Search

Cilj istraživanja: Cilj ove studije bio je odrediti točnost biopsije malih labijalnih žlijezda slinovnica u dijagnozi SS. Specifični ciljevi istraživanja bili su: utvrditi postoji li korelacija FS-a s anti-SSA (Ro), anti-SSB (La), anti-SSA+SSB protutijelima, Qs i Qss, odrediti i usporediti vrijednosti Qs i Qss u obje skupine ispitanika te usporediti korisnost Qs i Qss u obje skupine ispitanika. Materijali i metode: Istraživanje je provedeno na 37 ispitanika. Ispitanici su podijeljeni u dvije skupine. Ispitnu skupina se sastojala od 15 pacijenata s dijagnozom SS-a, dok je kontrolna skupina od 22 pacijenata uključivala one pacijente koji nisu zadovoljavali ACR/EULAR dijagnostičke kriterije. Rezultati: Izračunata osjetljivost, specifičnost i točnost biopsije MLŽS iznosili su 86,7 %, 100 % i 94,6 %. Nadalje, rezultati pokazuju statistički značajnu povezanost FS-a i ANA (P = 0,002). Također je Pearsonovom korelacijom pokazana slaba, negativna i statistički neznačajna korelacija Qs (r = -0,058, P = 0,731) i Qss (r = -0,022, P = 0,899) obzirom na FS. Dobiveni rezultati ukazuju na veću korisnost Qss u odnosu na Qs u dijagnostici SS-a. Zaključak: Iako biopsija MLŽS ima veliku dijagnostičku vrijednost u dijagnozi SS-a te pokazuje veliku točnost, ona nije uvijek točna. Za točnije rezultate potrebna je standardizacija histopatološke interpretacije., Objectives: This study aimed to determine the accuracy of minor salivary gland biopsy in diagnosing Sjögren syndrome. The specific purposes of the research were to determine whether FS correlates with anti-SSA (Ro), anti-SSB (La), anti-SSA+SSB, Qs and Qss, and to determine and compare the usefulness of Qs and Qss in both groups of respondents. Materials and methods: The research was conducted on 37 subjects. The respondents were divided into two groups. The test group consisted of 15 patients diagnosed with SS, while the control group of 22 patients included those patients who did not meet the ACR/EULAR diagnostic criteria. Results: The calculated sensitivity, specificity and accuracy of minor salivary gland biopsy were 86.7%, 100% and 94.6%. Furthermore, the results obtained by the Fisher exact test show a statistically significant association between FS and ANA (P = 0.002). Also, Pearson's correlation showed a weak, negative, statistically insignificant correlation between Qs (r = -0.058, P = 0.731 and Qss (r = -0.022, P = 0.899) to FS. Obtained results indicate greater usefulness of Qss compared to Qs in diagnosing SS. Conclusion: Although minor salivary gland biopsy has a significant diagnostic value in the diagnosis of SS and shows excellent accuracy, it is not always accurate. Standardization of histopathological interpretation is needed for more accurate results.

Uvod. Cilj ove studije je procijeniti korelaciju nalaza biopsije malih labijalnih žlijezda slinovnica, seroloških nalaza i sijalometrije, kao klasifikacijskih kriterija za primarni Sjögrenov sindrom. Ispitanici i metode. 36 pacijenata sa subjektivnim simptomima koji odgovaraju primarnom Sjögrenovom sindromu bilo je uključeno u studiju. Svim pacijentima učinjena je biopsija malih labijalnih žlijezda slinovnica i sijalometrija. Iz medicinske dokumentacije prikupljeni su klinički i laboratorijski podaci. Uspoređeni su rezultati biopsije, seroloških nalaza i brzine izlučivanja sline pacijenata sa Sjögrenovim sindromom i pacijenata koji ne ispunjavaju klasifikacijske kriterije za Sjögrenov sindrom. Rezultati. Pacijenti su klasificirani u dvije grupe, 28 (77.8%) je imalo dijagnozu primarnog Sjögrenovog sindroma, dok ih osam (22.2%) nije ispunjavalo klasifikacijske kriterije za dijagnozu. Nađena je snažna pozitivna korelacija dijagnoze primarnog Sjögrenovog sindroma i “pozitivne” biopsije (rho= 0.93, p

Uvod. Povezanost kliničkih i dijagnostičkih nalaza važna je u postavljanju točne dijagnoze primarnoga Sjögrenovog sindroma. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti korelaciju nalaza biopsije malih žlijezda slinovnica, seroloških nalaza i sijalometrije kao klasifikacijskih kriterija za dijagnozu primarnoga Sjögrenovog sindroma. Materijali i metode.U ovu studiju bilo je uključeno 36 pacijenata sa subjektivnim simptomima koji odgovaraju primarnom Sjögrenovom sindromu. Svim bolesnicima učinjena je biopsija malih žlijezda slinovnica i sijalometrija. Iz medicinske dokumentacije prikupljeni su klinički i laboratorijski podatci. Uspoređeni su rezultati biopsije, seroloških nalaza i brzine sline u pacijenata sa Sjögrenovim sindromom i pacijenata koji ne ispunjavaju klasifikacijske kriterije za Sjögrenov sindrom. Bolesnici su razvrstani u dvije skupine ; njih 28 (77, 8 %) je ispunjavalo klasifikacijske kriterije za dijagnozu primarnoga Sjögrenovog sindroma, a osam (22, 2 %) ih nije ispunjavalo klasifikacijske kriterije za dijagnozu. Rezultati. Rezultati analize pokazali su pozitivnu korelaciju dijagnoze primarnoga Sjögrenovog sindroma i „pozitivne” biopsije (rho = 0, 93, p < 0, 001) i seroloških nalaza (rho = 0, 38, p = 0, 023) te negativnu korelaciju s brzinom izlučivanja sline (rho = –0, 41, p = 0, 012). Rezultati „pozitivne” biopsije bili su u negativnoj korelaciji s brzinom izlučivanja sline (rho = –0, 41, p = 0, 012) dok je jača korelacija utvrđena kod pacijenata s nalazom ispod dijagnostičke razine brzine izlučivanja (≤ 0, 1 ml/min, rho = 0, 46, p = 0, 005). Zaključak. Zaključno, nestimulirana brzina izlučivanja sline ≤ 0, 1 ml/min objektivizirana sijalometrijom snažan je prediktor „pozitivne“ biopsije te se može upotrebljavati kao dodatna metoda uz biopsiju u dijagnostici oralne komponente primarnoga Sjögrenovog sindroma.

The aim of this report is to summarize the current state of the evidence from the scientific literature regarding xerostomia. Xerostomia is a subjective complaint-symptom of dry mouth. It may be or may be not associated with objectively measured hyposalivation (reduction of saliva secretion). The variety of local and systemic conditions, treatments and medications alter salivary secretion and composition. The degree of salivary glands dysfunction as well as the accompanying oral morbidity as a complication of dry mouth, make xerostomia therapy complex and often refractory. Treatment of xerostomia essentially is carried out in regard to the cause and is divided in four main categories: palliative or symptomaic, local and systemic stimulation and prevention of complications. Which category will be applied, depends primarily on whether salivary glands can still produce saliva or not. In patients with residual salivary gland function, the use of salivary stimulans appears to be more beneficial than salivary substitutes. When saliva is absent, treatment remains palliative and must include salivary substitutes. During anticancer radio-and chemotherapy xerostomia is the earliest and the most prominent consequence which significantly affects the quality of life and lead to severe and long-term complications. Because management of xerostomia is rarely effective, prevention is paramount. Preventive measures should include acting on causes of xerostomia, maintaining salivary function and prevention of complications that arise in already developed xerostomia. Therapy of xerostomia depends on whether salivary glands function is preserved or not and includes local treatment and systemic medications as well as non-medication salivary stimulation such as low level laser, acupuncture and electrostimulation., Kserostomija je subjektivan osjećaj suhoće usta koji nastaje zbog smanjenog lučenje sline ili hiposalivacije. Smanjeno lučenje sline je posljedica oštećenja žlijezda slinovnica koje uzrokuju određeni sustavni poremećaji, brojni lijekovi i liječenje zračenjem tumora u području glave i vrata. Raznolikost uzroka hiposalivacije, stupanj oštećenja slinovnica te popratni oralni morbiditeti kao komplikacije suhoće usta, čine terapiju kserostomije složenom, a često i refraktornom. Liječenje kserostomije ovisi o uzroku i stupnju oštećenja slinovnica i obuhvaća simptomatsko liječenje, lokalnu i sustavnu stimulaciju žlijezda slinovnica i prevenciju komplikacija. Izbor liječenja ovisi o stanju slinovnica i mogućnosti stvaranja sline. U osoba u kojih je funkcija slinovnica očuvana, provodi se stimulativna terapija dok se u osoba u kojih su slinovnice ireverzibilno oštećene i koji nemaju sline provodi nadomjesno liječenje umjetnom slinom i simptomatsko liječenje. Kserostomija je jedna od prvih i teških komplikacija liječenja zračenjem raka glave i vrata i kemoterapije. Prevencija kserostomije obuhvaća djelovanje na uzrok kserostomije i održavanje salivarne funkcije i prevenciju komplikacija. U prevenciji radijacijske kserostomije razvijeno je nekoliko strategija liječenja koje uključuju sofisticirane kirurške tehnike, citoprotektivna sredstva i posebne tehnike ozračivanja pri čemu se štedi tkivo slinovnica a istodobno ne ugrožava onkološko liječenje. Međutim, ovi preventivni postupci ne mogu se primjeniti u svih pacijenata pa u konačnici jedini izbor je liječenje suhoće usta. Dostupni načini liječenja kserostomije obuhvaćaju više kategorija, a izbor terapijskog postupka ovisi o tome da li slinovnice mogu stvarati slinu ili ne. U nemogućnosti stvaranja sline primjenjuju se nadomjestci sline i umjetna slina. Terrapija kserostomije uz lokalnu i sustavnu terapiju uključuje i fizikalne metode stimulacije slinovnica kao što su laser, akupunktura i elektrostimulacija.

Kserostomija nije bolest, ali može biti simptom različitih medicinskih stanja, nuspojava zračenja glave i vrata ili nuspojava različitih lijekova. Kako bi dijagnosticirali kserostomiju, koristimo se testovima prikupljanja sline (sijalometrija). Vrijednosti sveukupne sline koje su manje od 0,1 ml/min se smatraju kserostomijom, iako smanjena sekrecija ne mora uvijek biti povezana sa osjećajem suhoće. Cilj našeg istraživanja je bio istražiti mogućnost povećanja salivarne sekrecije upotrebom niskoenergetske laserske terapije (low level laser therapy – LLLT). LLLT je neinvazivna, bezbolna i atermalna terapija, temeljena na biološkim stimulativno-regenerativnim, protuupalnim i analgetskim učincima. Također se pokazalo da LLLT ima virostatski i bakteriostatski učinak. Neka od objašnjenja analgetskog učinka niskoenergetske laserske terapije su : LLLT povećava stvaranje ATP-a, poboljšava lokalnu mikrocirkulaciju, povećava protok limfe, povisuje razinu serotonina i endorfina, pojačava protuupalno djelovanje putem smanjene sinteze prostaglandina. Zbog svog biostimulativnog učinka LLLT se naziva biostimulativnom laserskom terapijom. U našem istraživanju je sudjelovalo 20 ispitanika ( 15 žena i 5 muškaraca) dobi između 50 i 75 godina. Sveukupna nestimulirana slina je bila prikupljena prije i nakon terapije niskoenergetskim laserom. 20 ispitanika je bilo tretirano 5 dana u tjednu kroz 4 uzastopna tjedna sa Ga-Al-As (galij- aluminij-arsen) diodnim laserom od 685 nm. Rezultati su pokazali značajan porast salivarne sekrecije nakon terapije niskoenergetskim laserom. Stoga, možemo preporučiti niskoenergetsku lasersku terapiju kao učinkovitu metodu za poboljšanje kvalitete života bolesnika sa kserostomijom. Xerostomia is not a disease, but it may be a symptom of various medical conditions, a side effect of a radiation to the head and neck, or a side effect of a wide variety of medications. Xerostomia is frequently associated with decrease in the flow rate of saliva. We use salivary collection tests (sialometry) to diagnose xerostomia. Values of whole saliva that are less than 0,1 ml/min are tipically considerd xerostomic, although reduced flow may not always be associated with feeling of dryness. The aim of our research was to investigate is it LLLT (low level laser therapy) able to increase salivary flow rate. LLLT is a non invasive, painless and athermal therapy, based on biological estimulative-regenerative, anti-inflammantory and analgesic effects. LLLT also appears to have a virustatic and bacteriostatic effect. Some explanation of analgesic effect of LLLT are: it increases ATP production, improves local microcirculation, increases lymphatic flow, increased serotonin and endorphins, increased anti-inflammatory effects trough reduced prostaglandin synthesis. Because of it´s biostimulative effect LLLT is also called biostimulative laser therapy. In our research participated 20 subjects (15 women and 5 men) between age of 50 and 75. The whole unstimulated saliva was collected before and after LLLT. 20 subjects were treated five days in week for four consecutive weeks with a 685 nm Ga-Al-As (Gallium-Aluminium-Arsenide) diode laser. Results showed significatively increased salivary flow rate after LLLT. Therefore, we may recommend LLLT as an effective method to improve the quality of life of patient with xerostomia.