Search

Sexual therapy has its roots in the work of European psychiatrists (primarily German speaking) of the second half of the 19th century. Nevertheless, it has developed as a specialised therapeutic procedure during the 1960s, following the research of American sexologists. However, from its appearance till today, there has been an issue of whether sexual therapy is a distinct and unique type (specialisation) of psychotherapy or any and every psychotherapy should include addressing the sexual aspects of one's life. One of the most accepted definitions of sexual therapy is the following: sexual therapy is a series of counselling and therapeutic procedures that aim to establish individual sexual health and/or healthy sexual relationship, as well as diminish the consequences of disorders of sexual health or help to cope with them. Sexual therapy is sometimes referred to as a clinical sexology, although some authors (e.g. Kleinplatz) make a distinction between them, claiming that sexual therapy is focused on the treatment of sexual dysfunctions, whereas clinical sexology includes the treatment of all sexual issues, problems and concerns. Some authors (e.g. Nassarzadek) believe that psychosexual therapy is a narrower term compared to sexual therapy, because the latter includes also other medical and physical interventions, and not „only“ talk therapy. Yet others (e.g. Gabbard) claim that psychosexual therapy is a broader term compared to sexual therapy, because it includes dynamic elements, nest to behavioural ones. Nevertheless, everybody agrees that there is a distinction between sexual therapy and sexual medicine, in terms of content and professionals who apply them (psychotherapists provide sexual therapy, whereas physicians and other medical professionals provide sexual medicine). Sexual therapy has some similarities and overlaps partly with andrology, venerology, sexopathology and sexual education, but is different from any of these. This lecture is going to try to give some answers to some of the former questions and will try to distinguish sexual therapy from other psychotherapeutic teachings and procedures and will try to answer the question of why people who work with patients/clients with sexual problems do need additional education in sexual therapy or sexual counselling.

Daje se prikaz najčešćih seksualnih smetnji, načina njihova dijagnosticiranja i liječenja. Poimence, govori se o prijevremenoj ejakulaciji, erektilnoj disfunkciji, anorgazmiji, smanjenoj seksualnoj želji.

Većina odraslih osoba i dalje ostaje seksualno aktivna u trećoj dobi, mada se seksualna aktivnost, interes i značenje seksualnosti mijenjaju tijekom života. Općenito gledajući, bitniji im je osjećaj privrženosti u odnosu s partnerom, negoli druge seksualne aktivnosti. U žena, briga za seksualno zdravlje i zadovoljstvo opada s godinama, u muškaraca raste. Ipak, dobro fizičko zdravlje, dostupnost partnera, regularni i stabilni uzorak seksualne aktivnosti u ranijem dijelu života, predviđaju nastavak seksualne aktivnosti i njezino održavanje u starijim godinama. Liječnici obiteljske medicine trebaju biti dobro upoznani s karakteristikama seksualnosti i najčešćim seksualnim disfunkcijama u osoba treće dobi te, na dokazima zasnovanim terapijskim pristupima, da bi u svakodnevnoj praksi mogli što uspješnije pomoći pacijentima u očuvanju seksualnoga, a time i općega zdravlja.

Seksualna medicina novija je (sub)specijalizacija koju Europsko udruženje zaduženo za harmonizaciju specijalizacija (UEMS) ubraja među multidisciplinarne specijalizacije. Od 2012. g. Europsko društvo za seksualnu medicinu organizira europski ispit izvrsnosti iz seksualne medicine, čime se stječe naziv Fellow of the European Committee on Sexual Medicine. U suradnji s Europskom seksološkom federacijom organiziraju se i europski ispiti iz kliničke seksologije (psiho- seksologije) za psihijatre i psihologe. Specijalisti seksualne medicine i seksualni terapeuti su stručnjaci posebno educirani za dijagnostiku i liječenje seksualnih poremećaja, s time da se seksualni terapeuti mogu baviti psihološkim aspektima i metodama liječenja, a specijalisti seksualne medicine provode i druge fizikalne, farmakološke i kirurške metode liječenja. Urologija, psihijatrija, endokrinologija, andrologija i venerologija su grane medicine bliske seksualnoj medicini, ali ne ulaze u sve aspekte seksualnog funkcioniranja i seksualnog života.

U izlaganju bit će riječi o najčešćim seksualnim problemima kod žena, kao što su smanjena seksualna želja i problemi u doživljavanju orgazma. Govorit će se o mogućim uzrocima ovih problema, te načinima njihova rješavanja. Prikazat će se osnove individualne i partnerske seksualne terapije kod pacijentica s ovim problemima.

Dat je prikaz neuralne i psihološke osnove ljubavi i seksualne reakcije.

Sex therapy consists of an array of counselling and therapeutic procedures that aim at establishing individual sexual health and/or sexually healthy relationship, and also at alleviating consequences of sexual health disorders and enabling people to cope with them more satisfactorily. Although this kind of therapy has been developing for half a century worldwide, in Croatia structured education in sex therapy started out only a decade ago, and today there are nine licensed sex therapists that finished education founded and organized by the Croatian Association for Sexual Therapy. In this workshop, a case study from the sex therapy that will show the complexity of sexual health issues, ways of approaching these issues and ways of dealing with them will be presented. Students will have an opportunity to learn how to take a sexual history and will become familiar with some of the counselling/therapeutic interventions used during sex therapy.

Ovaj završni rad bavi se definiranjem seksualnog zdravlja i seksualne terapije. Seksualno zdravlje se najčešće definira kao odsustvo bolesti, no takva definicija je preuska. Ona zanemaruje činjenicu da je određen broj žena i muškaraca, iako se ne mogu potužiti na neku određenu smetnju, mogu biti kronično nezadovoljni vlastitim seksualnim životom. Većina psihologa se slaže s definicijom da seksualno zdravlje jest stanje koje obilježava izostanak seksualnih smetnji i zadovoljstvo vlastitim seksualnim životom. Seksualnim problemom naziva se stalna ili učestala nemogućnost postizanja seksualnog zadovoljstva, koja izaziva stres, nezadovoljstvo ili probleme u vezi (Mamula, 2010). Seksualna terapija podrazumijeva niz postupaka kojima je cilj uspostaviti individualno seksualno zdravlje i/ili seksualno zdravu vezu, odnosno ublažiti posljedice poremećaja seksualnog zdravlja i omogučiti lakše nošenje s njima. Premda seksualna terapija nije uvijek uspješna, u većini se istraživanja pokazalo da je visokoučinkovita.

Daje se pregled najčešćih seksualnih problema kod žena: anorgazmije, smanjene seksualne želje, vaginizma. Opisuju se mogućnosti njihova liječenja, te mogućnosti prepoznavanja i provođenja dijagnostičkih i terapijskih zahvata od strane ginekologa.

Područje seksualne terapije dugo je bilo na marginama u našem društvu. U zadnih desetak godina napravljene su značajne promjene na tom području, započela je edukacija seksualnih terapeuta i terapeutkinja, osnovano je Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju, koje već provodi brojna javna predavanja. Osim toga, tema je sve češće prisutna i u medijima. Koji su to najčešći razlozi zbog kojih klijenti i klijentice najčešće kontaktiraju seksualnog terapeuta/terapeutkinju? Postoje dvije glavne grupe razloga. Jedno su stvarni (i pravi) seksualni poremećaji, kao što su, na primjer, prijevremena ejakulacija, erektilna disfunkcija, anorgazmija, bolovi tijekom odnosa, smanjena seksualna želja. Međutim, u velikom broju slučajeva javljaju se zbog različitih mitova vezanih uz seksualnost ili nepoznavanja fiziologije i/ili psihologije seksualnosti i ljubavi. Postavljaju pitanja tipa "Je li normalno da ne mogu doživjeti orgazam bez podraživanja klitorisa?", "Jesam li patološki ljubomoran/ljubomorna", "Je li moj seksualni život normalan?", "Smijem li maštati?", ili "Jesam li normalan/normalna zato što maštam tijekom seksa?". Cilj ove radionice je otvoriti raspravu o tome kada je nužna pomoć seksualnog terapeuta/kinje, kao i koji su dosezi, granice i opseg rada seksualnog terapeuta/kinje. Također želimo otvoriti temu što je to seksualno savjetovanje bez seksualne terapije. Na kraju, ali ne manje važno, nameće se pitanje mogu li se seksualni poremećaji prevenirati. Kako bi radionica bila što zanimljivija, u predvorju hotela postavit ćemo kutiju s oznakom "Pitaj seksualnog terapeuta/terapeutkinju" u koju se mogu pitanja ubacivati i anonimno. Za manje sramežljive i hrabre, pitanja se mogu postavljati i na samoj radionici.

Seksualni problemi u Hrvatskoj jednako su učestali kao i u drugim razvijenim zemljama. Procjenjuje se da oko 30% žena i 25% muškaraca ima poteškoća u seksualnom funkcioniranju. Prema istraživanjima osobe sa psihičkim tegobama češće imaju probleme i na planu seksualnosti. U radu smo željeli provejriti postojanje seksualnih smetnji na uzorku pacijenata/ica liječenih u Klinici za psihološku medicinu, KBC Zagreb i Dnevnoj bolnici za psihoterapiju, OB Karlovac. Seksualno zdravlje kao bitan segment fizičkog i mentalnog zdravlja često je zanemarivana dimenzija unutar zdravstvenog i obrazovnog sustava. Zbog nedostatka stručnjaka specijaliziranih za područje seksualnosti prije nekoliko godina započeo je edukacijski program iz područja seksualne terapije u cilju formiranja nacionalne mreže prve generacije licenciranih stručnjaka.

Odgođena ejakulacija je prema literaturnim navodima jedan od rjeđih seksualnih poremećaja kod muškaraca. Međutim, prema hrvatskim iskustvima savjetovanja putem Interneta, kao i iz kliničkog rada, pokazalo se da je odgođena ejakulacija treći pojedinačni razlog dolaska muškaraca seksualnom terapeutu (iza prijevremene ejakulacije i smetnji erekcije). Od ukupnog broja muškaraca koji su se javili 13% je imalo odgođenu ejakulaciju. Odgođena ejakulacija jest poremećaj kod kojeg muškarac ne može ejakulirati i doživjeti orgazam (ili ejakulira tek nakon duže stimulacije - katkad i više sati) tijekom seksualnog odnosa s penetracijom, a katkad i prilikom masturbacije. Od pacijenata koji su se javili svi osim jednoga imali su odgođenu ejakulaciju samo u odnosu, a jedan je imao problema i u masturbaciji. Liječenje odgođene ejakulacije provodi se psihoterapijskim tehnikama, radeći pojedinačno s pacijentom, uz veliku važnost uključivanja i partnerice. Uz ovakav rad, odgođena ejakulacija je poremećaj koji ima visoku stopu usjpeha izlječenja. Od pacijenata liječenih u psihoterapijskoj ambulanti Opće bolnice Karlovac, uspjeh je psotignut kod svih osim dvojice pacijenata, a i kod te dvojice se vrijeme do ejakulacije značajno skratilo.

Vježbe usmejravana na osjete poznata su tehnika seksualne terapije. Prikazao se način provođenja ovih vježbi, te njihovo značenje u dijagnostici i liječenju seksualnih problema.

Prikaz dijagnostike i liječenja erektilne disfunkcije.

Rad prikazuje dosadašnje eduakcije iz područja seksualne terapije koje su provedene u Hrvatskoj te planove za budućnost uz iznošenje uvjeta koji su potrebni za stjecanje diplome seksualnog terapeuta