Search

Cilj istraživanja bio je ispitati moderatorsku ulogu statusa grupe (većina ili manjina) na odnos međugrupnog kontakta i spremnosti na uključivanje u kolektivnu akciju s ciljem smanjenja nejednakosti osoba homoseksualne orijentacije u odnosu na heteroseksualnu većinu. Također smo htjeli ispitati moderatorsku ulogu statusa grupe na odnos međugrupnog kontakta i percipirane međugrupne prijetnje. Istraživanje je provedeno putem online upitnika na 286 sudionika od čega je 187 heteroseksualnih osoba i 99 pripadnika LGBTIQ populacije. Sudionici su popunili upitnik koji je uključivao mjeru kvalitete kontakta s pripadnicima druge grupe, skalu percipirane simboličke prijetnje i skalu spremnosti na kolektivnu akciju usmjerenu na boljitak LGBTIQ populacije. Rezultati pokazuju značajnu povezanost međugrupnog kontakta sa spremnosti na kolektivnu akciju i percipiranom međugrupnom prijetnjom. Potvrđena je moderatorska uloga statusa grupe, pri čemu na uzorku heteroseksualnih osoba pozitivniji kontakt s pripadnicima druge grupe povećava spremnost na kolektivnu akciju, dok na uzorku homoseksualnih osoba međugrupni kontakt nije povezan sa spremnosti na kolektivnu akciju. Nadalje, potvrđena je moderatorska uloga statusa grupe i na odnos kvalitete kontakta i percepcije simboličke prijetnje, pri čemu je na oba uzorka pozitivniji kontakt s pripadnicima druge grupe povezan sa smanjenom percepcijom te grupe kao prijetnje, ali je taj efekt veći kod heteroseksualnih osoba. Rezultati su razmatrani iz perspektive teorije kontakta te zanemarene uloge statusa grupe u tom kontekstu., The aim of the research was to examine the moderating role of the group status (minority or majority) on the relationship between intergroup contact and willingness to get involved in a collective action with the aim of reducing inequalities of the persons with homosexual orientation with regard to the heterosexual majority. Additionally, the aim was to analyse the moderating role of the group status on the relationship between intergroup contact and perceived intergroup threat. The research was conducted via online survey on a sample of 286 respondents out of whom there were 187 heterosexual persons and 99 members of the LGBTIQ population. The respondents completed a survey which included a measure of quality of contact with the members of the other group, the scale of perceived symbolic threat and the scale of willingness to take collective action aimed at the improvement of the position of the LGBTIQ population. The results show a significant connection between intergroup contact and willingness to take collective action and perceived intergroup threat. The moderating role of the group status was confirmed, whereas on the sample of heterosexual persons a more positive contact with the members of the other group increases willingness to take collective action, while for homosexual persons the intergroup contact is not connected with the willingness to take collective action. Furthermore, the moderating role of the group status was confirmed on the relationship between the quality of contact and perception of symbolic threat, at which a more positive contact with the members of the other group was connected with the reduced perception of that group as a threat in both samples of respondents, but a higher effect of it was observed in the case of heterosexual persons. The results are analysed from the perspective of the contact theory and the neglected role of group status in that context.

Ovaj rad nudi analizu triju romana triju autorica, Bianca Pitzorno Extraterrestre alla pari (1979), Melania G. Mazzucco Sei come sei (2013), Margaret Mazzantini Splendore (2013). Bianca Pitzorno svojim je romanom Extraterrestre alla pari (1979.) željela napisati priču za djecu kojoj pomaže u rješavanju određenih problematika. Melania G. Mazzucco Sei come sei (2013.), roman je koji se ne bavi samo pitanjem zlostavljanja i poteškoćama adolescencije, već prije svega istražuje kontroverzna pitanja homoseksualnih veza i prije svega surogat majčinstva. Margaret Mazzantini Splendore (2013.), posljednji roman analiziran u ovom radu, želio je preobraziti sram u sjaj. Sjaj čistih i apsolutnih osjećaja. Sjaj života pun udaljavanja i ponovnim susretom. U vječitoj potrazi za ravnotežom da se ne stidimo tog puta. This thesis offers an analysis of three novels by three authors, Bianca Pitzorno Extraterrestre alla pari (1979), Melania G. Mazzucco Sei come sei (2013), Margaret Mazzantini Splendore (2013). Bianca Pitzorno with her novel Extraterrestre alla pari (1979), wanted to write a story for children that helps to address particular issues. Melania G. Mazzucco Sei come sei (2013), is a novel that addresses not only the issue of bullying and the difficulties of adolescence but above all explores the controversial issues of homosexual ties and above all surrogacy. Margaret Mazzantini Splendore (2013), the last novel analyzed in this thesis wanted to transform shame into splendor. The splendor of pure and absolute feelings. The splendor of a life crossed by moving on and meeting again a thousand times. In the eternal search for a balance to not be ashamed of the journey.

Rooted in Huston's (2000) model of adjustment in romantic relationships, the present study examined differences in individual and relationship characteristics and the predictive value of those characteristics for relationship satisfaction, regarding four groups of participants, based on gender and sexual orientation. The sample included a total of 100 heterosexual couples and 50 male and female homosexual couples each. Of the individual characteristics, need for affect achieves significant both actor and partner effects on relationship satisfaction in all subsamples, except for heterosexual women. A personal expression of love achieves both actor and partner effects on relationship satisfaction for heterosexual and homosexual men. The partner's expression of love (actor effect) on relationship satisfaction was registered in all groups, except for homosexual men. The present study offers the possibility of integrating knowledge of the differences between heterosexual and homosexual couples in the context of the model of adjustment in romantic relationships., Ukorijenjena u Hustonovom (2000) modelu prilagodbe u romantičnim vezama, svrha je ove studije bila provjeriti postoje li razlike u individualnim značajkama i značajkama veza između četiriju skupina sudionika koje su formirane na temelju spola i seksualne orijentacije te utvrditi prediktivnu vrijednost jednih i drugih značajki za zadovoljstvo vezom. Uzorak je obuhvatio ukupno 100 heteroseksualnih parova i 50 muških i 50 ženskih homoseksualnih parova. Od pojedinačnih karakteristika potreba za emocijama je važni prediktor zadovoljstva romantičnom vezom i postiže značajne aktorske i partnerske učinke na zadovoljstvo vezom u svim podskupinama, osim kod heteroseksualnih žena. Osobni izraz ljubavi također postiže aktorski i partnerski učinak na zadovoljstvo vezom heteroseksualnih i homoseksualnih muškaraca. Učinak partnerovog izraza ljubavi (aktorski učinak) na zadovoljstvo odnosa zabilježen je u svim skupinama, osim kod homoseksualnih muškaraca. Ova studija nudi mogućnost integriranja znanja o razlikama između heteroseksualnih i homoseksualnih parova u kontekstu modela prilagodbe u romantičnim vezama.

Strip album Čelična Čipka je autorska priča o pripadniku heavy metal subkulture koji od vlastitog oca i prijatelja skriva veliku, sramotnu tajnu. Istovremeno, njegov otac sam sebi ne želi priznati vlastitu seksualnu orijentaciju. Pouka stripa jest prihvaćanje različitosti, budući da smo ispod kože koju nosimo ustvari svi isti. Comic book Iron lace is author story about heavy metalhead who has hidding big, embarrassing secret from his father and friends. At the same time, his father woun't admit his sexual orientation to himself. Moral lesson of this comic book is acceptane of diversity, since we're all the same under this skin which we wear.

Socioseksualna orijentacija se odnosi na individualne razlike među pojedincima u sklonosti upuštanja u neobavezne seksualne odnose koje karakterizira odsutnost indikatora poput prethodne bliskosti, predanosti te emocionalne vezanosti za partnera. S obzirom na navedeno, socioseksualna orijentacija se dijeli na restriktivnu i nerestriktivnu. Osobe kod kojih je utvrđena nerestriktivna socioseksualna orijentacija (kratkoročna seksualna strategija) imaju tendenciju ulaska u seksualne odnose u odsutnosti prethodno navedenih indikatora, dok je osobama restriktivne socioseksualne orijentacije (dugoročne seksualne strategije) potrebno više vezanosti i emocionalne bliskosti s partnerom prije stupanja u seksualni odnos. U okvirima evolucijske psihologije provedena su istraživanja koja sugeriraju da stilovi privrženosti u znatnoj mjeri odražavaju seksualne strategije pojedinaca. Zbog navedenog stilovi privrženosti dovode se u vezu sa seksualnošću, a što je, uz nedovoljnu istraženost korelata seksualnosti pripadnika seksualnih manjina te dosadašnjih nalaza o većoj seksualnoj fleksibilnosti istih, bilo polazište ovog istraživanja. Istraživanje je za cilj imalo ispitati razlike u socioseksualnosti između mladića i djevojaka različite seksualne orijentacije s obzirom na stilove i dimenzije privrženosti kao i povezanost dimenzija privrženosti na uzorku od 434 sudionika (215 muškaraca i 219 žena) studentske populacije. U istraživanju su primijenjeni upitnik socioseksualnosti (SOI-R), skraćena verzija Brennanova inventara iskustava u bliskim vezama autorica Kamenov i Jelić te mjera stila privrženosti koju čine dimenzija anksioznosti i dimenzija izbjegavanja na temelju čijih su se rezultata sudionici svrstali u 4 kategorije privrženosti (sigurni, odbijajući, zaokupljeni i plašljivi stil privrženosti). Sukladno nalazima prethodnih istraživanja utvrđena je statistički značajna razlika u socioseksualnosti s obzirom na spol pri čemu su muškarci bili nerestriktivniji od žena. Također je utvrđen statistički značajan glavni efekt seksualne orijentacije na socioseksualnost pri čemu su sudionici homoseksualne orijentacije oba spola, u prosjeku, bili nerestriktivniji od heteroseksualnih sudionika. Nadalje, utvrđen je interakcijski efekt spola, seksualne orijentacije i stilova privrženosti na socioseksualnost. Post hoc analizom utvrđena je nerestriktivnija socioseksualna orijentacija homoseksualnih mladića neovisno o stilu privrženosti u odnosu na heteroseksualne mladiće, homoseksualne te heteroseksualne djevojke. Također među heteroseksualnim djevokama nisu utvrđene razlike u mjeri socioseksualnosti s obzirom na stil privrženosti, uz izuzetak razlike između homoseksualnih djevojaka odbijajućeg stila privrženosti i heteroseksualnih djevojaka sigurnog stila privrženosti pri čemu su homoseksualne djevojke odbijajućeg stila privrženosti bile manje restriktivne. U konačnici, provedbom korelacijske analize utvrđena je statistički značajna pozitivna povezanost dimenzije anksioznosti i mjere socioseksualnosti kod heteroseksualnih djevojaka i homoseksualnih mladića te statistički značajna pozitivna povezanost dimenzije izbjegavanja i mjere socioseksualnosti kod heteroseksualnih mladića kao i kod djevojaka različite seksualne orijentacije. Naposljetku, nije utvrđena spolna razlika na dimenziji izbjegavanja, ali je ista utvrđena na dimenziji anksioznosti pri čemu su djevojke bile anksioznije od muškaraca. Sociosexuality refers to individual differences in willingness to engage in sexual relations which are characterized by the absence of closeness, commitment, and emotional bonding to a partner. Considering the stated, sociosexual orientation can be divided into restrective and non-restrictive. Individuals who have demonstrated an unrestricted sociosexual orientation (short-term strategy orientation) tend to engage in sex in the absence of such indicators, whereas those who have demonstrated a restricted sociosexual orientation (longterm strategy orientation) need more bonding and emotional closeness to partner before engaing in sexual intercourse. From the evolutionary psychology perspective it is considered that attachment styles, to a considerable extent, reflect sexual strategies of individuals which means they are also often associated with sexuality itself and thus with sexual orientation which was, with insufficient research on the correlates of sexuality of members of sexual minorities and previous findings on their greater sexual flexibility, the starting point of this study which aimed to examine differences in sociosexuality between boys and girls of different sexual orientation in terms of styles and dimensions of attachment and the relationship of attachment dimensions on a sample of 434 participants (215 men and 219 women) of the student population. The research used a sociosexuality questionnaire (SOIR), an abbreviated version of Brennan's inventory of experiences in close relationships by Kamenov and Jelić and a measure of attachment style consisting of anxiety and avoidance dimensions based on which participants were classified into 4 categories of attachment (secure, avoidant, preoccupied and disorganized style of attachment). Consistent with the findings of previous studies, a statistically significant difference in sociosexuality was found with respect to gender whereby men were more non-restrictive than women. A statistically significant main effect of sexual orientation on sociosexuality was also found, with participants of homosexual orientation of both schools, on average, being more nonrestrictive than heterosexual participants. Furthermore, the interactional effect of gender, sexual orientation, and attachment styles on sociosexuality was determined. Post hoc analysis revealed a more unrestricted sociosexual orientation of homosexual boys regardless of attachment style compared to heterosexual boys, homosexual and heterosexual girls (among whom no differences in the degree of sociosexuality to attachment style were found, with the exception of differences between homosexual girls with avoidant attachment style and heterosexual girls with secure attachment style where homosexual girls with avoidant attachment style were more non-restricitve). Finally, the correlation analysis revealed a statistically significant positive correlation between the anxiety dimension and the measure of sociosexuality in heterosexual girls and homosexual boys, and the statistically significant correlation between the measure of sociosexuality and the dimension of avoidance in heterosexual boys as well as girls of different sexual orientation. Finally, no gender difference was found in the avoidance dimension, but on the other hand the difference was found in the anxiety dimension where girls were more anxious than men.

Postoji li veza između seksualne orijentacije roditelja i razvoja djece te, ako postoji, kakva je priroda te veze? Ova tema je od velike važnosti s obzirom na nedavne kontroverze na hrvatskoj, ali i svjetskoj političkoj i kulturnoj sceni. Pitanje istospolnih brakova, kao i prava tih parova na roditeljstvo, povuklo je za sobom velik broj istraživanja kojima je cilj utvrditi ishode djece koju odgajaju istospolni parovi. Svrha je ovoga rada sistematizirati i kritički se osvrnuti na rezultate nekolicine istraživanja te tematike. Korišteno je dvanaest istraživanja za analizu područja, ne starijih od 2004. godine, od kojih je jedno provedeno u Hrvatskoj. Iako je broj istraživanja u ovom području u porastu, opseg literature i dalje je malen te prožet mnogim ograničenjima koja će također biti raspravljena u radu. U ovaj rad uključeno je šest širih tema vezanih uz ishode djece istospolnih roditelja: sociodemografske karakteristike, mjere obiteljske promjene, psihološko blagostanje, obiteljska povezanost ili veza roditelj – dijete, funkcioniranje u školi te romantične veze. Većina rezultata sugerira da je s ishodima djece uže povezana kvaliteta obiteljske veze nego roditeljeva seksualna orijentacija.

Pravni poretci modernih demokracija kao svoju temeljnu vrijednost postavljaju prava osoba-pojedinaca, dok je smisao, glavna ideja i cilj takvih poredaka stvaranje adekvatne društvene sredine za potpuni i slobodan razvoj svakog pojedinca. Neometani razvoj nečije osobnosti nedvojbeno uključuje jedno od najintimnijih područja života - ljubav i seksualnost, tj. nečiju seksualnu orijentaciju. Seksualne manjine su vrlo često suočene s „tolerantnim“ stavom seksualne većine koji se može opisati kao „društveni imperativ nevidljivosti“. Drugim riječima, ne samo da se osoba drugačije seksualne orijentacije ne može lako prepoznati (na stranu određeni stereotipi) i time je on ili ona faktički nevidljiva, nego i pripadnici većine često vjeruju da bi homoseksualne osobe trebale biti potpuno zadovoljne samom slobodom „da rade ono što žele u svoja četiri zida“. Stoga ostajanje nevidljivim postaje temeljni oblik zaštite koju pruža većina. Međutim, seksualna orijentacija se prestaje promatrati isključivo kao ostvarivanje seksualnih sklonosti, budući da je to karakteristika koja uključuje međuljudske odnose kao izraz osnovnih ljudskih potreba. U tom je smislu besmisleno raspravljati o tezi da se radi o osobnom izboru. Do sada je većinom prihvaćeno da pravo na osobni razvitak, kao i pravo na uspostavljanje i razvoj određenih međuljudskih odnosa, spada u domašaj zaštite - i poštivanja - privatnog života. Tako je i Europski sud za ljudska prava, kod definiranja „privatnog života“ u čl. 8 Europske konvencije, potvrdio u različitim slučajevima da ovo pravo ne obuhvaća samo osobni razvitak, nego i što je još važnije, razvitak odnosa s drugim ljudima i s vanjskim svijetom u cjelini. Rad daje teorijski okvir poimanja načela jednakosti, a zatim prelazi na kratki pregled paradigmatskih ispitivanja i pristupa koje je u tom smislu razvio američki Vrhovni sud. Slijedi analiza novije sudske prakse kako na saveznoj, tako i na državnoj razini, kao i prikaz jedne od najliberalnijih odluka u odnosu na istospolne zajednice, a koju je donio Južnoafrički Ustavni sud. Načelo jednakosti i nediskriminacije potom se analizira u relevantnim pravorijecima Europskog suda za ljudska prava te razmatra i gledište prava Europske unije. Konačno, rad se osvrće na pravni okvir suzbijanja diskriminacije i uređenja istospolnih zajednica u Republici Hrvatskoj. Istraživanje pokazuje kontinuiranu reinterpretaciju načela jednakosti u kontekstu pravnog uređenja istospolnih zajednica i ukazuje na izazove s kojima će se uskoro suočiti naš nacionalni pravni poredak na tom području., Modern democratic legal organisation holds the rights of the individual or person as its fundamental value. However, the significance, main idea and aim of such organisation is the creation of an adequate social environment for the complete and free development of each individual. Unhindered development of someone’s person undoubtedly includes one of the most intimate areas of life which includes love and sexuality or someone’s sexual orientation. Sexual minorities very often are faced with the “tolerant” attitude of the sexual majority which can be described as the social “imperative of invisibility”. In other words, not only can the person of a different sexual orientation not be easily recognised ( by certain stenotypes) and therefore he or she is factually invisible, but also those belonging to the majority often believe that homosexuals should be completely satisfied merely with the freedom “ to do whatever they like within their own four walls”. Consequently, remaining invisible becomes the basic form of protection offered by the majority. However, sexual orientation is ceasing to be considered exclusively as achieving sexual preference given that is a characteristic which includes interpersonal relations as an expression of basic personal human needs. In this sense, it is senseless to discuss the theory that it is about personal choice. Up till now, it was for the most part accepted that the right to personal development, just as the right to form and develop certain interpersonal relations, belongs to the area of protecting and respecting one’s private life. So too did the European Court of Human Rights by defining one’s “private life” in article 8 of the European Convention confirm that in various cases this right does not only include personal development, but also what is more important, the development of relations with other people and with the outside world as a whole. This paper provides the theoretical framework of comprehending the principle of equality and then goes on to a brief overview of paradigma questioning and approaches developed by the American Supreme Court. Then, an overview of more recent court practice follows both at a federal and state level, including an analysis of one of the most liberal decisions related to same sex couples brought by the South African Constitutional Court. The principle of equality and non-discrimination is then analysed in relevant European Court of Human Rights judgements taking into consideration the stance of European Union law. Finally, this paper looks at the legal framework for combating discrimination and regulating same sex relationships in the Republic of Croatia. Research shows continual reinterpretation of the principle of equality in the context of legal regulation of same sex couples and points out the challenges soon to be faced by our national legal organisation in this area.

Razvojem informacijsko-komunikacijskih tehnologija mijenja se i način uspostavljanja intimnih veza. U posljednjih deset godina postotak osoba koji su barem jednom tražili partnera preko internetskih stranica za upoznavanje se znatno povećao te je postalo sve prisutnije izlaženje na spoj s osobama koje su se upoznale virtualnim putem. Nadalje, internet pruža olakšan način susretanja i komunikacije s osobama sličnih preferencija što omogućava pronalazak partnera manjinskim seksualnim orijentacijama kao što su homoseksualna i biseksualna. Osnovni cilj provedenog istraživanja bio je ispitati postoji li razlika između korisnika i ne-korisnika internetskih servisa za upoznavanje, te između osoba koje jesu i koje nisu izašle na spoj s osobom koju su prethodno upoznali isključivo virtualnim putem u ekstraverziji, emocionalnosti i otvorenosti k iskustvu. Dodatno se istraživanjem htjela ispitati zastupljenost pripadnika različitih seksualnih orijentacija među korisnicima i ne-korisnicima internetskih servisa za upoznavanje kao i onih koji jesu ili nisu izašli na spoj s osobom koju su prethodno poznavali isključivo virtualnim putem. Uzorak se sastojao od 350 ispitanika, u dobi od 18 do 58 godina, a za ispitivanje ličnosti korištena je hrvatska verzija HEXACO-PI-R upitnika ličnosti. Rezultati su pokazali da se korisnici i ne-korisnici internetskih servisa za upoznavanje, kao i oni koji jesu i koji nisu izašli na spoj s osobom koju su prethodno upoznali isključivo virtualnim putem, ne razlikuju u dimenziji ekstraverzije i emocionalnosti, dok na dimenziji otvorenosti k iskustvu nešto više rezultate postižu korisnici u odnosu na ne-korisnike internetskih servisa za upoznavanje, te oni koji su izašli na spoj s osobom koju su prethodno upoznali virtualnim putem u odnosu na osobe koje to nisu. Među pripadnicima heteroseksualne orijentacije zastupljeniji su ne-korisnici, dok je među homoseksualnom i biseksualnom orijentacijom zastupljenost korisnika i ne-korisnika podjednaka. Unutar skupina ispitanika heteroseksualne i biseksualne orijentacije ne postoji razlika u zastupljenosti onih koji su i nisu izašli na spoj s osobom koju su prethodno upoznali virtualnim putem, dok je među pripadnicima homoseksualne orijentacije više onih koji su izašli na spoj. Development of informational-communicational technologies changed the method of establishing intimate relationships. In the past ten years, the number of people who looked for a partner on Internet dating sites at least once significantly increased, while going out on dates among people who met online has become more common. Furthermore, the Internet provides easier way of meeting people and easier communication with people with similar preferences, which enables people with minority sexual orientation, such as homosexual and bisexual, to meet a partner. The aim of the study was to examine whether there is a difference between users and non-users of Internet dating services and persons who did or did not go out on a date with the person who they knew only virtually in regard of extroversion, emotionality and openness to experience, and to examine the representation of persons with different sexual orientation among users and non-users and among those who did or did not go on a date with someone they knew only virtually. The sample consisted of 350 examinees, 18 to 58 years of age, and for personality testing the Croatian version of HEXACO-PI-R personality questionnaire was used. The results show that users and non-users of Internet dating services, as well as the ones who did or did not go on a date with someone they knew only virtually, do not differentiate in the extroversion and emotionality dimension, while in dimension of openness to experience users and the ones who did go out on a date show higher results. Among the people with heterosexual orientation there is more non-users, while among homosexual and bisexual representation is quite equal. Among the people with heterosexual and bisexual orientation there is no difference in representation of the ones that did and the ones that did not go out on a date with the persons they knew only virtually, while among homosexual orientation there is more people that did go out on a date with persons they knew only virtually.

Pri izučavanju partnerskih i bračnih relacija najčešće je korišćen Model prilagođavanja u partnerskim odnosima (Huston, 2000). Ovaj teorijski model autor smatra univerzalnim i upotrebljivim na svim partnerskim relacijama. Model se do sada koristio u mnogim istraživanjima kao teorijski okvir i pokazao se kao veoma koristan i praktičan za formiranje interventnih programa u radu sa heteroseksualnim parovima. U našem istraživanju proverili smo mogućnost primene i korisnost ovog teorijskog modela na homoseksualnim partnerskim relacijama. Odgovorili smo na pitanje šta i na koji način doprinosi zadovoljstvu u partnerskoj relaciji – individualne karakteristike partnera (osobine ličnosti, afektivna vezanost, feminino/maskulini tip ličnost, stav prema rodnim ulogama) i/ili karakteristike partnerske relacije (načini pokazivanja ljubavi, doživljaj ljubavi u partnerskoj relaciji, kvalitet seksualne interakcije). Poseban akcenat stavili smo na proučavanje razlika u zadovoljstvu partnerskom relacijom i njenim prediktorima u odnosu na seksualnu orijentaciju osobe. U istraživanju je učestvovalo 400 osoba, od toga 200 osoba muškog pola i 200 osoba ženskog pola, starijih od 18 godina, koji čine 200 romantičnih parova (100 ženskih homoseksualnih dijada i 100 muških homoseksualnih dijada). Svi ispitanici su sa teritorije Republike Srbije i u trenutku ispitivanja su bili u partnerskim relacijama (vezama) koje opisuju kao stabilne. Ispitanici i ispitanice homoseksualne orijentacije popunjavli su upitnike u prostorijama nevladinih organizacija koje pružaju različite usluge pojedincima i parovima homoseksualne orijentacije ili elektronskim putem ukoliko im organizacije nisu bile dostupne u mestu prebivališta. Uzorak muškaraca i žena iz heteroseksualne populacije prikupljan je sa teritorije Srbije. Primenjen je neeksperimentalni korelacioni nacrt, koji je sproveden primenom upitničke baterije. Upitničku bateriju su činili: upitnik opštih podataka, originalni Inventar iskustava u bliskim vezama (Brennan et al., 1998.), Skala femininosti i maskulinosti (Spence et al. 1974), Skala stavova prema rodnim ulogama (Kamenov et al., 2009), Skala preterane posvećenosti drugima (Fritz & Helgeson, 1998), Skala za procenu stava osobe da zaslužuje više od drugih ljudi (Campbell, 2004), Skala potrebe za emocijama (Maio & Esses, 2001), Skala ljubavi (Braiker & Kelly, 1979), Skala načina izražavanja ljubavi (Huić i sar., 2010) i Skala za procenu kvaliteta seksualne interakcije (Kamenov i sar., 2011). Zadovoljstvo partnerskom relacijom je mereno preko Skale opšteg zadovoljstva brakom. Rezultati pokazuju da su karakteristike relacije značajni prediktori zadovoljstva u partnerskoj relaciji. Individualne karakteristike nisu se pokazale kao značajni prediktori zadovoljstva u partnerskoj relaciji, osim dimenzija afektivne vezanosti. Među muškim ispitanicima homoseksualne populacije ima značajno manje ispitanika sa sigurnom a više sa preokupiranom i izbegavajućom afektivnom vezanošću u odnosu na ispitanike iz heteroseksualne populacije. Bojažljivi tip vezanosti se značajno češće javlja kod žena homoseksualne orijentacije u odnosu na heteroseksualnu populaciju. Rezultati pokazuju i da postoji značajna razlika u izraženosti maskulinih karakteristika među ispitanicima iz četiri grupe, takve da su heteroseksualni muškarci značajno maskuliniji od ostalih ispitivanih grupa, dok razlike u femininim karakteristikama nisu uočene. Nezavisno od seksualne orijentacije, žene imaju egalitarnije stavove i izraženiju potrebu za emocijama od muškaraca. Ne postoji značajna razlika u proceni kvaliteta seksualne interakcije i frekvenciji ličnih načina pokazivanja ljubavi partneru među muškim i ženskim ispitanicima homoseksualne i heteroseksualne populacije. Postoje razlike u odnosu na seksualnu orijentaciju osobe u odnosu na doživljaj ljubavi i zadovoljstvo partnerskom relacijom, takve da osobe homoseksualne orijentacije izveštavaju o nižem doživljaju ljubavi i nižem stepenu zadovoljstva u partnerskoj relaciji. Prilikom testiranja Modela Prilagođavanja u partnerskim odnosima dobijeni su rezultati koji ne potvrđuju funkcionalnost pretpostavljenog modela ni na uzorku heteroseksualnih parova ni na uzorku muških i ženskih homoseksualnih parova. Osnovni problem modela je povezanost individualnih karakteristika partnera sa zadovoljstvom u relaciji koju autor modela pretpostavlja, a ovim istraživanjem nije potvrđena. Jedan od najvažnijih zaključaka je da se varijable u svojim međusobnim odnosima jednako ponašaju na svim poduzorcima i da se partnerske relacije i procesi unutar njih ne razlikuju značajno u odnosu na seksualnu orijentaciju osobe.

Istospolno roditeljstvo je tema koja se sve češće počinje pojavljivati u medijima, medicini i znanosti. Osobe homoseksualne orijentacije postaju roditeljima. Jedan od razloga je i pojava različitih vrsta reproduktivnih tehnologija koje su danas dostupne. Na taj način, očevi i majke homoseksualne orijentacije mogu postati biološkim roditeljima. Istospolne obitelji su vrlo raznolike pa je tako bitno analizirati roditeljstvo i gay očeva i lezbijskih majki. Najčešći način postajanja roditeljima je posvajanje. No, većina drţava u svijetu – uključujući i Hrvatsku, još uvijek nije legalizirala posvajanje osobama homoseksualne orijentacije. Kao razlog tome, navode se različiti argumenti koji su zapravo stereotipi prisutni u društvu, ali su empirijski diskutabilni. Zbog toga su provedena brojna kvalitativna i kvantitativna istraţivanja koja su analizirala utjecaj istospolnog roditeljstva na osobni, socijalni, psihološki i kognitivni razvoj djece istospolnih roditelja. Iako su istraţivanja u početku kritizirana zbog malog broja ispitanika i nedostatka longitudinalnih studija, ona su se poboljšala te prikazala vaţnost rezultata za sva polja koja se bave temom istospolnog roditeljstva. Jedno od tih polja je i škola koja ima velik utjecaj na djecu istospolnih roditelja i za koju je vrlo bitno da provede inkluziju te suraĎuje s roditeljima kako ne bi došlo do neţeljenih posljedica. U rad su uključeni i komentari djece istospolnih roditelja koji se smatraju najvaţnijim faktorom za ocjenjivanje kvalitete roditeljstva istospolnih osoba., Same-sex parenting is a subject that is becoming extremely popular in the media, medicine and science. Homosexuals become parents. One of the reasons is the appearance of a large number of new reproductive technologies. Because of that, both gay fathers and lesbian mothers, can become biological parents of their children. Same-sex families are very diverse so we have to analyse the parenting of both fathers and mothers. Still, adoption is the most popular way for homosexuals to become parents. But, in most countries – including Croatia, adoption by same-sex couple is not legal. Reason for that are the stereotypes that are empirically questionable. Because of that, a large number of both qualitative and quantitatve research has been conducted in past years. They analysed the impact of same-sex parenting on personal, social, psychological and cognitive development of children. In the beginning, research was criticized because it was conducted on a small sample of same-sex parents and children and there were no longitudinal studies available. Today, studies have improved and their results are of great importance for every field that deals with same-sex parenting. One of these fields is the school which also has a great impact on children of same-sex parents. It is important that schools cooperate with parents in order to avoid any unwanted consequences and ensure inclusion. This MA thesis also includes comments of children raised by same-sex parents - that are considered the most important factor for evaluating the quality of same-sex parenting.

Daje se prikaz razvoja spola, roda i seksualne orijentacije, te danas postojeće teorije o razvoju ovih elemenata ličnosti osobe.

Spol, rod i seksualna orijentacija tri su različita pojma, koja se često brkaju, a također postoji (neopravdano) očekivanje da bi sva tri trebala biti komplementarna. Spol se odnosi na biološki određeno svojstvo (tjelesni ustroj), rod na psihološki doživljaj (rodni identitet) i socijalnu ulogu (rodna uloga), a seksualna orijentacija na izvor seksualnog uzbuđenja (heteroseksualnost, homoseksualnost, biseksualnost, aseksualnost, parafiličnost). Rodni identitet i rodna uloga imaju biološku podlogu (npr. INAH-3 jezgre), a formiraju se tijekom predškolske dobi. No, važnu ulogu (osobito u razvoju rodne uloge) imaju i psihološki, te socijalni faktori (npr. što je u nekom društvu dopušteno, a što ne osobama određenog spola). Seksualna orijentacija formira se nešto kasnije od rodnog identiteta. I ona ima biološke determinante (npr. genetika, izloženost androgenima), te zasad nema podataka koji bi govorili za ulogu socijalne okoline u njezinu razvoju. Veliki problem u istraživanjima seksualne orijentacije jesu teškoće definiranja seksualne orijentacije (na temelju ponašanja, emocija, fantazija, …). Svemu ovome valja dodati i pitanje razvoja kapaciteta za razvoj dijadnih (bliskih) odnosa, jer je zreli razvoj rodnog identiteta i seksualne orijentacije spregnut s razvojem sposobnosti za ulaženje u bliske veze, te emocijama zaljubljenosti i ljubavi. Ovi različiti aspekti razvijaju se uglavnom odvojeno do puberteta, a od adolescencije se isprepliću i vode zrelom odraslom modelu.

U Darwinovoj teoriji evolucije središnje mjesto zauzima prirodna selekcija, koja djeluje kao mehanizam koji objašnjava evolucijske promjene. Jedna od glavnih postavki teorije evolucije je da se adaptivne osobine prenose na potomstvo, dok obilježja koja smanjuju vjerojatnost preživljavanja i reprodukcije tijekom evolucije nestaju putem prirodnog odabira. Ukoliko je adaptivnost izražena reproduktivnim uspjehom, a homoseksualno ponašanje ne podrazumijeva reprodukciju, homoseksualnost bi trebala predstavljati osobinu koja se ne bi trebala ni razviti niti održati zbog pritiska prirodne selekcije. Prirodna selekcija bi trebala favorizirati isključivo heteroseksualno ponašanje. Međutim, homoseksualna orijentacija relativno je učestala i kod životinja i kod ljudi da bi bila produkt slučaja ili aberacije. Postavlja se pitanje što je održalo homoseksualnost u malom, ali ipak značajnom i dosljednom postotku u ljudskoj populaciji? Kako je moguće da osobina, kao što je homoseksualna orijentacija, za koju se ujedno pokazalo da je velikim dijelom genetski determinirana, perzistira tijekom vremena kod pojedinaca koji posjeduju gene za tu osobinu, ali se u osnovi ne reproduciraju? Istraživanja u ovom području dala su zanimljive i obećavajuće, ali nekonzistentne rezultate. Znanstvenici za sada nisu uspjeli pronaći konačan odgovor na ovaj evolucijski paradoks, ali su ipak predložene brojne teorije i hipoteze kojima se nastoji objasniti adaptivna prednost homoseksualnosti.

U istraživanjima homoseksualnosti (i seksualnih orijentacija općenito) postoji niz metodoloških problema. Jedno je pitanje razlikovanja seksualne orijentacije od rodnog identiteta i uloge, što je u starijim istraživanjima (sve do zadnjih godina 20. stoljeća) bilo zanemareno i zamagljeno, a nerijetko i u suvremenim istraživanjima i dalje nisu ova dva pojma točno razdijeljena. Nadalje, definirati seksualnu orijentaciju nije tako lako, postavlja se pitanje odnosi li se ona na seksualnu privlačnost, romantičnu privlačnost, seksualno ponašanje, seksualne fantazije, socijalni izbor partnera, izbor po životnome stilu, deklarirani status ili nešto drugo. Naime, suprotno laičkom shvaćanju (a katkad i onome stručnjaka), ove različite dimenzije seksualnog identiteta i orijentacije nisu uvijek sve u istome smjeru. Konačno, suprotno ranijem bipolarnom ili trodijelnom (homo, hetero, bi) shvaćanju orijentacije, danas znamo da je seksualna orijentacija složenija, multidimenzionalnija, fluidnija i mnogobrojnija. Uzimajući u obzir sve rečeno, dati će se prikaz današnjih spoznaja o uzrocima i odrednicama homoseksualne orijentacije. U izlaganju će se iznijeti genetske odrednice (učestalost u braće i sestara, veza s Xq28 kromosomom), biološke etiološke teorije (npr. strukturne promjene u mozgu, omjer 2. i 4. prsta, prenatalna izloženost androgenima) ; kao i psihosocijalne odrednice (imaju li one kakvu ulogu, ako da odnosi li se ona na uzročnost ili manifestacije seksualne orijentacije). Konačno, pokušat će se odgovoriti na pitanja može li se seksualna orijentacija mijenjati i ako da, kako.

Pravni poretci modernih demokracija kao svoju temeljnu vrijednost postavljaju prava osoba-pojedinaca, dok je smisao, glavna ideja i cilj takvih poredaka stvaranje adekvatne društvene sredine za potpuni i slobodan razvoj svakog pojedinca. Neometani razvoj nečije osobnosti nedvojbeno uključuje jedno od najintimnijih područja života - ljubav i seksualnost, tj. nečiju seksualnu orijentaciju. Seksualne manjine su vrlo često suočene s „tolerantnim“ stavom seksualne većine koji se može opisati kao „društveni imperativ nevidljivosti“. Drugim riječima, ne samo da se osoba drugačije seksualne orijentacije ne može lako prepoznati (na stranu određeni stereotipi) i time je on ili ona faktički nevidljiva, nego i pripadnici većine često vjeruju da bi homoseksualne osobe trebale biti potpuno zadovoljne samom slobodom „da rade ono što žele u svoja četiri zida“. Stoga ostajanje nevidljivim postaje temeljni oblik zaštite koju pruža većina. Međutim, seksualna orijentacija se prestaje promatrati isključivo kao ostvarivanje seksualnih sklonosti, budući da je to karakteristika koja uključuje međuljudske odnose kao izraz osnovnih ljudskih potreba. U tom je smislu besmisleno raspravljati o tezi da se radi o osobnom izboru. Do sada je većinom prihvaćeno da pravo na osobni razvitak, kao i pravo na uspostavljanje i razvoj određenih međuljudskih odnosa, spada u domašaj zaštite - i poštivanja - privatnog života. Tako je i Europski sud za ljudska prava, kod definiranja „privatnog života“ u čl. 8 Europske konvencije, potvrdio u različitim slučajevima da ovo pravo ne obuhvaća samo osobni razvitak, nego i što je još važnije, razvitak odnosa s drugim ljudima i s vanjskim svijetom u cjelini. Rad daje teorijski okvir poimanja načela jednakosti, a zatim prelazi na kratki pregled paradigmatskih ispitivanja i pristupa koje je u tom smislu razvio američki Vrhovni sud. Slijedi analiza novije sudske prakse kako na saveznoj, tako i na državnoj razini, kao i prikaz jedne od najliberalnijih odluka u odnosu na istospolne zajednice, a koju je donio Južnoafrički Ustavni sud. Načelo jednakosti i nediskriminacije potom se analizira u relevantnim pravorijecima Europskog suda za ljudska prava te razmatra i gledište prava Europske unije. Konačno, rad se osvrće na pravni okvir suzbijanja diskriminacije i uređenja istospolnih zajednica u Republici Hrvatskoj. Istraživanje pokazuje kontinuiranu reinterpretaciju načela jednakosti u kontekstu pravnog uređenja istospolnih zajednica i ukazuje na izazove s kojima će se uskoro suočiti naš nacionalni pravni poredak na tom području., Modern democratic legal organisation holds the rights of the individual or person as its fundamental value. However, the significance, main idea and aim of such organisation is the creation of an adequate social environment for the complete and free development of each individual. Unhindered development of someone’s person undoubtedly includes one of the most intimate areas of life which includes love and sexuality or someone’s sexual orientation. Sexual minorities very often are faced with the “tolerant” attitude of the sexual majority which can be described as the social “imperative of invisibility”. In other words, not only can the person of a different sexual orientation not be easily recognised ( by certain stenotypes) and therefore he or she is factually invisible, but also those belonging to the majority often believe that homosexuals should be completely satisfied merely with the freedom “ to do whatever they like within their own four walls”. Consequently, remaining invisible becomes the basic form of protection offered by the majority. However, sexual orientation is ceasing to be considered exclusively as achieving sexual preference given that is a characteristic which includes interpersonal relations as an expression of basic personal human needs. In this sense, it is senseless to discuss the theory that it is about personal choice. Up till now, it was for the most part accepted that the right to personal development, just as the right to form and develop certain interpersonal relations, belongs to the area of protecting and respecting one’s private life. So too did the European Court of Human Rights by defining one’s “private life” in article 8 of the European Convention confirm that in various cases this right does not only include personal development, but also what is more important, the development of relations with other people and with the outside world as a whole. This paper provides the theoretical framework of comprehending the principle of equality and then goes on to a brief overview of paradigma questioning and approaches developed by the American Supreme Court. Then, an overview of more recent court practice follows both at a federal and state level, including an analysis of one of the most liberal decisions related to same sex couples brought by the South African Constitutional Court. The principle of equality and non-discrimination is then analysed in relevant European Court of Human Rights judgements taking into consideration the stance of European Union law. Finally, this paper looks at the legal framework for combating discrimination and regulating same sex relationships in the Republic of Croatia. Research shows continual reinterpretation of the principle of equality in the context of legal regulation of same sex couples and points out the challenges soon to be faced by our national legal organisation in this area.

Stres povezan s pripadanjem manjinskoj društvenoj skupini kao što je LGB zajednica (lezbijke, gejevi i biseksualne osobe) može negativno utjecati na mentalno zdravlje osobe. Prema Meyerovom modelu stresa manjine vezanog uz seksualnu orijentaciju (2003) stresori mogu biti objektivni poput doživljenog nasilja i diskriminacije, ali i više subjektivni poput skrivanja seksualne orijentacije zbog straha od negativnih posljedica. Nadalje, socijalna potpora i osjećaj povezanosti s osobama koje su na sličan način stigmatizirane može imati pozitivan efekt na mentalno zdravlje i ublažiti osjećaj stresa (Crocker i Major, 1989). Cilj ovog istraživanja bio je ispitati koliko su doživljeno nasilje zbog seksualne orijentacije, skrivanje seksualne orijentacije i kolektivno samopoštovanje vezano uz pripadnost LGB zajednici važni čimbenici u objašnjenju mentalnog zdravlja (operacionaliziranog kao depresivnost i osobno samopoštovanje) LGB osoba. U istraživanju su sudjelovale 202 osobe homoseksualne i biseksualne orijentacije iz Zagreba, Rijeke i Osijeka. Ispitani su različiti oblica nasilja koje su sudionici/e doživjeli zbog toga što je netko mislio da su homoseksualne ili biseksualne orijentacije. Primijenjene su Skala skrivanja seksualne orijentacije (Pikić i Jugović, 2006), Skala kolektivnog samopoštovanja (Luhtanen i Crocker, 1992), Zungova skala depresivnosti i Rosenbergova skala samopoštovanja. Rezultati regresijske analize su pokazali da više vrsta doživljenog nasilja, snažnije skrivanje seksualne orijentacije te kolektivno samopoštovanje u vidu slabijeg osjećaja pripadnosti LGB zajednici, nižeg javnog kolektivnog samopoštovanja i veće važnosti LGB zajednice za identitet predviđaju niže osobno samopoštovanje. Regresijska analiza za objašnjenje depresivnosti pokazala je da su značajni prediktori bili doživljeno nasilje i kolektivno samopoštovanje (slabiji osjećaj pripadnosti LGB zajednici i veća važnost LGB zajednice za identitet).

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati koliko često osobe homoseksualne orijentacije u našem društvu doživljavaju nasilje zbog svoje seksualne orijentacije, u kakvom je to odnosu s njihovom otvorenošću u pogledu svoje seksualne orijentacije, te jesu li ove varijable povezane s njihovom percipiranom kvalitetom života. Također nas je zanimalo koliko su skloni potražiti stručnu pomoć zbog problema vezanih uz seksualnu orijentaciju i kojem profilu stručnjaka se obraćaju. U istraživanju su sudjelovali muškarci i žene homoseksualne i biseksualne orijentacije. Anketnim upitnikom ispitani su različiti oblici nasilja koje su sudionici/e doživjeli zbog toga što je netko mislio da su homoseksualne ili biseksualne orijentacije, koliko su sudionici/e otvoreni u pogledu svoje seksualne orijentacije, iskustvo i spremnost traženja pomoći od stručnjaka, te percipirana kvaliteta života. Rezultati pokazuju da je 55% sudionika doživjelo neki oblik nasilja, što ukazuje da se količina nasilja kojeg doživljavaju osobe homoseksualne orijentacije nije promijenila u odnosu na istraživanje Jugović i Pikić (2006). Pri tome je najčešće psihičko nasilje, zatim seksualno nasilje, te ekonomsko i fizičko nasilje. Podaci također upućuju na porast seksualnog nasilja posljednjih godina. Razmotrene su razlike u stupnju doživljenog nasilja muškaraca i žena, kao i s obzirom na otvorenost u pogledu seksualne orijentacije. Ispitana je povezanost doživljenog nasilja i otvorenosti s kvalitetom života. Samo je četvrtina sudionika tražila pomoć zbog problema vezanog uz seksualnu orijentaciju. U slučaju traženja pomoći, najčešće se obraćaju psihologu ili psihoterapeutu i osjećaju da sa stručnjacima tog profila mogu biti otvoreniji u pogledu svoje seksualne orijentacije nego s liječnicima opće prakse ili psihijatrima. Nalazi o obraćanju stručnjacima dovedeni su u vezu s percipiranom kvalitetom života.

Ovo istraživanje nastoji da utvrdi da li se, i na koji način, homoseksualne osobe prilikom komunikacije u internet okruženju oslanjaju na stilske odlike koje su karakteristične za određeni rod. Polazi se od pretpostavke da u osnovi razlika u jezičkoj praksi ne stoje određene, bilo rodne bilo seksualne, identitetske kategorije koje bi u tim praksama imale samo sredstvo svog izražavanja, već se na jezik gleda kao na jedan od resursa koji omogućava da se odgovori na različite zahteve komunikacione situacije. Metodološki okvir za prikupljanje i analizu uzoraka verbalne interakcije je analiza sadržaja (računate su relativne frekvence lingvističkih odrednica koje su međusobno poređene upotrebom statističkih tehnika), a na ovaj način dobijeni rezultati dopunjeni su kvalitativnom analizom toka komunikacije kojom se podrobnije ispituje posredovanje konteksta konverzacije prilikom izbora rodno specifičnih diskurzivnih odlika. Nalazi ukazuju na to da se homoseksualni muškarci i žene razlikuju s obzirom na ispoljavanje rodno obojenog diskurzivnog stila. U diskusiji se navode argumenti u prilog tome da se ove razlike interpretiraju s obzirom na osobenost diskusionog okruženja i postojanje određenih normi koje modeliraju interakciju među učesnicima u diskusiji. This study seeks to determine whether and in which way homosexual people rely on gender-specific style characteristics when communicating in the internet environment. It is assumed that the basis of differences in language practices is not some identity category (either gender or sexual), that uses these practices only as a means of expression. Instead, language is seen as a resource that allows us to respond to a variety of communication situations. The methodological framework for collecting and analyzing the samples of verbal interaction is content analysis (relative frequencies of linguistic parameters are first calculated and then compared by using statistical techniques), and the results are then supplemented with a qualitative analysis of communication flow which further examines the mediating effect of conversational context in the selection of gender-related discursive features. The findings suggest that homosexual men and women differ when it comes to the expression of gender-specific discursive style. In conclusion, I argue in favor of the interpretation of these differences with respect to the specificity of the communication context and existence of certain norms that model the interaction among the participants in the discussion.

Od njihovog otkrića, početkom prošlog stoljeća, hormoni predstavljaju široko područje istraživanja te ubrzo daju odgovore na mnoga, dotada neodgovorena, pitanja vezana uz različita područja čovjekova života. Hormoni se nazivaju još i kemijskim glasnicima u organizmu jer se putem krvotoka prenose do raznih stanica i tkiva, utječući na brojne metaboličke procese, rast i razvoj, spolno funkcioniranje, reprodukciju, raspoloženje i sl. O njihovom utjecaju i važnosti govore primjeri hormonalnih poremećaja, kod kojih kratko razdoblje neuobičajenog djelovanja određenog hormona ili već manja promjena u razini hormona može rezultirati dalekosežnim posljedicama. Jedno od, također, širokih i neiscrpnih tema je i spolnost ljudi. Od spolnog razvoja i diferencijacije, koji se velikim dijelom odvijaju još za vrijeme fetalnog razvoja, sve do seksualne funkcije i njezine promjene tijekom dobi, hormoni leže u podlozi svih značajnijih procesa ljudske spolnosti. Ukupan učinak hormona na spolnost čovjeka može se svrstati u dvije skupine: organizaciju i aktivaciju. U nastavku će detaljnije biti opisani procesi prenatalne spolne diferencijacije i uloga koju u tom procesu imaju hormoni, kao i poremećaji do kojih može doći ukoliko tijekom procesa diferencijacije dođe do promjena u razinama izlučenih hormona. Zatim će se pojasniti značaj hormona za razvoj spolno tipiziranog ponašanja, uključujući razvoj rodnih uloga i seksualne orijentacije, s ranim naznakama obje karakteristike tijekom dječje rodno tipizirane igre. Na posljetku će biti riječi o tome utjeću li spolni hormoni na seksualnu želju muškaraca i žena, kao i o tome imaju li pri tome veći značaj muški ili ženski spolni hormoni.

Ovaj završni rad bavi se definiranjem različitih oblika seksualnih varijacija podijeljenih u četiri kategorije: varijacije u seksualnoj orijentaciji, varijacije rodnog i spolnog identiteta, varijacije oblika seksualnih ponašanja i varijacije u izboru seksualnih objekata ili uloga. Osim definiranja različitih oblika seksualnih varijacija, od kojih je pojedine oblike prema određenim dijagnostičkim kriterijima moguće imenovati parafilijama, također su opisana dosad provedena istraživanja i teorijski koncepti koji pokušavaju objasniti uzroke nastanka različitih oblika seksualnih varijacija. Problem marginalizacije, stigmatizacije i diskriminacije usmjerene prema osobama koje odstupaju od društveno prihvatljivih normi u vidu seksualne orijentacije te rodnog i spolnog identiteta, također je opisan u ovom radu.

Istraživanja kvalitete bliskih veza, kao i njihove povezanosti s mjerama psihološke dobrobiti, uglavnom se fokusiraju na samo jednu vrstu veze i, nerijetko, na samo jedan njezin aspekt. Uz nedostatak obuhvatne teorijske perspektive, ovakav pristup posljedica je i nedostatka jedinstvenog mjernog instrumenta za različite tipove bliskih veza. U provedenom istraživanju korišten je instrument kojim su, uz zadovoljstvo vezom, ispitane percepcija potpore, afektivne distance i relativne utjecajnosti u pet bliskih veza. Osnovni cilj istraživanja bio je usporediti pojedine aspekte kvalitete ovih veza, kao i njihove relacije sa samopoštovanjem i kvalitetom življenja kod osoba homoseksualne i heteroseksualne orijentacije. Uzorak ispitanika (N=74) formiran je metodom ekvivalentnih parova. Posredstvom udruga koje okupljaju osobe manjinske seksualne orijentacije prvo je regrutiran poduzorak osoba homoseksualne orijentacije, nakon čega su regrutirane osobe heteroseksualne orijentacije sa sličnim sociodemografskim karakteristikama. Rezultati provedenih analiza pokazali su da, u ovom uzorku barem, među pojedinim tipovima veza postoje razlike prvenstveno na dimenzijama distance i utjecajnosti, ali ne i na dimenziji percipirane potpore i zadovoljstva vezom. Efekt seksualne orijentacije pokazao se značajnim u procjenjivanju potpore i zadovoljstva odnosima s partnerom/icom i roditeljima, kao i u procjenjivanju kvalitete življenja, dok u razini samopoštovanja nije utvrđena značajna razlika. U objema skupinama ispitanika s obzirom na seksualnu orijentaciju utvrđene su značajne povezanosti pojedinih aspekata kvalitete bliskih veza s pokazateljima psihološke dobrobiti. Kod ispitanika homoseksualne orijentacije te su se relacije pokazale značajnima uglavnom kad je riječ o odnosima s roditeljima i najboljim prijateljima, dočim su se kod ispitanika heteroseksualne orijentacije, uz kvalitetu odnosa s prijateljima, značajnima pokazali i odnosi s partnerom/icom. Iako je, zbog maloga broja ispitanika, potreban oprez pri generalizaciji ovih rezultata, može se konstatirati da dobiveni obrasci ovih relacija potvrđuju ranija zapažanja o blagotvornome efektu prijateljskih veza, ali upućuju i na moguće razlike u salijentnosti procesa individuacije i vezivanja kod osoba različite seksualne orijentacije u razdoblju mlađe odrasle dobi.

U knjizi Kako razumjeti rod? Povijest rasprave i različita razumijevanja u Crkvi istražuju se različita razumijevanja roda u rodnim raspravama i u Katoličkoj crkvi. Kao polazište istraživanja uzeta je knjiga Gabriele Kuby Nova ideologija seksualnosti. Izazovi i opasnosti gender revolucije (Verbum, Split, 2010.). Ta je knjiga odabrana zato što je to prva knjiga o rodu ponuđena katoličkim čitateljima i zato što autorica nudi pogrešno tumačenje značenja pojma rod u međunarodnim i europskim dokumentima stavljajući pritom rod u okvir apokaliptičke borbe rodnih ideologa protiv Katoličke crkve. Glavnim ciljem rodne revolucije Kuby smatra ozakonjenje homoseksualnosti. Knjiga Kako razumjeti rod? ima sedam poglavlja. U prvom je predstavljeno značenje što ga pojmu rod u međunarodnim, osobito europskim, dokumentima pripisuje Gabriele Kuby kao i njezino tumačenje odnosa Katoličke crkve prema rodnom konceptu. Drugo poglavlje sadrži tumačenje riječi rod i njezinih složenica prema 100 words for equality. A glossary of terms on equality between women and men (100 riječi za ravnopravnost. Pojmovnik izraza o ravnopravnosti između žena i muškaraca) koji je priredio Odjel Europske komisije za promicanje jednakih mogućnosti te prema dokumentu Geschlechtergerechtigkeit und weltkirchliches Handeln (Rodna pravednost i djelovanje Crkve po svem svijetu) komisije Justitia et pax Njemačke biskupske konferencije. Takvim se pristupom, u jednom poglavlju, obuhvaća tri cilja: iscrpnije upoznavanje sa značenjem riječi rod i njezinih složenica ; upoznavanje sa značenjem što ga pojam rod ima na razini Europske unije ; upoznavanje s razumijevanjem značenja pojma rod u dokumentima Eu¬ropske unije u okviru Katoličke crkve drugačijim od značenja koje mu pripisuje Gabriele Kuby. Treće poglavlje produbljuje tumačenje značenja riječi rod prikazom suznačja i prekretnica važnih za nastanak i daljnji razvoj toga pojma i rodnih rasprava. Budući da homoseksualna zajednica ima složen odnos prema rodnom konceptu, u tom je poglavlju zasebno predstavljeno razumijevanje roda u lezbijskoj i gay populaciji. Četvrto, peto i šesto poglavlje usko su povezani. U njima se istražuju izjave i stajališta o pojmu rod Svete Stolice (poglavlje 4), uzroci zbog kojih u katoličkim krugovima dolazi do razumijevanja pojma rod kao šifre za homoseksualnost (pogl. 5), stajalište o pojmu rod u crkvenim dokumentima (pogl. 6) te posebno izvori na koje se u stajalištima o rodu pozivaju crkveni dokumenti. Posljednje, sedmo, poglavlje donosi prikaz tumačenja i uporabe pojma rod u teologiji. Osim jedne autorice i jednog ekumenskog projekta koji su predstavljeni u tom poglavlju, svi drugi teolozi i teologinje su katolici. Cilj je toga poglavlja prikazati da su katolički teolozi u dijalogu s rodnim teorijama i da rod rabe kao korisno sredstvo teološkog istraživanja. Ishod istraživanja prikazan je u pet točaka koje se mogu sažeti u postavke: u Katoličkoj se crkvi može razlikovati stajalište prema pojmu rod katoličkih fundamentalista, Svete Stolice i katoličkih teologa. Za katoličke fundamentaliste rod je ključ rodne ideologije koja provodi rodnu revoluciju cilj koje je promicanje homoseksualnosti i napad na Katoličku crkvu. Stavovi katoličkih fundamentalista preko teologa koji su im bliski ulaze u dokumente Papinskoga vijeća za obitelj, a preko njih i u najvažniji crkveni dokument o rodu, Pismo biskupima Katoličke crkve o suradnji muškarca i žene u Crkvi i svijetu Kongregacije za nauk vjere. Sveta Stolica je nepovjerljiva prema riječi rod ali je prihvaća i daje joj vlastito značenje. Premda rod tumači kao ishod spola, ograđuje se od determinističkog biologizma. Sveta Stolica razlikuje rod od seksualne orijentacije kojom se promiču i štite prava homoseksualaca. Među katoličkim teolozima mogu se razlikovati teolozi koji ne prate rodne rasprave i koji usvajaju postavke o rodu katoličkih konzervativaca ; teologe koji prate rodne rasprave, kritički se odnose prema određenim tumačenjima roda i nude vlastita promišljanja o odnosu spola i roda u skladu sa stajalištima Svete Stolice ; teolozi koji rod rabe kao analitičko sredstvo teoloških istraživanja. Katolički teolozi čiji su radovi predstavljeni u ovoj knjizi, rod tumače u okviru heteroseksualnog koncepta. Iskorak iz heteroseksualnog koncepta naznačen je u ekumenskom projektu teološkog istraživanja spolova u dijalogu. Taj projekt uključuje i dekonstruktivističko istraživanje spola s ciljem nadilaženja spolnih hijerarhija pri čemu dekonstruktivističku perspektivu rabi kao metodu, stajalište, a ne kao normu. U zaključku knjige ističe se da ovo istraživanje po¬kazuje kako je razumijevanje roda u rodnim teorijama i u Katoličkoj crkvi znatno složenije nego što to prikazuje Gabriele Kuby ; da između rodnih teorija i Katoličke cr¬kve ne mora vladati rat i neprijateljstvo nego dijalog ; da se i u teologiji događa pomak od feminističkog do rodnog istraživanja, od rodnog istraživanja do istraživanja spola pri čemu spol – kao i u rodnim teorijama – nema isključi¬vo biološko značenje koje je imao prije rodnih rasprava ; da je stoga važno uočiti kako nije samo pojmu rod potrebno tumačenja nego i pojmu spol. Budući da upravo pomak od roda prema spolu i u teologiji otvara prostor raspravama o transrodnosti i o seksualnim orijentacijama, proglašavanje pojma rod šifrom za homoseksualnost može usmjeriti ra¬sprave u pogrešnom pravcu.

Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati kvalitetu različitih bliskih veza kod osoba homoseksualne i heteroseksualne orijentacije ispitanika, te utvrditi relacije između kvalitete odnosa i pokazatelja psihološke dobrobiti. Uzorak ispitanika formiran je metodom ekvivalentnih parova. Posredstvom udruga koje okupljaju osobe manjinske seksualne orijentacije (Iskorak, Kontra), prvo je formiran poduzorak ispitanika homoseksualne orijentacije, s kojim je potom po nizu sociodemografskih obilježja izjednačen poduzorak ispitanika heteroseksualne orijentacije. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 74 ispitanika. Prosječna dob ispitanika iznosila je 29 godina (SD=6.117). Za procjenu kvalitete bliskih veza korištena je Skala psihološke veličine i distance (Grasha i Ichiyama, 1990, adaptirala, Ćubela, 1998), procjene zadovoljstva odnosom, te socijalne potpore iz datog odnosa. Psihološka dobrobit pojedinca operacionalizirana je Rosenbergovom skalom samopoštovanja (1965) i Skalom kvalitete življenja (Krizmanić i Kolesarić, 1992). Rezultati su pokazali da su ispitanici homoseksualne orijentacije, u prosjeku, manje zadovoljni odnosom s partnerom/icom i majkom, te da percipiraju manje socijalne potpore iz odnosa s roditeljima u odnosu na ispitanike heteroseksualne orijentacije. Ispitanici homoseksualne orijentacije izvijestili su i o nižoj kvaliteti življenja od ispitanika heteroseksualne orijentacije, dok u samopoštovanju nije utvrđena značajna razlika s obzirom na seksualnu orijentaciju ispitanika. U korelacijskim analizama utvrđen je donekle različit obrazac povezanosti između mjera kvalitete odnosa i psihološke dobrobiti kod ispitanika različite seksualne orijentacije. U poduzorku ispitanika homoseksualne orijentacije dobivena je pozitivna povezanost između nekih aspekata kvalitete odnosa s članovima obitelji (posebice s majkom), te odnosa s najboljim prijateljima i pokazatelja dobrobiti. Kod ispitanika heteroseksualne orijentacije s mjerama psihološke dobrobiti u korelaciji su bili neki aspekti kvalitete odnosa s partnerom/icom, te s najboljim prijateljima.

Ovim istraživanjem ispitivalo se postojanje razlika u zadovoljstvu slikom tijela, navikama hranjenja te svjesnosti i internalizaciji socijalnih normi o prihvatljivom tjelesnom izgledu kod muškarca i žena različite spolne orijentacije. Istraživanje je provedeno na uzorku od 216 muškaraca (104 homoseksualne i 112 heteroseksualne spolne orijentacije) i 108 žena (17 homoseksualne i 91 heteroseksualne spolne orijentacije), ukupno 324 ispitanika/ca. Rezultati upućuju na postojanje razlika s obzirom na spol i spolnu orijentaciju. Pokazalo se da je zadovoljstvo slikom tijela podjednako u muškaraca heteroseksualne i homoseksualne spolne orijentacije, dok su muškarci homoseksualne spolne orijentacije nezadovoljniji svojom mišićavošću i tjelesnom masnoćom. Homoseksualni muškarci imaju viši stupanj svjesnosti o socijalnim normama vezanima za tjelesni izgled u odnosu na ostale ispitane skupine. Žene heteroseksualne spolne orijentacije zadovoljnije su slikom tijela u odnosu na žene homoseksualne spolne orijentacije, dok nema razlike u želji za mršavošću između te dvije skupine. Internalizaciji socijalnih normi vezanih uz izgled najpodložniji su muškarci homoseksualne spolne orijentacije i žene heteroseksualne spolne orijentacije. Muškarci homoseksualne spolne orijentacije imaju više odstupajućih navika hranjenja u odnosu na ostale skupine.

Dosadašnja istraživanja uglavnom su kao ispitanike uzimale odrasle muške i ženske heteroseksualne osobe, dok su istraživanja na homoseksualnim i biseksualnim osobama nedovoljno zastupljena. Rezultati istraživanja odnosa socioseksualnosti i drugih dimenzija ličnosti nisu jednoznačni, a ispitivanja su uglavnom uključivala heteroseksualne osobe različitog spola. S obzirom na dimenziju socioseksualnosti pojedinci se dijele na restriktivne i nerestriktivne osobe, a individualne razlike objašnjavaju se evolucijskim principima pri čemu se gleda povezanost seksualnosti s reprodukcijom. Reprodukcijski motivi kod homoseksualnih osoba izostaju, a postoji i velik broj istraživanja koji ukazuju da su stabilnost i motivacijski razlozi socioseksualnih stavova i drugih seksualnih ponašanja pod utjecajem različitih osobina ličnosti i razvoja oblika privrženosti tijekom djetinjstva te varijacijama u okolinskim faktorima koji djeluju na razvoj. Prema tome možemo očekivati da se eventualne individualne razlike u socioseksualnoj orijentaciji kod osoba različite seksualne orijentacije mogu objasniti s nekim osobinama ličnosti. Stoga je glavni cilj ovog istraživanja ispitati odnos socioseksualnosti i nekih osobina ličnosti kod osoba različite seksualne orijentacije. Možemo očekivati da će osobne značajke ; samopoštovanje, zadovoljstvo životom, interpersonalna orijentacija i sociodemografske varijable uz Eysenckove dimenzije ličnosti doprinijeti objašnjenju varijacija u socioseksualnosti. Dodatni cilj istraživanja je ispitati eventualne razlike u mjerenim osobnim značajkama (Eysenckovim dimenzijama ličnosti, samopoštovanju, zadovoljstvu životom, interpersonalnoj orijentaciji) kod osoba različite seksualne orijentacije. Iako teorijske postavke o razvoju samopoštovanja kod osoba homoseksualne orijentacije pretpostavljaju da će zbog velikog broja negativnih okolinskih faktora ove osobe sebe negativnije vrednovati, rezultati istraživanja ne govore o značajnim razlikama u samopoštovanju kod osoba različite seksualne orijentacije. Međutim, istraživanja na našim područjima ukazuju na to da pripadnici ove manjinske skupine izvještavaju o nižem samopoštovanju. Nije dovoljno usmjeriti se samo na grupne razlike u razini samopoštovanja među osobama različite seksualne orijentacije, potrebno je usmjeriti se na ispitivanje razvojnih iskustava koja podržavaju stvaranje negativne slike o sebi u odnosu s onima čija je slika o sebi pozitivna. Na ovakav način izdvajaju se pojedinci otporni na stavove okoline i oni koji to nisu. Stoga jedan od ciljeva jest ispitati i moguće razlike u samopoštovanju kod osoba različite seksualne orijentacije, te odnos samopoštovanja s drugim osobnim značajkama naročito zadovoljstvom života i interpersonalnom orijentacijom. U ispitivanju su osobe različite seksualne orijentacije (N=101) u dobi od 18 do 47 godina. Uzorak je s obzirom na pitanje o seksualnoj orijentaciji podijeljen na heteroseksualne, homoseksualne i biseksualne osobe različitog spola. Skupinu heteroseksualnih osoba sačinjavao je uzorak od 52 ispitanika od kojih je muškaraca bilo 30 i žena 22. Skupinu homoseksualnih osoba sačinjavao je uzorak od 30 ispitanika od kojih je muškaraca bilo 14 i žena 16. Skupina biseksualnih osoba sastojala se od 19 ispitanika od kojih muškaraca 11 i žena 8. Rezultati provedenog ispitivanja pokazali su da ne postoje spolne razlike, kao ni razlike među pripadnicima različite seksualne orijentacije u dimenziji socioseksualnosti. Spolne razlike postoje u procjeni samopoštovanja koje se čine većim kod žena nego kod muškaraca. Spolne razlike postoje i u osobinama ličnosti i to u avanturizmu, impulzivnosti, ekstraverziji i psihoticizmu pri čemu na svim dimenzijama žene postižu veće rezultate u odnosu na muškarce. Dok se između heteroseksualnih i homoseksualnih muškaraca značajna razlika pokazala u procjeni ukupnog i globalnog zadovoljstva životom pri čemu homoseksualni muškarci procjenjuju svoje zadovoljstvo životom većim u odnosu na heteroseksualne muškarce Socioseksualnost je pokazala najveću pozitivnu povezanost sa brojem seksualnih partnera kod svih skupina ispitanika. Zatim, s jedne strane postoji pozitivna povezanost socioseksualnosti kod žena s nepovjerenjem, a negativna istog i mizantropske interpersonalne orijentacije kod muškaraca . Na skupini muških ispitanika socioseksualnost pozitivno korelira s zadovoljstvom života. Pozitivna korelacija broja veza i sociosekusalnosti postoji kod skupine žena i heterosekusalnih osoba. Kod ženskih ispitanika prediktorima socioseksualnosti pokazali su se ekstraverzija/introverzija, nepovjerenje i procjena zadovoljstva životom, dok od sociodemografskih varijabli značajnim prediktorima pokazali su se broj seksualnih partnera i broj veza. U skupini muških ispitanika prediktori socioseksualnosti pokazuju se procjena samopoštovanja i zadovoljstva životom, a od sociodemografskih varijabli niža dob, broj seksualnih partnera i broj veza. Značajne prediktore socioseksualnosti nije bilo moguće odrediti na pojedinim skupinama ispitanika različite seksualne orijentacije ali pokazale su se neke povezanosti ove dimenzije s značajnim prediktorima na svakoj skupini posebno.

Cilj ove analize je ukazati na probleme kolizije, a kao primjer izabran je Zakon o suzbijanju diskriminacije (dalje: ZSD). Razmotrit ćemo koliziju sa ranijim zakonom koji specijalno regulira zaštitu od diskriminacije, te s ranijim zakonom koji je ujedno i obični zakon, tj. zakon s nižom pravnom snagom. Problemi koje smo identificirali u hrvatskom pravnom poretku egzistiraju na dvije razine. Na apstraktnoj razini oni proizlaze iz nekonzistetnog stajališta Ustavnog suda RH o sadržaju, pravnoj snazi i učincima organskih zakona u hijerarhiji pravnih normi. Na konkretnoj razini oni će se javiti u područjima koja se pojmovno i funkcionalno podudaraju s postojećim zakonskim propisima. Stoga ćemo se prvo ukratko osvrnuti na načelni položaj organskih zakona u RH, a potom na konkretna pitanja primjene ZSD-a.

U radu se opisuju postupci izrade i provjere metrijskih svojstava Nove skale seksualnog zadovoljstva (NSSZ). Pregled postojećih mjera seksualnog zadovoljstva ukazao je na potrebu za instrumentom, čija primjena ne bi bila ograničena spolom, seksualnom orijentacijom niti aktualnim intimnim statusom pojedinca. Nova skala seksualnog zadovoljstva temelji se na važnosti seksualnih aktivnosti, seksualne razmjene, seksualnih osjeta, seksualne usredotočenosti i emocionalne bliskosti. Konstrukcija i inicijalna evaluacija skale provedena je na šest nezavisnih uzoraka, od kojih su dva bila studentska, a ostali su uključivali sudionike iz opće populacije. Provedene analize glavnih komponenata ukazale su na postojanje dviju međusobno povezanih dimenzija seksualnog zadovoljstva: faktora usmjerenosti na sebe te faktora usmjerenosti na partnera/-icu i seksualne aktivnosti. Analize unutarnje konzistencije dviju formiranih subskala od po deset čestica, kao i cjelovite skale od 20 čestica, pokazale su visoku pouzdanost rezultata neovisno o tipu uzorka, dobi, spolu i seksualnoj orijentaciji. U radu se navode i podaci o stabilnosti skalnih rezultata te povezanosti s mjerama nekih srodnih konstrukata. Predložena je i skraćena verzija skale (12 čestica), koja ciljano pokriva svih pet predloženih teorijskih dimenzija. Pokazatelji su pouzdanosti i valjanosti kratke verzije skale usporedivi s onima koji vrijede za cjelovitu verziju.

U radu se opisuju postupci izrade i provjere metrijskih svojstava Nove skale seksualnog zadovoljstva (NSSZ). Pregled postojećih mjera seksualnog zadovoljstva upozorio je na potrebu za instrumentom čija primjena ne bi bila ograničena spolom, seksualnom orijentacijom niti aktualnim intimnim statusom pojedinca. Nova skala seksualnog zadovoljstva temelji se na važnosti seksualnih aktivnosti, seksualne razmjene, seksualnih osjeta, seksualne usredotočenosti i emocionalne bliskosti. Konstrukcija i inicijalna evaluacija skale provedena je na šest nezavisnih uzoraka, od kojih su dva bila studentska, a ostali su uključivali sudionike iz opće populacije. Provedene analize glavnih komponenata uputile su na postojanje dviju međusobno povezanih dimenzija seksualnog zadovoljstva: faktora usmjerenosti na sebe te faktora usmjerenosti na partnera/-icu i seksualne aktivnosti. Analize unutarnje konzistencije dviju formiranih subskala od po deset čestica, kao i cjelovite skale od 20 čestica, pokazale su visoku pouzdanost rezultata neovisno o tipu uzorka, dobi, spolu i seksualnoj orijentaciji. U radu se navode i podaci o stabilnosti skalnih rezultata te povezanosti s mjerama nekih srodnih konstrukata. Predložena je i skraćena verzija skale (12 čestica), koja ciljano pokriva svih pet predloženih teorijskih dimenzija. Pokazatelji su pouzdanosti i valjanosti kratke verzije skale usporedivi s onima koji vrijede za cjelovitu verziju., The paper describes the construction process and evaluation of metric characteristics for the New Scale of Sexual Satisfaction (NSSZ). A review of existing sexual satisfaction measures revealed the need for a new instrument which would not be limited by gender, sexual orientation or the current intimate status of the individual. The New Scale of Sexual Satisfaction is based on the importance of sexual activities, sexual exchanges, sexual feelings, sexual focus and emotional closeness. The construction and initial evaluation of the scale was conducted on six independent samples, two of which were students, the remaining including members of the general population. The analysis of main components revealed the existence of two mutually related dimensions of sexual satisfaction: the self-focus factor and the partner-focus factor of sexual activities. The analysis of internal consistency of the two formed subscales consisting of ten items each, as well as the entire 20 item scale, revealed a high reliability of results independent of the type of sample, age, gender and sexual orientation. The paper includes data on the stability of scale results and the relationship with measures of similar constructs. A short form of the scale is also suggested (12 items) which specifically covers all five theoretical dimensions. The reliability and validity indicators of the short form are comparable to those of the full version.

Ovo je prvo istraživanje u Hrvatskoj provedeno unutar LGB zajednice koje ispituje rasprostranjenost i strukturu nasilja nad LGB osobama zbog seksualne orijentacije te psihološke korelate iskustva s nasiljem. Ciljevi istraživanja su: 1. informiranje LGB osoba o iskustvima nasilja i osjećajima vezanim uz pripadanje LGB populaciji, 2. skretanje pažnje javnosti i nadležnih državnih tijela na rasprostranjenost homofobnog nasilja te na potrebu zakonskog reguliranja i rješavanja tog problema i 3. senzibiliziranje institucija koje su odgovorne za pružanje pomoći žrtvama nasilja o problemu nasilja nad LGB osobama. Istraživanje je provedeno krajem 2005. godine na uzorku od 202 osobe iz LGB populacije u Zagrebu, Rijeci i Osijeku. Pokazalo se da je svaka druga lezbijka, gej i biseksualna osoba pretrpjela nasilje zbog svoje seksualne orijentacije u zadnje 4 godine. U tom razdoblju je gotovo 40% sudionika i sudionica istraživanja doživjelo uvrede ili psovke, 20% prijetnje fizičkim nasiljem, dok je fizičko nasilje doživjelo 14% sudionika i sudionica. Nasilje su najčešće počinile žrtvama nepoznate osobe, bilo na javnim otvorenim ili zatvorenim mjestima. Kao i brojne studije prije ove i naša je pokazala da je iskustvo nasilja povezano s više simptoma psiholoških poteškoća. Osobe koje su od 2002. do kraja 2005. godine doživjele napade i ograničavanje slobode zbog svoje seksualne orijentacije su anksioznije, depresivnije i nižeg samopoštovanja od osoba koje nisu doživjele nasilje i onih koje su doživjele verbalno nasilje, a također više od ostalih smatraju da je pripadanje LGB zajednici važno za definiranje njihovog identiteta. Pokazalo se i da je socijalna okolina žrtava nasilja bolje upoznata s njihovom seksualnom orijentacijom nego okolina LGB osoba koje nisu doživjele nasilje. Čak 84% ispitanika i ispitanica zna za više slučajeva fizičkog napada na neku njima nepoznatu LGB osobu zbog njezine seksualne orijentacije, a 56% sudionika i sudionica istraživanja ima jednu ili više bliskih LGBT osoba koje su bile žrtve fizičkog nasilja. Ljudi kojima je više bliskih osoba napadnuto su depresivniji i anksiozniji od ostalih. Kada je riječ o pripadanju LGB populaciji, pokazalo se da lezbijka, gej ili biseksualna osoba koja rjeđe prešućuje stavove o homoseksualnosti ima višu razinu osobnog samopoštovanja. Rezultati također pokazuju da su manje anksiozne one osobe koje manje skrivaju seksualnu orijentaciju s ciljem izbjegavanja nelagode, diskriminacije ili nasilja. Na kraju izvještaja dale smo preporuke institucijama koje su zadužene za pomoć žrtvama nasilja, te LGBT organizacijama za smanjenje i prevenciju nasilja zbog seksualne orijentacije i sekundarne viktimizacije koja može uslijediti kada se žrtva obraća za pomoć.

Autori u ovom radu analiziraju onaj segment odredbe čl. 13. Amsterdamskog ugovora kojom se komunitarne institucije ovlašćuju na poduzimanje mjera za suzbijanje diskriminacije, a koja se pojavljuje na osnovi seksualne orijentacije. Prethodno razmatraju okolnosti koje su pridonijele ekstenziviranju sadžaja i smisla čl. 13. koji se u početku bazirao samo na suzbijanju diskriminacije na području nacionalnosti/državljanstva i spola. Ukazuju na neprijeporno veliki značaj navedenog članka, ali i na izvjesna ograničenja kojima je isti opterećen ; na aktivnosti koje su poduzete do donošenja Amsterdamskog ugovora i one koje bi se tek trebale poduzeti na temelju čl. 13. Na kraju, slijedi rezime glede funkcioniranja zabrane ovakvih postupaka i ponašanja u svjetlu recentnog komunitarnog prava.

Prezentirani su rezultati istraživanja seksualnog zdravlja, smetnji i zadovoljstva provedenog na prigodnom uzorku žena s prebivalištem u Zagrebu 2001. godine.

U radu se propituju psihosocijalni i sociokulturni korelati ženskog seksualnog zdravlja i zadovoljstva kroz identifikaciju faktora koji povećavaju rizik pojavljivanja seksualnih smetnji, odnosno onih koji djeluju preventivno. Rad obuhvaća i propitivanje veze između seksualnog zdravlja i seksualne orijentacije. Istraživanje, provedeno 2001. godine, izvedeno je na prigodnom uzorku (N = 547) Zagrepčanki u dobi između 20 i 60 godina, koje su ispunile upitnik o ženskom seksualnom zdravlju (Brief Index of Sexual Functioning for Women) proširen sociodemografskim i socioseksualnim varijablama. Rezultati potvrđuju povezanost seksualnog zadovoljstva i seksualnog zdravlja (najčešće su smetnje teškoće s postizanjem orgazma i izostanak seksualne želje). Statistički značajnim korelatima seksualnog zadovoljstva pokazali su se dob, intimni aspekti veze (osobito partnerovo zadovoljstvo) te izvedbena ili seksualna dimenzija (učestalost seksualnih kontakata, postizanje orgazma). U usporedbi s heteroseksualnim ispitanicama, homoseksualne i biseksualne ispitanice iskazuju veću razinu seksualnog zadovoljstva i seksualnog zdravlja zbog čega autori nude višeslojno tumačenje. Provedene analize potvrđuju kako se seksualno zadovoljstvo žena temelji i na relacijskoj (intimnoj) i na izvedbenoj (seksualnoj) dimenziji.

U ovome radu nastojimo ispitati: (a) je li seksualna orijentacija tzv. difuzno statusno obilježje te, kao izvor nejednake evaluacije, temelj specifičnog društvenog diskriminiranja; i (b) je li statusna generalizacija seksualne orijentacije kulturno specifična. Studija je provedena na uzorku od 145 studentica i studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Analiza i usporedba rezultata s podacima dobivenim u metodološki istovrsnom istraživanju provedenom u SAD (Webster, Hysom & Fullmer, 1996) ukazuju kako je seksualna orijentacija difuzno statusno obilježje otporno na kulturne specifičnosti. U zaključku autori naglašavaju važnost razbijanja u nas dosad posve zanemarene sociologije seksualnosti., Using the methodology developed by Webster, Hysom & Fullmer (1996) we test two claims: (a) that sexual orientation is a diffuse status characteristic, and (b) that status generalization of sexual orientation is not a culture-specific phenomenon. Data from 148 questionnaires completed by male and female students at the Faculty of Philosophy, University of Zagreb are compared to the US data. The results confirm both of our starting assumptions. In conclusion, the authors point out the need for the development of a sociology of sexuality research agenda in Croatian social sciences.