Search

U radu će biti riječ o izradi scenografije za dramsku predstave Prijevara Harloda Pintera. Cijeli rad na predstavi opisat će se od početnih ideja do realizacije te na kraju i izvedbe scenografije na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku. Cilj rada je istražiti i opisati sve mogućnosti izrade scenografije za predstavu Prijevara te pokazati detaljan prikaz njezine realizacije u praksi prema dramskom tekstu. Scenske i tehničke mogućnosti otvaraju scenografu prostor iskorištavanja rekvizita, svjetla i projekcije i gledatelju olakša shvaćanje motiva, tematike i simbolike teksta. Uloga scene za gledatelja je približavanje i zadržavanje pozornosti na sadržaju koji je vremenski i prostorno ograničen. Scenska izvedba kao konačni rezultat izvođenja kazališne predstave podložna je promjenama pa se ponekad mijenjaju i dijelovi scenografije kako bi se gledatejima omogućio samostalni uvid u značenje dramskog teksta, katarzu i dopustio gledatelju da donese svoje zaključke. Predstava, kao i dramski tekst Prijevara autora Harolda Pintera progovara o suvremenim temama laži, bračne nevjere, ali otvara i društvenu problematiku građanskog sloja britanskog društva. Književnik retrospektivno otkriva psihološku karakterizaciju likova, retrospektivno grebe po njihovoj unutrašnjosti i malo pomalo otkriva što se u prošlosti događalo među likovima. Sjene i zrcalo slika su stvarnosti ljudskih života u kojima čovjeka poput sjene i silueta prati ono duboko skriveno i otkriva se s vremena na vrijeme u tišini, šutnji ili riječi. Pogled u zrcalo pogled je u istinu, što kaže i sam autor. Scenska ideja, koncepti i razrada i u konačnici izvedba, doprinose ostvarenju pogleda na život u kojem je čovjek na kraju tek samo svoja sjena poput scenskog efekta. Glumica je promatrač bez riječi i njezin pokret dodatno poboljšava scensku sliku. Na na kraju postaje dio propusnog zrcala u kojem se stapaju svjetovi, oni vanjski i oni teški, unutarnji.

Utjecaj globalizacije na razvoj procesa pranja novca i financiranja terorizma, postepeno je uključio i javnobilježničku profesiju. Upravo ova profesija dobiva sve veći značaj u prevenciji pranja novca i financiranja terorizma provedbom osnovnih koraka sastavljanja i izrade javnobilježničkih isprava. Spomenuta aktivnost je posebno izražena kod identifikacije potpisnika te upisivanja točnih i istinitih podataka prilikom izmjena i dopuna javnobilježničkih isprava. Priroda javnobilježničkog rada omogućava procjenu rizika kojom utvrđuje razinu rizika od pranja novca i financiranja terorizma s pojedinačnom strankom, poslovnim odnosom, financijskim instrumentom te transakcijom. Stoga je ova profesija dužna procjenjivati rizik na razini obveznika što obuhvaća i prijave sumnjivih transakcija. Kao krucijalan alat za sprječavanja prijevara ističe se opravdana uskrata službene radnje javnog bilježnika iz razloga ništetnosti pravnog posla, postizanja očigledno nedopuštenog ili nepoštenog cilja, kao i zbog izvršenja kaznenih djela, nemogućnosti poštovanja bitnih formalnosti pri sastavljanju javnobilježničke isprave, odnosno službenom ovjeravanju privatnih isprava i nedostatka punomoći te iz drugog opravdanog razloga ako stranka nije ovlaštena na poduzimanje i sklapanje pravnog posla.

U radu je prikazan postupak javne nabave u Republici Hrvatskoj. Kako bi pojam bio jasniji, opisana su načela i zakonska regulativa. Kroz izvješća Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave analizirani su pokazatelji žalbi i trendovi sukladno izmjenama zakona u promatranom periodu kao i primjeri službenih stavova i sudske prakse. Analizirana je prijevara i rizici prijevare te njihovi indikatori i faktori prijevare kao i mogućnosti sprječavanja od strane naručitelja i ponuditelja u postupku javne nabave. Zaključno se potvrđuje potreba za jasnijom regulacijom, podizanjem integriteta u društvu i boljim razumijevanjem problema prijevare u javnoj nabavi. This paper presents the public procurement procedure in the Republic of Croatia. To make the concepts clearer, principles and legislation are described. Through the reports of the State Commission for the Control of Public Procurement Procedures, indicators, complaints and trends were analyzed in accordance with changes in the law in the observed period, as well as examples of official attitudes and case law. Fraud and the risk of fraud are analyzed, the indicators and factors of fraud as well as possibilities of prevention with contracting authorities and tenderers in the public procurement procedure. In conclusion the need for clearer regulation, raising the integrity of society and a better understanding of the problem of public procurement fraud is confirmed.

Proračun EU najvažniji je strateški dokument za financiranje Unije kao cjeline i njime se utvrđuje ukupna razina sredstava obaveza i plaćanja za kalendarsku godinu. Sastoji se od prihoda i rashoda koji su potrebni za funkcioniranje EU-a. Prihode proračuna čine vlastita sredstava u obliku tradicionalnih vlastitih sredstava (carine i poljoprivredne pristojbe), dio poreza na dodanu vrijednost, prihoda utemeljenog na BDP-u zemalja članica te ostali prihodi. Prihod na temelju BDP-a zemalja članica prvenstveno je uveden kao sustav ravnoteže, da bi s vremenom postao najveći izvor prihoda Unije. U 2017. godini iznosio je 56% svih prihoda proračuna. Tradicionalni izvori prihoda čine 15%, a prihodi po osnovi PDV-a 12% prihoda proračuna za zadnje promatranu 2017. godinu. Rashodovnom stranom proračuna pokrivaju se administrativni troškovi institucija Unije (oko 6%) i troškovi politika ( oko 94%) koji su dio Višegodišnjeg financijskog okvira. Njime se za razdoblje od najmanje 5 godina ograničavaju rashodi i definiraju maksimalni iznosi koji su na raspolaganju za svaku kategoriju potrošnje, a trenutno je važeća Financijska perspektiva 2014.- 2020. Proračun EU-a podijeljen je na 6 područja rashoda i to: Održivi rast, Pametan i uključiv rast, Sigurnost i građanstvo, Globalna Europa, Administracija i Naknade. Trenutno se najveći dio sredstava izdvaja za poticaje rasta i otvaranje radnih mjesta te smanjenje gospodarskih nejednakosti među regijama. Bez obzira na to što su rashodi proračuna usmjereni na rast, razvoj i poboljšanje života unutar Unije, uvijek postoji rizik od nepravilnosti i prijevara te je veliki broj sudionika uključenih u upravljanje rizikom od prijevara. Važno je razlikovati pojmove nepravilnosti i prijevare, gdje nepravilnost označava svako kršenje odredbi EU-a ili nacionalnog zakonodavstva koje bi moglo imati negativan utjecaj na proračun EU-a, a prijevara označava najteži oblik nepravilnosti koji je počinjen s ciljem stvaranja nezakonite dobiti. Sve nepravilnosti nisu istovremeno i prijevare, jer nepravilnost ne mora biti uvijek namjerna. Europski revizorski sud (Sud) neovisni je revizor EU-a koji ispituje zakonitosti i pravilnosti svih transakcija unutar proračuna na temelju reprezentativnog uzorke te procjenjuje „najizgledniju stopu pogreške“ za svaki naslov VFO-a. Komisija i države članice snose zajedničku odgovornost za zaštitu financijskih interesa i borbu, a ključnu ulogu ima Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF). Na temelju zaprimljenih informacija iz javnog i privatnog sektora, nakon faze preliminarnog ispitivanja podataka, i ukoliko postoji opravdana sumnja na prijevaru, započinje istražni proces. Po završetku istrage, OLAF šalje preporuku nacionalnim sudskim tijelima. Kroz analizu rada analizirali smo koliko uspješno sustavi kontrole proračuna EU-a izvršavaju svoje funkcije. U budućem razdoblju svakako bi trebalo raditi na povećanju suradnje institucija zaduženih za kontrolu i proširivanje ovlasti. Također, trebalo bi u većoj mjeri informirati o važnosti kontrole i preventivnih radnji, kao i izradi nacionalnih strategija za borbu protiv prijevara koje bi bile usklađene na razini EU-a. The EU budget is the most important strategic document for financing the Union as a whole, which determines the total level of commitment and payment appropriations for the calendar year. It consists of the revenue and expenditure required for the functioning of the EU. Budget revenues consist of own resources in the form of traditional own resources (customs and agricultural levies), part of value added tax, GDP-based revenue and other revenue. GDP-based revenue was first introduced as a balance system, eventually becoming the largest source of Union revenue. In 2017, it accounted for 56% of all budget revenues. Traditional sources of revenue account for 15% and VAT revenues 12% of budget revenues for the last observed year of 2017. The expenditure side of the budget covers the administrative expenditure of the Union institutions (around 6%) and the policy costs (about 94%) that are part of the MFF. It limits expenditures for a minimum of 5 years and defines the maximum amounts available for each spending category and is currently valid Financial Perspectives 2014-2020. The EU budget is divided into 6 expenditure areas, namely: Sustainable growth, Smart and Inclusive Growth, Security and Citizenship, Global Europe, Administration and Compensation. Currently, most of the funds are spent on stimulating growth and job creation and reducing economic inequalities between regions. Regardless of the fact that budget expenditures are directed to the growth, development and improvement of life within the Union, there is always a risk of irregularities and fraud and a large number of participants involved in managing the risk of fraud. It is important to distinguish between irregularities and fraud, where an irregularity signifies any violation of EU or national law that could have an adverse impact on the EU budget, and fraud signifies the most serious form of irregularity committed with a view to generating illegal profits. All irregularities are not frauds at the same time, because irregularity may not always be intentional. The European Court of Auditors (Court of Auditors) is an independent EU auditor who examines the legality and regularity of all intra-budget transactions on the basis of a representative sample and estimates the "most likely error rate" for each VFO title. The Commission and the Member States have a shared responsibility for protecting their financial interests and fighting, and the European Anti-Fraud Office (OLAF) plays a key role. On the basis of the information received from the public and private sectors, an investigation process begins after the preliminary examination phase of the data, and if there is a reasonable suspicion of fraud. Upon completion of the investigation, OLAF sends a recommendation to the national judicial authorities. Through an analysis of the work, we have analyzed how well the EU's budgetary control systems perform their functions. In the future, there should certainly be work to increase the cooperation of the institutions in charge of controlling and extending powers. Also, the importance of controls and preventive actions should be better informed, as well as the development of national anti-fraud strategies that are harmonized at EU level.

Povijest je puna prijevara u raznim oblicima kao što su korupcija, pronevjera, krađa imovine, lažiranje informacija i slično. Radi sprječavanja nastanka prijevare razvijene su i posebne profesije u područjima revizije, kontrole, forenzičnog računovodstva, kontrolinga. Prioritet je sprječavanje nastanka prijevare uređenjem i funkcioniranjem sustava, primjenom procesa kontrola, modela i procesa kontrolinga, interne revizije, računovodstvenih standarda i načela, te forenzičnog računovodstva. Važan dio cjelovitog sustava je razvoj i primjena efikasnih i efektivnih metoda za identifikaciju ranih indikatora prijevare („crvene zastavice“) koji ukazuju da se, vjerojatno bavi aktivnostima prijevare. Istodobno, rani indikatori upozorenja ne predstavljaju dokaze da je prijevara i nastala. Ključno je funkcioniranje stalnog nadzora svih aktivnosti i događaja u realnom vremenu („veliki brat“)., History is full of fraud in all kinds of forms such as corruption, embezzlement, theft of property, distortion of information. In order to prevent fraud, special professions have been developed in the fields of auditing, control, forensic accounting and controlling. Priority is the prevention of fraud by organizing and functioning of the system, applying processes of control, controlling models and processes, internal auditing, accounting standards and principles, and forensic accounting. An important part of the integral system is the development and application of efficient and effective methods for identifying early fraud indicators („red flags“) which indicate the probability that someone is likely to be involved in fraud activities. At the same time, early warning indicators are not fraud evidence. The key moment is the functioning of continuous monitoring of all activities and events in real-time (“big brother”).

Sva poduzeća susreću se s prijavarama neovisno o djelatnosti kojom se bave, njihovoj veličini i lokaciji poduzeća . Ovdje je riječ je o upoznavanju foreznike i forenzičkog računovodstva, te u konačnici problematika kružnih prijevara. Kružne prijevare definiraju se kao način organiziranog i sustavnog izvlačenja novca iz državnog proračuna iskorištavanjem nedostataka europskog poreznog sustava. U praksi posljednjih nekoliko godina praćenje i suzbijanje kružnih prijevara postaje sve zahtijevnije iz razloga jer su sve više zastupljene prijevare u području nematerijalne imovine. Kao najefikasnije rješenje protiv tih oblika prijevara pokazalo se iznimno veliko znanje i vještine forenzičkih računovođa i revizora iako mnoge zemlje poput Republike Hrvatske nemaju tako jako obučene djelatnike. All companies are faced with prijavarama regardless of the activity they are engaged, their size and location of the company. This is talking about getting to know forensic and forensic accounting, and ultimately problems of circular fraud. Circular fraud is defined as the way of organized and systematic withdrawal of funds from the state budget by taking advantage of the shortcomings of the European tax system. In practice the last few years, monitoring and suppression of circular fraud is becoming more demanding on the ground because they are all more prevalent fraud in the area of intangible assets. As the most effective solution against these forms of fraud proved to be extremely extensive knowledge and skills of forensic accountants and auditors, although many countries such as the Croatian don't have so much trained personnel.

U ovom radu autori se bave problematikom računalne prijevare. Računalna prijevara, kao jedan od najučestalijih i najopasnijih oblika kibernetičkoga kriminala posljednjih godina sve više zaokuplja pažnju u komparativnoj literaturi i praksi. Osim toga, Konvencija o kibernetičkom kriminalu Vijeća Europe traži od potpisnica implementiranje neizravnog oblika računalne prijevare. Autori uvode po prvi put u hrvatsku kaznenopravnu literaturu pojmove izravna i neizravna računalne prijevara, kritički analiziraju oba oblika uz osvrt na hrvatsko i komparativno zakonodavstvo i praksu te daju svoje prijedloge za budućnost., In this paper, the authors deal with the problem of computer- related fraud. Computer- related fraud, as one of the most common and most dangerous forms of cybercrime in recent years, more and more attracts attention in comparative legal theory and practice. In addition, the Convention on Cybercrime of the Council of Europe demands the parties to implement indirect form of computer- related fraud. For the first time in Croatian criminal law theory, the authors introduce the terms direct and indirect computer- related fraud, critically analyzing both forms with reference to the Croatian and comparative legislation and practice and give their recommendations for the future.

Prijevara u gospodarskom poslovanju podrazumijeva motiviranog djelatnika koji je uočio da se njegov poslodavac nije spreman braniti te na osnovu toga prikuplja protupravnu imovinsku korist na račun poduzeća. Povijest prijevara seže u daleku prošlost gdje se kao pojam spominje čak u Hamurabijevom zakoniku iz 1800. godine prije nove ere. Sve je veća potreba za forenzičnim računovodstvom koje će biti u stanju identificirati i dokazati postojanost prijevara koje se danas manifestiraju kroz prijevarno financijsko izvještavanje, protupravno prisvajanje imovine ili pak kroz određene koruptivne radnje. Forenzično se računovodstvo u počecima pojavljivalo uglavnom u ulozi dokazivanja nastalih prijevara na sudu, odnosno forenzičari su uglavnom imali svojstvo svjedoka na sudu dok se danas razvija i širi komercijalno forenzično računovodstvo. Većinu prijevara unutar poduzeća izvršavaju sami zaposlenici, a nerijetko su počinitelji i osobe iz menadžmenta zadužene za upravljanje. Takve se vrste prijevara uglavnom odnose na prijevare u poslovanju s dobavljačima koje se svrstavaju u tri kategorije: trikovi lažne tvrtke, nesvjesne prijevare dobavljača i trikovi osobnih kupnji. U svakom obliku od ovih prijevara zaposlenik samostalno ili uz pomoć drugoga ostvaruje protupravnu korist na uštrb svog poslodavca. Stoga je vrlo važno da poduzeće unutar svoje organizacije provodi redovne kontrole poslovanja s dobavljačima i kontrole odobrenih naloga plaćanja. Javna je nabava također segment poslovanja u kojem se mogu pojaviti određene prijevare, ali uglavnom na strani ponuditelja koji u postupku javne nabave predstavlja dobavljača. U ovim oblicima poslovanja državne bi institucije za praćenje javne nabave trebale djelovati sukladno propisima koji reguliraju postupke javne nabave kako bi se moguće prijevare spriječile ili, ukoliko su već počinjene, otkrile. Fraud in economic operations includes a employee who has noticed that his/hers employer is not prepared to defend himself so based on that fact he/she collects unlawful gain at the expense of the company. The history of frauds dates back to ancient history where it was mentioned even in the Code of Hammurabi from the year of 1800 b.c. The need for forensic accounting which is able to identify and prove the existance of frauds that manifest throug fraudulent financial reporting, misappropriation of assets or specific corruptive actions is increasing. In the beginning, forensic accounting had appeared mostly as the role of proving the resulting frauds in court, meaning that forensics mostly portrayed the role of witness in the court, whilst nowdays commercial forensic accounting is also being developed and spread. The majority of frauds within the company are committed by the employees of the company, but it's also common for employees of the management staff to be involved. Those kinds of frauds are mostly frauds with vendors which are divided into three categories: shell company frauds, non accomplice vendor schemes and personal purchase schemes. In every form of these schemes, the employee, independently or with the help from someone, benefits from unlawful activities at the expence of his/hers employer. Public procurement is also a form of business in which some forms of fraud can be detected, mostly coming from the bidder who represents a vendor in the process of public procurement. To prevent possible schemes or, in case they already happened, detect them, these forms of business state institutions that monitor public procurement should act according to regulations which control acts of public procurement.

Računovodstveni izvještaji predstavlju glavne izvore informacija o posjedovnoj strani i uspješnosti poduzeća. Manipulacije računovodstvenim informacijama rade se s ciljem prikrivanja stvarnog stanja u poduzeću. U procesu otkrivanja prijevara forenzičari se koriste računalnom opremom i posebno dizajniranim programima za pregled i usporedbu podataka poslovnih knjiga poduzeća koje je pod kontrolom. Ukoliko se uoče nepravilnosti, pokreće se istraga nad tim poduzećem s ciljem sprječavanja kriminalnih radnji. Najpoznatija tehnika koja se koristi je „Data mining“, a temelji se na Benfordovom zakonu. I u poljoprivredi dolazi do poslovnih prijevara te se prepoznala potreba za primjenom forenzičnog računovodstva., There is hardly any company that has not met with a certain kind of fraud, either internal or external by nature. The financial statements are the main source of information about the assets and success of a company. Manipulation of accounting information is made with the aim of concealing the real situation of a company. In the process of uncovering the organized crime, forensic experts use computers and specially designed programs that greatly facilitate the review and comparison of data from the examined business accounts. If, during the review, they identify some illogical irregularities, they begin to conduct investigation of the company in order to uncover and prevent organized crime. The most famous technique used is “data mining” which is based on Bedford’s law. In every country institutions for the fight against organized crime have been established to carry out forensic accounting and fight the organized crime. Such institutions have statutory powers that can and must be used.

Računovodstveni izvještaji predstavlju glavne izvore informacija o posjedovnoj strani i uspješnosti poduzeća. Manipulacije računovodstvenim informacijama rade se s ciljem prikrivanja stvarnog stanja u poduzeću. U procesu otkrivanja prijevara forenzičari se koriste računalnom opremom i posebno dizajniranim programima za pregled i usporedbu podataka poslovnih knjiga poduzeća koje je pod kontrolom. Ukoliko se uoče nepravilnosti, pokreće se istraga nad tim poduzećem s ciljem sprječavanja kriminalnih radnji. Najpoznatija tehnika koja se koristi je „Data mining“, a temelji se na Benfordovom zakonu. I u poljoprivredi dolazi do poslovnih prijevara te se prepoznala potreba za primjenom forenzičnog računovodstva.

X is a small producer of plastic products from China. Searching on internet for suppliers of plastic raw materials X found Y, a supplier based in the United States, offering these materials at a very favourable price. X and Y entered into sale contract under Cost, Insurance, and Freight (CIF) terms. Following CIF terms, payment was to be made by lett er of credit. Y shipped the goods in a container and delivered for carriage within the agreed time. Carrier then inserted a ‘’said to contain’’ clause into the bill of lading, and the bank accepted such document. When X opened container it discovered that the goods were in such bad condition that they could not be used in the manufacturing process. X contacted Y, by email, and demanded delivery of substitute goods, which would conform to the contract. Y refused, claiming that the goods were delivered for carriage in good condition. Y could not be reached by telephone, and its address stated on its website was wrong. X had no redress against the Carrier, because the Carrier validly excluded its liability with a ‘’said to contain’’ clause. The Bank was also not liable, because this clause was acceptable under the lett er of credit rules. X contacted a lawyer in the United States, and after receiving an estimate of att orney expenses, which would not be recoverable under the U.S. law, X decided to give up the case and bear the loss., Čitajući vodeće tekstove o dokumentarnom akreditivu, uočljivo je da bez izuzetka svi ti tekstovi zanemaruju neke bitne činjenice koje se odnose na prijevozne isprave, kao što je činjenica da čista teretnica u dokumentarnom akreditivu ima drugačije značenje od onog u ugovoru o prijevozu. Većina tekstova jednostavno ne spominje ovu činjenicu, kao da ne postoji. Profesor Adodo u svojoj nedavno objavljenoj knjizi o dokumentarnom akreditivu ide korak dalje, pa u želji da objasni izostavljanje iz svog teksta opširnije obrade prijevoznih isprava tvrdi da prijevozne isprave nisu izazivale posebne probleme u nekoliko zadnjih desetljeća, te da banke nemaju posebne potrebe za novijim informacijama na ovu temu (ebenezer adodo, letters of credit: the law and practice of compliance, oxford university press, 2014₎. Ova tvrdnja je u sukobu s činjenicom da se većina problema vezanih uz neusklađenost dokumenata s uvjetima dokumentarnog akreditiva odnosi upravo na prijevozne isprave, te da je u praksi čest slučaj da su prijevozne isprave bile u centru prijevara u dokumentarnom akreditivu. Jedan od ciljeva ovog teksta je da skrene pažnju na ovaj u literaturi posve zanemareni problem. Za razliku od praktično cjelokupne literature iz ovog područja koja se pitanjem dokumentarne prijevare bavi ‘’ex post’’, nakon što je do prijevare već došlo, te se bavi pitanjem odgovornosti za prijevaru, ovaj tekst zauzima suprotan položaj, ‘’ex ante’’, fokusirajući se na pitanje sprječavanja prijevare, te ukazujući na potrebu izmjene nekih odredbi Jednoobraznih pravila i običaja za dokumentarne akreditive. Naime, neke od tih odredbi, koje su predmet obrade u ovom tekstu, otvaraju mogućnost za beskrupulozne učesnike međunarodne trgovine da počine prijevaru na relativno jednostavan način. Najvažniji cilj ovog teksta je da popuni prazninu u postojećoj literaturi, te da ukaže na probleme koji postoje u sadašnjem tekstu Jednoobraznih pravila i običaja za dokumentarne akreditive, a u cilju prevazilaženja tih problema u narednoj reviziji Jednoobraznih pravila, koja se može očekivati u skoroj budućnosti.

Prijevare u području poreza na dodanu vrijednost nanose štetu kako nacionalnim financijskim interesima, tako i financijskim interesima Europske unije. Fenomen prijevara u okvirima sustava poreza na dodanu vrijednost pojavio se 1993. nakon ukidanja carinskih kontrola. Zbog primjene sustava oporezivanja prekograničnih transakcija unutar Europske unije na temelju načela odredišta, porezne prijevare pojavljuju se pri transakcijama s dobrima, a poslije i u vezi s transakcijama s uslugama. U radu se razmatraju razlozi nastanka takvih vrsta prijevara i tržišta podložna nezakonitom djelovanju te se analiziraju moguća rješenja za njihovo sprječavanje. S obzirom na to da su neka od rješenja već u primjeni, analizira se njihova učinkovitost i izlaže mogućnost kombiniranja istih., Frauds that occur in the area of value added tax damage not only financial interests of the state, but also the financial interests of the European Union. The phenomenon of fraud in the scope of the value added tax system appeared in 1993 upon the abolition of customs controls. Due to the application of the cross-border taxation system for transactions within the European Union based on the destination principle, tax frauds occur in transactions in goods, and later in connection with transactions in services, as well. The paper deals with reasons for the occurrence of these types of frauds, with markets that are subject to illegal activity and with an analysis of possible solutions for their prevention. Since certain prevention solutions are already in use, the paper analyses their effectiveness and presents the possibility of their combination.

Spolni odnošaj bez pristanka je novo kazneno djelo u hrvatskom kaznenom pravu, uvedeno Kaznenim zakonom koji je donesen 2011., a stupio na snagu 2013. godine. Ovo kazneno djelo u sebi objedinjuje više ranijih kaznenih djela, ali ide i korak dalje pa u hrvatsko kazneno pravo uvodi nove, kontroverzne koncepte poput prijevarnog spolnog odnošaja bez pristanka te nehajnog spolnog odnošaja bez pristanka. U ovom radu, autor će analizirati zakonsko uređenje novog kaznenog djela te će se osvrnuti na spomenute novine i dati svoje kritičko mišljenje, uzimajući pritom u obzir relevantne slučajeve iz hrvatske sudske prakse.

izlaganje, ppt prezentacija

Predmet rada je kazneno djelo lančane igre. U suvremenom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu lančane su igre regulirane unutar kaznenog djela nedozvoljene igre na sreću te lišene čak i vlastitog zakonskog naziva. U radu se prvo istražuje pojam igara na sreću i kazneno djelo nedozvoljene igre na sreću. Nakon toga se analiziraju pojavni oblici lančane igre, regulacija kaznenog djela u Austriji i SR Njemačkoj. Razmatranje bića djela u odredbama čl. 237. st. 2. i 3. upućuje na ozbiljne propuste zakonodavca u posljednjoj noveli KZ-a, a odabrani primjeri u posljednjem poglavlju rada na njegovu veliku društvenu opasnost i štetnost jer se brojne žrtve ovog kaznenog djela u vremenu neoliberalizma kojemu pripadamo ne mogu tek jednostavno označiti kao „pohlepni i lakovjerni“. U radu se analizira stjecaj lančane igre sa zavaravajućim oglašavanjem, prijevarom, prijevarom u gospodarskom poslovanju te zlouporabom povjerenja. Predrasude o tome kako stradaju samo siromašni i nedovoljno educirani koje su se najekstremnije realizirale na primjeru Albanije u kojoj je gotovo cijelo stanovništvo bilo uključeno u neki od oblika piramidalne prijevare, demantiraju slučajevi Slatkin i Madoff. Tvrdnja da su ova djela imanentna neoliberalizmu ili casino kapitalizmu je točna, premda iskustva iz prošlosti (od samog Ponzija) ukazuju da nisu njihov ekskluzivitet, već konstanta u povijesti čovječanstva., The paper deals with the criminal offence of chain games. In the modern Croatian criminal legislation chain games are regulated within the offence of illegal games of chance and even deprived of the own legal name. The paper first explores the concept of games of chance and the criminal offence of illegal games of chance. After that the forms of the chain games and the regulation of the criminal offence in Austria and Germany is analyzed. The detailed analysis of the offence in the provisions of Art. 237 para. 2 and 3 indicates a serious failure of the legislator in the last novel of the Criminal Code. Selected examples in the last part of the paper point to the great danger for society because many victims of this crime in the age of neo-liberalism cannot be simply characterized as "greedy and credulous". The paper analyzes the concurrence of chain games with misleading advertising, fraud, fraud in business operations and abuse of trust. The prejudices that only the poor and under-educated get harmed , exemplified in its most extreme form by the case of Albania where almost the entire population was involved in some form of pyramid fraud, have been disproved by the Slatkin and Madoff cases. The claim that these offences are immanent to the casino capitalism or neo-liberalism is accurate, although the experience from the past (from the Ponzi) indicates that they are a constant phenomenon in the history of mankind.

Predmet rada je kazneno djelo lančane igre. U suvremenom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu lančane su igre regulirane unutar kaznenog djela nedozvoljene igre na sreću te lišene čak i vlastitog zakonskog naziva. U radu se prvo istražuje pojam igara na sreću i kazneno djelo nedozvoljene igre na sreću. Nakon toga se analiziraju pojavni oblici lančane igre, regulacija kaznenog djela u Austriji i SR Njemačkoj. Razmatranje bića djela u odredbama čl. 237. st. 2. i 3. upućuje na ozbiljne propuste zakonodavca u posljednjoj noveli KZ-a, a odabrani primjeri u posljednjem poglavlju rada na njegovu veliku društvenu opasnost i štetnost jer se brojne žrtve ovog kaznenog djela u vremenu neoliberalizma kojemu pripadamo ne mogu tek jednostavno označiti kao „pohlepni i lakovjerni“. U radu se analizira stjecaj lančane igre sa zavaravajućim oglašavanjem, prijevarom, prijevarom u gospodarskom poslovanju te zlouporabom povjerenja. Predrasude o tome kako stradaju samo siromašni i nedovoljno educirani koje su se najekstremnije realizirale na primjeru Albanije u kojoj je gotovo cijelo stanovništvo bilo uključeno u neki od oblika piramidalne prijevare, demantiraju slučajevi Slatkin i Madoff. Tvrdnja da su ova djela imanentna neoliberalizmu ili casino kapitalizmu je točna, premda iskustva iz prošlosti (od samog Ponzija) ukazuju da nisu njihov ekskluzivitet, već konstanta u povijesti čovječanstva.

Fraudulent financial reporting refers to the deliberate misstatements, omissions or significant disclosures in the financial statements in order to deceive users of financial statements. The frequency of fraudulent financial reporting is increasing and the auditor should perform an audit with an attitude of professional skepticism and a questioning mind, a critical assessment of the audit evidence and to be alert, especially when considering and assessing fraud risk in order to provide reasonable assurance that the financial statements are free from material misstatements caused by fraud. Skepticism depends on the individual characteristics of the auditor, but skepticism will be also affected by the professional knowledge, training and experience with the significant audit firm's role in the creation and implementation of policies and procedures that promote the importance of skepticism during the audit process. The auditor is not responsible for the prevention and detection of fraud, but it is the responsibility of the management, which must establish appropriate fraud risk management program. The auditor is expected that with an attitude of professional skepticism implements procedures to identify and estimate the risk of fraud, performs appropriate procedures in response to the assessed risk of fraud, particularly in the evaluation of the collected evidence, and to communicate identified risks and express an opinion on the financial statements. Results of the research indicate, that the auditors, although recognizing the importance of skepticism, do not demonstrate the appropriate level of skepticism when assessing the risk of fraud. Therefore, there is need of continuous education about fraud and emphasizing the importance of skepticism at the audit firm level., Prijevarno financijsko izvještavanje odnosi se na namjerna pogrešna prikazivanja, značajne propuste ili objave u financijskim izvještajima sa ciljem obmane korisnika izvještaja. Učestalost prijevarnog izvještavanja je sve veća, te revizor tijekom revizije mora iskazivati skepticizam, odnosno imati ispitivački um, kritički pogled na revizijski dokaz i biti oprezan, a naročito kad razmatra i procjenjuje rizik prijevare, kako bi mogao pružiti razumno uvjerenje da izvještaji ne sadrže značajne pogrešne prikaze nastale uslijed prijevare. Skepticizam ovisi o individualnim karakteristikama revizora, ali na njega utječu i profesionalno znanje, edukacija i iskustvo, uz važnu ulogu revizorskog društva u kreiranju i implementaciji politika i procedura koje promiču važnost skepticizma u reviziji. Revizor nije odgovoran za sprječavanje i otkrivanje prijevara, već je odgovornost na menadžmentu koji mora uspostaviti program upravljanja rizicima prijevare. Od revizora se očekuje da sa stavom skepticizma provede postupke prepoznavanja i procjene rizika prijevare, reagira na procijenjeni rizik, a naročito prilikom ocjene prikupljenih dokaza te da komunicira prepoznate rizike i izrazi mišljenje o financijskim izvještajima. Rezultati istraživanja ukazuju da revizori, iako prepoznaju važnost skepticizma, ne iskazuju odgovarajuće razine skepticizma kod procjene rizika prijevare. Stoga je potrebna kontinuirana edukacija o prijevari i isticanje važnosti skepticizma na razini revizorskog društva.

U iznimnoj dinamici razvoja svih apekata društvenog života, jednako brzo raste i broj pojavnih oblika prijevara, stoga je u cilju ostvarenja standarda pravne sigurnosti u državi koja želi biti pravna država iznimno važna ocjena u kojoj mjeri suvremeno nacionalno kazneno pravo štiti imovinu, gospodarstvo, računalne sustave, programe i podatke te izborno pravo u odnosu na kaznena djela prijevare te jesu li potrebne zakonske izmjene de lege ferenda. Istraživanje kaznenog djela prijevare, prijevare u gospodarskom poslovanju, subvencijske, računalne i izborne prijevare u pet velikih poglavlja nakon uvodnog, koncipirano je na analizi povijesnog razvoja, kriminološko-(viktimološkog) značenja svakog od djela te objektivnih i subjektivnih obilježja. U sedmom poglavlju analizirane su prijevare u drugim kaznenim djelima KZ-a i kaznenim zakonima odabranog usporednog zakonodavstva. Osmo poglavlje sadržava osnovne informacije o prijevarama u praksi Europskog suda za ljudska prava. Posljednje, deveto poglavlje je zaključak rada s iznesenim primjedbama na postojeća rješnja i prijedlozima de lege ferenda. Četiri hipoteze doktorskog istraživanja potvrđene su rezultatima rada: postojeće kaznenopravne odredbe o prijevari, prijevari u gospodarskom poslovanju, subvencijskoj, računalnoj i izbornoj prijevari adekvatno štite odgovarajuća pravna dobra ; odredbe hrvatskog KZ-a u odnosu na predmete istraživanja u znatnoj mjeri su u skladu s odgovarajućim odredbama njemačkog, austrijskog i švicarskog kaznenog zakonodavstva obzirom na povijesnu pripadnost kontinentalnoeuropskom pravnom krugu (rimsko-germanske pravne obitelji) ; u dinamici tranzicije europskog stanovništva, učestalog prekograničnog gospodarskog poslovanja te integracija, važno je standardiziranje jamstva i pravne zaštite od prijevara (brze izmjene ekonomskih trendova potrebno je pratiti adekvatnom kaznenopravnom zaštitom). Unutar kataloga inkriminacija KZ-a, može se izdvojiti posebna grupa delikata povezanih zajedničkom jezgrom izdvojenih obilježja, tzv. kazneno pravo prijevara.

Autorica razmatra nekoliko vrsta zlouporabe: pogrešna uporaba, prijevara, izigravanje prava (circumvention) i polukružne odnosno povratne transakcije kroz analizu sudske prakse Europskog suda pravde i mišljenja nezavisnih odvjetnika. Posebno se koncentrira na cirumvention odnosno izigravanje nacionalnih propisa i zlouporabu u korištenju beneficijama prava Europske unije (ili, promatrajući s druge strane, u slučajevima zlouporabog korištenja tržišnim slobodama, radi izbjegavanja nacionalnih odredbi), gdje je Sud iznjedrio inherentnost zlouporabe indirektno kod slobode pružanja usluga. Također, autorica uočava da kod obje vrste predmeta, i prijevara te kod circumventiona, Sud i nezavisni odvjetnici, procjenjuju zlouporabu kroz objektivne i subjektivne kriterije. Subjektivni kriteriji, odnosno namjeru i postupanje u dobroj vjeri, Sud je jasnije naglašavao kod prijevara.Nužnost uvođenja subjektivnog kriterija, namjere i motiva, kod linije predmeta o izbjegavanju predložio je nezavisni odvjetnik Lenz u predmetu TV10, ali samo za fizičke osobe. Autorica, nadalje, razmatra sukob između korištenja prava na slobode iz Ugovora i ograničenja tog prava kada se utvrdi zlouporaba. U sukobu između nacionalnih strožih odredbi i prava koja proizlaze iz tržišnih sloboda, uočena je opreznost u sudskoj praksi (kod pružanja usluga), jer Sud prednost daje pravu na pružanje usluga ako je doktrina van Binsbergen, (odnosno nacionalne mjere), u potpunosti dokidala tržišne slobode. Međutim, zlouporabno ponašanje društava ili uprava društava nije u potpunosti slobodno od sankcioniranja od države članice domaćina, ako su te mjere opravdane i ne dokidaju tržišne slobode u potpunosti.

U članku se opisuje skandal s namještanjem Libora, u kojemu su banke manipulirale Liborom - vjerojatno najvažnijom kamatnom stopom na svijetu.

Tijekom svog razvoja, interna revizija usmjeravala se na nadzor nad djelovanjem internih kontrola, davanjem preporuka za otklanjanje njihovih slabosti, no skandali diljem svijeta ukazuju na zaobilaženje kontrolnih sustava od strane top-menadžmenta. Iako ovo područje i nadalje ostaje središtem njenih aktivnosti, interna revizija proširuje svoje funkcije i zahtijeva nove kompetencije i vještine na razvojnom putu od tradicionalne uloge zaštite vrijednosti do suvremene uloge njezinog uvećanja. Stoga se u radu obrađuje uloga interne revizije u otkrivanju prijevara, indicije prijevara te forenzične tehnike koje su na raspolaganju za implementaciju pri internoj reviziji, kao i neophodne kompetencije i vještine za njihovu primjenu.

Danas se sve veći broj ljudi redovito služi računalom, no samo mali broj njih razmišlja o potencijalnim štetama koje mogu nastati zloupotrebom informatičke tehnologije. U zadnjih nekoliko godina privatnost korisnika postala je goruća tema na internetu pa smo svjedoci velikog broja raznih malicioznih programa koji napadaju upravo osobne informacije od kojih su najugroženije lozinke i brojevi kreditnih kartica. Kao odgovor na pojavu spywarea pojavile su male industrije koje se bave antispyware alatima. Oni detektiraju, uklanjaju i blokiraju spyware. Antispyware programi mogu spriječavati spyware na dva načina: Pružaju zaštitu u realnom vremenu protiv instalacije spyware programa na naše računalo, a postoje i antispyware programi koji se mogu koristiti isključivo za detekciju i uklanjanje spyware programa koji je trenutno instaliran na računalo. Takvi programi pregledavaju sadržaj Windows registra, datoteke operacijskog sustava i instaliranih programa te uklanjaju datoteke i zapise koji odgovaraju popisu poznatih spyware komponenti. U ovom radu, prezentirano je sedam poznatijih i češće korištenih antispyware alata a to su: SpyBot Search&Destroy, Ad-Aware, Spyware Terminator i Windows Defender, koji su besplatni, te Spy Sweeper, Spyware Doctor i Ewido Antispyware, koji se mogu koristiti uz pretplatu. Sve češća pojava na Internetu su lažni antispyware programi koji se predstavljaju korisniku kao pomoć pri uklanjanju spyware programa, a zapravo njihovom instalacijom, instaliramo spyware na svoje računalo.

Autor uvodno iznosi kratka objašnjenja o pojmu i obilježjima gospodarskog kriminaliteta. Pojavni oblici ove vrste kriminaliteta su heterogeni, a u radu se, kao polazišna osnova za daljnje razmatranje, navode prikazi podjele gospodarskih kaznenih djela preuzetih iz dvaju relevantnih izvora. U nastavku autor daje vlastitu kategorizaciju gospodarskih kaznenih djela iz Kaznenog zakona, razvrstavajući ih prema kriteriju modusa operandi (načina počinjenja). Ovaj pristup ukazuje da se gospodarski kriminalitet manifestira kroz niz karakterističnih radnji počinitelja koje su eksplicitno sadržane i u samim nazivima kaznenih djela. U radu su posebno obrađene zloporabe, prijevare, krivotvorenja, podmićivanja, štetna ugovaranja, povrede prava ili obveza te nesavjesna postupanja i to na način da su dati ekonomski konotirani opisi sadržaja pojedinih tipičnih kaznenih djela iz navedenih kategorija, među kojima su i svih pet gospodarskih kaznenih djela koja u svom nazivu imaju sintagmu "u gospodarskom poslovanju". Autor zaključno navodi da gospodarski kriminalitet nije dovoljno istražena pojava te da znanstveni pristup treba biti fokusiran na istraživanje definicije, fenomenologije, etiologije, detekcije i konzekvencija gospodarskog kriminaliteta te na reakciju društva prema toj negativnoj pojavi.

Prikazan je plan i sustav borbe EU protiv poreznih prijevara na području PDV-a, kao i normativne izmjene na tom pravcu.

Rad sadrži prikaz izlaganja na seminaru ERA, posvećenih glavnim izazovima oduzimanja imovinske koristi te međunarodnim, europskim i nacionalnim inicijativama. Navode se osnovni razlozi zbog kojih je oduzimanje imovinske koristi teško u praksi, razmatrano iz perspektive praktičara. Naposljetku se daje prikaz europskih i međunarodnih slučajeva uspješnog oduzimanja imovinske koristi.

Plagiranje je neovlašteno preuzimanje tuđih ideja, postupaka ili teksta bez odgovarajuće naznake s nakanom da se prikažu kao vlastita. Preuzimanje već objavljenih vlastitih ideja ili preuzimanje vlastitog već objavljenog teksta prikazujući ga novim i originalnim naziva se samoplagiranjem i smatra se jednako lošim kao i plagiranje. Učestalost plagiranja je u porastu, razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije olakšava neovlašteno preuzimanje teksta, no istovremeno, zahvaljujući istoj tehnologiji, razvijaju se računalni programi i mrežne usluge za otkrivanje plagiranja. Za provjeru tekstova i činjenice jesu li oni plagirani postoje različita programska rješenja. Većina se zasniva na konkordanciji, tj. usporedbi teksta pri čemu program iznalazi i označava podudarne dijelove teksta i izračunava njegov udio s obzirom na cijeli tekst. Neki od programa, osim što uspoređuju tekstove, pretražuju internet radi iznalaženja tekstova s podudarnim sadržajem. Svi programi mogu uspoređivati tekstove napisane na istom jeziku; međujezično pretraživanje nije moguće uz pomoć programske potpore. Primjeri programa su računalni programi (WCopyfi nd) i mrežne usluge (eTBlast, CrossCheck). Prednost mrežne usluge je mogućnost pronalaženja mogućeg teksta izvornika. eTBlast je besplatna mrežna usluga za pronalaženje podudarnih i vrlo sličnih sažetaka znanstvenih radova (pretražuje i bazu podataka Medline) koja je poslužila kao temelj za izradbu baze podataka Déjà vu. Mrežna usluga CrossCheck dostupna je samo članovima (akademske ustanove i časopisi), a korištenjem računalnog algoritma za pronalaženje sličnosti Then cate tvrtke iParadigms (Oakland, CA, SAD) provjerava podudarnost teksta ispitivanog članka s cijelovitim tekstovima sadržanim u bazi podataka CrossCheck ustrojenom suradnjom uredništva i izdavača znanstvenih časopisa koji objavljene članke pridružuju bazi podataka, što omogućuje nesmetano pretraživanje sadržaja zaštićenog pretplatom. Vrlo je važno prepoznati plagiranje i podučavati o njemu u akademskoj zajednici na svim nivoima obrazovanja. Urednici znanstvenih časopisa i znanstvenici trebaju se zajedno boriti protiv neetičnih istraživanja koja su suprotna znanstvenoj ideji i štetna za znanstvenu i opću zajednicu, kritički čitati i provjeravati znanstvenu publicistiku, prijavljivati plagiranje i ostale sumnjive postupke u istraživanjima uredništvima časopisa i nadležnim tijelima., Plagiarism is unauthorized appropriation of other people’s ideas, processes or text without giving correct credit and with intention to present it as own property. Appropriation of own published ideas or text and passing it as original is denominated self-plagiarism and considered as bad as plagiarism. The frequency of plagiarism is increasing and development of information and communication technologies facilitates it, but simultaneously, thanks to the same technology, plagiarism detection software is developing. There are diff erent software solutions for checking plagiarism. Most of them are based on concordance, i.e., comparison of text where program tools isolate and mark correspondent parts of the text and calculate its rate regarding the whole text. Several programs, besides comparing the texts, also search the Internet aiming for text with corresponding content. All programs can compare text written in the same language but translingual comparison with plagiarism detection software is not yet possible. The software is available through computer programs (WCopyfi nd) or Web Services (eTBlast, CrossCheck). Their advantage is in the possibility of fi nding the original source paper. eTBlast is the free of charge web based service for searching corresponding and highly similar scientific paper abstracts (it searches also Medline database), which served as the ground for constructing Déjà vu database. Web based service CrossCheck is accessible only for members (academic institutions and journals) and by using computer similarity algorithm iThen cate of company iParadigms (Oakland, CA, USA), it checks accordance of the given text with the complete texts in the CrossCheck database. It is organized by collaboration of journal editorial boards and publishers who pass the published papers to the base and enable searching of content usually protected by subscription. The importance of recognizing and teaching plagiarism in the academic community at all levels of education is enormous. Scientific journal editors and scientists should fight together against unethical researches which are opposite to the scientific idea and harmful for scientific community and society, critically read and examine scientific publications, report plagiarism and other suspicious research misconduct to journal editorial boards and institutional authorities.

Plagiranje je neovlašteno preuzimanje tuđih ideja, postupaka ili teksta bez odgovarajuće naznake s nakanom da se prikažu kao vlastita. Preuzimanje već objavljenih vlastitih ideja ili preuzimanje vlastitog već objavljenog teksta prikazujući ga novim i originalnim naziva se samoplagiranjem i smatra se jednako lošim kao i plagiranje. Učestalost plagiranja je u porastu, razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije olakšava neovlašteno preuzimanje teksta, no istovremeno, zahvaljujući istoj tehnologiji, razvijaju se računalni programi i mrežne usluge za otkrivanje plagiranja. Za provjeru tekstova i činjenice jesu li oni plagirani postoje različita programska rješenja. Većina se zasniva na konkordanciji, tj. usporedbi teksta pri čemu program iznalazi i označava podudarne dijelove teksta i izračunava njegov udio s obzirom na cijeli tekst. Neki od programa, osim što uspoređuju tekstove, pretražuju internet radi iznalaženja tekstova s podudarnim sadržajem. Svi programi mogu uspoređivati tekstove napisane na istom jeziku; međujezično pretraživanje nije moguće uz pomoć programske potpore. Primjeri programa su računalni programi (WCopyfi nd) i mrežne usluge (eTBlast, CrossCheck). Prednost mrežne usluge je mogućnost pronalaženja mogućeg teksta izvornika. eTBlast je besplatna mrežna usluga za pronalaženje podudarnih i vrlo sličnih sažetaka znanstvenih radova (pretražuje i bazu podataka Medline) koja je poslužila kao temelj za izradbu baze podataka Déjà vu. Mrežna usluga CrossCheck dostupna je samo članovima (akademske ustanove i časopisi), a korištenjem računalnog algoritma za pronalaženje sličnosti Then cate tvrtke iParadigms (Oakland, CA, SAD) provjerava podudarnost teksta ispitivanog članka s cijelovitim tekstovima sadržanim u bazi podataka CrossCheck ustrojenom suradnjom uredništva i izdavača znanstvenih časopisa koji objavljene članke pridružuju bazi podataka, što omogućuje nesmetano pretraživanje sadržaja zaštićenog pretplatom. Vrlo je važno prepoznati plagiranje i podučavati o njemu u akademskoj zajednici na svim nivoima obrazovanja. Urednici znanstvenih časopisa i znanstvenici trebaju se zajedno boriti protiv neetičnih istraživanja koja su suprotna znanstvenoj ideji i štetna za znanstvenu i opću zajednicu, kritički čitati i provjeravati znanstvenu publicistiku, prijavljivati plagiranje i ostale sumnjive postupke u istraživanjima uredništvima časopisa i nadležnim tijelima., Plagiarism is unauthorized appropriation of other people’s ideas, processes or text without giving correct credit and with intention to present it as own property. Appropriation of own published ideas or text and passing it as original is denominated self-plagiarism and considered as bad as plagiarism. The frequency of plagiarism is increasing and development of information and communication technologies facilitates it, but simultaneously, thanks to the same technology, plagiarism detection software is developing. There are diff erent software solutions for checking plagiarism. Most of them are based on concordance, i.e., comparison of text where program tools isolate and mark correspondent parts of the text and calculate its rate regarding the whole text. Several programs, besides comparing the texts, also search the Internet aiming for text with corresponding content. All programs can compare text written in the same language but translingual comparison with plagiarism detection software is not yet possible. The software is available through computer programs (WCopyfi nd) or Web Services (eTBlast, CrossCheck). Their advantage is in the possibility of fi nding the original source paper. eTBlast is the free of charge web based service for searching corresponding and highly similar scientific paper abstracts (it searches also Medline database), which served as the ground for constructing Déjà vu database. Web based service CrossCheck is accessible only for members (academic institutions and journals) and by using computer similarity algorithm iThen cate of company iParadigms (Oakland, CA, USA), it checks accordance of the given text with the complete texts in the CrossCheck database. It is organized by collaboration of journal editorial boards and publishers who pass the published papers to the base and enable searching of content usually protected by subscription. The importance of recognizing and teaching plagiarism in the academic community at all levels of education is enormous. Scientific journal editors and scientists should fight together against unethical researches which are opposite to the scientific idea and harmful for scientific community and society, critically read and examine scientific publications, report plagiarism and other suspicious research misconduct to journal editorial boards and institutional authorities.

U povijesnom osvrtu na kazneno djelo prijevare autor izvodi zaključak da ovo kazneno djelo potječe iz tri izvora: prijevara kao privatni delikt, prijevara u sklopu kaznenog djela krađe i prijevara u sklopu kaznenog djela krivotvorenja. Komentirajući prijevaru iz čl. 224. KZ-a, autor upućuje kritiku zakonodavcu da treba propisati strože kazne za sve oblike prijevare – bilo na način da vrati kazne kakve su bile prije 1998. ili da prihvati rješenja ukinute novele KZ iz 2003. U pogledu kaznenog djela iz čl. 224. st. 2. i 3. (kazneno djelo lančane ili piramidalne igre), autor smatra da sadržajno nije riječ o specijalnom obliku prijevare pa da ga treba izdvojiti kao posebno kazneno djelo te brisati problematični stavka 3. iz čl. 224. KZ-a (tzv. kaučuk paragraf). Promatrajući odnos prijevare prema drugim kaznenim djelima, autor ukazuje na to da u Kaznenom zakonu postoje dva posebna oblika prijevare /tzv. delicta propria): to su prijevara u gospodarskom poslovanju i prijevara u službi. Što se tiče odnosa prijevare s ostalim kaznenim djelima, zaključuje da prijevara u odnosu na mnoga kaznena djela ima supsidijaran karakter. U komentaru kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, autor iznosi mišljenje da bi to kazneno djelo trebalo zadržati te obuhvatiti i slučajeve u kojima je odgovorna osoba pribavljala protupravnu imovinsku korist sebi ili nekog drugoj fizičkoj osobi te slučajeve u kojima ide samo za tim da ošteti drugoga. U svezi s uvođenjem ovog kaznenog djela, autor je uputio kritiku zakonodavcu što je pritom smanjio kazne za prijevaru. Kako bi se donekle ispravio taj krivi potez zakonodavca, autor iznosi tumačenje prema kojem je za takve slučajeve ipak blaži stari KZRH, a s tim stajalištem se slaže i novije mišljenje Vrhovnog suda RH iz 2003. Međutim, u praksi nižih sudova i dalje ima primjera koji slijede starije (pogrešnu) interpretaciju blažeg zakona, a autor na kraju rada komentira upravo jedan takav slučaj.

Nakon uvodnog dijela, gdje govori o metodološkom pristupu nasilja u kanonska-pravnom uređenju Crkve, autor razvija glavnu temu zaštite od nasilnih čina u osam manjih cjelina: 1. zaštita od prisile, straha i prijevare u pravnim činima; 2. zaštita slobode izbora životnog staleža; 3. zaštita osobnog intimiteta i privatnosti; 4. zaštita od prisiljavanja na ispovijedanje vjere i od odvraćanja od vjere; 5. zaštita od nasilja prema istini vjere i ćudoređa; 6. zaštita od nasilja u braku i obitelji; 7. zaštita od nasilnih čina putem kaznenog zakonodavstva Crkve; 8. pravo na zaštitu sudskim i upravnim putem. U zaključku se donosi spoznaja da Crkva vlastitim pravom djeluje protiv bilo kojeg oblika nasilja na preventivnoj i zaštitnoj razini., RIASSUNTO Dopo la parte introduttiva, che tratta sull'approccio metodologico al tema di violazione nell'ordinamento canonico della Chiesa, l'Autore sviluppa l'argomento principale della protezione dagli atti di violazione in otto sezioni: 1. la tutela degli atti giuridici posti per violenza, per timore grave e per dolo; 2. la tutela del diritto di scegliere in piena libertà proprio stato di vita; 3. la tutela della propria intimità e della vita personale in privato; 4. la protezione dalla costrizione ad abbracciare la fede cattolica contro la propria coscienza e la protezione dalla dissuasione ad abbracciare la fede; 5. la tutela delle verità di fede e di morale; 6. la protezione dalla violazione all'interno di connubio e di famiglia; 7. la protezione dagli atti di violazione attraverso le sanzioni canoniche; 8. la protezione dei propri diritti per via giudiziaria e per via amministrativa. Si viene così al punto conclusivo che la Chiesa per diritto proprio può agire contro ogni fonna di violazione a livello sia preventivo sia protettivo.

U radu se autor bavi kaznenopravnim aspektima prijevare u gospodarskom poslovanju.

Značenje i uloga interne revizije u procesu upravljanja poslovanjem poduzeća, od začetaka njezina razvoja do danas, u stalnom su usponu. U kontekstu djelokruga rada, u početku je interna revizija bila orijentirana isključivo na formalno i sadržajno ispitivanje svrhovitost, urednosti i pouzdanosti računovodstvenih evidencija i izvještaja, odnosno menadžment se koristio internom revizijom kao dopunom eksterne revizije. Nakon toga, djelokrug rada interne revizije proširuje se sve poslovne funkcije poduzeća, dok je u današnjim uvjetima težište na cjelokupnom poslovanju poduzeća, prošlom i onom okrenutom budućnosti. Mnogobrojni ciljevi koji se organiziranjem sustava internih kontrola u poduzeću žele postići mogu se svesti pod zajednički nazivnik: osigurati uspješno odvijanje poslovnih procesa i ostvarivanje planovima utvrđenih ciljeva poslovanja poduzeća. U tom sklopu menadžment organizira internu reviziju sa zadatkom nadzora i ocjene funkcioniranja sustava internih kontrola u smislu praćenja ostvarivanja njegovih ciljeva i zadataka. Interna revizija utvrđuje pouzdanost, realnost i integritet financijskih i operativnih informacija koje dolaze iz različitih organizacijskih dijelova, a na temelju kojih se donose odgovarajuće poslovne odluke na svim razinama upravljanja. Poslovno odlučivanje tako postaje sigurnije, budući da se zasniva na prethodno verificiranoj informacijskoj podlozi, i to od stručnih i nezavisnih internih revizora. Interna revizija kritički ispituje planove, programe, politike i procedure poradi ocjene planiranja u poduzeću. Interna revizija ocjenjuje primjerenost organizacijskih rješenja u poduzeću koja trebaju omogućiti ostvarivanje planiranih ciljeva. Mogli bismo jednostavno ustvrditi da je interna revizija fokusirana na poslovanje poduzeća u najširem smislu, s ciljem pružanja pomoći i podrške menadžmentu u uspješnom ispunjavanju njegovih brojnih zadataka i ciljeva, u prevenciji mogućih problema te korekciji nastalih problema. Međutim, valja istaknuti da interna revizija neće u svakom slučaju ispitivati i analizirati sve dijelove i aspekte poslovanja poduzeća, već će svoja ispitivanja provoditi selektivno, prema stupnju rizičnost, usmjeravajući se na one segmente poslovanja koji su kritičniji za uspješnost poduzeća u cjelini. Interna revizija mora biti autonomna u obavljanju svojih zadataka, što znači da na njezin rad, informacije, zaključke i ocjene ni na koji način ne smije utjecati menadžment poduzeća. Da bi interni revizori bili uspješni i opravdali svoje postojanje i djelovanje, neprihvatljivo je da samo promatraju napore ostalih u poduzeću pri ostvarivanju definiranih stopa rasta i razvoja poduzeća kao uvjeta njegova opstanka. Razvijajući nove pristupe revidiranju i nove revizijske proizvode i usluge, oni se moraju aktivno uključivati i pridonositi ostvarivanju ciljeva poduzeća. Adaptivno ponašanje i permanentna prilagodba interne revizije utjecajima iz okoline koji ruše temelje na kojima počiva tradicionalna organizacija i upravljanje jest condito sine qua non njezina daljnjeg razvoja. Dakle, brojni instrumenti upravljanja, uključujući dakako i internu reviziju kakvu danas poznajemo, nisu sami sebi svrhom već rezultat iznalaženja efikasnijih rješenja i podrške u realizaciji sve složenijih upravljačkih aktivnosti kojima se poduzeće u današnjim uvjetima usmjerava prema unaprijed postavljenim ciljevima. Zaključno, uspjeh interne revizije kao profesije i instrumenta upravljanja u budućnosti ovisi ponajprije o njoj samoj. Izazova ne nedostaje, a u njihovom prihvaćanju čini se da je kao prvo potrebno sve napore usmjeriti u područja i probleme s kojima se suočava suvremeno upravljanje te izgradnju i održavanje dobre komunikacije i odnosa sa svim razinama upravljanja. Interni revizori tako će dobiti zasluženo povjerenje i podršku svom radu, što je pak temeljna pretpostavka za implementaciju svih ovih suvremenih trendova u svakodnevni život i djelovanje interne revizije u nekoj organizaciji.

Cilj. Procijeniti vrijednost programske potpore za otkrivanje neovlaštenog prisvajanja autorskog vlasništva (WCopyfind) te ukazati na prednosti i nedostatke korištenja računalnog programa WCopyfind-a u nastavi Medicinske informatike. Korištenjem računalnog programa Wcopyfind utvrditi prisutnost prisvajanja autorskog vlasništva prilikom pisanja seminarskog rada kod studenata medicine s obzirom na težinu upozorenja da je prisvajanje autorskog vlasništva zabranjeno. Utvrditi pojavnost razlike između triju generacija studenata medicine u odabiru teme seminarskog rada s obzirom na njenu složenost i dostupnost (tiskana ili elektronička). Ispitanici i postupci. Tijekom tri akademske godine, 290 studenata medicine koji su pohađali nastavu iz Medicinske informatike napisali su seminarski rad prema jednom od četiri ponuđena predloška. Dva od četiri ponuđena predložka bila su dostupna samo u tiskanom obliku, a druga dva i u elektroničkom obliku. Jedan rad u tiskanom i jedan u elektroničkom obliku smatrani su jednostavnijim, a preostala dva tematski složenijim. Generacija 2002. bila je samo upozorena da seminarski rad mora biti njihovo autorsko djelo, generaciji 2003. istaknuta je izričita zabrana prepisivanja te je posljednjoj ispitivanoj generaciji (2005.) dodatno objašnjeno da će se seminarski radovi ispitati računalnim programom za okrivanje izravnog prepisivanja teksta te kazniti studenti koji su prisvojili autorsko vlasništvo. Seminarski radovi su testirani računalnim programom za otkrivanje neovlaštenog prisvajanja autorskog vlasništva "WCopyfind" koji je prebrojavao broj riječi iz fraza od 6 i više riječi koje su identične izvorniku i studentskom radu. Udio prepisanog teksta izračunat je kao omjer broja prepisianih riječi i ukupnog broja riječi u studentskom radu. Rezultati. Studenti generacije 2002. u prosjeku su prepisali 17%, studenti generacije 2003. 21% te studenti generacije 2005. 2% teksta (P

I Kiklop bi vidio prijevaru

U ovom se radu obrađuje uloga eksterne i interne revizije u sprječavanju pogreške i prijevare. Eksterna i interna revizija dva su najznačajnija segmenta cjelokupne revizijske djelatnosti. Eksterna revizija usmjerena je na ocjenu realnosti i objektivnsti financijskih izvještaja. To znači da eksterni revizor želi utvrditi da li prezentirani financijski izvještaji realno i objektivno, u svim značajnim aspektima, prikazuju financijski položaj i uspješnost poslovanja poduzeća, što podrazumijeva izbor kriterija za ocjenu realnosti i objektivnosti, a to su računovodstvena načela, računovodstveni standardi i relevantni zakonski propisi. Temeljni je, dakle, zadatak revizije financijskih izvještaja zaštita interesa vlasnika kapitala, te stvaranje pouzdane informacijske podloge za racionalno odlučivanje i upravljanje. Revizorovo mišljenje o financijskim izvještajima ne može biti jamstvo za uspješnost i učinkovitost poslovanja poduzeća u budućnosti, jer za to odgovornosti snosi menadžment poduzeća. Sprječavanje pogreške i prijevare te primjenjivanje zakona spada u područje neposredne odgovornost menadžmenta, a ne eksternog revizora. Eksterni revizor izvješćuje o prijevari tek kada ona utječe na realnost i objektivnost financijskih izvještaja. Zbog niza ograničenja, realne mogućnosti eksternog revizora u spječavanju pogreške i prijevare objektivno male. Međunarodnim revizijskim standardima, koje primjenjuje eksterni revizor u reviziji financijskih izvještaja, definiraju se određena postupanja eksternog revizora u smislu planiranja i izvođenja revizije te izvješćivanja menadžmenta, korisnika i organa vlasti pri razmatranju pogreške i prijevare. Eksterni revizor nije neposredno u funkciji sprječavanja pogreške i prijevare. Eksterna revizija može biti odgovorna ako prijevare značajne za financijske izvještaje nije otkrila. Interna revizija, čiji su ciljevi raznovrsniji, a djelokrug rada širi u odnosu na eksternu reviziju, mora neprekidno razvijati nove pristupe internom revidiranju, osmišljavati nove revizijske proizvode i usluge i to usporedno sa sve složenijim zahtjevima koji se postavljaju pred upravljanje u suvremenim uvjetima. Povezano s tim, može se očekivati da će interna revizija sve više biti orijentirana na anticipiranje rizika u pojedinim područjima poslovanja i savjetovanje managementa o mogućnostima upravljanja tim rizicima u smislu oblikovanja i nadziranja odgovarajućeg sustava internih kontrola čije će djelovanje biti ponajprije preventivno. Interna revizija može značajno doprinjeti sprje¬ča¬vanju pogreške i prijevare ako ispunjava svoju glavnu zadaću, a to je da pruža menadžmentu neovisnu i objektivnu ocjenu, odnosno uvjerenje o adekvatanosti i učinkovitosti procesa upravljanja rizicima i internih kontrola, davanjem savjeta i sugestija pri definiranju načina identifikacije i strategije upravljanja rizicima uključujući naročito pogrešku i prijevaru, te davanjem prijedloga o mogućnostima unapređenja procesa upravljanja rizicima i internih kontrola u organizaciji. U tom konteksu, od interne revizije može se očekivati samo osiguranje razumnog, ali ne i apsolutnog uvjerenja da se u poslovanju poduzeća neće pojaviti pogreške i prijevare. Nema garancija da će bilo koji kontrolni sustav spriječiti pojavu pogreške i prijevare.

54681 uloga internih revizora… Sažetak: Nezakonitosti i nepravilnosti u poslovanju poduzeća sve češća su pojava kako u svijetu uopće tako i u zemljama u tranziciji posebno. Revizori, bilo eksterni ili interni, susreću se, tijekom ispitivanja vjerodostojnosti poslovanja, s raznim vrstama prijevara i pogrešaka. Pogreške su češća pojava i obično nisu počinjene s namjerom izazivanja kaznenog djela. Prijevara je, pak, u vezi s namjernim i netočnim prikazivanjem nekog činjeničnog stanja kako bi se protupravno stekla imovinska korist. Koliko će prijevare i pogreške u poduzeću biti česte ili brojne ovisi i o menadžmentu, koji je , pak , dužan uspostaviti kontrolni sustav koji ih priječi, odnosno koji će mu omgućiti kvalitetno ostvarenje svih postupaka i politika za koje je zadužen. Interni su revizori uključeni u ispitivanje prijevara s obzirom da je njihova uloga u poduzeću široka i obuhvaća uz ispitivanja funkcioniranja internih kontrola i ispitivanja usa usuglašenosti sa zakonima i realnosti prikazivanja podataka, tj. funkcioniranja ukupnog poslovnog procesa sukladno poslovnoj politici. Međutim, internom revizoru nije osnovni cilj istražiti prijevaru nego, ako postoji sumnja, a na temelju ispitivanja činjenica, otkriti nezakonite radnje i o tome upozoriti odgovorne osobe u poduzeću. Zato revizor mora znati sve o vrstama prijevara i načinu njihova ranog otkrivanja te proširiti testove kontrole, ocijeniti mogući utjecaj prijevare ili pogreške u financijskom poslovanju i ukupnom poslovanju poduzeća te o tome obavijestiti upravu ili nadzorni odbor.

Cilj Sokalove prijevare bio je da pokaže nekompetentnost društvenih znanstvenika. Autor obrazlaže dalekosežnost Sokalova "dokaza" za političku orijentaciju znanstvenika.

Članak opisuje Sokalovu psinu, prijevaru, kojom se željela dokazati nekompetentnost društvenih znanstvenika