view a perfectly respectable venture, although it – like every other far-fetched science – hides many holes and uncertainties.

Rad nastoji ponuditi argumente za integraciju dvaju naoko udaljenih i sukobljenih područja – evolucijske psihologije i feminizma. U prvome dijelu bavi se predstavljanjem osnovnih ideja i polazišta evolucijske psihologije, dok u drugome dijelu daje široki pregled feminističkih teorija i problema s kojima se feminizam kao teorija i praksa susreće, kako u komunikaciji s drugim teorijama, znanostima i disciplinama, tako i unutar vlastitih razjedinjenih pozicija. U trećem dijelu preispituju se argumenti, modeli i motivacija za pokušaj uspješne integracije., This work seeks to offer arguments for the integration of two seemingly unconnected and contrasted fields – evolutionary psychology and feminism. The first part presents basic ideas and starting points of evolutionary psychology, while the second part provides an overview of feminist theories and problems faced by feminism in theory and practice, not only in communicating with other theories, sciences and disciplines but also within its own differing standpoints. The third part questions arguments, models and motivation needed for successful integration.

U ovom radu predstavljen je kratak istorijat uticaja evolucionističkih ideja na antropologiju i arheologiju. U fokusu su četiri najznačajnije 'škole' evolucionističke misli: klasični evolucionizam XIX veka, neoevolucionizam, sociobiologija i neodarvinistička arheolologija. Osnovni zaključak ovog teksta jeste da je ideja socio-kulturne evolucije, shvaćena u najširem smislu, ostavila neizbrisivi trag na antropološku i arheološku teoriju, kao i da još uvek predstavlja koristan teorijski okvir za nova istraživanja. This paper presents a short history of the influence evolutionary thinking has had on anthropology and archaeology. The focus is on four major 'schools' in evolutionist thought: the classical evolutionism of the 19th century, Neo-evolutionism, social biology (sociobiology) and Neo-Darwinian archaeology. The basic conclusion of this text is that the idea of socio-cultural evolution, understood in the broadest sense, has left a lasting impression on anthropological and archeological theory, and that it still represents a useful theoretical framework for new research.

Ovaj rječnik sociologije nastoji pokazati svu raznolikost i složenost klasičnoga naslijeđa istodobno držeći korak s novim intelektualnim potrebama. Obuhvaća sustavne natuknice o ključnim sociološkim pojmovima, iscrpne rasprave o glavnim teoretičarima i stručne komentare važnih društvenih promjena. Sociolozi su bili prisiljeni preispitati neke pretpostavke iz 1980-ih, kada se podrazumijevalo da se modernost neizbježno razvija u smjeru racionalizacije. Primjerice, na početku 21. stoljeća itekako su svjesni ponovna oživljavanja religije, pogotovo njezinih radikalnih ili militantnih oblika. S obzirom na to čini se da je uzajamno djelovanje religije i politike, a ne sekularizacija, dominantno svojstvo modernoga društva i međunarodnih odnosa. Porast pak raznih pokreta za ljudska prava i odgovarajućeg zakonodavstva u 20. stoljeću, može se shvatiti kao odgovor na neka negativna obilježja globalizacije. U ovom (novom) izdanju rječnika autori su te promjene predstavili s pomoću uvođenja novih i dopunjavanja nekih starih natuknica. Na primjer, aspekte obnove nacionalizma nastojali su zahvatiti s pomoću novih natuknica o pojmovima kao što su “ transnacionalizam” , “ dijaspora” i “ migracija” ; u drugim pak nekim kontekstima, koji se odnose na obnovu nacionalizma, razradili su već postojeće natuknice o odnosu religije i militantnosti. Također su mnogo toga revidirali u pogledu pristupa globalizaciji kako bi osvijetlili ozbiljna pitanja novoga stoljeća. Sociologija kasnoga 20. stoljeća morala je prihvatiti mnoge rasprave o postmodernizmu te istraživanjima kulture i medija vođene općom idejom “ kulturnoga zaokreta” . Premda je ta osobita usredotočenost na kulturu dovela do važnih dostignuća u sociologiji (što ilustriraju pojmovi kao što je “ društveni konstruktivizam” ), ta su intelektualna dostignuća prema mišljenju autorâ često zamagljivala povezanost sociologije s ekonomijom, politikom i pravom. Jedno zanimljivo i važno novo dostignuće u društvenim znanostima na kraju 20. i na početku 21. stoljeća povezuje se s revolucijom u biološkim znanostima. U rječniku nastoji se rasvijetliti pojmovnu situaciju u okviru sociologije kao discipline, uključujući i posebne sociologije, te razjasniti za sociologiju propedeutički važne pojmove srodnih disciplina. Pored važnih socioloških pojmova, odnosno područja istraživanja (društvo, kultura, ekonomija, politika, obrazovanje, religija, identitet, etničnost, nacionalizam, migracija, različitost, obitelj, klasa, skupina, organizacija, institucija, moć, rod, spolnost, feminizam, medicina, zdravlje i bolest, devijantnost, delinkvencija, globalizacija, modernizacija, razvoj, djelovanje, povijest, pravo, rad i zapošljavanje, selo, grad, zajednica, svakodnevni život, mediji, komunikacija, znanje, znanost, ideologija, sociološka metodologija, sociobiologija, demografija, feministička društvena teorija, kulturni studiji itd.), u rječniku postoje i zasebne natuknice o mnogim posebnim sociologijama (ekonomska sociologija, fenomenološka sociologija, historijska sociologija, klinička sociologija, sociologija masovnih medija, sociologija medicine, sociologija obitelji, sociologija obrazovanja, sociologija politike, sociologija prava, sociologija rada i zapošljavanja, sociologija rase, sociologija razvoja, sociologija religije, sociologija roda, sociologija sela, sociologija svakodnevnoga života, sociologija zdravlja i bolesti, sociologija znanja). Rječnik pruža opširnu bibliografiju s područja suvremene i klasične sociologije, natuknice koje sustavno pokrivaju dane teme, pojmove i autore, te najnovije podatke iz više područja. Osim prijeko potrebnih prilagodbi i dopuna, osnovnoj građi rječnika u hrvatskome izdanju priloženi su popisi uvrštenih natuknica na hrvatskome i engleskome jeziku.

Straipsnyje aptariamas evoliucinės etikos vaidmuo apibrėžiant siuolaikinės ekologinės problemos kilimo priežastis ir jos sprendimo metodologinius pagrindus. Formuluoti tokį tyrimo uždavinį paskatino visuotinis neadekvatus žmonių reagavimas į nepalankią ekologine būkle planetoje, akivaizdžiai parodantis moralinių žmogaus gebėjimų atsilikimą nuo technologinių pokycių plėtros. Bandoma į sią problemą pažvelgti evoliucinės etikos požiūriu, isryskinant pažintinių ir dorovinių žmogaus savybių formavimosi aplinkybes ir pobūdį, galimas daiktas, nulemtą ne vien istorinės-kultūrinės raidos ypatybių. Remiantis filosofijos istorija (D. Hume’as, A. Smithas, H. Spenceris, P. Kropotkinas) ir moksliniais tyrimais (Ch. Darwinas, E. O. Wilsonas), atskleidžiamos evoliucinės etikos istakos, raida ir dabartinis turinys (H. Mohras). Pradėjusi prielaida kildinti dorove is žmogaus prigimciai būdingų socialinių instinktų, evoliucinė etika priėjo iki sociobiologų projekto elgesio dorovinės vertės objektyvumą grįsti genetiniais argumentais. Straipsnyje kritikuojamos krastutinės pretenzijos, bet teigiamai vertinami užmojai Homo sapiens sapiens moralinių gebėjimų raidą aiskinti biologinių ir kultūrinių veiksnių sąveikos modeliais. Si metodologinė perspektyva, kaip rodo Romos klubo narių tyrimai, leidžia giliau ir aiskiau suvokti dabartinės ekologinės krizės priežastis, tiksliau apibrėžti ir prognozuoti jos įveikimo būdus ir tempus. Pagrindiniai žodžiai: žmogaus prigimtis, evoliucinė etika, evoliucinė pažinimo teorija, sociobiologija, tvari moralė. Evolutionary Ethics’ Tradition within Contemporary Context Ceslovas Kalenda Summary The article discusses the role performed by evolutionary ethics in the specification of causes of the emergence of present-day ecology problem and in the determination of methodological foundations for relevant solutions. The formulation of such particular goal was prompted by the universally inadequate human responses to the unfavourable ecological condition on the planet indicating the obvious underdevelopment of moral abilities compared to the development of technological changes. The article seeks to treat this problem from the point if view of evolutionary ethics focusing on the circumstances and the character of the formation of cognitive and moral qualities in a human determined, possibly, not only by the characteristics of his historical and cultural development. Drawing on the history of philosophy (D. Hume, A. Smith, H. Spencer, P. Kropotkin) and research findings (Ch. Darwin, E.O. Wilson), the sources, the development, and the current contents of evolutionary ethics is revealed (H. Mohr). Having started from the premise that ethics must have emerged from social instincts inherent in human nature, the evolutionary ethics has reached the point of a sociobiological project seeking to base the objective quality of ethical value of human behaviour on the genetic arguments. Criticising the extremely challenging ideas, the present article gives a positive evaluation to the attempts to explain the development of moral abilities demonstrated by Homo sapiens sapiens by biological or culturally-interacting factor models. This particular methodological approach, as is indicated by the findings of Roman Club members, enables a more profound and clear understanding of the causes of current ecological crisis, and to give a more precise definition and prognosis of the ways and tempo of its fighting. Keywords: human nature, evolutionary ethics, evolutionary theory of knowledge, sociobiology, sustainable morality.

U raspravama o problemu evolucijskog objašnjenja morala postoji podjela na dva tabora. Pripadnici prvog tabora drže da evolucijska teorija pruža adekvatno objašnjenje morala koje u najmanju ruku ukazuje na neodrživost onih objašnjenja koja se nude u raznim ograncima “ čistih” društvenih i humanističkih znanosti. Pripadnici drugog tabora drže da evolucijska teorija ne može adekvatno objasniti porijeklo morala, odnosno da prihvatljiv teoretski pristup moralu ne mora uključivati bilo koja evolucijska razmatranja. U knjizi se zastupa stav pripadnika prvog tabora. Zagovornici ovog stava obično ističu da eksplanatorna redukcija ljudskog morala mora započeti s osnovnim načelima evolucijske biologije, nastaviti se preko neke posredne discipline (poput sociobiologije) i završiti s naturaliziranjem klasične deskriptivne etike. Knjiga ima sedam poglavlja koja se tematski dijele na tri cjeline. Prvu cjelinu čine prvo i drugo poglavlje. U prvome su poglavlju prikazane osnovne ideje teorije evolucije i temeljni pojmovi evolucijskih objašnjenja. Drugo se poglavlje bavi pitanjem predstavlja li evolucijska biologija pravu znanost. Iako u nekim filozofskim krugovima vlada mišljenje da se teorija evolucije zasniva na tautološkim tvrdnjama i da zato ne predstavlja pravu znanost, argumentira se da su ove optužbe neopravdane i da teorija evolucije ne pati ni od kakvih metodoloških nedostataka koji bi nam priječili da o njoj razmišljamo kao o osnovi za neku drugu disciplinu. Drugu cjelinu čine treće i četvrto poglavlje. Treće poglavlje je prikaz sociobiološkog programa istraživanja altruističnog ponašanja životinja i ljudi. Posebno se ilustrira ideja o genima kao jedinicama selekcije i dva standardna sociobiološka objašnjenja altruizma (srodnička selekcija i recipročni altruizam). Budući da je i sociobiologija često izložena raznim kritikama, četvrto se poglavlje bavi analizom nekih prigovora upućenih sociobiološkom programu. Nastoji se pokazati da tri najčešća prigovora sociobiologiji (antropomorfizam, genetski determinizam i adaptacionizam) ne ugrožavaju status sociobiologije kao prave znanstvene discipline. Treću cjelinu čine peto, šesto i sedmo poglavlje. Peto poglavlje donosi kratki pregled razvoja evolucijskih ideja u etici, a potom detaljniji prikaz jednog utjecajnog sociobiološkog modela objašnjenja evolucije morala. U šestom se poglavlju, analizom nekih konceptualnih i eksplanatornih aspekata ovoga modela, pokazuje da je on iz više razloga neuvjerljiv. U sedmome se poglavlju, međutim, argumentira da neuspjeh jednog pokušaja “ biologiziranja” etike ne implicira načelnu neprihvatljivost darvinističkog pristupa moralu. Nastoji se pokazati da darvinizam u deskriptivnoj etici može uspjeti kroz uvođenje nekih dodatnih pretpostavki (poput ideje kulturne grupne selekcije) koje omogućuju uklapanje biologije i kulture u jedinstvenu darvinističku shemu, koja pak pruža osnovu za čvrsto naturalističko obrazloženje ljudskog moralnog ponašanja.

Među suvremenim filozofima znanosti i biologije, rasprave o odnosu teorije evolucije i klasične etike postale su vrlo sofisticirane s jasno obilježenim istraživačkim područjima. No među filozofima i etičarima čiji primarni interes nije evolucijska teorija česta je tendencija da se naziv 'evolucijska etika' koristi u jednom smislu koji je preširok i nedovoljno određen. Međutim, povijesni razvoj evolucijske etike treba podijeliti na barem dvije zasebne etape: na prvu etapu koja, grubo rečeno, obuhvaća razdoblje od pojave Darvinove teorije do sredine 20. stoljeća, te na drugu etapu koja obuhvaća razdoblje od pojave sociobiologije sedamdesetih godina 20. stoljeća do danas. U članku se prikazuje znanstvene i filozofske specifičnosti ovih dviju etapa evolucijske etike, ističe se činjenicu da evolucijska etika nije jedan jedinstveni projekt, te se upozorava da tu činjenicu ne smijemo izgubiti iz vida ako želimo da naše ocjene evolucijske etike (bile one pozitivne ili negativne) budu shvaćene ozbiljno., Among contemporary philosophers of science and philosophers of biology, the debates about the relation between the Danvinian theory of evolution and classical ethics became highly sophisticated with clearly delineated research areas. Among philosophers and ethicists not specializing in evolutionary theory, however, there is a common tendency to use the term 'evolutionary ethics' in a sense that is often too wide and undetermined. Yet, one should divide the historical development of evolutionary ethics into at least two distinct stages: the first stage that, broadly speaking, encompasses the period from the occurrence of Darmn's theory to the mid 20th century, and the second stage that encompasses the period from the occurrence of socio-biology in the 1970ies to the present. The primary objective of this article is to show why and how these two stages of evolutionary ethics (despite common philosophical tendency to envisage them as two parts of one unique whole) should nevertheless be strictly distinguished, particularly by emphasizing their distinctive scientific and philosophical (ethical) features. After the introductory definition of evolutionary ethics and the illustration of the basic philosophical and methodological disputes that surround it, follows the analysis of the first stage of evolutionary ethics. This stage of evolutionary ethics characterizes primarily Danvin's attempt at explaining human moral nature by employing some basic principles of his evolutionary theory, and especially Herbert Spencer 's views, according to which certain moral guidance is inherent in the general (cosmic) evolutionary process. What follows is the analysis of the second stage of evolutionary ethics that is built upon socio-biological explanations of human (kin and reciprocal) altruism, which in turn provided basis for some specific modem day versions of evolutionary ethics, like the one offered by Michael Ruse. In its final section, the article summarizes distinctive scientific and philosophical features of both stages of evolutionary ethics, highlights the fact that evolutionary ethics is not one unique project, and points out that this fact should not be neglected if we want our theoretical assessments of evolutionary ethics (be they positive or negative) to be taken seriously.

Sociobiologija je od samih svojih početaka bila metom kako ideoloških tako i metodoloških prigovora. Nakon uvodnog razmatranja i odbacivanja kritika o navodno ideološkim i političkim porocima sociobiologije, izdvaja se tri standardna metodološka prigovora (antropomorfizam, genetski determinizam i adaptacionizam) te se pokazuje da oni ne ugrožavaju znanstveni status sociobiologije. Prigovor antropomorfizma propada zbog inzistiranja na neostvarivom i kontraproduktivnom jezičnom puritanizmu u znanosti ; prigovor genetskog determinizma propada jer ne uviđa da plauzibilnost sociobioloških objašnjenja ne ovisi o ideji stroge genetske determiniranosti ponašanja ; dok prigovor adaptacionizma propada zato jer je adaptacionističko razmišljanje neizostavno heurističko sredstvo svih evolucijski orijentiranih istraživanja. Zaključno se tvrdi da sociobiologija nije nova znanstvena paradigma već logično proširenje izvornog darvinističkog istraživačkog programa i da je kao takvu smijemo shvatiti ozbiljno, upravo kao i bilo koji drugi ogranak evolucijske biologije.

Sociobiologija je od samih svojih početaka bila metom ideolo- ških i metodoloških prigovora. Nakon uvodnoga razmatranja i odbacivanja kritika o navodno ideološkim i političkim porocima sociobiologije, izdvajaju se tri standardna metodološka prigovora (antropomorfizam, genetski determinizam i adaptacionizam) te se pokazuje da oni ne ugrožavaju znanstveni status sociobiologije. Prigovor antropomorfizma propada zbog inzistiranja na neostvarivom i kontraproduktivnom jezičnom purizmu u znanosti; prigovor genetskoga determinizma propada jer ne uviđa da plauzibilnost sociobioloških objašnjenja ne ovisi o ideji stroge genetske determiniranosti ponašanja, dok prigovor adaptacionizma propada zato što je adaptacionističko razmišljanje neizostavno heurističko sredstvo svih evolucijski orijentiranih istraživanja. Zaključno se tvrdi da sociobiologija nije nova znanstvena paradigma, nego logično proširenje izvornoga darvinističkog istraživačkog programa, i da je kao takvu smijemo shvatiti ozbiljno, upravo kao i bilo koji drugi ogranak evolucijske biologije., From its very beginnings sociobiology has been a target of both ideological and methodological objections. After an introductory discussion and rebuttal of criticism which aims at the alleged ideological and political vice of sociobiology, three standard methodological objections (anthropomorphism, genetic determinism and adaptationism) are singled out and revealed as undamaging for the scientific standing of sociobiology. The anthropomorphism objection fails because it insists upon a utopian and counterproductive linguistic purism in science, the genetic determinism objection fails because it fails to recognize that the plausibility of sociobiological explanations does not depend upon the idea of rigid genetic determination of behavior, while the adaptationism objection fails because adaptationist thinking is indispensable heuristics of every evolutionarily oriented investigation. In conclusion it is argued that sociobiology is not a new scientific paradigm, but rather a logical extension of the original Darwinian research program, and may be taken seriously just as much as any other branch of evolutionary biology., Die Soziobiologie ist seit ihren Anfängen die Zielscheibe ideologischer und methodologischer Einwände gewesen. Nach einer einführenden Erörterung und Verwerfung von Thesen, die die angeblich ideologischen und politischen Makel der Soziobiologie kritisieren, hebt der Autor drei wiederholt ins Feld geführte methodologische Einwände hervor (Anthropomorphismus, genetischer Determinismus und Adaptationismus) und zeigt, dass keiner dieser Ansätze den wissenschaftlichen Status der Soziobiologie gefährdet. Der anthropomorphistische Einwand entfällt wegen seines Bestehens auf einem nicht realisierbaren und kontraproduktiven sprachlichen Purismus in der Wissenschaft; der Einwand des genetischen Determinismus wird entkräftet durch die fehlende Einsicht, dass die Plausibilität soziobiologischer Erklärungen unabhängig ist vom Gedanken einer strengen Determiniertheit menschlichen Verhaltens durch genetische Faktoren; wiederum der Einwand des Adaptationismus entfällt, da der adaptationistische Denkansatz ein unerlässliches heuristisches Mittel aller evolutionsorientierten Untersuchungen ist. Abschließend stellt der Verfasser die These auf, dass die Soziobiologie kein neues wissenschaftliches Paradigma sei, sondern die logische Erweiterung des darwinistischen Forschungsprogramms, und insofern dürften wir sie ernst nehmen – so ernst jedenfalls wie jeden anderen Zweig der Evolutionsbiologie.

U članku se argumentira da se suvremena evolucijska etika, u mjeri u kojoj preuzima sociobiološke strategije naturaliziranja ljudskog morala, suočava s nekim ozbiljnim konceptualnim i eksplanatornim poteškoćama. Konceptualna se poteškoća sastoji u uvidu da “moral” nije isto što i “altruizam”, već obuhvaća više specifičnih elemenata uslijed kojih ga se smatra upravo moralom, a ne evolucijskim ili psihološkim altruizmom. Eksplanatorna se poteškoća sastoji u uvidu da korektno konceptualizirani fenomen morala nije moguće uklopiti u standardna sociobiološka objašnjenja bez ugrožavanja nekih osnovnih pretpostavki tih objašnjenja, prije svega pretpostavke “genskog selekcionizma” i pretpostavke “evolucijski stabilnih strategija” (ESS). Osnovni argument glasi da ne možemo zadržati i korektan pojam (opis) ljudskog morala i ključne pretpostavke sociobioloških objašnjenja., In the article it is argued that contemporary evolutionary ethics – to the extent it accepts sociobiological strategies of naturalizing human morality – faces some serious conceptual and explanatory difficulties. Conceptual difficulty consists in recognizing that “morality” is not the same as “altruism”, but rather comprises several specific elements which distinguish it from both evolutionary and psychological altruism. Explanatory difficulty consists in recognizing that the phenomenon of morality appropriately conceptualized cannot be incorporated into standard sociobiological explanations without endangering some basic assumptions of those explanations, primarily the assumption of “gene selectionism”, as well as the assumption of “evolutionarily stable strategies” (ESS). The basic argument is that one cannot retain both the appropriate concept (description) of human morality and key assumptions of sociobiological explanations.

U članku se argumentira da se suvremena evolucijska etika, u mjeri u kojoj preuzima sociobiološke strategije naturaliziranja ljudskog morala, suočava s nekim ozbiljnim konceptualnim i eksplanatornim poteškoćama. Konceptualna se poteškoća sastoji u uvidu da “moral” nije isto što i “altruizam”, već obuhvaća više specifičnih elemenata uslijed kojih ga se smatra upravo moralom, a ne evolucijskim ili psihološkim altruizmom. Eksplanatorna se poteškoća sastoji u uvidu da korektno konceptualizirani fenomen morala nije moguće uklopiti u standardna sociobiološka objašnjenja bez ugrožavanja nekih osnovnih pretpostavki tih objašnjenja, prije svega pretpostavke “genskog selekcionizma” i pretpostavke “evolucijski stabilnih strategija” (ESS). Osnovni argument glasi da ne možemo zadržati i korektan pojam (opis) ljudskog morala i ključne pretpostavke sociobioloških objašnjenja., In the article it is argued that contemporary evolutionary ethics – to the extent it accepts sociobiological strategies of naturalizing human morality – faces some serious conceptual and explanatory difficulties. Conceptual difficulty consists in recognizing that “morality” is not the same as “altruism”, but rather comprises several specific elements which distinguish it from both evolutionary and psychological altruism. Explanatory difficulty consists in recognizing that the phenomenon of morality appropriately conceptualized cannot be incorporated into standard sociobiological explanations without endangering some basic assumptions of those explanations, primarily the assumption of “gene selectionism”, as well as the assumption of “evolutionarily stable strategies” (ESS). The basic argument is that one cannot retain both the appropriate concept (description) of human morality and key assumptions of sociobiological explanations.

Objašnjava li evolucijska teorija porijeklo morala kao specifično ljudskog obilježja? U raspravama o ovom pitanju obično postoji podjela na dva tabora. Pripadnici prvog tabora drže da evolucijska teorija pruža adekvatno objašnjenje morala koje u najmanju ruku ukazuje na neodrživost onih objašnjenja koja se nude u raznim ograncima “ čistih” društvenih i humanističkih znanosti. Pripadnici drugog tabora drže da evolucijska teorija ne može adekvatno objasniti porijeklo morala, odnosno da prihvatljiv teoretski pristup moralu ne mora uključivati bilo koja evolucijska razmatranja. U radu se zastupa stav pripadnika prvog tabora i argumentira da je evolucijski pristup moralu teoretski najsuvislija opcija. Zagovornici ovog stava obično ističu da eksplanatorna redukcija moralnog ponašanja mora započeti s osnovnim načelima evolucijske biologije, nastaviti se preko neke posredne discipline poput sociobiologije, te završiti s naturaliziranjem klasične deskriptivne etike. Radi što jasnije ilustracije izvedivosti ove trodijelne strategije, rad je strukturiran kao sedam poglavlja koja se tematski dijele na tri cjeline. Prvu cjelinu čine prvo i drugo poglavlje. U prvome su poglavlju prikazane osnovne ideje teorije evolucije i temeljni pojmovi evolucijskih objašnjenja, dok se drugo poglavlje bavi pitanjem predstavlja li evolucijska biologija pravu znanost. Iako u nekim filozofskim krugovima vlada mišljenje da se teorija evolucije zasniva na tautološkim tvrdnjama i da zato ne predstavlja pravu znanost, argumentira se da su ove optužbe neopravdane i da teorija evolucije ne pati ni od kakvih metodoloških nedostataka koji bi nam priječili da o njoj razmišljamo kao o osnovi za neku drugu disciplinu. Drugu cjelinu čine treće i četvrto poglavlje. Treće poglavlje je prikaz sociobiološkog programa istraživanja altruističnog ponašanja životinja i ljudi, pri čemu se posebno ilustrira ideja o genima kao jedinicama selekcije te dva standardna sociobiološka objašnjenja altruizma (srodnička selekcija i recipročni altruizam). Budući da je i sociobiologija često izložena raznim kritikama, četvrto se poglavlje bavi analizom nekih prigovora upućenih sociobiološkom programu. Nastoji se pokazati da tri najčešća prigovora sociobiologiji (antropomorfizam, genetski determinizam i adaptacionizam) ne ugrožavaju status sociobiologije kao genuine znanstvene discipline. Treću cjelinu čine peto, šesto i sedmo poglavlje. Peto poglavlje donosi kratki pregled razvoja evolucijskih ideja u etici, a potom detaljniji prikaz jednog utjecajnog sociobiološkog modela objašnjenja evolucije morala. U šestome se poglavlju, kroz analizu nekih konceptualnih i eksplanatornih aspekata ovoga modela, pokazuje da je on iz više razloga neuvjerljiv. U sedmome se poglavlju, međutim, argumentira da neuspjeh jednog pokušaja “ biologiziranja” etike ne implicira načelnu neprihvatljivost darvinističkog pristupa moralu. Nastoji se pokazati da darvinizam u deskriptivnoj etici može uspjeti kroz uvođenje nekih dodatnih pretpostavki (poput ideje kulturne grupne selekcije) koje omogućuju uklapanje biologije i kulture u jedinstvenu darvinističku shemu, koja pak pruža osnovu za čvrsto naturalističko obrazloženje ljudskog moralnog ponašanja.

Sociobiologija kao deskriptivna i normativna znanost / Darko Polšek ; Kako i zašto životinje žive u skupinama? / Zoran Tadić ; Darvinističke dileme / Frans De Waal ; Evolucija altruističnog ponašanja / William D. Hamilton ; Roditeljski ulog i spolno odabiranje / Robert L. Trivers ; Evolucijski pristup u psihologiji ličnosti / Igor Kardum ; Optimalan broj očeva. Evolucija, demografija i povijest oblikovanja ženskih preferencija pri izboru partnera / Sarah B. Hrdy ; Evolucijska psihologija i spolne razlike / Meri Tadinac i Ivana Hromatko ; Što žene žele? Jedna empirijska provjera /Ivana Ivulić ; Kako radi um / Steven Pinker ; Zločin i sukob: evolucijsko-psihološka perspektiva ubojstva / Martin Daly i Margo Wilson ; Emocije kao adaptacije: Pregled evolucijskih shvaćanja emocija / Igor Kardum i Asmir Gračanin ; Građeni za brzinu, ne za udobnost: Darvinistička teorija i ljudska kultura / Peter J. Richerson i Robert Boyd ; Obnavljanje ideje skupinskog odabiranja u znanostima o ljudskom ponašanju / David S. Wilson i Elliott Sober ; Što leži u temeljima plastičnosti društvenog ponašanja? / Davor Pećnjak i Tomislav Janović ; U potrazi za homo economicusom: bihevioralni eksperimenti u 15 malih društava / Joseph Henrich, Robert Boyd, Samuel Bowles, Colin Camerer, Ernst Fehr, Herbert Gintis i Richard McElreath ; Teorija igara i posljedice Rawlsove pogreške / Kristijan Krkač ; Evolucijska etika: Čemu nas prošlost može naučiti? / Michael Ruse ; Znanstveni i neznanstveni činitelji sociobiološke kontroverzije / Josip Hrgović ; Intervju: Robert Trivers na krilima anđela / Razgovarao Josip Hrgović 15. listopada 2003.

Prikaz knjige Evolucija društvenosti, priredili Josip Hrgović i Darko Polšek, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2004, 494 str.

Prikaz potencijalnih implikacija sociobiološke teorije čedomorstva na pravne norme kojima se regulira zločin protiv života i tijela novorođenčeta s posebnim osvrtom na hrvatski kazneni zakon.

Prijenos rudimentarno antropocentričnih pojmova mogućim izvanzemaljskim inteligentnim bićima predstavlja tehnološki, filozofski i idejni izazov. Koliko se god trudili učiniti ih univerzalno razumljivima svi naši pojmovi ostaju hermeneutički vezani uz fenomen ljudskog postojanja odnosno naša spoznajna ograničenja. U tom je smislu razumijevanje uloge koju je komunikacija igrala tijekom evolucije po važnosti mjerljiva samo s genetskom varijabilnošću zaslužnom za raznolikost života na zemlji.

Ovo izlaganje obrađuje dva slučaja društava s različitim omjerima spolova novorođenčadi koje objašnjava Trivers-Willardova hipoteza.

Ova prezentacija analizira Trivers-Willardovu hipotezu i pokazuje ograničenja i dosege sociobioloških objašnjenja na njenom primjeru.

Recenzija sociobiološke knjige Franka Sullowaya Born to Rebel, rođen za pobunu

Recenzija sociobiološke knjige Jareda Diamonda Guns, Germs and Steel.

Knjiga je zbornik radova tridesetak eminentnih autora o temama s područja sociobiologije, teorije igara i primjene teorije igara na sociobiologiju.

(bit će dodano naknadno)