Search

U članku se nastoji predočiti kako psihoterapeut kao profesionalac opservira i razumije pacijentovu priču (u ovom slučaju predočenu kao humoresku) i promišlja o snagama pacijentovog ega, o njegovim mehanizmima obrane, o mogućnosti stvaranja odnosa iIi o pacijentovom kapacitetu za mentalizaciju. Promišlja o kojim je sve elementima ovisilo da je psihoterapijski proces trajao 11 godina., In this article, I intend to present how a psychotherapist as a professional observes and understands a patient’s story (in this case presented as a humorous story) and contemplates the strengths of the patient’s ego, his defence mechanisms, capability to form a relationship or the patient’s capacity for mentalization. She considers which elements caused the psychotherapeutic process to last for 11 years.

Cilj ovog rada bio je ispitati rodne razlike u korištenju taktika emocionalne manipulacije i njihov odnos s privrženosti (anksioznost, izbjegavanje), percipiranom responzivnosti partnera i zadovoljstvom vezom. Provedeno je online anketno istraživanje na uzorku od 297 muškaraca i 544 žene u dobi od 18 do 40 godina koji se u ljubavnom odnosu nalaze minimalno šest mjeseci. Sudionici su ispunjavali Modificiranu skalu taktika manipulacije (Opat, 2017), Modificirani Inventar iskustava u bliskim vezama (Kamenov i Jelić, 2003), Skalu percipirane responzivnosti partnera (Reis i Carmichael, 2006) te pitanja o sociodemografskim podacima i obilježjima ljubavnih odnosa. Rezultati pokazuju da su žene sklonije korištenju direktnih taktika, a muškarci su skloniji korištenju indirektnih taktika za podilaženje, dok muškarci i žene podjednako koriste indirektne taktike prisile i sve taktike manipulacije općenito. Dobiveno je kako pojedinci visoko na anksioznoj privrženosti više koriste sve tri taktike manipulacije, dok pojedinci visoko na izbjegavajućoj privrženosti više koriste indirektne taktike prisile i podilaženja. Također, pojedinci koji postižu manji rezultat na upitniku percipirane partnerove responzivnosti i izvještavaju o manjem zadovoljstvu vezom u većoj mjeri koristite indirektne taktike prisile i podilaženja, dok nije utvrđena statistički značajna razlika u korištenju direktnih taktika. Hijerarhijska regresijska analiza pokazuje kako rod, dob, duljina trajanja veze, djeca, privrženost (anksioznost, izbjegavanje) i percipirana partnerova responzivnost značajno doprinose objašnjenju varijance svake taktike posebno, dok je zadovoljstvo vezom svoj značajan samostalni doprinos pokazalo jedino u objašnjenju varijance indirektnih taktika prisile. The aim of this paper was to examine gender differences in the use of emotional manipulation tactics and their relationship with attachment (anxiety, avoidance), perceived partner responsiveness and relationship satisfaction. An online survey was conducted on a sample of 297 men and 544 women aged 18 to 40 who have been in a relationship for at least six months. Participants completed the Modified manipulation tactics scale (Opat, 2017), Modified Inventory of Experiences in Close Relationships (Kamenov and Jelić, 2003), Perceived Partner Responsiveness Scale (Reis and Carmichael, 2006) and questions about sociodemographic data and characteristics of romantic relationships. The results show that women are more inclined to use direct tactics, and men are more inclined to use indirect humuring tactics, while men and women equally use indirect coercion tactics and all manipulation tactics in general. It was found that individuals high on anxious attachment use all three manipulation tactics more, while individuals high on avoidant attachmen use indirect coercion and humuring tactics more. Also, individuals who achieve a lower result on the questionnaire of perceived partner responsiveness and report lower satisfaction with the relationship will use indirect coercion and humuring tactics, while a statistically significant difference with direct tactics was not established. Hierarchical regression analysis shows that gender, age, length of relationship, children, attachment (anxiety, avoidance) and perceived partner's responsiveness significantly contribute to explaining the variance of each tactic separately, while relationship satisfaction is significant showed an independent contribution only in explaining the variance of indirect coercion tactics.

In this study, we examined perceived efficacy in solving marital conflicts as a mediator between adult attachment style and dyadic adjustment, while controlling for the effects of duration of marriage. A total of 1921 married women participated in the research. The results suggest that women with high attachment avoidance are more likely to perceive themselves as inefficient in marital conflict resolution and maladjusted to the dyadic relationship, compared to women with high attachment anxiety. Furthermore, the results suggest that perceived efficacy in solving marital conflicts mediates the effects of insecure attachment styles on dyadic adjustment. Finally, there is evidence for a reciprocal causation between efficacy expectations and dyadic adjustment., U ovoj smo studiji ispitali doprinos percipirane učinkovitosti u rješavanju bračnih sukoba kao posrednika u objašnjenju veze između stila privrženosti odraslih i dijadičke prilagodbe, istodobno kontrolirajući učinak duljine braka. U istraživanju je sudjelovala 1921 udana žena. Rezultati sugeriraju da će se žene sklone izbjegavajućoj privrženosti vjerojatno smatrati neučinkovitima u rješavanju bračnih sukoba te slabije prilagođenom partnerskom odnosu u usporedbi sa ženama s visokom anksioznom privrženosti. Nadalje, rezultati sugeriraju da uočena učinkovitost u rješavanju bračnih sukoba posreduje učincima nesigurnih stilova privrženosti na dijadičku prilagodbu. Konačno, možemo pretpostaviti postojanje uzajamne uzročne veze između očekivanja učinkovitosti u rješavanju bračnih sukoba i dijadičke prilagodbe.

Konzumacija alkohola kao vid motiviranog ponašanja određena je brojnim čimbenicima prepoznatim unutar Motivacijskog modela konzumiranja alkohola. Neki od čimbenika su psihosocijalne prirode. Teorija privrženosti uzimajući u obzir različito psihosocijalno funkcioniranje pojedinca navodi važnost figura privrženosti u promoviranju zdravstveno protektivnih ponašanja, a suzbijanju štetnih kao što je zloupotreba alkohola. Prema tome, cilj je ovog istraživanja bio ispitati odnose između privrženosti u obitelji, motiva za konzumaciju alkoholnih pića i konzumacije alkohola. U online istraživanju sudjelovalo je 309 studenata (52,4 % studentica i 47,6 % studenata) različitih studijskih usmjerenja u RH koji su ispunjavali Upitnik općih podataka, Upitnik motiva za konzumaciju alkoholnih pića (Cooper, 1994), Skraćenu verziju Brennanovog Inventara iskustva u bliskim vezama za članove obitelji (Kamenov i Jelić, 2003) i AUDIT upitnik za konzumaciju alkohola (Babor i sur., 2001). Potvrđeno je zadovoljavajuće pristajanje četverofaktorskog modela motiva za konzumaciju alkoholnih pića podacima kao i adekvatne psihometrijske karakteristike upitnika. Kad je riječ o povezanostima motiva za konzumaciju alkoholnih pića sa sociodemografskim podacima, nisu utvrđene njihove povezanosti sa spolom, dok je u kontekstu ljubavnog statusa, utvrđena jedino niska negativna povezanost ljubavnog statusa s motivom konformiranja. Navedeno znači da je kod studenata kojisu vezi, u braku ili zaručeni manje izražen motiv konformiranja, dok oni koji nisu u vezi ili su rastavljeni izvještavaju o višim razinama motiva konformiranja. Ispitivanjem relativnog doprinosa svih motiva objašnjenju varijance konzumacije alkohola utvrđeno je da joj značajno doprinose obje skupine prediktora: osobne značajke i motivi. Sveukupno je ovim varijablama objašnjeno 33 % varijance konzumacije alkohola. Kao značajni pojedinačni prediktori veće razine konzumacije alkohola pokazali su se muški spol, veće razine motiva suočavanja i veće razine motiva povećanja raspoloženja. Nadalje, utvrđene su značajne medijacijske uloge motiva povećanja raspoloženja i motiva suočavanja u odnosu nesigurnih privrženosti i konzumacije alkohola, dok to nije slučaj za socijalni motiv i motiv konformiranja. Navedeno znači kako veće razine anksioznosti u odnosima s članovima obitelji znače i veće razine motiva povećanja raspoloženja, odnosno motiva suočavanja što pak znači i veću i štetniju konzumaciju alkohola. Također, veće razine izbjegavanja u odnosima s članovima obitelji znače i veće razine motiva povećanja raspoloženja, odnosno motiva suočavanja što pak znači veću i štetniju konzumaciju alkohola. Nisu utvrđene direktne povezanosti dimenzija privrženosti prema članovima obitelji s konzumacijom alkohola. Rezultati istraživanja, unatoč ograničenjima, upućuju na primjenu specifičnih, a time i uspješnijih intervencija ovisno o motivima za konzumaciju alkohola. Osim toga, osvještavanjem važnosti bliskih odnosa može se doprinijeti prevenciji štetne konzumacije alkohola. Alcohol use as a form of motivated behavior is determined by several factors recognized within the Motivational model of alcohol use. Some factors are psychosocial. The Attachment theory, taking into account the different psychosocial functioning of the individual, states the importance of attachment figures in promoting health-protective behavior and suppressing harmful ones such as alcohol abuse. Therefore, this research aimed to shed light on the relationships between attachment in family, drinking motives, and alcohol use. The research was conducted online on a sample of 309 Croatian students (52.4 % females and 47.6 % males) in different fields of study. They completed The General Information Questionnaire, The Drinking Motives Questionnaire (Cooper, 1994), The Experiences in Close Relationships Inventory-Short Version (Kamenov & Jelić, 2003) and The AUDIT Questionnaire (Babor et al., 2001). Confirmatory factor analysis showed that the four-factor model of drinking motives provided an adequate fit to the data and had good psychometric characteristics. Regarding the relationships between drinking motives and some sociodemographic data, no relationships between drinking motives and gender were found. In the context of love status, only a low negative correlation of love status with the conformity motive was found. The above means that conformity motive is less pronounced in people in a relationship, married or engaged, while single or divorced people report higher levels of conformity motive. Further, the results of hierarchical regression analysis indicated that both groups of predictors (personal factors and motives) significantly contribute to explaining the variance of alcohol use. Altogether, these variables explained 33 % of the variance in alcohol use. Male sex, higher levels of coping motive and higher levels of enhancement motive proved to be significant individual predictors of higher levels of alcohol use. Results of mediation analyses showed a significant mediation role of enhancement motive and coping motive in the relationship between insecure attachments and alcohol use, while this was not the case for the social motive and conformity motive. The above means that higher levels of anxiety in relationships with family members also mean higher levels of the enhancement motive, or coping motive, which in turn means higher or more harmful alcohol use. Also, higher levels of avoidance in relationships with family members mean higher levels of enhancement or coping motive, which in turn means higher and more harmful alcohol use. No significant direct paths of the attachment dimensions toward family members with alcohol use were found. Despite the limitations, the results suggest using specific and, thus, more successful interventions depending on the drinking motives. In addition, focusing on close relationships can contribute to the prevention of harmful alcohol use.

Mračna trijada ličnosti teorijski je koncept koji je ujedinio prethodno poznate osobine, makijavelizam, narcizam i psihopatiju, a koje se empirijski preklapaju i djele zajedničku jezgru antagonizma u interpersonalnim vezama. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između dimenzija mračne trijade ličnosti, privrženosti i ponašanja u partnerskim vezama. Ispitivane su dvije dimenzije privrženosti (anksioznost i izbjegavanje) i dvije dimenzije ponašanja u vezama (pozitivne/naklone i negativne/antagonističke interakcije). Provedeno je online istraživanje čime je dobiven konačni uzorak od 1207 sudionika iz opće populacije (941 žena i 266 muškaraca, prosječne dobi 27 godina). Rezultati su pokazali da su sve tri dimenzije mračne trijade pozitivno vezane s antagonističkim interakcijama u vezi, dok su makijavelizam i psihopatija negativno povezane s naklonim interakcijama u vezi. Makijavelizam i psihopatija pozitivno su povezane s anksioznom i izbjegavajućom privrženosti. U regresijskom modelu dimenzije mračne trijade (nakon kontrole drugih relevantnih varijabli) objašnjavaju mali postotak varijance antagonističkih i naklonih interakcija u vezi, no zanimljivo je da imaju veći doprinos predviđanju antagonističkih interakcija od tipova privrženosti dok je za naklone interakcije nađen suprotni nalaz. Stilovi privrženosti i osobine mračne trijade zajedno su bolji prediktor naklonih nego antagonističkih interakcija. Dark Triad of Personality is a theoretical concept uniting previously known traits, Machiavellianism, narcissm and psychopathy, which have been empirically proven to overlap and share a common core of antagonism in interpersonal relationships. The aim of the study was to determine the relationships between the Dark Triad traits, attachment, and behaviour in relationships. Two attachment dimensions (anxiety and avoidance) were examined as were two dimensions of behaviour in relationships (positive/affectionate and negative/antagonistic interactions). An online survey was conducted yielding the final sample of 1207 participants (941 women and 266 men, average age 27). The results demonstrated all three Dark Triad traits are positively correlated with antagonistic interactions, while Machiavellianism and psychopathy are negatively correlated with affectionate interactions. Machiavellianism and psychopathy are positively correlated with anxious and avoidant attachment. Multiple regression revealed that, after controlling for other relevant variables, Dark Triad traits add more to explained variance of antagonistic than affectionate interactions. Interestingly, they also contribute more to prediction of antagonistic interactions than the types of attachment do, while the opposite was found for affectionate interactions. Types of attachment and

Zadovoljstvo vezom među glavnim je razlozima ostajanja u ili napuštanja veze, a samim time predstavlja kompleksan konstrukt vrijedan istraživanja. Prema teoriji socijalne razmjene, osobe u svojim romantičnim vezama važu dobitke i gubitke te na temelju njihovih odnosa bivaju zadovoljnije ili manje zadovoljne svojim odnosom. U svojoj mladoj odrasloj dobi pojedinci počinju pokazivati relativno stabilne obrasce ponašanja koji se razvijaju na temelju privrženosti, a koja utječe na percepciju svijeta oko nas, pa tako i na doživljaj i zadovoljstvo romantičnim odnosom. Cilj ovog istraživanja je ispitati ulogu privrženosti te pozitivnih (podrške) i negativnih (nasilja) interakcija s partnerom u objašnjavanju zadovoljstva vezom kod mladih. Pretpostavili smo značajan doprinos nasilja, podrške i dimenzija privrženosti u objašnjavanju zadovoljstva vezom. U online istraživanju je sudjelovalo sveukupno 240 sudionika, od kojih 200 žena i 40 muškaraca, dobnog raspona od 18 do 30 godina. Uzorak su činili oni koji su u vezi i oni koji nisu u vezi. Na dobivenim je rezultatima provedena hijerarhijska regresijska analiza u dva koraka, u kojoj su u prvom koraku uvrštene sociodemografske i druge kontrolne varijable, dok je u drugom koraku ispitan doprinos oblika nasilja (psihičkog, fizičkog i seksualnog), podrške i dimenzija privrženosti (aksiozne i izbjegavajuće) u objašnjavanju zadovoljstva vezom. Rezultati pokazuju značajan pozitivni pojedinačni doprinos percipirane podrške te značajan negativni pojedinačni doprinos anksiozne i izbjegavajuće dimenzije privrženosti i psihičkog nasilja u objašnjavanju zadovoljstva vezom, kao i pojedinačni doprinos varijable statusa veze, dok se fizičko i seksualno nasilje nisu pokazali značajnim prediktorima zadovoljstva. Dobiveni rezultati ukazuju na važnost ispitivanja odrednica zadovoljstva vezom, a naročito na važnost stjecanja dubljeg uvida u ulogu nasilja i njegovih oblika u samim vezama kako bi se mogle poduzeti mjere na njegovo preveniranje i pravodobno reagiranje, kao i na stjecanje uvida u važnost pružanja i dobivanja podrške u svrhu održavanja romantičnog odnosa na kvalitetnoj i zadovoljavajućoj razini. Relationship satisfaction is one of the reasons for staying in or leaving a relationship, and represents a complex construct for research. According to the social exchange theory, people weigh gains and losses in their relationships and are more or less satisfied with it based on their ratio. In young adulthood, individuals begin to show relatively stable behavior patterns based on attachment, which affects the perception of the world around us and our relationship satisfaction. The aim of this research is to examine the role of attachment, positive and negative interactions with a partner in explaining relationship satisfaction. We hypothesized a significant contribution of violence, support and attachment in explaining relationship satisfaction. A total of 240 participants took part in the online survey (200 women and 40 men), aged 18 to 30. The sample consisted of those who are and those who aren't in a relationship. A two-step hierarchical regression analysis was carried out on the results, in which sociodemographic variables were included in the first step, while in the second step we added violence (psychological, physical and sexual), support and attachment dimensions (axious and avoidant). The results show a significant positive individual contribution of support and a significant negative contribution of anxious and avoidant dimensions of attachment and psychological violence in explaining relationship satisfaction, as well as a contribution of the relationship status, while physical and sexual violence did not prove to be significant. The obtained results indicate the importance of examining the determinants of relationship satisfaction, of gaining a deeper insight into the role of violence in the relationships in order to be able to take measures to prevent it and react on time, as well as to gain insight into the importance of providing and receiving support for the purpose of maintaining a relationship at a high-quality level.

Health behavior, including attitudes towards vaccination, is affected by various personal, contextual and broader social factors. This paper focuses on attachment and intellectual humility as potential predictors of attitudes towards vaccination and predictors of vaccination status in the context of the COVID-19 pandemic. The starting hypothesis of the research was that there is a significant correlation between attachment styles and intellectual humility and that attachment and intellectual humility can separately significantly contribute to explaining individual differences in attitudes towards vaccination and differences in vaccination status. The research was conducted in an online environment on an occasional sample of students attending different Croatian faculties (N = 247). Questionnaires and self-assessment scales were applied to collect general data, data on attachment styles, intellectual humility, attitudes towards vaccination and reasons for (non-)vaccination. The results of regression analyses showed that secure attachment and intellectual humility (especially openness to change of mind, i.e. independence of ego and intellect) can explain attitudes towards vaccination in part, while significant predictors of vaccination status were age, fearful attachment, independence of ego and intellect and attitudes towards vaccination. The results confirmed some previous insights about the motivation for (non-)vaccination and pointed to a small but significant role of attachment and intellectual humility in explaining both attitudes towards vaccination and health behavior in the context of the pandemic.

Transgeneracijska trauma definira se kao trauma koja se prenosi na potomke, bilo posredno ili neposredno. Način prijenosa može varirati i može se sastojati od naučenih kognitivnih shema, naučenih ponašanja, kliničkih simptoma roditelja (npr. pojačana pobuđenost), ili posljedičnih poremećaja u razvoju, biologiji, genetskim ili epigenetskim promjenama, vrijednostima, mitovima, pričama ili uvjerenjima. Zbog spektra trauma (jednokratnih ili ponavljajućih), ponavljanje tih događaja tijekom života može utjecati na pojedince, obitelji i zajednice. Prijenos transgeneracijske traume razmatrale su teorije obiteljskih sustava, koje su pokazale da se pojedinci najbolje shvaćaju kroz svoja iskustva unutar obitelji, navodeći da se problemi poput anksioznosti, PTSP-a prenose kroz višegeneracijski prijenos. Traumatsko iskustvo ne utječe samo na izravno pogođenu osobu, već utječe i na stvaranje adekvatnih veza roditelj – dijete. Odnos djeteta s njihovim primarnim skrbnikom stvara temelj na kojem će dijete upravljati budućim odnosima. Privrženost, ključni sastojak za nečiju sposobnost upravljanja interpersonalnim odnosima, može se znatno razlikovati i temelji se isključivo na percepciji pojedinca o privrženosti s roditeljem. Privrženost kao takva se odnosi na zadovoljenje osnovnih potreba i sposobnost djeteta da stvori sigurnu bazu. Disfunkcija nastaje kada se sigurna baza ne stvori zbog nemogućnosti roditelja da zadovolji djetetove potrebe. Sposobnost roditelja da uspješno i učinkovito odgajaju djecu i osiguraju uvjete za razvoj sigurne privrženosti može biti smanjena utjecajem traumatskih iskustava. Stoga ćemo se u ovom radu osvrnuti na razvoj privrženosti kod djece oboljelih od PTSP-a kao jednog od pokazatelja mogućeg transgeneracijskog prijenosa traume.

Istraživanja u području bliskih odnosa podržavaju pretpostavku kako ranije stečena iskustva s roditeljima imaju veliki utjecaj na odnose s drugima tijekom života (Aronson i sur., 2005). U odrasloj dobi se objekt privrženosti mijenja, ljudi stvaraju brojne trajne i bliske odnose s drugima, kao što su primjerice prijateljski odnosi (Seyfarth i Cheney, 2012). Privrženost u odrasloj dobi može biti određena dimenzijama anksioznosti i izbjegavanja (Brennan i sur., 1998) kao i modelom o sebi i modelom o drugima (Bartholomew i Horowitz, 1991) na temelju kojih je moguće utvrditi četiri stila privrženosti: sigurnu, zaokupljenu, plašljivu i odbijajuću. Prijateljstvo se opisuje kao obostran odnos dviju osoba koje se međusobno privlače i imaju recipročnu interakciju koja im zadovoljava potrebu za druženjem i intimnošću. Istraživanja pokazuju kako su obrasci privrženosti osobe u značajnim odnosima s kvalitetom prijateljstva, stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati odnose različitih dimenzija privrženosti i kvalitete prijateljstva kod osoba u razdoblju predodraslosti ili nadolazeće odrasle dobi. Istraživanje se provelo online putem i uključivalo je 191 sudionika mlađe odrasle dobi (125 žena i 66 muškaraca) u dobi između 19 i 30 godina (M= 22,57, SD= 2,78). U istraživanju su primijenjeni Brennanov Inventar iskustava u bliskim vezama kao i McGillov upitnik kvalitete prijateljstva. Utvrđena značajna pozitivna povezanost dimenzija anksioznosti i izbjegavanja onemogućila je utvrđivanje stilova privrženosti kod sudionika istraživanja te se usmjerilo na razmatranje zasebnih dimenzija privrženosti. Dobiveni rezultati ukazuju da na procjenama dimenzija anksioznosti i izbjegavanja nema značajnih razlika između muškaraca i žena, ali u procjeni kvalitete prijateljstva žene navode više razine u odnosu na muškarce. Nadalje, na ukupnom uzorku, kao i na poduzorcima muškaraca i žena utvrđena je negativna povezanost dimenzije anksioznosti i dimenzije izbjegavanja i kvalitete prijateljstva. Sudionici koji navode više razine anksioznosti i izbjegavanja, kvalitetu prijateljstva procjenjuju nižom. Researches in the field of close relationships support the assumption that early experiences with parents influence relationships with other people throughout life (Aronson et al., 2005). In adulthood, the object of attachment changes, people form various close and permanent relationships with others, including friendships (Seyfarth & Cheney, 2012). Attachment in adulthood can be determined by dimensions of anxiety and avoidance (Brennan et al., 1998) as well as with model of self and model of others (Bartholomew & Horowitz, 1991), based of which it is possible to determine four types of attachment: secure, preoccupied, fearful and dismissing. A friendship is described as a mutual relationship between two people who are attracted to each other and have a reciprocal interaction that enables them to satisfy their need for companionship and intimacy. Researches have shown that a person's attachment patterns have a significant relationship with the quality of friendship, therefore the aim of this research was to examine the relationship between different dimensions of attachment and the quality of friendship in individuals in the period of pre-adulthood or emerging adulthood. The survey was conducted online and included 191 young adult participants (125 women and 66 men) ages between 19 and 30 (M= 22.57, SD= 2.78). Brennan's Experiences in Close Relationships Questionnaire and McGill's Friendship Quality Questionnaire were used in the research. The significant positive correlation between the dimensions of anxiety and avoidance made it impossible to determine attachment styles on the participants of this research which is why this research is focused on separate dimensions of attachment. The obtained results indicate that there are no significant differences between men and women in the assessment of the dimensions of anxiety and avoidance, but in the assessment of the quality of friendship, women report higher levels than men. Furthermore, on the entire sample, just as on the subsamples of men and women, a negative correlation was found between the dimension of anxiety and the dimension of avoidance and the quality of friendship. Participants who report higher levels of anxiety and avoidance rate friendship quality as lower.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos anksiozne i izbjegavajuće dimenzije privrženosti romantičnom partneru i razvojnih, odnosno fiksnih implicitnih teorija o romantičnim odnosima te zadovoljstva trenutnim romantičnim odnosom. Konstrukti su izmjereni pomoću Upitnika iskustva u bliskim odnosima – strukture odnosa, Skale implicitnih teorija o vezama te Indeksa kvalitete braka. U istraživanju je sudjelovalo 256 žena koje su bile u heteroseksualnom romantičnom odnosu dulje od šest mjeseci. Provjereni su moderatorski učinci duljine trajanja veze te teorije sudbine i teorije rasta na odnos dimenzija privrženosti i zadovoljstva vezom. Interakcija izbjegavajuće privrženosti i vjerovanja u rast pokazala se statistički značajnim prediktorom zadovoljstva vezom. Preciznije, osobe visoko na dimenziji izbjegavanja mogle bi biti manje nezadovoljne vezom što snažnije vjeruju u rast. U svrhu potpunog razumijevanja pretpostavljenih odnosa ponuđene su smjernice za daljnja istraživanja ove teme. The aim of the present research was to examine the relationship between the anxious and avoidant dimensions of attachment to a romantic partner, developmental and fixed implicit theories about romantic relationships, and the satisfaction with the current romantic relationship. The constructs were assessed using The Experiences in Close Relationships – Relationship Structures Questionnaire, The Implicit Theories of Relationships Scale, and The Quality of Marriage Index. 256 women who were in a heterosexual romantic relationship for more at least six months participated in the research. The moderating effects of the length of the relationship, the destiny theory and the growth theory on the relationship between attachment dimensions and relationship satisfaction were verified. The interaction of avoidant attachment and belief in growth was found to be a statistically significant predictor of relationship satisfaction. More specifically, people high on the avoidance dimension might be less dissatisfied with the relationship the more strongly they believe in growth. Guidelines for further research on this topic are proposed in order to fully understand the assumed relationships.

Privrženost je jedan od temeljnih koncepata razvojne psihologije, a može se definirati kao emocionalna prisnost koja povezuje dvoje ljudi u vremenu i prostoru. U kontekstu dječje psihologije, privrženost je evolucijski mehanizam čija je svrha štititi dijete od vanjskih opasnost te mu pružiti sigurnu bazu iz koje dijete istražuje svijet. Prema Bowlbyju, privrženost djeteta se razvija od rođenja do druge godine života. Smatra se kako djeca razvijaju jedan od četiri stila privrženosti koji poglavito proizlaze iz iskustava s njihovim roditeljima: sigurna privrženost, izbjegavajuća privrženost, opiruća privrženost i neorganizirano-neorijentirana privrženost. Stil privrženosti koje dijete razvije u najranijoj dobi služi kao podloga stvaranju i održavanju bliskih odnosa u odrasloj dobi. Slično kao u djetinjstvu, odrasli u bliskim odnosima razvijaju jedan od četiri stila privrženosti, iako se stilovi privrženosti u odrasloj dobi nazivaju nešto drugačije: sigurni, izbjegavajući, anksiozni i dezorganizirani stil privrženosti. U novije vrijeme sve je popularnija tema stilova privrženosti i njihovih implikacija u svakodnevnom životu, kao i u psihologiji ličnosti. Unutar psihologije ličnosti, u posljednjih nekoliko desetljeća sve je više istraživanja na temu mračne tetrade, odnosno skupine tamnih osobina ličnosti koje su neadaptivne i socijalno neprihvatljive. U mračnu tetradu ubrajaju se makijavelizam, subklinički narcizam, subklinička psihopatija i svakodnevni sadizam. Danas se smatra kako su stilovi privrženosti i crte ličnosti mračne tetrade u međusobnom odnosu, pri čemu nesigurna privrženost u djetinjstvu može dovesti do razvoja tamnih crta ličnosti.

Brojna istraživanja potvrđuju važnost i doprinos kvalitete veze u svakodnevnom funkcioniranju pojedinca, dok se sve više istraživanja orijentira na utjecaj samootkrivanja i responzivnosti partnera na zadovoljstvo intimnim odnosom. Cilj ovog rada bio je ispitati odnose između varijabla samootkrivanja, percipirane responzivnosti partnera, dimenzija privrženosti i procjene kvalitete veze, kao i ispitati rodne razlike u ovim varijablama. Provedeno je online upitničko istraživanje na uzorku od 103 muškaraca i 206 žena u dobi od 18 do 35 godina, koji su u romantičnom odnosu. Sudionici su ispunjavali Revidiranu skalu samootkrivanja (Wheeless i Grotz, 1976), Modificirani Inventar iskustava u bliskim vezama (Kamenov i Jelić, 2003), Skalu percipirane responzivnosti partnera (Reis i Carmichael, 2006) te Indeks kvalitete braka (Norton, 1983). Rezultati ukazuju na to da su žene sklonije samootkrivanju od muškaraca, dok kod drugih varijabli nije zabilježena rodna razlika. Zabilježena je pozitivna povezanost mjera samootkrivanja, kvalitete veze i percipirane responzivnosti partnera kao i pozitivna povezanost među dimenzijama privrženosti. Obje dimenzije privrženosti (izbjegavajuća i anksiozna) bile su negativno povezane s varijablama samootkrivanja, percipirane responzivnosti partnera i kvalitete veze. Hijerarhijska regresijska analiza pokazuje kako varijable samootkrivanja, percipirane responzivnosti partnera i dimenzije privrženosti značajno doprinose objašnjenju 60% varijance kvalitete veze, pri čemu percipirana responzivnost partnera samostalno objašnjava čak 29% varijance kvalitete veze. Numerous studies confirm the importance and contribution of intimate relationship satisfaction in the daily functioning of an individual, while more and more studies focus on the influence of self-disclosure and responsiveness of the partner on intimate relationship satisfaction. The aim of this paper was to examine the relationships between the variables of self-disclosure, perceived responsiveness of the partner, dimensions of attachment, and perceived relationship quality, as well as gender differences in examined variables. An online questionnaire survey was conducted with a sample of 103 men and 206 women aged 18 to 35 that were in a romantic relationship. Participants completed the Revised Self-Disclosure Scale (Wheeless and Grotz, 1976), Modified Inventory of Experiences in Close Relationships (Kamenov and Jelić, 2003), Perceived Partner Responsiveness Scale (Reis and Carmichael, 2006), and Quality of Marriage Index (Norton, 1983). The results indicate that women are more inclined to self-disclosure than men, while no difference was noted in other variables. There was a positive correlation between measures of self-disclosure, relationship quality, and perceived partner responsiveness, as well as a positive correlation between attachment dimensions. A negative association of attachment dimensions (avoidant and anxious) with the variables of self-disclosure, perceived partner responsiveness, and relationship quality was also recorded. Hierarchical regression analysis shows that the variables of self-disclosure, perceived partner responsiveness, and the attachment dimensions significantly contribute to explaining 60% of the variance of intimate relationship satisfaction, with the perceived partner responsiveness independently explaining as much as 29% of the variance of intimate relationship satisfaction.

Psihologija motivacije je široko znanstveno područje koje proučava razloge ljudskog ponašanja. Motivacija je skup procesa koji ponašanju daju intenzitet i koji ga usmjeravaju prema određenom cilju. Različite teorije različito objašnjavaju ponašanje pa tako kognitivne stavljaju naglasak na iskustvo, sociokulturalne na okolinu, a humanističke na zadovoljenje različitih potreba. Fenomen koji obilježava ljudski život i koji motivira ljude na uspostavljanje romantičnih odnosa čime doprinosi dobrobiti, odnosi se na ljubav. Ljubav se odnosi na kognitivne, bihevioralne i emocionalne reakcije prema drugim ljudima koje mogu biti izražene na različite načine. Cilj ovog rada je definirati ljubav, odnosno predstaviti teorijsku podlogu ovog fenomena pri čemu se naglasak stavlja na dominantne teorije ljubavi, odnosno biološke i psihološko-sociološke modele ljubavi. Po pitanju dinamike motivacijskih procesa u podlozi ljubavi, utvrđeno je da privrženost sa skrbnikom određuje ponašanje u kasnijim vezama. Stoga je opisan odnos privrženosti u djetinjstvu zajedno s različitim tipovima privrženosti i njihovim utjecajem na ljubav kasnije u životu. Osim toga, u radu su prikazane razlike u doživljaju ljubavi prema spolu, dobi i između različitih kultura. U završnom dijelu rada opisani su razlozi i modeli prekida romantičnih veza. Osim toga, opisane su moguće posljedice prekida romantičnih veza koje mogu utjecati na mentalno i fizičko zdravlje pojedinca pri čemu je naglasak stavljen na nasilje prema bivšem partneru kao jednu od najopasnijih posljedica prekida romantičnog odnosa. Također, opisani su različiti oblici zlostavljanja, prevalencija i moguće posljedice takvog zlostavljanja. Na kraju su navedeni zaštitni faktori i mogući pozitivni ishodi prekida romantičnih odnosa.

U najranijoj dobi odnos privrženosti služi djetetu kako bi si osiguralo preživljavanje. U tom važnom odnosu ključna je responsivnost i osjetljivost skrbnika kako bi dijete razvilo adaptivan unutarnji radni model sebe i svoje okoline koji čine osnovu odnosa s drugima i razvoja slike o sebi. Ukoliko skrbnik udovoljava djetetovim potrebama na odgovarajući način dijete će razviti sigurnu privrženost, dok će u suprotnom razviti neki od obrazaca nesigurne privrženosti- izbjegavajući, anksiozni ili dezorganizirani. Različiti obrasci iskustava specifično utječu na razvoj mozga djeteta. U tom kontekstu događa se razvoj samoregulacije emocija koja u suštini podrazumijeva uspješno upravljanje i moduliranje emocionalnog iskustva kroz vrijeme i kroz situacije radi postizanja određenoga cilja. Brojna istraživanja pokazala su povezanost sigurnih i nesigurnih obrazaca privrženosti i ranih iskustava sa razvojem samoregulacije emocija, sposobnostima identifikacije emocionalnih stanja i komunikacije o emocijama kao i strategijama koje pojedinac koristi suočen s uznemirujućim i stresnim događanjima. Sigurna privrženost i adaptivan razvoj samoregulacije emocija povezuju se s otpornošću, pozitivnim ishodima i doživljajem osobne dobrobiti, dok se nesigurni obrasci privrženosti, poteškoće u razvoju samoregulacije emocija i različiti neadaptivni načini korištenja strategija reguliranja emocija povezani su s brojnim nepovoljnim ishodima u kasnijem djetinjstvu i odrasloj dobi poput različitih anksioznih poremećaja, depresije, ovisnosti, poremećaja prehrane, antisocijalnih ponašanja i drugih.

Tema ovoga preglednog rada je privrženost u djece rane i predškolske dobi, kako se različiti stilovi privrženosti razvijaju te njihov utjecaj na kasniji život pojedinca. Naglasak je na važnosti razvoja kvalitetne veze između djeteta i skrbnika jer to utječe na razne aspekte djetetova budućeg života. Cilj ovog rada je utvrditi koji su čimbenici koji utječu na razvoj privrženosti djeteta i skrbnika, kakav utjecaj na kvalitetu privrženosti ima dojenje u prvim mjesecima života, koju ulogu imaju ostali članovi obitelji u pogledu privrženosti te kako se očituje privrženost u fazi prilagodbe na jaslice. Dosadašnja istraživanja pokazala su da razvoj sigurne privrženosti djeteta i kvalitetnog odnosa između djeteta i roditelja pozitivno utječe na socijalno i emocionalno funkcioniranje te cjelokupni život djeteta The theme of this review is the attachment of children to early and preschool ages, how the different styles of attachment develop and their influence on the later life of the individual. The emphasis is on the importance of developing a good relationship between a child and a custodian, as this affects the various aspects of the child's future life. The objective of this work is to identify factors that affect the development of the attachment of the child and carers, what impact on the quality of affection has breastfeeding in the first months of life, the role of other members in the family with regard to attachment and how the attachment of the child is expressed in the adaptation phase to the crèches. Recent studies have shown that the development of a safe attachment of the child and a quality relationship between the child and a parent has a positive impact on the social and emotional functioning of the child as well as the entire life of the child.

Cilj ovog rada je iznijeti kratak pregled utjecaja socijalne isključenosti kao rizičnog čimbenika na razvoj teškoća u razvoju, ponajviše na razvoj poremećaja u ponašanju. Također, rad nudi definicije i obilježja socijalne isključenosti s posebnim naglaskom na utjecaj iste na život djece i mladih. Osim toga, definiran je i razvoj oblika privrženosti te razvoj poremećaja u ponašanju. Komentira se i utjecaj privrženosti na razvoj djeteta i na druge aspekte njegovog života. Također, istaknuti su pojedini poremećaji u ponašanju koji se pojavljuju sve češće u školskom razdoblju i razdoblju adolescencije. Upravo iz tog razloga, nabrojani su i predstavljeni brojni rizični čimbenici za nastanak tih poremećaja kod djece i mladih. Poseban naglasak stavljen je na utjecaj socijalne isključenosti kao rizičnog faktora i na utjecaj prijateljstva s vršnjacima kao zaštitnog faktora za nastanak takvih oblika ponašanja. U radu se problematizira i moguća prevencija socijalne isključenosti kroz odgojno-obrazovni sustav. Navedeni utjecaji predstavljeni su kroz rezultate različitih istraživanja., The aim of this paper is to give a brief overview of the impact of social exclusion as a risk factor on the development of developmental disabilities, especially on the development of behavioural disorders. Also, the paper offers definitions and characteristics of social exclusion with special emphasis on its impact on the lives of children and adolescents. In addition, the development of forms of attachment and the development of behavioural disorders are defined. The impact of attachment on a child's development and other aspects of his life is also commented on. Also, certain behavioural disorders that appear more and more often during the school period and adolescence are highlighted. For this reason, several risk factors for the development of these disorders in children and young people have been listed and presented. Special emphasis was placed on the influence of social exclusion as a risk factor and on the influence of friendship with peers as a protective factor for the emergence of such forms of behaviour. The paper also discusses the possible prevention of social exclusion through the educational system. These impacts are presented through the results of various studies.

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi mogućnost predikcije socijalne anksioznosti adolescenata na temelju roda i dobi sudionika, dimenzija privrženosti (nesigurnost kod povezivanja, nelagoda, veze kao sekundarne, povjerenje i preokupiranost vezama) i dimenzija roditeljskog ponašanja (podrška, restriktivna kontrola i popustljivost). Također, provjerena je i rodna razlika u izraženosti socijalne anksioznosti. Istraživanje je provedeno s 414 učenika i učenica srednjoškolskih institucija (70.5% učenica) raspona dobi od 14 do 19 godina (M = 16.35; SD = 1.074). Primijenjeni su Upitnik roditeljskog ponašanja (Keresteš i sur., 2008), hrvatska verzija Skale socijalne anksioznosti za adolescente (La Greca i Lopez, 1998) i hrvatska verzija Upitnika stila privrženosti (Feeney i sur., 1994). Rezultati su pokazali kako su adolescentice značajno socijalno anksioznije od adolescenata no značajan utjecaj dobi nije utvrđen. Adolescenti oba roda su majke procjenjivali višima na dimenziji podrške i restriktivne kontrole nego očeve. Dimenzije privrženosti i roditeljskog ponašanja (nesigurnost kod povezivanja, veze kao sekundarne, povjerenje, preokupiranost vezama, majčina podrška, majčina restriktivna kontrola i očeva kontrola) su se pokazale značajnima u objašnjenju varijance socijalne anksioznosti. Najznačajnijim pozitivnim prediktorom pokazala se nesigurnost kod povezivanja, a povjerenje najznačajnijim negativnim prediktorom. The aim of this study was to determine the possibility of predicting adolescent social anxiety based on the gender and age of participants, dimensions of attachment (insecurity in binding, discomfort, relationships as secondary, trust and preoccupation with relationships) and dimensions of parental behavior (support, restrictive control and indulgence). Also, the gender difference in the severity of social anxiety was tested. The research was conducted with 414 male and female students of secondary schools ( 70.5% of female students) aged from 14 to 19 years (M = 16.35; SD = 1.074). The Parental Behavior Questionnaire (Keresteš et al., 2008), the croatian version of Social Anxiety Scale for Adolescents (La Greca and Lopez, 1998) and the croatian version of Attachment Style Questionnaire (Feeney et al., 1994),were used. The results showed that adolescent girls are significantly more socially anxious than adolescent boys, but significant age effect was not found. Adolescents of both gender rated mothers higher on dimension of support and restricitive control than fathers. Dimensions of attachment and dimensions of parental behavior (insecurity in binding, relationships as secondary, trust, preoccupation with relationships, mother support, mother restrictive control and father restrictive control) are significant predictors of social anxiety. Uncertainty in binding is its strongest positive predictor, while trust is the strongest negative predictor.

U ovom radu opisan je i definiran pedagoški odnos te su utvrđeni svi potrebni kriteriji za nastajanje pedagoškog odnosa. Drugim riječima, proučavat ćemo što je sve potrebno da bi pedagoški odnos bio uspješan. S time na umu, pedagoški odnos smo usporedili sa psihoanalitičkim fenomenom epistemološkog povjerenja. Epistemološko povjerenje je opća sposobnost ljudi da uče od i iz svoje okoline. Dakle, pokušat ćemo uvidjeti može li se epistemološko povjerenje koristiti kao alat za ostvarivanje pedagoškog odnosa, a samim time može li se koristiti kao čimbenik za ostvarivanje uspješnog pedagoškog odnosa? In this thesis we have described and defined what a pedagogical relationship is and what are the criteria to form a pedagogical relationship. In other words, we will study what is necessary for a pedagogical relationship to be successful. With that in mind, we have compared the pedagogical realtionship with a psychoanalytical phenomenon called ''epistemic trust''. Epistemic trust is a universal human ability to learn from our environment. Therefore, we will try to distinguish if epistemic trust can be used as a tool for the realization of the pedagogical relationship, and also, if it can be used as a factor for realizing a successfull pedagogical relationship?

S obzirom na to da, postoje različite percepcije o tome koje značajke osoba treba posjedovati u određenoj socijalnoj ulozi kao što je recimo uloga partnera/ice, parovi se upuštaju u ljubavne veze sa širokim spektrom vjerovanja vezanim za romantične odnose. Vjerovanja o ljubavnim vezama odraz su kulturalne norme prototipa onog što se označava kao idealna veza, ali smatra se ipak da su iskustva i znanja koja se steknu u primarnoj obitelji osnovni izvor tih vjerovanja. Stoga, cilj ovog istraživanja bio je ispitati vjerovanja o ljubavnim vezama u kontekstu dimenzija privrženosti prema majci i ocu. U istraživanju je sudjelovalo 280 sudionika pri čemu je 43 % bilo muškog, a 57 % ženskog spola dobnog raspona od 18 do 33 godine. Kao mjera za ispitivanje vjerovanja o ljubavnim vezama korištene su dvije subskale Neslaganje je destruktivno i Očekuje se čitanje misli Inventara vjerovanja o vezama (Eidelson i Epstein, 1982; Jakšić, 2018), a u svrhu ispitivanja privrženosti majci i ocu primijenjen je Upitnik strukture veza (Fraley i sur., 2011; Soldo, 2016). Nije utvrđeno da se muškarci i žene u prosjeku značajno razlikuju u vjerovanju da je neslaganje destruktivno i da se očekuje čitanje misli, te u vjerovanju da se očekuje čitanje misli s obzirom na status veze. Međutim, utvrđeno je da sudionici koji nisu u vezi u prosjeku više prihvaćaju vjerovanje da je neslaganje destruktivno u odnosu na one koji su u vezi. Nije utvrđen interakcijski efekt spola i statusa veze na iracionalna vjerovanja o ljubavnim vezama. Nadalje sudionici se ne razlikuju značajno na dimenzijama privrženosti za majku i za oca s obzirom na status veze te na dimenziji anksioznosti u odnosu s majkom s obzirom na spol, dok je za ostale dimenzije razlika utvrđena. U prosjeku muškarci postižu viši rezultat na dimenziji izbjegavanja za majku te na obje dimenzije kad je riječ o ocu, u odnosu na žene. Također, utvrđeno je da sudionici koji više prihvaćaju vjerovanje da se očekuje čitanje misli postižu niže rezultate na dimenziji izbjegavanja za majku i obratno, a sudionici s većim rangom na subskali Neslaganje je destruktivno imaju i veći rang na dimenziji anksioznosti za oca i obratno. Ostali korelacijski koeficijenti nisu se pokazali značajnim. Considering there are different perceptions of what characteristics a person should possess in a particular social role, such as the role of a partner, couples engage in love relationships with a wide range of beliefs related to romantic relationships. Beliefs about love relationships are a reflection of the cultural norms of the prototype of presumably ideal relationships, but it is still considered that the experiences and knowledge gained in the primary family are the basic source of these beliefs. Therefore, the aim of this study was to examine beliefs about love relationships in the context of the dimensions of attachment to mother and father. The study involved 280 participants, of whom 42.8% were male and 57.2% female aged 18 to 33 years. As a measure of beliefs about love relationships two subscales were used, Disagreement is Destructive and Mindreading is expected of Relationship Belief Inventory (Eidelson i Epstein, 1982; Jakšić, 2018) and for the purpose of examining attachment to mother and father Relationship Structures Questionnaire was applied (Fraley i sur., 2011; Soldo, 2016). On average participants were not found to significantly differ in believing that disagreement was destructive and that mind reading was expected with respect to gender, and in belief that mind reading was expected with respect to relationship. However, it was found that participants who are not in a relationship, on average, accept the belief that disagreement is destructive more, than those who are in a relationship. The analysis of the results did not reveal a statistically significant interaction effect of gender and relationship status on irrational beliefs about love relationships. Furthermore, participants did not differ significantly on the dimensions of attachment for mother and father with respect to relationship status, and on the dimension of anxiety in relation to mother regarding gender, while for other dimensions differences were found. On average, men score higher on the avoidance dimension for the mother, and on both dimensions when it comes to the father, compared to women. Also, participants who accept more the belief that mind reading is expected achieve lower scores on the avoidance dimension for the mother and vice versa, and participants with a higher ranking on the subscale Disagreement is Destructive have a higher rank on the anxiety dimension for the father and vice versa. Other correlation coefficients were not found statistically significant.

Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je istražiti učinke pandemije COVID-19 na studentskoj populaciji kroz dimenzije depresivnosti, anksioznosti i stresa, procijeniti njihove stilove privrženosti, a zatim ih usporediti između skupina studenata medicinskih i nemedicinskih usmjerenja. Materijali i metode: Istraživanje je provedeno „online“ putem na uzorku od 1348 studenata (1084 žena i 257 muškaraca) u dobi od 18 do 42 godine. Korišteni su Upitnik depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS) i Upitnik stila privrženosti (ASQ) koji su prikupljeni metodom snježne grude. Rezultati: Istraživanje je da je ukupan rezultat na DASS upitniku značajno veći od normativnih vrijednosti, kao i da su na ukupnom rezultatu na DASS upitniku i podljestvicama depresivnosti i anksioznosti nemedicinari imali značajno veći rezultat od medicinara (p, Aim: The aim of this study was to investigate the effects of the COVID-19 pandemic on the student population through the dimensions of depression, anxiety, and stress, assess their attachment styles, and then compare them between groups of medical and nonmedical students. Materials and methods: The research was conducted "online" on a sample of 1348 students (1084 women and 257 men) aged 18 to 42 years. The Depression, Anxiety and Stress Questionnaire (DASS) and the Attachment Style Questionnaire (ASQ) were used and collected by the snowball method. Results: The study showed that the total score on the DASS questionnaire was significantly higher than the normative values, and that on the overall score on the DASS questionnaire and the scales of depression and anxiety, non-medical students had a significantly higher score than medical students (p

Partneri u vezi na daljinu suočeni su s brojnim izazovima kao što su smanjeni fizički kontakt i intimnost te čestina i kvaliteta susreta uživo. Na uspjeh veze na daljinu mogu utjecati, između ostaloga, samootkrivanje i privrženost partnera. Samootkrivanje se smatra vrlo važnim aspektom odnosa s drugima. Istraživanja samootkrivanja u bliskim odnosima ističu i ulogu privrženosti pri čemu je siguran stil privrženosti povezan s višom razinom samootkrivanja. Sukladno tome, viši rezultat na dimenziji izbjegavanja povezan je s nižom razinom samootkrivanja, dok je odnos dimenzije anksioznosti i samootkrivanja manje jasan. S obzirom na nedostatak istraživanja o ovoj temi, cilj istraživanja bio je utvrditi odnos dimenzija privrženosti i samootkrivanja kod partnera u vezi na daljinu uzimajući u obzir rod. U istraživanju je sudjelovalo 258 sudionika (151 žena i 107 muškaraca) dobnoga raspona od 18 do 34 godine, uz prosječnu dob od 22 godine. Kao mjera zadovoljstva vezom korištena je Skala zadovoljstva brakom (Ćubela Adorić i Jurević, 2006) prilagođena za izvanbračne veze, kao mjera dimenzija privrženosti korištena je Modificirana verzija Brennanova Inventara iskustava u bliskim vezama (Kamenov i Jelić, 2003) i kao mjera samootkrivanja korištena je Revidirana skala samootkrivanja (Wheeless i Grotz, 1976; adaptirana hrvatska verzija, Findrik, 2012). Rezultati su pokazali da ne postoji značajna razlika u razini samootkrivanja kao ni u izraženosti izbjegavanja između muškaraca i žena u vezi na daljinu. Muškarci i žene u vezi na daljinu podjednako se samootkrivaju svojim partnerima i njihovi se rezultati na dimenziji izbjegavanja ne razlikuju. Međutim, utvrđeno je da žene u vezi na daljinu ostvaruju viši rezultat na dimenziji anksioznosti u odnosu na muškarce u vezi na daljinu. Također, utvrđena je statistički značajna negativna povezanost samootkrivanja i dimenzija anksioznosti i izbjegavanja. Što se partneri u vezi na daljinu više samootkrivaju, to ostvaruju niži rezultat na dimenzijama anksioznosti i izbjegavanja. Long-distance relationship partners face a number of challenges such as reduced physical contact and intimacy as well as frequency and quality of in-person meetings. The success of a long-distance relationship can be affected, among other things, by the partner’s self-disclosure and attachment. Self-disclosure is considered a very important aspect of relationships with others. Research on self-disclosure in close relationships also emphasize the role of attachment where a secure attachment style is associated with a higher level of self-disclosure. According to that, higher result on avoidance dimension is associated with a lower level of self-disclosure, while the relationship of anxiety dimension and self-disclosure is less clear. Considering the lack of research on this topic, this study aimed to determine the relationship between the dimensions of attachment and self-disclosure in long-distance relationship partners, with respect to their gender. The study involved 258 participants (151 women and 107 men) aged 18 to 34, with an average age of 22. The Marital satisfaction scale (Ćubela Adorić and Jurević, 2006) adapted to extramarital relationships was used as a measure of relationship satisfaction, The Modified version of Brennan's Inventory of Close Relationships was used as a measure of attachment dimensions (Kamenov and Jelić, 2003), and The Revised Self-Disclosure Scale (Wheeless and Grotz, 1976; adapted Croatian version, Findrik, 2012) was used as a measure of self-disclosure. The results have shown there is no significant difference in the level of self-disclosure or the expression of the avoidance between men and women in long-distance relationship. Men and women in long-distance relationship are equally self-disclosing to their partners, and their results in the avoidance dimension do not differ. However, it has been found that women in long-distance relationship score higher on the anxiety dimension compared to men in long-distance relationship. Also, a statistically significant negative association of self-disclosure and dimensions of anxiety and avoidance was obtained. The more long-distance relationship partners self-disclose themselves, the lower score on anxiety and avoidance dimensions they achieve.

Cilj istraživanja bio je ispitati odnos dimenzija privrženosti (izbjegavajuća i anksiozna), dimenzija ljubomore (kognitivna, ponašajna i emocionalna), interpersonalnog nadzora na društvenim mrežama i zadovoljstva romantičnim odnosom. Također se željela ispitati mogućnost predviđanja zadovoljstva vezom na temelju dimenzija privrženosti, dimenzija ljubomore te interpersonalnog nadzora. U istraživanju je sudjelovalo ukupno N = 387 sudionika (158 žena i 229 muškaraca) u dobi od 18 do 30 godina koji su trenutno u romantičnom odnosu. Sudionici su ispunjavali Sociodemografski upitnik konstruiran za potrebe ovoga istraživanja, Inventar iskustava u bliskim vezama – skraćena verzija (Fraley, Waller i Brennan, 2000; Kamenov i Jelić, 2003), Skalu interpersonalnog elektronskog nadzora (Tokunaga, 2011), Multidimenzionalnu skalu ljubomore – kratka forma (Elphinston, Feeney i Noller, 2011) te Upitnik procjene zadovoljstva vezom (Hendrick, 1988). Rezultati korelacijske analize pokazali su da postoji značajna povezanost između zadovoljstva vezom i obje dimenzije nesigurne privrženosti te kognitivne i ponašajne ljubomore. Emocionalna ljubomora i zadovoljstvo odnosom su u pozitivnoj korelaciji. Utvrđena je pozitivna korelacija između interpersonalnog nadzora i svih dimenzija ljubomore te negativna između nadzora i zadovoljstva odnosom. Provedena hijerarhijska regresijska analiza pokazala je da su dimenzija izbjegavajuće privrženosti te kognitivna i ponašajna dimenzija ljubomore značajni negativni prediktori zadovoljstva odnosom. Konačno, opisani su dobiveni nalazi, ograničenja istraživanja te prijedlozi za buduća istraživanja. The aim of this study was to examine relations between attachment dimensions (avoidance and anxiety), jealousy dimensions (cognitive, emotional and behavioural), interpersonal surveillance and relationship satisfaction. We also wanted to investigate the possibility of predicting relationship satisfaction based on attachment dimensions, jealousy dimensions and interpersonal surveillance. A total of N = 387 participants (158 female, 229 male) between ages of 19 to 30 who are in a romantic relationship completed Sociodemographic questionnaire that was designed for the purpose of this research, Experiences in Close Relationships Scale – Revised (Fraley, Waller and Brennan, 2000; Kamenov and Jelić, 2003), Interpersonal Electronic Surveillance Scale (Tokunaga, 2011), The Short Form of the Multidimensional Jealousy Scale (Elphinston, Feeney and Noller, 2011) and Relationship Assessment Scale (Hendrick, 1988). Correlation analysis was conducted to establish relationship between relationship satisfaction and both (avoidance and anxiety) attachment dimensions, jealousy dimensions and interpersonal surveillance. The results showed that relationship satisfaction was negatively related to insecure attachment, cognitive and behavioural jealousy and interpersonal surveillance. The emotional jealousy was positively related to relationship satisfaction. Also, all three jealousy dimensions were positively correlated to interpersonal dimension. Furthermore, regression analysis has shown that avoidance attachment dimension, cognitive and behavioural jealousy negatively predicted relationship satisfaction. Finally, findings of this research are further explained, as well as limitations and recommendations for future studies.

Istraživanje je provedeno kako bi se utvrdili prediktori bračne ljubavi. Kao polazište poslužila je Sternbergova triangularna teorija ljubavi (1986). Postavljen je teoretski model koji se sastoji od četiri skupine varijabli-prediktora razine 1 i jedne skupine varijabli razine 2. Zavisne varijable u modelu jesu tri dimenzije ljubavi: strast, intimnost i privrženost. Istraživanje je provedeno među 884 bračna para iz raznih dijelova Hrvatske. Rezultati pokazuju da su žene u braku manje strastvene, a strast partnera veća je na početku braka bez djece i kad je veća međusobna fizička privlačnost partnera. Žene u braku govore o manjem doživljaju intimnosti, a bračna intimnost je veća kad je prisutna veća potpora partnera. Za razliku od strasti, doživljaj intimnosti ne razlikuje se u bračnim etapama. Žene iskazuju manju privrženost, a privrženost partnera u braku veća je kad je veća emocionalna stabilnost obaju partnera, veća međusobna fizička privlačnost partnera i kad je prisutna potpora partnera. Na kraju rada naglašava se ograničenost donošenja čvršćih zaključaka samo na temelju provedenog istraživanja., This study was conducted to determine the predictors of marital love. Sternberg's Triangular Theory of Love (1986) is used as a starting point. Accordingly, a theoretical model that consists of four groups of level 1 predictor variables and a group of level 2 variables is used. The dependent variables in the model include the three dimensions of love: Passion, Intimacy, and Commitment. The research was conducted among 884 married couples from different parts of Croatia. The results show that married women are less passionate and that marriage partners' passion in marriage is greater at the beginning of the marriage without children and when there is a mutual physical attraction between partners. Married women report less intimacy while greater marital intimacy was present in marriages where there is greater partner support. Unlike passion, the experience of intimacy does not vary at different marital stages. Women show less commitment and partners' commitment to marriage is greater when there is greater emotional stability of both partners, greater mutual physical attraction, and partner support. At the end of the paper, limitations on making firmer conclusions based only on the present study are emphasized.

Dojenačko razdoblje i razdoblje ranog djetinjstva kritična su razvojna razdoblja za razvoj neuroloških osnova različitih aspekata funkcioniranja (psiholoških, afektivnih i relacijskih). Integracija nalaza o zlostavljanju i zanemarivanju u djetinjstvu, privrženosti i razvoju mozga pridonijeli su boljem razumijevanju njihove interakcije, te važnosti razumijevanja interakcije između značajnijih ranih odnosa i njihovog utjecaja na razvoj mozga. Ovaj rad daje pregled dosadašnjih spoznaja iz ovoga područja i implikacije za buduća istraživanja.

Attachment models guide our perceptions of and reactions to social experiences including how we act towards our partners and how we perceive them (Mikulincer & Shaver, 2005). Perceiving the partner as appreciative and responsive positively affects relationship quality. Recent findings suggest perceiving the partner as humble, other-oriented and less self-focused might prove beneficial to overall relationship functioning, as well (Davis et al., 2011). The present study aimed to investigate the mediating role of perceived partner humility on the association between attachment dimensions and relationship quality using an online questionnaire with 641 Croatian dating couples (age range 20 – 39 ; average relationship duration 3 years) who filled out the following measures: Experience in Close Relationships (Kamenov & Jelić, 2003) to assess attachment dimensions, Perceived Partner Humility Scale (Mehulić et al., 2020) and the Quality of Marriage Index (Norton, 1983). Dyadic analyses were conducted within the APIMeM framework (Kashy & Kenny, 2000). Results showed that perceived partner humility played a mediating role in both the actor and the partner effects of attachment anxiety and relationship quality with the model explaining 27% of criteria variance for men and 31% for women. The results also indicated that perceived partner humility was only partly relevant to the association between attachment avoidance and relationship quality. Participants’ anxiety was associated with perceiving their partners as less humble (βmen = -.19, p < .01 ; βwomen = -.29, p < .01) and at the same time being perceived as less humble by their partners (βmen = -.10, p < .01 ; βwomen = -.17, p < .01) whereas participants’ avoidance was associated only with viewing their partner as less humble (βmen = -.23, p < .01 ; βwomen = -.16, p < .01). These results emphasize the importance of humility for relationship quality and provide insight into the association between attachment dimensions and perceived partner humility.

Trijarhijski model psihopatije novija je konceptualizacija psihopatije, prema kojoj se radi o složenom konstruktu koji uključuje smjelost, bešćutnost i dezinhibiciju. Posebno važnom za samu psihopatiju se čini privrženost. Kvalitetni odnosi pojedinca s drugima i razvijanje sigurnog stila privrženosti imaju važnu ulogu u objašnjenju psihopatije. Tako se smatra da nemogućnost stvaranja sigurne privrženosti u obitelji doprinosi razvoju psihopatskih tendencija. Stoga je cilj istraživanja bio ispitati relaciju privrženosti u obitelji i psihopatije kod opće populacije, ali i ispitati ulogu nekih sociodemografskih čimbenika. U istraživanju je sudjelovalo 536 sudionika, od toga 219 muškaraca i 317 žena, u rasponu dobi od 18 do 71 godinu, prosječne dobi od 33 godine. Istraživanje je provedeno online, a mjerni instrumenti koji su korišteni bili su Upitnik općih informacija, Skraćena verzija Brennanovog Inventara iskustva u bliskim vezama, Trijarhijska mjera psihopatije i Kratki upitnik mentalnog zdravlja. Rezultati su pokazali da spol, dob, socioekonomski status, status veze i obrazovanje imaju značajne obrasce povezanosti s komponentama psihopatije. Također je utvrđeno da muškarci imaju izraženije osobine psihopatije, smjelosti, bešćutnosti i dezinhibicije u odnosu na žene. Provjerom odnosa privrženosti i psihopatije ustanovljeno je da je viša razina anksiozne privrženosti povezana s višom razinom dezinhibicije, ali nižom razinom smjelosti. Viša izbjegavajuća privrženost bila je povezana s višim razinama bešćutnosti, dezinhibicije i generalno psihopatije. Nadalje, spol, dob, anksiozna i izbjegavajuća privrženost ostvarile su značajan samostalan doprinos u objašnjenju varijance dezinhibicije. Muškarci, mlađe osobe, osobe s izraženijom anksioznom i izbjegavajućom privrženosti sklonije su dezinhibiciji. Ovaj set prediktora objasnio je ukupno 9.7% varijance dezinhibicije. The Triarchic Model of Psychopathy is a relatively new conceptualization of psychopathy. According to this model, psychopathy is a complex construct that includes three dimension: boldness, meanness and disinhibition. Attachment seems to be really important for psychopathy. The quality of relationships with others and secure attachment play an important role in explaining psychopathy. Thus, it is believed that the impossibility of creating a secure attachment in the family contributes to the development of psychopathic tendencies. Therefore, the aim of the study was to examine the relationship between psychopathy and attachment in the family in the general population, but also to examine the role of some sociodemographic factors. The study involved 536 participants, of whom 219 were men and 317 women, ranging in age from 18 to 71 years (M = 33.12). This study was conducted online, using following instruments: General information questionnaire, The Experiences in Close Relationships scaleShort Version, The Triarchic Psychopathy Measure and Mental Health Inventory- 5. Results showed that gender, age, socioeconomic status, relationship status and education have significant patterns of correlations with the components of psychopathy. It was also found that men have higher levels od psychopathy, boldness, meanness and disinhibition than women. Analysis of the relationship between attachment and psychopathy showed that a higher level of anxious attachment is associated with a higher level of disinhibition, but a lower level of boldness. A higher level of avoidant attachment is associated with a higher level of meanness, disinhibition and general psychopathy. Further, results indicate that gender, age, anxious, and avoidant attachment significantly contribute to explaining the variance of disinhibition. Men, younger people, people with higher levels of both anxious and avoidant attachment will more likely have higher level od disinhibition. This set of predictors explained 9.7% variance of disinhibition.

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi povezanost između razvoja sigurne privrženosti u ranom djetinjstvu i emocionalne kompetencije kod starijih adolescenata. U istraživanju su sudjelovala 122 ispitanika od čega 90 žena (74.38%), 31 muškarac (25.62%), a jedan sudionik nije naveo podatak o spolu. Prosječna dob ispitanika iznosila je 25.05 godina u rasponu od 18 do 41 godine. U istraživanju su primijenjeni slijedeći upitnici: Indeks osobne dobrobiti, Upitnik emocionalne kompetentnosti i Inventar iskustava u bliskim vezama. Rezultati su pokazali da od 122 ispitanika, njih 113 odnosno 91% spada u skupinu sigurno privrženih, dok N=11, odnosno 9% pripada skupini nesigurno privrženih, što je povezano i s višim rezultatima na skali osobne dobrobiti sudionika. U istraživanju je dokazana značajna povezanost između sigurne privrženosti i emocionalne kompetentnosti, pa je moguće zaključiti kako je sigurna privrženost važna za razvoj emocionalnih kompetencija tijekom djetinjstva i adolescencije., The aim of this study was to determine the correlation between the development of the secure attachment in early childhood and its role in the development of emotional competence in older adolescents. The study involved 122 participants, of which are 90 women (74.38%), and 31 men (25.62%), one participant did not gave the information on gender. The average age of the participants was 25.05 years ranging from 18 to 41 years. The following questionnaires were used in the research: Personal Welfare Index, Emotional Competence Questionnaire and Inventory of Experiences in Close Relationships. The results showed that out of 122 participants, 113 and 91% of them belong to the group of securely attached, while N = 11, 9% belong to the group of insecurely attached, which automatically resulted in a higher score on the scale of personal well-being of participants. Research has shown that there is a significant association between the development of attachment and emotional competence, in other words individuals who developed a safe form of attachment in the early childhood, in adolescence will have a higher level of emotional competence.

Budući da je stopa razvoda braka u Republici Hrvatskoj u konstantnom porastu, sve veći broj djece odrasta u necjelovitim obiteljima. U skladu s tim, raste interes za utvrđivanje posljedica koje razvod ostavlja, a od posebne je važnosti ispitati odnose između reakcija na razvod roditelja i kvalitete funkcioniranja u bliskim odnosima u odrasloj dobi. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između kvalitete privrženosti roditeljima i ljubavnom partneru te straha od intimnosti u ljubavnim vezama kod odraslih osoba čiji su roditelji razvedeni. U tu svrhu provedeno je online korelacijsko istraživanje na prigodnom uzorku od 344 sudionika u dobi od 18 do 54 godine. Prosječna dob koju su sudionici imali za vrijeme razvoda roditelja iznosila je 11 godina, a na pitanja o vlastitim reakcijama na razvod roditelja odgovarali su retrospektivno. Sudionici su popunili Upitnik iskustva razvoda roditelja, Upitnik percipirane socijalne podrške tijekom razvoda, Upitnik komponenata straha od intimnosti te Skraćenu verziju Brennanovog Inventara iskustava u bliskim vezama. Osim latentne strukture navedenih mjernih instrumenata, analizirane su i spolne razlike na korištenim varijablama, njihove međusobne korelacije te prediktivni doprinos različitih vlastitih reakcija na iskustvo razvoda roditelja, privrženosti partneru i roditeljima objašnjenju varijance straha od intimnosti. Spolne razlike u strahu od intimnosti u ljubavnoj vezi nisu utvrđene, ali je utvrđeno da muškarci referiraju o, u prosjeku, manje negativnih emocionalnih posljedica razvoda braka roditelja te iskazuju veću percipiranu socijalnu podršku tijekom razvoda. Rezultati su pokazali da je kod sudionika, kao i kod sudionica u ovom istraživanju, strah od intimnosti u ljubavnoj vezi pozitivno povezan s većom izraženošću negativnih reakcija na razvod braka te s dimenzijama izbjegavanje i anksioznost u odnosu s partnerom, ocem i majkom. Nadalje, u oba poduzorka percipirana socijalna podrška tijekom razvoda negativno je povezana s većom izraženošću negativnih reakcija na razvod, strahom od intimnosti u ljubavnoj vezi te s dimenzijama izbjegavanje i anksioznost u odnosu s partnerom, ocem i majkom. U poduzorku muškaraca utvrđen je značajan pozitivan doprinos izbjegavanja u odnosu s partnerom i ocem objašnjenju varijance straha od intimnosti u ljubavnim vezama. Kod žena je utvrđen značajan pozitivan doprinos izbjegavanja i anksioznosti u odnosu s partnerom te izbjegavanja u odnosu s majkom objašnjenju varijance straha od intimnosti. As the rate of divorce in the Republic of Croatia is constantly increasing, there is an increasing number of children growing up in incomplete families. In accordance with that, there is a growing interest in determining the consequences that divorce has in functioning and psychological well-being of children, and it is of particular importance to identify the relationships between reactions to parental divorce and the quality of functioning in close relationships in adulthood. Accordingly, the aim of this research was to examine the relationship between quality of parental and romantic attachment and the fear of intimacy in romantic relationship of adults whose parents are divorced. For this purpose, an online correlation survey was conducted on a convenience sample of 344 participants in the age 18-54. The average age of participants at the time of parental divorce was 11 years and on the questions about their own reactions on parental divorce they answered retrospectively. Participants completed the Experience of Parental Divorce Scale, Perceived Social Support Scale, Fear of Intimacy Components Questionnaire and Modified Version of Brennan’s Experiences in Close Relationships Inventory. Apart from the latent structure of the instruments, gender differences were analysed on the used variables, their intercorrelations and predictive contribution of different own negative reactions to the parental divorce and the attachment to partner and parents in explaining the variance of the fear of intimacy. Gender differences in the fear of intimacy in romantic relationship were not found, but it is observed that male participants refer about, in average, less negative emotional consequences of the divorce and show greater perceived social support during the divorce. Results also revealed, that in male participants, as well as in female participants in this study, fear of intimacy in romantic relationship is positively correlated with negative reactions to divorce and the dimensions of avoidance and anxiety in relationships with partner, father and mother. Moreover, on both subgroups, perceived social support during the divorce is negatively correlated with negative reactions to divorce, fear of intimacy in romantic relationship and dimensions of avoidance and anxiety in relationships with partner, father and mother. On the subgroup of men, there was significant positive contribution of avoidance in relationships with partner and father in explaining the variance of the fear of intimacy in romantic relationships. On the subgroup of women, significant positive contribution of avoidance and anxiety in relationship with partner and avoidance in relationship with mother in explaining of the fear of intimacy variance was observed.

Samostišavanje u vezi je tendencija da se inhibira vlastito mišljenje kako bi se održala stabilnost veze. Osobe se osjećaju prisiljeno prezentirati neprirodnu verziju sebe kako bi održale intimnost s partnerom, što na kraju dovodi do nemogućnosti ostvarivanja iskrenog odnosa. Samostišavanje se povezuje s manjim zadovoljstvom vezom, smanjenom intimnošću, izbjegavajućom privrženošću te više psihičkog i fizičkog zlostavljanja u vezi. Prema našim saznanjima, do sada još nije ispitan prediktivni doprinos spola, kvalitete veze i privrženosti u objašnjavanju samostišavanja u vezi što je i cilj ovog rada. U online upitniku sudjelovalo je 255 sudionika (208 žena) od 18 do 27 godina koji su trenutno u heteroseksualnoj vezi. Više od polovice sudionika (62, 4%) je bilo u romantičnoj vezi duljoj od godine dana. Sudionici su ispunili Skalu procjene kvalitete veze, Skalu samostišavanja, Skalu privrženosti kao stanja te upitnik sociodemografskih podataka. Hijerarhijskom regresijskom analizom utvrđeno je da su značajni prediktori većeg samostišavanja u vezi bili muški spol, percipirana lošija kvaliteta veze te anksiozna i izbjegavajuća privrženost, dok je sigurna privrženost bila negativan prediktor. Navedenim prediktorima objašnjeno je 32% varijance samostišavanja u vezi. Ovim radom se identificiraju prediktori samostišavanja u vezi u mlađoj odrasloj dobi koji bi mogli poslužiti za stvaranje preventivnih intervencija namijenjenih sprječavanju maladaptivnih obrazaca u romantičnim vezama.

Prilagodba na studij je složen proces prilagođavanja studenata na novu životnu situaciju, koji se očituje kroz njihova svakodnevna iskustva i ponašanja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost samopoštovanja, privrženosti majci, ocu i vršnjacima te socijalne podrške od strane obitelji i prijatelja s prilagodbom na studij. U jednokratnom korelacijskom istraživanju sudjelovalo je 237 studenata sveučilišnih studija (190 studentica) u Republici Hrvatskoj u dobi od 19 do 32 godine. Studenti su ispunjavali Upitnik prilagodbe na studij (Crombag, 1968 ; prema van Rooijen, 1986), Rosenbergovu skalu samopoštovanja (Rosenberg 1965), Inventar privrženosti za roditelja i vršnjake (Armsden i Greenberg, 1987), Skalu socijalne podrške (Macdonald, 1988) te upitnik sociodemografskih podataka konstruiran za potrebe ovog istraživanja. Rezultati su pokazali da studenti u ovom uzorku u prosjeku izvještavaju o dobroj prilagodbi na studij. Kao značajne odrednice prilagodbe na studij pokazali su se samopoštovanje i socijalna podrška prijatelja, kojima je objašnjeno 54, 8% varijance prilagodbe na studij. Studenti koji svoje samopoštovanje procjenjuju višim, te oni koji socijalnu podršku od strane prijatelja percipiraju višom, pokazuju bolju prilagodbu na studij.

Knjiga o Tobiji napisana je oko 3. st. pr. Kr. Kanonskom je smatraju katolici i pravoslavni, a protestanti i Židovi ne. Pripovijest nije historijska, nego fiktivna, vrlo dinamične fabule, pri čemu sadrži brojne pouke u starozavjetnom duhu, napose deuteronomističke teologije. Brak joj je središnja tema, a ideal braka predstavlja tjelesna čistoća, borba protiv požude, vjernost, monogamnost i trajnost ženidbenog saveza. Na više mjesta prikazuje se kako su ljubav, privrženost i obzirnost nužni za uspješan brak. Važan je uvjet i endogamnost ženidbe, kako bi supružnici lakše sačuvali i prakticirali vjeru. Na koncu se molitva – kao izraz povjerenja u Boga – postavlja kao temelj braka čija svrha nadilazi erotsku i prokreativnu funkciju, a ističe se važnost posvećivanja. Knjiga o Tobiji tako u zabavnom obliku čitatelju nudi moralnu pouku koja se nadovezuje na biblijski moral.

Društvena mreža Instagram svakim danom je sve popularnija među mladim ljudima. S obzirom na rastući broj ljudi koji svakoga dana otvore svoj profil na Instagramu, raste i broj istraživanja kojima se pokušava ispitati uloga Instagrama u ljubavnim vezama. Od velikog interesa je pojava tzv. suvremene ljubomore, odnosno ljubomore u online svijetu u kontekstu društvenih mreža. Međutim, nepostojanje mjernih instrumenata kojima bi se pokušala istražiti ljubomora u kontekstu Instagrama, kao i generalno nedostatka istraživanja koja uključuju ovu društvenu mrežu, u ovom su se istraživanju kao polazište i metoda koristile studije rađene u kontekstu Facebooka, što se čini opravdanim zbog sličnosti ovih dviju društvenih mreža. S obzirom da većina istraživanja koja se bave Facebook ljubomorom uključuje heteroseksualne sudionike u ozbiljnoj vezi s jednom osobom uz korištenje prediktorskih varijabli kao što su spol, privrženost i karakteristike korištenja Facebooka, u ovom istraživanju se pokušao dati dodatni doprinos razumijevanju pojave ljubomore u kontekstu Instagrama tako da su se uključile varijable seksualne orijentacije te sudionike samce uz dodatne varijable kao što su socioseksualnost, relacijska nesigurnost, zadovoljstvo vezom i dodatne karakteristike korištenja Instagrama. Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati spolne razlike u Instagram ljubomori kod osoba heteroseksualne i homoseksualne orijentacije i utvrditi doprinos osobnih karakteristika, karakteristika ljubavne veze i karakteristika korištenja Instagrama u objašnjenju Instagram ljubomore kod heteroseksualnih i homoseksualnih žena i muškaraca u ozbiljnoj vezi s jednom osobom. Istraživanje je provedeno na uzorku od 794 sudionika, a uzorak je podijeljen s obzirom na spol i status veze od čega je 635 heteroseksualnih žena (430 u ozbiljnoj vezi s jednom osobom; 205 samica), 104 heteroseksualnih muškarca (53 u ozbiljnoj vezi s jednom osobom; 51 samac), 35 homoseksualnih žena (20 u ozbiljnoj vezi s jednom osobom; 15 samica) i 20 homoseksualnih muškaraca (8 u ozbiljnoj vezi s jednom osobom i 12 samaca). Za potrebe istraživanja primijenje su sljedeće modificirane skale: Skala Facebook ljubomore, Korištenje društvenih mreža za održavanje profila i društvenih kontakata, Skala intenziteta korištenja Facebooka, Upitnik strukture veza, Skala procjene veze, Skala relacijske nesigurnosti i Revidirani upitnik socioseksualne orijentacije, dok je čestina prijavljivanja na Instagram mjerena pomoću jedne čestice. Konfirmatornom faktorskom analizom potvrđena je jednofaktorska struktura modificirane Skale Facebook ljubomore u kontekstu Instagrama. Istraživanjem je utvrđeno kako su heteroseksualne žene u odnosu na muškarce ljubomornije u kontekstu Instagrama dok kod osoba homoseksualne orijentacije nisu utvrđene značajne razlike s obzirom na spol. U uzorku sudionika u ozbiljnoj vezi s jednom osobom hijerarhijskom regresijskom analizom pomoću pet prediktorskih varijabli objašnjeno je 24% varijance Instagram ljubomore. Najznačajnijim prediktorom se istaknula anksiozna privrženost. Nadalje, među značajnim prediktorima utvrđeni su i izbjegavajuća privrženost, komponenta stava socioseksualne orijentacije, zadovoljstvo vezom i samoprezentiranje i održavanje profila. Every day Instagram is becoming more and more popular among young people. With the growing number of people who create Instagram account, grows the number of studies with goal to examine the role of Instagram in love relationships. Online jealousy which refers to jealousy in the context of social networks is nowadays of great interest. However lack of measuring instruments and lack of research in the context of Instagram, research findings and measuring instruments in this study are based on those designed for research purposes in the context of Facebook due to similarities between these two social networks. Given that most researches on Facebook jealousy involve heterosexual participants in a serious relationship, using independent variables such as geneder, attachment style and Facebook usage characteristic, this study sought to extend the findings to homosexual orientation and participants who are single using additional independent variables such as sociosexuality, relational uncertainty, relationship satisfaction and additional Instagram usage characteristics. The main objective of this research was to examine the factor structure of the modified Facebook jealousy scale in the context of Instagram, to examine gender differences in Instagram jealousy within heterosexual and homosexual orientation and to determine the contribution of personal characteristics, love relationship characteristics and the characteristic of using Instagram in explaining Instagram jealousy for heterosexual and homosexual men and women in a serious relationship. This study was conducted on a sample of 794 participants divided by gender and relationship status, of which 635 were heterosexual women (430 in a serious relationship; 205 singles), 104 heterosexual men (53 in a serious relationship; 51 single), 35 homosexual women (20 in a serious relationship; 15 singles) and 20 homosexual men (8 in a serious relationship; 12 singles). For this research were used following modified scales: The Facebook Jealousy Scale, Social Network Sites Use For Profile Maintenance And Grooming, Facebook Intensity Scale, Relationship Structures Questionnaire, The Relationship Assessment Scale, Relational Uncertainty and Revised Sociosexual Orientation Inventory while the frequency of logging up on Instagram was measured via single claim. Confirmatory factor anaysis confirmed the one-factor structure of the modified Facebook Jealousy Scale in the context of Instagram with slightly worse model fit. Results in this study showed that heterosexual women, compared to heterosexual men were more jealous in the context of Instagram, while no significant gender difference was found within the homosexual orientation. Within a sample of participants in a serious relationship hierarchical regression analysis using five predictors explained 24% of the variance of Instagram jealousy. Anxiety attachment was the most important predictor. Furthemore, avoidance attachment, sociosexual attitude, relationship satisfaction and profile maintenance were also significant predictors.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos potrebe za dramatiziranjem, dimenzija privrženosti partneru (izbjegavajuća i anksiozna privrženost) i zadovoljstva romantičnim odnosom. Također se željela ispitati mogućnost predviđanja zadovoljstva vezom na temelju potrebe za dramatiziranjem i dimenzija privrženosti partneru te spolne razlike u navedenim konstruktima. U istraživanju je sudjelovalo ukupno N=316 sudionika (169 ženskih i 147 muških sudionika) u dobi između 19 i 35 godina koji su u romantičnom odnosu. Sudionici su ispunjavali Sociodemografski upitnik koji je konstruiran za potrebe ovoga istraživanja, Inventar iskustava u bliskim vezama (Fraley, Waller i Brennan, 2000; Kamenov i Jelić, 2003), Indeks zadovoljstva parova (Funk i Rogge, 2007), Skalu potrebe za dramatiziranjem (Frankowski i sur., 2016), subskale neuroticizma i savjesnosti Petofaktorskog upitnika ličnosti (Benet-Martinez i John, 1998) i Kratki upitnik mračne trijade (Jones i Paulhus, 2014). Za utvrđivanje odnosa potrebe za dramatiziranjem, dimenzija privrženosti partneru i zadovoljstva vezom provedena je korelacijska analiza kojom se pokazalo da je potreba za dramatiziranjem pozitivno povezana s anksioznom privrženosti i negativno povezana sa zadovoljstvom vezom. Nadalje, hijerarhijskom regresijskom analizom dobiveno je da su potreba za dramatiziranjem i dimenzije privrženosti partneru negativni prediktori zadovoljstva vezom te da su dimenzije privrženosti medijatori odnosa potrebe za dramatiziranjem i zadovoljstva vezom. Pointbiserijalne korelacije spola i navedenih konstrukata pokazale su da se muškarci i žene u njima ne razlikuju. U radu su opisani dobiveni nalazi, ograničenja istraživanja te prijedlozi za buduća istraživanja. The aim of the present study was to investigate the relationship between Need for Drama, insecure attachment dimensions (attachment anxiety and avoidance) and relationship satisfaction. We also wanted to investigate gender differences in mentioned constructs and the possibiliy of predicting relationship satisfaction based on the Need for Drama and insecure attachment dimensions. A total of N=316 participants (169 female, 147 male) between ages of 19 to 35 who are in romantic relationship, completed Sociodemographic questionnaire designed for the purpose of this research, Experiences in Close Relationships Scale-Revised (Fraley, Waller and Brennan, 2000; Kamenov and Jelić, 2003), Couples Satisfaction Index (Funk and Rogge, 2007), Need for Drama Scale (Frankowski et al., 2016), Neuroticism and Conscientiousness dimensions of Big Five Inventory (Benet-Martinez and John, 1998) and Short Dark Triad Questionnaire (Jones and Paulhus, 2014). Correlation analysis was conducted to establish relationship beetwen Need for Drama, insecure attachment dimensions and relationship satisfaction. Results showed that Need for Drama is positively related to attachment anxiety and negatively related to relationship satisfaction. Furthermore, regression analysis has shown that Need for Drama and insecure attachment dimensions negatively predicted relationship satisfaction and that attachment dimensions are mediators of relationship between Need for Drama and relationship satisfaction. Point-biserial correlations of sex and above mentioned constructs revealed no gender differences. Findings of this research are further explained, as well as limitations and recommendations for future research.

Sustav privrženosti ima jednu od ključnih uloga u regulaciji emocija. Iako je teorija privrženosti podosta istraživana još nema konačnog odgovora na najosnovnije pitanje – Kako nastaje privrženost? Teoretičari privrženosti (Bowlby, 1973; Mikulincer i Shaver,2003) pretpostavljaju da se sigurna privrženost formira prema načelu ako – onda, odnosno kada se u situaciji koja je za pojedinca stresna pojavi emocionalno dostupna osoba koja mu tada pruža podršku. U slučaju da je u stresnim trenucima pojedina osoba uvijek dostupna da pruži podršku, ta osoba postaje figura privrženosti i umanjuje negativnu emocionalnu reakciju na stres kod druge osobe. Prvo istraživanje koje je pomoću paradigme uvjetovanja unatrag provjerilo ovu teorijsku podlogu potvrdilo je prije navedenu pretpostavku (Beckes, Simpson i Erickson, 2010). U ovom istraživanju cilj je bio replicirati prijašnje istraživanje. U istraživanju je sudjelovalo 110 ispitanika. Lica s Duchennovim osmijehom te lica s neutralnim izrazom uparivala su se s negativnim neuvjetovanim podražajem (slika napadajuće zmije) ili neutralnim podražajem (slika zdjele) u prvom dijelu eksperimenta. Zatim se u drugom dijelu eksperimenta u zadatku leksičke identifikacije pokušala utvrditi snaga asocijacije prije navedenih lica uparivanih s negativnim ili neutralnim podražajem za riječi koje signaliziraju sigurnu privrženost, nesigurnu privrženost te pozitivne i negativne riječi. Pretpostavka je bila da će se lica s Duchennovim osmijehom uparena s negativnim podražajem snažnije asocirati s riječima koje signaliziraju sigurnu privrženost te slabije s riječima koje signaliziraju nesigurnu privrženost. Za ostale uvjete se pretpostavilo da neće biti razlika u snazi asocijacije zbog same nemogućnosti aktivacije sustava privrženosti. Također se pretpostavilo da će postojati interakcijski efekt valentnosti riječi, (ne)privrženosti riječi, situacije uvjetovanja i facijalne ekspresije. Statističkom analizom nisu utvrđene razlike u snazi asocijacije ni u jednoj eksperimentalnoj situaciji ni sam interakcijski efekt. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se adekvatno istražilo proširivanje osnovnog sustava privrženosti u specifične šire sustave. The attachment system plays a key role in emotion regulation. Although a lot of research has been conducted regarding attachment system the most basic question – How does attachment form? – hasn't been addressed adequately. Attachment theorists (Bowlby, 1973; Mikulincer & Shaver, 2003) propose that safe attachment develops through the if – then principle; when an individual encounter a stressful situation and another person is there to provide support when needed. If the individual receives constant support from the same person, that person eventually becomes an attachment figure and helps to reduce negative emotions. The first study about attachment development proved the beforementioned theory (Beckes, Simpson & Erickson, 2010). Replication of that study was the main goal of this study. The study was conducted on 110 participants. Duchenne smiling faces and neutral faces were backward paired with a negative US (a striking snake picture) or a neutral US (picture of a bowl) in the first part of the experiment. In the second part of the experiment, assessment for strength of association of faces was conducted for different word categories in a LDT paradigm. The hypothesis was that Duchenne smiling faces paired with negative stimuli would associate stronger with words reflecting attachment security and weaker with words reflecting attachment insecurity. For every other experimental situation, it was assumed that there would be no differences in the strength of the association due to inadequate attachment system activation. It was also assumed that there would be an interaction between word valence, (non)attachment words, conditioning situation and facial expression. Statistical analysis showed that there were no differences in the strength of association in any experimental situation and there was also no interaction of the beforementioned main effects. Further research needs to be conducted to fully understand how attachment styles develop from the normative attachment model.

Bliski interpersonalni odnosi oduvijek su jedan od središnjih aspekata znanstvenih istraživanja, budući da omogućuju zadovoljenje temeljnih ljudskih potreba. Većina teoretičara ljudske motivacije i razvoja govori o postojanju neke vrste procesa kojim ljudi traže, uspostavljaju i održavaju ugodne i tople socijalne interakcije. Potreba za bliskosti odnosi se na prirođenu i fundamentalnu sklonost prema ostvarivanju stabilnih i emocionalno ugodnih interpersonalnih veza u kojima su prisutni međusobni osjećaji sviđanja, povjerenja i prihvaćenosti. Međutim, preciznosti u definiranju ovoga konstrukta nedostaje te se najbolje može razumjeti sagledavajući ga iz različitih teorijskih kutova. Osnovne teorijske perspektive omogućuju uvid u širu sliku motiva za bliskosti, odnosno porijeklo, razvoj, funkciju, značajke te povezanosti konstrukta. Ishodište potrebe za bliskosti ponudila je evolucijska perspektiva u teorijama o privrženosti ukazujući na značaj ranih iskustava djeteta u odnosu s majkom te njihov utjecaj na daljnje odnose. Psihodinamska perspektiva kroz teorije o objektnim odnosima na sličan način objašnjava pojam, no uz određene modifikacije. Nadalje, humanistički pristupi opisivali su termin kroz hijerarhijsku motivacijsku strukturu koja potrebu za ljubavi i pripadanjem stavlja u funkciju postignuća samoostvarenja. Navedene perspektive doprinijele su sadašnjem shvaćanju motiva za bliskošću koji se najčešće opisuje afilijativnom motivacijom te kao potreba za pripadanjem i povezanosti. Također, osim što je podupiranje potrebe za bliskosti povezano s općenitom dobrobiti, nepodržavajuće okolnosti mogu potaknuti razvoj različitih psihičkih poremećaja.

U radu predstavljamo poimanje ljubavi i boli sjevernoirskog mislioca Clive Staplesa Lewisa. Prvi dio ima za cilj prikazati razne vrste ljubavi, a to su: ljubav prema onome što je niže od čovjeka, storge, philia, eros i agape. Lewis želi restaurirati ljubav u modernom dobu, slikom ljubavi kakvu ju prikazuje kršćanstvo. Bog koji je čovjeka stvorio i poziva ga u nebesko zajedništvo jest Ljubav. Drugi dio rada prikazuje Lewisovo poimanje boli. Autor promatra bol u kontekstu Božje dobrote, svemoći, pada i ljudske zloće. Bol prema Lewisu ima funkcionalnu zadaću razvlastiti čovjeka njegovog egoizmai vratiti ga Bogu. Misli završavaju optimizmom i nadom u nebesko zajedništvo svih ljudi s Bogom. This work represents the concept of love and pain by the intellectual from the Northern Ireland - Clive Staples Lewis. The first part is dedicated to different aspects of love, which are love for something that is under men, storge, philia, eros and agape. Lewis tends to restore love in modern era, by the image of love as presented in Christianity. God who created the man and invites him into the heavenly fellowship is love. The second part portrays Lewis`s understanding of pain. The author views pain in context of God`s goodness, omnipotence, fall and human evil. According to Lewis, pain has a functional task to dispossess a man of his egoism and return him to God. His thoughts end optimistically with a hope in heavenly fellowship of all men with God.

Tema ovoga završnog rada je dojenje i privrženost. U tekstu se opisuje koliko je majčino mlijeko zdravo za dijete te njegov sastav koji ne može zamijeniti niti jedan drugi nadomjesni proizvod. Također, dojenje je opisano kao jedan poseban odnos koji je za majku i dijete najbolji početak njihovog kontakta kožom-na-kožu. Nadalje, opisan je i refleks otpuštanja mlijeka koji je jedan od glavnih faktora uspjeha ili neuspjeha dojenja. U radu su navedene prednosti dojenja za dijete i za majku, ali i okolnosti u kojima je bolje ne dojiti dijete. Istaknut je razvoj privrženosti kao emotivne veze između majke i djeteta koja je temelj svih kasnijih odnosa. Cilj ovog rada bio je istražiti utjecaj dojenja na kvalitetu privrženosti koju je dijete razvilo. The subject of this final paper is breastfeeding and attachment. It is described in the text how breastfeeding milk is healthy for the child, and its composition that can’t be replaced with any other substitute. Also, breastfeeding is described as a special relationship which is, for mother and child, the best possible start of the skin-to-skin contact. Furthermore, milk release reflex is described as one of the main factors of successful or unsuccessful breastfeeding. In this topic I listed the benefits of breastfeeding for the child and the mother, as well as circumstances in which is better not to breastfeed. The development of the attachment and the emotional connection between mother and a child which is the basis for the further connections has been highlighted in this topic. The aim of this topic was to explore the impact of the breastfeeding on the quality of the attachment that a child has developed.