Search

Rani probir djece s teškoćama u razvoju postalo je jedno od prioritetnih područja različitih strategija u Europskoj Uniji pa tako i u Republici Hrvatskoj. Ranim probirom želi se identificirati djecu s teškoćama u razvoju ili djecu koja su rizična kako bi im se mogla pružiti primjerena i pravovremena podrška. U zemljama EU-e i SAD-u rani se probir provodi pri zdravstvu i odgoju i obrazovanju, što su ujedno dva najčešća sustava koja se bave djecom od najranije dobi. Uz pedijatre, liječnike i odgojitelje, u tom kontekstu roditelji imaju iznimno važnu ulogu jer upravo oni mogu prvi ukazati na postojanje odstupanja u razvojnom slijedu. Stoga se u ovome radu željelo saznati na koji način roditelji percipiraju djetetov razvoj, tj. kako procjenjuju djetetov razvoj u odnosu na kronološku dob djeteta te u kojem su razvojnom periodu najčešće zabrinuti za djetetov razvoj. U tu je svrhu primijenjen američki test probira Ages and stages 3 (Sqiurel i sur., 2009). Istraživanje je provedeno u sklopu istraživačkog projekta INGI 2015-29 pri Sveučilištu J. J. Strossmayer u Osijeku „Promjena paradigme poučavanja u ranom djetinjstvu: konstruktivizam i razvojni pristup vs. biheviorističke strategije“ tijekom 2016. i 2017. godine. Deskriptivna statistička analiza pokazuje kako oko 30% djece pokazuje razvojno odstupanje na jednom ili više razvojnih područja. Roditelji su najčešće zabrinuti za djecu u dobi od 28. do 31. mjeseca života tj. najčešće zapažaju odstupanja u tom periodu. Prikupljeni podatci ukazuju na to da su roditelji zainteresirani za rani razvoj djeteta koji ujedno i pomno prate te da se aktivnijim uključivanjem roditelja u proces ranog probira proces uključivanja djeteta u ranu intervenciju može značajno ubrzati. The early screening test of children with disabilities has become one of the priority areas of different strategies in the European Union, including the Republic of Croatia. Early screening is intended to identify children with developmental difficulties or children who are at risk, so that they can be provided appropriate support on time. In the EU and US countries, early screening is carried out in health care and education, which are also the two most common systems that deal with children from the earliest age. With pediatricians, doctors and nurses, parents have an extremely important role in this context, as they can first point to the existence of discrepancies in the developmental sequence. Therefore, in this paper, the point is to find out how parents perceive the child's development, how to evaluate the child's development in relation to the chronological age of the child, and in which development period are most often concerned about the child's development. For this purpose, the American test script Ages and stages 3 (Sqiurel et al., 2009) has been applied. The research was carried out within the INGI 2015-29 research project at J. J. Strossmayer University in Osijek "Changing the paradigm of teaching in early childhood: constructivism and developmental approaches vs. Behavioral Strategies "during 2016 and 2017. Descriptive statistical analysis shows that about 30% of children show developmental discrepancy in one or more developmental areas. Parents are most often concerned about children aged between 28 and 31, so they often notice deviations in that period. Collected data indicate that parents are interested in early childhood development, closely monitored, and that actively involving parents in the early process of screening the child's involvement in early intervention can significantly accelerate.

U radu se raspravlja o povezanosti kvalitete obiteljskog okruženja i socioekonomskog statusa obitelji s osvrtom na utjecaj osiromašenog obiteljskog okruženja i obrazovne razine roditelja na rani razvoj djece. Posebno su izdvojeni rezultati nacionalnih istraživanja koja upućuju na to da su djeca romske nacionalne manjine jedna od najranjivijih skupina djece. U radu su također prikazane neke praktične smjernice za uključivanje nepismenih roditelja u obrazovanje djece te je istaknuto nekoliko programa namijenjenih djeci predškolske i rane školske dobi i njihovim roditeljima nižeg socioekonomskog statusa koji potiču razvoj pismenosti i drugih kognitivnih vještina kod djece te osnažuju roditelje za ispunjavanje zahtjeva roditeljske uloge. Kao jedan od početnih koraka u procesu ostvarivanja suradnje i osnaživanja roditelja romske djece, u radu je predstavljeno istraživanje koje su proveli učitelji i romski pomagači Osnovne škole Tomaša Goričanca Mala Subotica u romskom naselju Piškorovec. Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi obrazovnu strukturu i razinu pismenosti odraslog stanovništva naselja Piškorovec kako bi se na temelju dobivenih rezultata mogao planirati program intervencije koji će biti temeljen na procijenjenim potrebama., This paper discusses the relationship between the quality of family environment and the socio-economic status of families with regard to the impact of the impoverished family environment and educational level of parents on the early development of children. In particular it stresses the results of national surveys which indicate that Roma children are one of the most vulnerable groups of children. The paper also presents some practical guidelines for the inclusion of illiterate parents and highlights a number of programs for children of preschool and early school age and their parents from lower SES aimed at encouraging the development of literacy and other cognitive skills in children and empower parents to meet the requirements of their parental role. As one of the initial steps in the process of enhancing the cooperation and empowerment of Roma children’s parents, the paper presents research conducted by teachers and Roma assistants at Tomaš Goričanac Elementary School in Mala Subotica in the Roma settlement of Piškorovec. The main objective of the study was to determine the educational structure and the level of literacy of the adult population in Piškorovec in order to use the results for planning an intervention program which will be based on the assessed needs.

Cilj istraživanja bio je ispitati uvjerenja odraslih građana Republike Hrvatske o poželjnom odnosu roditelja prema djeci mlađoj od 3 godine te provjeriti mogu li se ona predviđati na temelju niza sociodemografskih varijabli. Na reprezentativnom uzorku (N=600) prikupljeni su sociodemografski podaci te je primijenjen Upitnik uvjerenja o ispravnim roditeljskim postupcima prema djeci najmlađe dobi konstruiran za potrebe istraživanja. Rezultati su pokazali da je, uz najzastupljenije uvjerenje o važnosti roditeljske uključenosti, visoko zastupljeno i uvjerenje o važnosti poslušnosti i podređenosti djeteta odraslima. Niži prosječni stupanj slaganja s pripadajućim tvrdnjama utvrđen je uz uvjerenje o opravdanosti neodgovaranja na djetetov plač, uvjerenje o opravdanosti tjelesnog kažnjavanja te uvjerenje o nepotrebnosti davanja objašnjenja zahtjeva i zabrana djetetu (indukcije). Spomenuta uvjerenja mogu se predviđati na temelju sociodemografskih obilježja sudionika kao što su, prije svega, stupanj obrazovanja, a zatim spol, dob i prihodi te broj članova kućanstva. Ovaj skup sociodemografskih prediktora najslabije predviđa uvjerenje o važnosti roditeljske uključenosti, a najbolje uvjerenje o nepotrebnosti indukcije. Postotak objašnjene varijance pojedinog uvjerenja varira u rasponu od 2.7% do 19.6%. Kod slabije obrazovanih i starijih sudionika, s manjim prihodima, izraženija su uvjerenja o odnosu prema djetetu koja ne odgovaraju suvremenim znanstvenim spoznajama o primjerenoj roditeljskoj potpori ostvarenju djetetovog razvojnog potencijala.

Knjiga donosi ishodišta i teorijske osnove, detaljan prikaz te rezultate evaluacije programa podrške roditeljstvu pod nazivom "RASTIMO ZAJEDNO PLUS" koji je namijenjem jačanju roditeljske kompetentnosti roditelja predškolske djece s teškoćama u razvoju.

Program podrške roditeljstvu djeci s teškoćama u razvoju pod nazivom „Rastimo zajedno PLUS“ razvijen je 2012./2013. godine u okrilju UNICEF-a za Hrvatsku na temelju programa radionica s roditeljima najmlađe djece „Rastimo zajedno“ (Pećnik i Starc, 2010.) koji se od 2008. godine provodi u vrtićima i obiteljskim centrima širom Hrvatske. Svrha programa „Rastimo zajedno PLUS“ je omogućiti protok informacija, znanja, vještina i podrške koji roditeljima koriste u ispunjavanju njihovih roditeljskih odgovornosti te promiču rast i razvoj i roditelja i djeteta. Program provodi suvoditeljski par (psiholog/socijalni radnik/defektolog) kroz ciklus tjednih, dvosatnih, standardiziranih radionica kojih u dužem ciklusu ima jedanaest, a u kraćem šest. Provjera učinkovitosti i primjerenosti novog programa „Rastimo zajedno PLUS“ odvijala se u proljeće 2013. godine, kroz suradnju stručnjaka koji su se odazvali sudjelovanju u projektu razvoja programa (u ulozi voditelja radionica ili koordinatora skupine za usporedbu) i roditelja (sudionika programa odnosno skupine za usporedbu). Dulji ciklus radionica proveden je s ukupno 8 grupa roditelja u Dječjem vrtiću „Vrbik“ u Zagrebu, Udruzi gluhih u Rijeci te obiteljskim centrima bjelovarsko-bilogorske, dubrovačko- neretvanske, istarske, primorsko-goranske, šibensko-kninske i vukovarsko-srijemske županije. Kraći ciklus radionica proveden je s 5 grupa roditelja u dječjim vrtićima „Radost“ u Crikvenici i „Cekin“ u Slavonskom Brodu, Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te u „Malom domu“ u Zagrebu. Skupinu za usporedbu sačinjavaju roditelji iz dječjih vrtića u Zagrebu, Rijeci, Opatiji, Šibeniku, Zadru, Osijeku i Slavonskom Brodu. Evaluacijsko istraživanje provedeno je kako bi se saznalo utječe li (i kako) sudjelovanje u programu na subjektivni doživljaj roditeljstva, roditeljska uvjerenja i interakciju s djetetom s razvojnim teškoćama. Evaluacija učinka programa učinjena je po modelu 'prije-poslije intervencije' uz skupinu koja nije sudjelovala u programu te je korišten kvazi-eksperimentalni dvokratni nacrt s neujednačenom netretiranom skupinom. Podaci su prikupljani opsežnim upitnikom koji je uključivao cjelovite ili prilagođene mjere roditeljskog stresa (izostanak podrške obitelji u odgoju djeteta, discipliniranje djeteta, ograničenja roditeljske uloge, Profaca i Arambašić, 2004), roditeljskog morala (Trute & Hiebert-Murphy, 2005), obiteljskih potreba (potreba za informacijama, osobnom podrškom te podrškom u komunikaciji s okolinom, Bailey i Simeonsson, 1988, prema Kralj i Ljubešić, 2012), interakcije s djetetom rane dobi (Pećnik i Starc, 2010), kao i nekoliko mjera razvijenih za potrebe ovog istraživanja. U izlaganju će biti prikazani rezultati evaluacije učinaka programa iz roditeljske perspektive te raspravljane njihove implikacije za unapređenje programa i njegove evaluacije.

Cilj istraživanja bio je, na reprezentativnom uzorku, ispitati uvjerenja odraslih građana Hrvatske o poželjnom odnosu roditelja prema djeci mlađoj od 3 godine te provjeriti mogu li se ona predviđati na temelju niza sociodemografskih varijabli. Rezultati su pokazali da je, uz najzastupljenije uvjerenje o važnosti roditeljske uključenosti, visoko zastupljeno i uvjerenje o važnosti poslušnosti i podređenosti djeteta odraslima. Manje su zastupljena uvjerenja o opravdanosti neodgovaranja na djetetov plač, uvjerenje o opravdanosti tjelesnoga kažnjavanja te uvjerenje o nepotrebnosti davanja objašnjenja zahtjeva i zabrana djetetu (indukcije). Spomenuta uvjerenja mogu se predviđati na temelju sociodemografskih obilježja sudionika, kao što su, prije svega, stupanj obrazovanja, a zatim spol, dob i prihodi te broj članova kućanstva. Ovaj skup sociodemografskih prediktora najslabije predviđa uvjerenje o važnosti roditeljske uključenosti, a najbolje uvjerenje o nepotrebnosti indukcije. Kod slabije obrazovanih i starijih sudionika, s manjim prihodima, izraženija su uvjerenja o odnosu prema djetetu koja ne odgovaraju suvremenim znanstvenim spoznajama o primjerenoj roditeljskoj potpori ostvarenju djetetova razvojnog potencijala., The aim of the research was to explore the Croatian citizens' beliefs about desirable parental behavior towards children younger than 3 years, and to examine if these could be predicted on the basis of several social-demographic variables. We collected the social-demographic data from the representative sample (N=600), who also filled in the Questionnaire of beliefs about desirable parental practices towards young children. The results showed that, along with the most present belief about the importance of parental involvement, the belief about the importance of obedience and child subordination to adults was highly represented. Lower average agreement with corresponding statements was found for the beliefs justifying non-responsiveness to child's crying, corporal punishment and needlessness of induction (explanation of demands and prohibitions). Mentioned beliefs were found to be well predicted on the basis of social-demographic data, especially education level, followed by age, sex/gender and household income. This set of predictors was least successful in predicting belief about the importance of parental involvement, and most successful in predicting belief about needlessness of induction. Less educated and older citizens, with lower income, held beliefs that were inconsistent with contemporary scientific knowledge about optimal parental support to full realization of child's developmental potential., Die vorliegende Untersuchung sollte ermitteln, welche elterlichen Erziehungsmaßnahmen nach Meinung kroatischer Erwachsener gegenüber Kleinkindern bis zu 3 Jahren wünschenswert sind. Des Weiteren sollte geprüft werden, ob elterliche Erziehungsmaßnahmen aufgrund unterschiedlicher soziodemografischer Variablen vorhersehbar seien. Im Rahmen der Untersuchung wurden die soziodemografischen Daten von 600 Teilnehmern gesammelt und ein eigens hierfür entworfener Umfragebogen zum Einsatz gebracht, der die Einstellung ermitteln sollte, welche elterlichen Erziehungsmaßnahmen gegenüber Kleinkindern korrekt seien. Gemäß den Umfrageergebnissen ist die aktive Beteiligung an der Kindererziehung am allerwichtigsten, ebenfalls sehr hoch bewertet wird der Gehorsam des Kindes und seine Unterordnung unter die Anforderungen der Erwachsenen. Geringere Übereinstimmung herrscht hinsichtlich den Meinungen, dass es berechtigt sei, kindliches Weinen zu „überhören” und Kinder körperlich zu züchtigen, ferner dass es nicht notwendig sei, Anforderungen an das Kind bzw. Verbote zu erläutern (Induktion). Die genannten Einstellungen können aufgrund bestimmter soziodemografischer Merkmale prädiziert werden. Dazu gehören, in erster Linie, der Bildungsgrad der Eltern, ferner Geschlecht, Alter und Monatseinkommen sowie die Gesamtzahl der Familienmitglieder. Die erwähnte Gruppe soziodemografischer Prädiktoren lässt äußerst geringen Raum für die Einstellung, dass die aktive Beteiligung an der Erziehung des Kindes am allerwichtigsten sei, den meisten Raum hingegen für die Ansicht, dass Maßnahmen zur erzieherischen Induktion des Kindes nicht notwendig seien. Personen mit geringerem Bildungsgrad sowie ältere Personen mit geringerem Monatseinkommen zeigen verstärkt Ansichten, die weit hinter dem heutigen wissenschaftlichen Stand und den Erkenntnissen, wie wichtig ein angemessener elterlicher Rückhalt bei der Verwirklichung des kindlichen Entwicklungspotenzials ist, zurückstehen.

Danas je nedvosmisleno dokazano da su kronične nezarazne bolesti odraslih povezane s ranim razvojem djeteta. Tako bolesti intrauterino i u najranijem periodu postnatalnog života "programiraju" nastanak mnogih zdravstvenih problema u odrasloj dobi ; tzv. "Barkerova teorija" i "Power, Hertzmanova teorija"