Search

Autori u radu analiziraju reformu upravnog sudovanja uvedenu Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima iz 2012. Naime, kada je donesen novi Zakon o upravnim sporovima, koji je stupio na snagu na početku 2012., prvi put je u hrvatskom pravu uvedena mogućnost da upravne sporove, u zakonom propisanim slučajevima, rješava sudac pojedinac. Reformom s kraja 2012., uveden je sustav u kojem upravne sporove pred prvostupanjskim upravnim sudovima rješava isključivo sudac pojedinac. Autori u radu najprije prikazuju tradiciju uređenja sastava suda u upravnim sporovima na području Hrvatske od kraja 19. st. U nastavku rada autori provode opsežno poredbeno istraživanje sastava suda u europskim zemljama koje su ustrojile specijalizirane upravne sudove i ukazuju na činjenicu da je sustav uređenja sastava suda u upravnim sporovima na način da ih isključivo rješava sudac pojedinac gotovo nepoznat. Autori će u radu pokazati kako se radi o nepotrebnoj i štetnoj reformi koja će imati negativne posljedice po sustav upravnog sudovanja i po opseg i kvalitetu zaštite prava stranaka u sporu., The authors of this paper analyse administrative adjudication process brought in by Amendments to the Administrative Dispute Act of 2012. Namely, when the new Administrative Dispute act was brought in and enacted at the beginning of 2012, meant that for the first time in Croatia that administrative dispute, which was regulated in the law by cases, could be resolved by an individual judge. Reforms from the end of 2012 allowed a system in which administrative disputes before first instance administrative courts could be resolved by an individual judge. The authors of this paper firstly show the tradition of regulating the composition of the court in administrative dispute in Croatia in the 19th century. This paper then provides an extensive comparative research into the composition oft he court in European countries which organised specialised administrative courts. They also pointed out the system of regulating the composition of the court in administrative dispute which enabled disputes to be resolved by an practically unknown individual judge. The authors of this paper demonstrate that this was an unnecessary and potentially dangerous reform with negative consequences in the administrative adjudication process concerning the extent and quality of dispute litigants' rights.

Autor raščlanjuje sadržaj Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima, kojim je – nepunu godinu dana nakon stupanja na snagu osnovnog teksta Zakona o upravnim sporovima – bitno novelirana regulacija sastava suda u prvostupanjskom sporu i nadoknade troškova spora, uz još neke izmjene i dopune.

Cilj ovoga rada jest analizirati subjekte postupka u sporovima unutar trgovačkog društva u hrvatskom pravu. U tom kontekstu provedena je analiza odredaba o nadležnosti te sastavu suda u sporovima unutar trgovačkog društva. Posebno se nastoje razmotriti određena načelno teorijska, ali i implementacijsko-praktična pitanja o vrsti nadležnosti suda koja je propisana odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima Republike Hrvatske, odnosno radi li se tu o isključivoj stvarnoj i/ili mjesnoj nadležnosti trgovačkog suda za sporove unutar trgovačkog društva. U pokušaju da se odgovori na naznačeno pitanje, u radu se daje i analiza odredaba o nadležnosti suda u austrijskom i njemačkom pravu. Razmatra se, također, stranačka sposobnost i procesnopravni položaj različitih kategorija parnično (ne)sposobnih stranaka u postupku. Pritom se posebna pozornost posvećuje procesnopravnom statusu maloljetnika koji je zaposlen i samostalno upravlja imovinom koju je stekao radom u postupcima u sporovima unutar trgovačkog društva (čl. 18. Zakona o radu Republike Hrvatske ; čl. 259. st. 2. Obiteljskog zakona Republike Hrvatske), uzimajući u obzir i rješenja određenih postjugoslavenskih zemalja, Austrije i Njemačke. U posljednjem dijelu rada sadržana je rekapitulacija određenih tumačenja de lege lata te su postavljene projekcije de lege ferenda.

Autori u radu analiziraju reformu upravnog sudovanja inauguriranu Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima koja je stupila na snagu 28. prosinca 2012., fokusirajući se na dvije ključne točke, promjene u sastavu suda i glede namirenja troškova spora.

Autori u radu analiziraju reformu upravnog sudovanja uvedenu Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima iz 2012. Naime, kada je donesen novi Zakon o upravnim sporovima, koji je stupio na snagu na početku 2012., prvi put je u hrvatskom pravu uvedena mogućnost da upravne sporove, u zakonom propisanim slučajevima, rješava sudac pojedinac. Reformom s kraja 2012., uveden je sustav u kojem upravne sporove pred prvostupanjskim upravnim sudovima rješava isključivo sudac pojedinac. Autori u radu najprije prikazuju tradiciju uređenja sastava suda u upravnim sporovima na području Hrvatske od kraja 19. st. U nastavku rada autori provode opsežno poredbeno istraživanje sastava suda u europskim zemljama koje su ustrojile specijalizirane upravne sudove i ukazuju na činjenicu da je sustav uređenja sastava suda u upravnim sporovima na način da ih isključivo rješava sudac pojedinac gotovo nepoznat. Autori će u radu pokazati kako se radi o nepotrebnoj i štetnoj reformi koja će imati negativne posljedice po sustav upravnog sudovanja i po opseg i kvalitetu zaštite prava stranaka u sporu.

utori u radu analiziraju reformu upravnog sudovanja inauguriranu Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima koja je stupila na snagu 28. prosinca 2012., fokusirajući se na dvije ključne točke, promjene u sastavu suda i glede namirenja troškova spora.

Cilj rada jest analizirati subjekte alimentacijskog postupka u hrvatskom i makedonskom pravu. U tom je kontekstu provedena analiza odredaba o međunarodnoj, internoj, stvarnoj i mjesnoj nadležnosti te sastavu suda u hrvatskom i makedonskom alimentacijskom parničnom procesnom pravu. Razmatra se, također, procesnopravni položaj i zastupanje različitih kategorija parnično (ne)sposobnih stranaka u postupku. Pritom se posebna pozornost posvećuje procesnopravnom statusu i zastupanju stranih državljana. U posljednjem dijelu rada raspravlja se o različitostima u uređenju procesnih funkcija i ovlasti centra za socijalnu skrb prema Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske te Zakonu za semejstvoto Republike Makedonije., The aim of the paper is to analyse the subjects of alimony proceedings in Croatian and Macedonian law. In this context, an analysis is made of the provisions regarding international, internal, subject matter and local jurisdiction, and of court composition in Croatian and Macedonian procedural law pertaining to alimony. In addition, the procedural situation and representation of various categories of parties (not) having capacity to sue and be sued is considered. Special attention is given to the procedural situation and representation of foreign nationals. The last section discusses the differences in the regulation of procedural functions and powers of the centres for social welfare according to the Family Act of the Republic of Croatia and the Family Act of the Republic of Macedonia.

Cilj rada jest analizirati subjekte alimentacijskog postupka u hrvatskom i makedonskom pravu. U tom kontekstu razmatraju se odredbe o međunarodnoj, internoj, stvarnoj, mjesnoj nadležnosti i sastavu suda u hrvatskom te makedonskom alimentacijskom parničnom procesnom pravu. Razmatraju se, također, procesnopravni položaj te zastupanje različitih kategorija stranaka s obzirom na parničnu (ne)sposobnost u postupku. Pritom se posebna pozornost posvećuje procesnopravnom položaju te zastupanju stranih državljana. U posljednjem dijelu rada raspravljaju se različitosti u uređenju procesnih funkcija i ovlasti centra za socijalnu skrb prema Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske te Zakonu za semejstvoto Republike Makedonije.