Search

Prerađivačka industrija predstavlja najvažniji i najsnažniji pokretač gospodarstva svake zemlje, pa tako i Hrvatske, a u gospodarstvu Varaždinske županije čini značajan udio. U dokumentu, Nacionalna klasifikacija djelatnosti 2007.–NKD 2007.1 opisane su sve glavne djelatnosti, ima ih ukupno 21, a označavaju se slovima od A do U. Prerađivačka industrija označava se oznakom C te sadrži 24 poddjelatnosti, koje se označavaju oznakama od c10 do c33. Varaždinsku županiju, uz već tradicionalno vodeću prerađivačku industriju, obilježava i spremnost privlačenja investitora te poslovanje sa zemljama u okruženju, zemljama članicama Europske unije te poslovanje na globalnom tržištu. Uz vodeću prerađivačku industriju, u gospodarstvu Varaždinske županije participira i trgovina, zatim građevinarstvo, te prijevoz i poljoprivreda. O važnosti prerađivačke industrije Varaždinske županije govori i činjenica kako je u 2021. godini prerađivačka industrija Varaždinske županije sudjelovala u ukupnim prihodima sa 50%, a u broju zaposlenih sa 49%. Kroz rad analizirani su odabrani pokazatelji (broj poduzetnika, broj zaposlenih i ukupni prihodi) prerađivačke industrije za 2019., 2020. i 2021. godinu, također analizirano je okruženje (vanjsko i unutarnje) prerađivačke industrije Varaždinske industrije te su kroz primjenu alata strateškog menadžmenta dani mogući prijedlozi i smjernice za daljnji razvoj prerađivačke industrije Varaždinske županije. The manufacturing industry represents the most important and the strongest promoter of a countries economy, including Croatia, and has a significant amount in the economy of Varaždin County. According to Nacional classification of activities (NKD 2007.) Croatia has 21 main activities which are marked with letters from A to U. The manufacturing industry is marked with the letter C and it includes 24 sub activities from c10 to c33. Traditionally Varaždin County has developed entrepreneurship, openness to investors and business with neighbouring countries, member countries of the European Union, as well as business with the whole world. In the structure of Varaždin County economy dominates the manufacturing industry with very strong trade, construction, transport and agriculture. The fact that in 2021. the manufacturing industry of Varaždin County took part with 50% of total income of the County and 49% of the total number of employees also speaks of the importance of Varaždin County manufacturing industry. Throughout the work selected indicators are analysed (number of entrepreneurs, number of employees and total income) of the manufacturing industry for 2019., 2020., and 2021., the environment (external and internal) of the manufacturing industry of Varaždin County is also analysed and through the application of strategic management tools, possible suggestions and guidelines for the further development of the manufacturing industry of Varaždin County were given.

Unutar Jadranske Hrvatske, prema recentnim podacima Državnog zavoda za statistiku, prerađivačka industrija najzastupljenija je djelatnost po bruto dodanoj vrijednosti (BDV) u Primorskogoranskoj i Istarskoj županiji. Primorsko-goranskoj županiji je prva djelatnost po zastupljenosti (22,9%), dok je u Istarskoj županiji druga po zastupljenosti (13,8%), iza djelatnosti smještaja, pripreme i usluživanja hrane. Prerađivačka industrija ne spada u „footloose“ industriju što znači da je u određenoj mjeri prostorno uvjetovana te ima nejednaku prostornu distribuciju. Razlog tome jest utjecaj različitih lokacijskih faktora na bonitet tvrtki u prerađivačkoj industriji. Dva pravca unutar industrijske geografije bave se temom lokacije; neoklasična lokacijska teorija i bihevioralna lokacijska teorija. Glavni motiv izrade rada jest uvid u istinitost spomenutih teorija u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji, analiza potencijalnih razlika u lokacijskim faktorima između istih i njihovo obrazloženje. Vremenski period istraživanja trajao je od ožujka do svibnja 2022. godine. Uz navedenu metodologiju trebao se postići cilj samog rada - uvid u trenutnu hijerarhiju faktora lokacije malih i srednjih tvrtki prerađivačke industrije u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji. Within Adriatic Croatia, according to recent data from the State Bureau of Statistics, the processing industry is the most represented activity in terms of gross value added (GVA) in the counties of Primorje-Gorski Kotar and Istria. In the County of Primorje-Gorski Kotar, it is the first activity in terms of representation (22.9%), while in the County of Istria it is the second in terms of representation (13.8%), behind the activities of accommodation, food preparation and service. The processing industry does not belong to the "footloose" industry, which means that it is spatially conditioned to a certain extent and has an unequal spatial distribution. The reason for this is the influence of various locational factors on the creditworthiness of companies in the processing industry. Two directions within industrial geography deal with the topic of location; neoclassical location theory and behavioral location theory. The main motive of the work is an insight into the veracity of the mentioned theories in the counties of Istria and Primorje-Gorski Kotar, analysis of potential differences in locational factors between them and their explanation. The research period lasted from March to May 2022. With the mentioned methodology, the goal of the work itself should be achieved - an insight into the current hierarchy of location factors of small and medium enterprises of the processing industry in the counties of Istria and Primorje-Gorski Kotar.

Cilj je rada istražiti utjecaj pandemije COVID-19 na promjene u izvoznoj konkurentnosti poduzeća iz prerađivačke industrije u Hrvatskoj. Analiza se temelji na podacima o ponašanju poduzeća u razdoblju nakon prvog vala pandemije COVID-19 prikupljenima od strane Svjetske banke tijekom kolovoza i rujna 2020. i javno objavljenima početkom listopada 2020. Rezultati istraživanja ukazuju kako je vjerojatnost pada izvoznih prihoda niža među poduzećima koja su probleme s likvidnošću riješila kapitalnim financiranjem, odgađanjem plaćanja dobavljačima i radnicima te s pomoću državnih potpora. Nije pronađen statistički značajan utjecaj oslobađanja od fiskalnih nameta, javnih subvencija plaća i zajmova komercijalnih banaka. Tvrtke s višom razinom otpornosti na vanjske poremećaje imaju manju vjerojatnost pada izvoznih prihoda. Utjecaj uvođenja ili pojačanja online prodaje na izvozne prihode negativan je. Rezultati istraživanja mogu poslužiti za oblikovanje ekonomskih politika u slučajevima sličnih poremećaja u budućnosti.

Unutar Jadranske Hrvatske, prema recentnim podacima Državnog zavoda za statistiku, prerađivačka industrija najzastupljenija je djelatnost po bruto dodanoj vrijednosti (BDV) u Primorsko goranskoj i Istarskoj županiji. U Primorsko-goranskoj županiji je prva djelatnost po zastupljenosti (22, 9%), dok je u Istarskoj županiji druga po zastupljenosti (13, 8%), iza djelatnosti smještaja, pripreme i usluživanja hrane. Prerađivačka industrija ne spada u „footloose“ industriju što znači da je u određenoj mjeri prostorno uvjetovana te ima nejednaku prostornu distribuciju. Razlog tome jest utjecaj različitih lokacijskih faktora na bonitet tvrtki u prerađivačkoj industriji. Dva pravca unutar industrijske geografije bave se temom lokacije ; neoklasična lokacijska teorija i bihevioralna lokacijska teorija. Glavni motiv izrade rada jest uvid u istinitost spomenutih teorija u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji, analiza potencijalnih razlika u lokacijskim faktorima između istih i njihovo obrazloženje. Vremenski period istraživanja trajao je od ožujka do svibnja 2022. godine. Uz navedenu metodologiju trebao se postići cilj samog rada - uvid u trenutnu hijerarhiju faktora lokacije malih i srednjih tvrtki prerađivačke industrije u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji.

Prerađivačka industrija predstavlja djelatnost koja zapošljava najveći udio zaposlenih na istraživanom prostoru. Postojeće lokacije poslovnih subjekata djelatnosti prerađivačke industrije kartirane su i analizirane pomoću različitih GIS alata i programa. Pregledom relevantne literature, u radu su, na temelju lokacijskih teorija i faktora smještaja industrije, odabrani faktori u odnosu na koje su lokacije kartiranih poslovnih subjekata analizirane. Rezultati prostorne analize potvrdili su važnost tih faktora za postojeće lokacije prerađivačke industrije istraživanog prostora, a također su korišteni i pri odabiru kriterija za odabir najpovoljnijeg područja za potencijalne lokacije prerađivačke industrije. Kartografskim prikazom poslovnih subjekata prerađivačke industrije identificirani su dijelovi županija i županijskih središta u kojima se koncentrira ta djelatnost. The largest number of people in the study area work in the manufacturing industry. Existing locations of business entities from the manufacturing industry were mapped and analyzed using various GIS tools and programs. After reviewing the relevant literature on location theories and location factors of the industry, certain factors were selected and analyzed in relation to mapped locations of business entities. The results of the spatial analysis confirmed the importance of these factors for the existing locations of the manufacturing industry. These factors were also used in selecting the criteria for choosing the most suitable area for potential locations of the manufacturing industry. By locating manufacturing industry business entities on maps, parts of counties and county centers in which this activity is the most concentrated were identified.

The great recession of 2008 hit the entrepreneurial sector all over the world. Understanding the pattern of firms’ reactions in a time of global crisis is essential for developing an adequate crisis and post-crisis policy. Using a sample of 7,563 surviving Croatian firms in the manufacturing and hospitality industries over the six-year period of economic recession (2008-2013) and total assets as a measurement of firm size and growth, this study seeks to examine whether the law of proportionate effect can be confirmed in times of economic recession. The results of a two-step dynamic panel indicate the rejection of the law in both industries since asset growth is positively associated with the size of the firms. However, firms’ total assets dynamics differ across size classes and industries suggesting potentially different strategic decisions on asset utilization and/or investments., Velika recesija 2008. godine snažno je pogodila poduzetnički sektor diljem svijeta. Razumijevanje načina kako poduzeća reagiraju u vrijeme globalne krize ključno je za formuliranje adekvatnih politika i mjera za ublažavanje krize. Koristeći uzorak od 7.563 hrvatskih poduzeća u prerađivačkoj industriji i ugostiteljstvu koje su preživjele šestogodišnje razdoblje ekonomske recesije (2008.-2013.) te ukupnu imovinu kao mjeru za veličinu i rast poduzeća, ovaj rad nastoji ispitati može li se zakon proporcionalnog efekta potvrditi u vremenima ekonomske recesije. Rezultati dvostupanjskog dinamičkog panela ukazuju na odbacivanje zakona u obje djelatnosti jer je rast imovine pozitivno povezan s veličinom poduzeća. Međutim, dinamika kretanja ukupne imovine razlikuje se ovisno o veličini i industriji kojoj poduzeća pripadaju, što ukazuje na potencijalno različite strateške odluke o korištenju imovine i/ili ulaganjima.

U ovome radu je provedena analiza prerađivačke industrije u gospodarstvu Hrvatske. Definiran je pojam i razvoj industrije u novije doba. Autor je odabrao određene analize koje prikazuju današnje stanje prerađivačke industrije u gospodarstvu Hrvatske. Analizirane su grane u razvoju (prehrambena, farmaceutska i drvno prerađivačka) putem novijih podataka. Razvojem prerađivačke industrije utječemo na zapošljavanje stanovništva, rast BDP-a i rast plaća što nam dokazuju podatci drvno prerađivačke industrije koja je u stalnom rastu i razvoju. Hrvatskoj industriji potreban je tehnološki razvoj koji bi olakšao proizvodni proces zaposlenicima i omogućio im bolje uvjete rada. Pristupanjem u Europsku Uniju morali smo prilagoditi se njihovim zahtjevima putem zakonskim norma, što je donijelo povećan broj administraciji (negativan učinak) i otvorila su nam se nova tržišta i mogućnosti napredovanja (sufinanciranje putem fondova). This paper analyzes the manufacutring idnustry in the Croatian economy The term industry, the development of the industry have been defined in the recent times. The author has selected certain analyzes that show the present state of the industry in the Croatian economy. Developmental branches (food, pharmaceutical and wood processing) have been analyzed through new data. The development of manufacturing industries affects employment of the population, GDP growth and wage growth, which is evidenced by data on the constantly growing and developing wood processing industry. Croatia needs a technological development that would facilitate the production process to employees and enable them better working conditions. By joining the European Union, it is possible to adjust its requirements through legal norms, which has resulted in an increased number of administrations (negative impact) and new markets and promotion opportunities have been opened (fundraising).

Cilj istraživanja ovog diplomskog rada je bio ispitati utjecaj različitih determinanti na rast poduzeća prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj. Uzorak su sačinjavala 4.095 poduzeća različitih grana prerađivačke industrije u razdoblju od 2011. - 2018. godine. Determinante koje su se analizirale su podijeljene na interne i eksterne čimbenike. Interni čimbenici, oni koji su specifični za svako poduzeće unutar industrije, obuhvaćali su veličinu poduzeća, zaduženost, izvoz i profitabilnost. Eksterni, podijeljeni na one koji utječu na razini industrije i one koji utječu na makroekonomskoj razini, su obuhvaćali rast industrije, stanje gospodarstva mjereno BDP-om, nezaposlenost i inflaciju. Istraživanje se provelo putem dinamičkog modela Arellano - Bond panel analizom. Dobiveni rezultati potvrđuju da specifični interni i eksterni faktori imaju utjecaj na rast poduzeća. The aim of this research was to examine the impact of different factors on growth of firms operating in manufacturing industry in the Republic of Croatia. The sample embraced 4.095 firms during the period 2011. -2018. The determinants that have been analysed were divided into internal and external factors. Internal factors, those that are specific to each company within the industry, included the size of the company, debt, exports and profitability. External variables, divided into those at the industry level and those at the macroeconomic level, included the growth of the industry, the state of the economy measured by GDP, unemployment and inflation. The research was conducted with the application of a dynamic estimator. The results confirm that the specific internal and external factors affecting the growth of the company.

Inovativnost je jedna od ključnih odrednica 21. stoljeća, pa je stoga i upravljanje inovacijama aktualna tema u znanstvenoj literaturi iz područja menadžmenta. Razlog tome jest opstanak poduzeća u ekonomskim uvjetima globalizacije s orijentacijom na održivost. Inoviranje zahtijeva odgovorno upravljanje usmjereno ciljevima, procesni pristup organizaciji, izvršavanje, kontrolu i mjerenje postignutih rezultata koji vode k uspješnoj inovaciji. No sve inovacije nisu uspješne jer ovise o vrsti inovacije i načinu upravljanja procesom inovacija, tj. transformacije ideje u inovaciju. Predmet istraživanja srednje su velika i velika poduzeća s niskom i srednje niskom razinom tehnološke razvijenosti u Republici Hrvatskoj (HR NTP) koja su najviše zastupljena u prerađivačkoj industriji. Cilj istraživanja jest razvoj modela za cjelovitije i uspješnije upravljanje inovacijama s mogućnošću primjene i na uslužna poduzeća. Da bi se oblikovao inovativan model, empirijski je utvrđena pozitivna veza između visine i strukture ulaganja u inovacije i izlaznih pokazatelja inovacija u 996 HR NTP. Jednako tako, istražena je i utvrđena međusobna povezanost pokazatelja inovacijskih ulaganja, pokazatelja upravljanja inovacijskim procesom i inovacijskih rezultata 967 njemačkih poduzeća s niskom i srednje niskom razinom tehnološke razvijenosti. Statističkim testovima potvrđena je povezanost između inovacijskih rezultata i gospodarske efikasnosti hrvatskih i njemačkih poduzeća. Faktorskom analizom izlučeno je šest inovacijskih sposobnosti te je potvrđeno da među skupinama poduzeća postoji statistički značajna razlika u organizacijskoj, marketinškoj, proizvodnoj, istraživačko-razvojnoj, informacijskoj i koordinacijskoj sposobnosti te sposobnosti strateškog upravljanja. Znanstveno je dokazano da HR NTP inovacijom procesa postižu uštede, kvalitetom povećavaju prihod, a marketinškim i organizacijskim inovacijama te inovacijom poslovnog modela pozitivno utječu na razinu inovacija proizvoda. Oblikovanjem modela za cjelovitije i uspješnije upravljanje inovacijama pridonosi se menadžerskoj praksi na različitim razinama upravljanja., In today's economy, pervaded by constant globalization pressures and rapid technological advancement, innovation is considered to be the main precondition for sustainable growth and enterprise development. Innovation provides firms with growth that is more competitive, faster, better and smarter than that of their competitors, and gives them the ability to influence the industry in which they operate. Understanding the source of successful innovation has become one of the major challenges for researchers around the world. Over the years the definitions given by various authors have made the concept of innovation clearer. While a unique and commonly accepted definition of innovation does not exist, most agree that innovation implies the development and application of something new or substantially altered, whether it is a product or service, a new organizational method, a business practice or a new marketing method. Successful innovation is the creation and implementation of new processes, products, services or delivery methods that result in significant improvements in achieving the desired result, efficiency, effectiveness or quality. However, it is not the authors and owners of a new idea, product, process or organizational or marketing innovation but rather the customers who decide which of the same will be successful innovations. Innovation management has become one of the most popular topics in the scientific literature in the field of management, especially in the last ten years. The reason for this lies in the need to ensure the survival of sustainability-focused companies in economic conditions of globalization; this applies to both for-profit companies that need be competitive, as well as to non-profit companies that need to improve their services. Innovation calls for knowledge about innovation management, about how to actively and conscientiously organize, control and execute activities that lead to innovation. However, not all innovations are successful, as success depends on the type of innovation and the way the innovation process is managed, that is, how an idea is transformed into an innovation. Therefore, there are various innovation models, mainly related to products and processes, but also to services, given their importance in today's economy. Innovation capacity is the ability of any organization to undertake activities to create new ideas that will enable development and long-term survival; it is the potential for generating innovation results. For instance, interlinking multiple dimensions of technological innovation capabilities has a positive effect on the results of technological innovations and thus on business results. Input innovation factors and process management are directly influenced by management, while output factors are only partially controlled. It is therefore important to determine key input, process and output innovation factors. It was found that in addition to investment in innovation, innovation capabilities and innovation management also have a great impact on innovation performance. Therefore, the focus of this research is on defining those process innovation factors. The key question is how to encourage companies to boost innovation activity, that is, how to increase investment in research and development (R&D) and build innovation capacities and capabilities. The core idea of R&D activities and innovativeness in augmenting a firm's competitive capabilities and boosting the economy as a whole, that is in line with the goals of the Europe 2020 Growth Strategy. Growth of R&D investment (3% of GDP) will not be reachable if firms do not generate absorption capacities and an adequate innovation climate. If competitive capability is not increased through such R&D activities, any additional investment in R&D will be futile. If the state follows in the same footsteps and fails to take decisive action, the negative effects of R&D investment and drawing from EU funds could be far-reaching. The subject of research is medium-sized and large firms in the Republic of Croatia, with low and medium-low levels of technological intensity, mostly present in the manufacturing industry. The manufacturing industry is the sector of the economy with one of the biggest shares in the structure of gross domestic product and the total employment of the Republic of Croatia, and the absolute largest share in total exports. It is considered appropriate to explore the possibilities of improving the innovation capabilities of firms in the manufacturing industry, which could, in turn, enhance the overall economic potential of Croatia by building innovation capacity. A low level of technological development and less knowledge-intensive activities are found in the less knowledge-intensive services (LKIS), which also require a modern approach to managing innovation. Service innovation has a multidimensional character, because it involves distributing various types of product and service samples, interacting with guests, improving the organization of service delivery, introducing new technological options, or completely changing the business model. Although the hotel industry is identified as the most innovative industry within the tourism sector, it is also a part of the less knowledge-intensive service industry, and because of its specific features (a combination of various service activities) it is very complex and requires the division of components and individual observation. The goals and purpose of this doctoral dissertation are set based on the previously defined problems and subject of research. The purpose of the research is to explore the possibility of introducing holistic and successful innovation management in Croatian firms that have a low and medium-low level of technological intensity, based on the proposed transition model from a non-innovative to an innovative leading firm. The scientific contribution of this dissertation is presented in a developed model of innovation management based on a holistic approach to the management of innovation factors. In order to design a more comprehensive and more successful innovative model applicable to the service sector, the theoretical elaboration of the concepts of innovation management (i.e. exploring types of innovation, innovation processes by phases, the use of management tools and relevant factors that impact the innovation capabilities of the firm) was followed by the empirical research of theoretical assumptions, conducted on 996 Croatian firms with low and medium-low levels of technological intensity (HR NTP). A positive correlation was established between the level and structure of investment in innovation and the output indicators of innovation. Equally, a positive link was determined between the innovation investment indicators, the indicators of innovation process management and the innovation performance of 967 German firms with low and medium-low levels of technological intensity (DE NTP). Furthermore, statistical tests confirmed the positive relationship between the innovation performance and the economic efficiency of Croatian and German NTP. By comparing results with German firms, knowledge transfer to Croatian companies was explored and realized. In the third phase of the research, exploratory factor analysis extracted six factors, i.e. innovation capabilities, for the entire sample. Further results indicated statistically significant differences regarding organizational, marketing, manufacturing, R&D, information and coordination and strategic management capability between innovation leaders and non-innovative HR NTP. Furthermore, through the innovation process, Croatian firms with low and medium-low technological intensity save on average, increase quality by increasing revenue, and positively affect the level of product innovation. Also, results have shown that marketing innovations, organizational innovations and the business model innovation of HR NTP have a positive impact on the level of product innovation. Finally, data obtained from semi-structured interviews with hotel managers suggest that it is possible to successfully manage innovations in the hotel industry by retaining input innovation factors from the proposed model, by reformulating and modifying individual process factors, i.e. innovation capabilities, and by harmonizing individual output innovation factors. This study contributes to managerial practice at different levels. The surveys and interviews conducted are very important for qualitative and quantitative research as they provide the practical confirmation of managers in the context of opportunities and, above all, their readiness to apply innovative models. The literature review for each segment of the proposed model confirms a positive impact on firm performance. In conclusion, innovation either increases value for the customer of the product (or service) or reduces costs, thus creating a competitive advantage for the enterprise. It is important to realize that innovation needs time and decision-makers should not rush to conclusions and over-emphasize key business indicators. Innovation is essentially a social process that is not just about invention but also about persuading people to do something new. Entrepreneurs who innovate persistently and develop routines and innovation capabilities among their departments and employees enhance their likelihood of success.

U savremenim privrednim, uslovima poznavanje zakonomernosti strukturnih i tehnoloških promena od suštinske je važnosti za ostvarivanje zadovoljavajućih stopa privrednog rasta i unapređenje životnog standarda. Strukturne i tehnološke promene predstavljaju i put za države koje nameravaju iskoristiti svoje prednosti i ostvariti najviše moguće nivoe razvoja sa raspoloživim resursima. Ovo je važno za sve svetske privrede, a posebno za zemlje u razvoju koje nastoje da dostignu nivo razvoja naprednijih država. Iako je na razvojnoj trajektoriji privrede Republike Srbije nakon 2000. godine učinjen izvestan pomak, vidno je da su performanse privrede nedovoljne, što je rezultat delovanja kako globalnih tokova, tako i nepovoljnih internih faktora. Neadekvatan model privrednog rasta i neefikasna tranzicija uticali su na potpuno zanemarivanje industrijske proizvodnje, kao i na kreiranje neoptimalne privredne strukture. Uzroci ekonomske krize u Republici Srbiji su strukturni, a ne ciklični faktori, odnosno rezultat su ekspanzije sektora usluga i smanjenja industrijske proizvodnje. Tranzicioni proces u srpskoj privredi nije stvorio konkurentnu privrednu strukturu koja bi mogla doprineti održivom privrednom razvoju. Razvojni imperativ privrede Republike Srbije predstavljaju izmene u strukturi i tehnološkom nivou proizvodnje, što će omogićiti realokaciju resursa u produktivne privredne delatnosti i stvaranje inovativnog industrijskog sektora. Buduća razvojna orijentacija privrede Republike Srbije treba da bude zasnovana na primarnoj ulozi industrije, a naročito prerađivačke industrije, kao i na tehnološkim inovacijama u proizvodnji. U tom smislu, važno je utvrđivanje adekvatnog načina za efikasnu transformaciju strukture privrede Republike Srbije koja će doprineti rastu produktivnosti, jačanju industrijskog sektora i otuda, ostvarivanju izvozno orijentisanog modela privrednog rasta. Polazna osnova za reindustrijalizaciju privrede Republike Srbije treba da bude realno sagledavanje sopstvenih potencijala, ali i (re)definisanje i pravovremena implementacija relevantnih politika i strategija. Od posebne važnosti je definisanje sistemski dobro osmišljene industrijske i naučnotehnološke politike koje treba da obezbede kako podsticajan institucionalan okvir, tako i konkretne programe podrške industrijskom sektoru u procesu podizanja tehnološkog nivoa i unapređenja inovacionih performansi. In modern economic conditions, possessing knowledge of the regularities of structural and technological changes is essential for achieving satisfactory rates of economic growth and improving living standard. Structural and technological changes also represent a way for countries which aim to exploit their advantages and achieve the highest possible development levels with available resources. This is important for all economies in the world, and especially for developing countries that strive to “catch up” with the developed countries. Although some progress has been made on the development trajectory of the economy of the Republic of Serbia after 2000, it is evident that the economic performance is not sufficient, which is a result both of the global flows and unfavourable internal factors. The inadequate model of economic growth and inefficient transition process have affected a total neglect of industrial production, as well as in creation of a sub-optimal economic structure. The causes of the economic crisis in the Republic of Serbia are structural rather than cyclical factors, and are result of the expansion of the service sector and reduction of industrial production. The transition process of Serbian economy did not create a competitive economic structure that could contribute to sustainable economic development. The development imperative of the economy of the Republic of Serbia are changes in the structure and technological level of production, which will enable reallocation of resources into productive economic activities and creation of an innovative industrial sector. The future development orientation of Serbian economy should be based on the primary role of industry, especially manufacturing, as well as on technological innovations in production. In this regard, it is important to determine an adequate way for an efficient transformation of economic structure in the Republic of Serbia, which will contribute to the productivity growth, strengthening industrial sector, and hence to the realization of an export-oriented model of economic growth. Тhe starting point in reindustrialisation of the economy of the Rebublic of Serbia should be realistic assessment of its own potential, but also (re)defining and timely implementation of relevant policies and strategies. It is particularly importnant to define a systematically well-designed industrial and science and technology policy that should provide both an incentive institutional framework and concrete programs of support to the industrial sector in the process of raising the technological level and improving the innovation performance.

Utjecaj tržišne koncentracije na profitabilnost je kontroverzno pitanje u oblasti industrijske organizacije, na koje nema jasnog odgovora. Cilj istraživanja je ispitati ovaj eventualni utjecaj u kontekstu prerađivačke industrije Srbije. Temeljna hipoteza u ovom istraživanju jest da povećanje koncentracije tržišta povećava profitabilnost na tržištima zbog tajnog sporazuma dominantnih tvrtki. Hipoteza je testirana definiranjem i ocjenom modela koji opisuje utjecaj strukturnih i ostalih kontrolnih varijabli na profitabilnost tržišta, korištenjem sekundarnih podataka panela za 122 tržišta, promatrana u 2015. i 2017. godini. Podaci su dobiveni iz 30037 financijskih izvješća tvrtki iz sektora prerađivačke industrije. Model je procijenjen primjenom dvostupanjske metode najmanjih kvadrata s komponentama slučajne pogreške (EC2SLS). Rezultati istraživanja ukazuju na statistički značajan pozitivan utjecaj koncentracije tržišta na profitabilnost, što ide u prilog tradicionalnoj hipotezi tržišne snage., The impact of market concentration on profitability is a controversial question in industrial organization without a clear answer. The aim of the research is to investigate this prospective impact in the context of Serbian manufacturing industry. The main hypothesis of the research is that the increase in market concentration increases the profitability in the markets, due to the collusion of the dominant companies. We test this hypothesis by defining, estimating and testing the model describing the impact of structural and other control variables on market profitability by using secondary panel data for 122 markets, observed in 2015 and 2017. We obtained the data from 30 037 financial reports of the manufacturing industry companies. The model was estimated by using an error component two stage least squares estimator (EC2SLS). The results indicate a statistically significant positive impact of market concentration on profitability, empirically supporting the traditional market power hypothesis.

Ljudski resursi glavni su resurs opstanka i pokretač rasta i razvitka organizacije. Poželjno je da organizacija ima kvalitetno razvijen sustav nagrađivanja kojim će motivirati i osnažiti zaposlenike. Nagrade možemo definirati kao postignuća i koristi koju zaposlenici primaju za obavljanje posla u organizaciji. Svrha ovog diplomskog rada je prikazati sustav nagrađivanja zaposlenika te kako različiti sustavi nagrađivanja utječu na efektivnost poduzeća u prerađivačkoj industriji Splitsko- dalmatinske županije. U teorijskom dijelu rada biti će riječi o upravljanju ljudskim resursima, faktorima koji utječu na upravljanje ljudskim resursima, načinima upravljanja, kao i ISO standardima koji za cilj imaju pomoći organizacijama u poboljšanju rada njihovih odjela za ljudske resurse i u konačnici poboljšanje njihove radne učinkovitosti. Teorijski će se analizirati i vrste nagrađivanja, kao i nagrađivanje zaposlenika u službi upravljanja ljudskim resursima. Empirijski dio rada proveden je na zaposlenicima velikih i srednjih poduzeća prerađivačke industrije Splitsko-dalmatinske županije. Istraživanje se provelo putem anketnog upitnika. Rezultati istraživanja pokazali su da sustav nagrađivanja ne znači nužno i veću proizvodnost za poduzeće, dok s druge strane sustav nagrađivanja pozitivno utječe na postotak škarta. Slijedom istoga, prva hipoteza se djelomično prihvatila. Zadnji dio istraživanja odnosio se na lojalnost zaposlenika. Testirala se hipoteza koja je polazila od pretpostavke da će poduzeća koja imaju razrađeniji sustav nagrađivanja imati veću lojalnost zaposlenika od poduzeća s nižom razinom razrađenosti sustava nagrađivanja. Spomenuta hipoteza se prihvatila. Human resources are the main resource of survival and the biggest promoter of growth and development of an organization. It's preferred for an organization to have a well-developed rewarding system to motivate and empower their employees. Rewards can be defined as accomplishments and benefits that employees receive for working within an organization. The purpose of this thesis is to review employee rewarding systems and their effectiveness on growth within the Split-Dalmatia county processing industry. The theoretical part will touch upon human resources management, factors that impact human resources management, management models and ISO standards with the purpose of helping organizations in improving their human resources departments, and consequentially, their work efficiency. Types of rewards will be theoretically analyzed, as well as employee rewarding as an instrument of human resource management. The empirical part of the thesis has been conducted on large and medium-sized processing industry companies in the Split-Dalmatia county. The research has been conducted through a survey questionnaire. The results have shown that a reward system does not necessarily imply greater production for an organization, while on the other hand it does have a positive effect on reducing waste. Sequentially, the first hypothesis is partially accepted. The final part of the research is in relation to employee's loyalty. The hypothesis begins with the assumption that an organization with a well developed system of rewarding will have greater employee loyalty than an organization with a less developed rewarding system. The above-mentioned hypothesis is accepted.

Rad se bavi analizom lokacijskih čimbenika malih i srednjih industrijskih poduzeća u Sisku i Petrinji. Intervjuiranjem malih i srednjih poduzetnika, predstavnika različitih grana prerađivačke industrije, utvrđena je aktualna hijerarhija lokacijskih čimbenika. Ispituju se prednosti i nedostaci postojeće lokacije te njezin utjecaj na budući razvoj poduzeća. Spoznalo se da su učinkovita električna mreža, dobra povezanost s cestovnom mrežom, postojanje kvalificirane radne snage te državne i druge potpore najvažniji lokacijski čimbenici, a izrazit je i utjecaj tradicije proizvodnje., This paper deals with the analysis of location factors of small and medium-sized industrial companies in Sisak and Petrinja. Through interviewing small and mediumsized entrepreneurs, representatives of different branches in processing industries, the actual hierarchy of location factors has been established. Advantages and disadvantages of the existing location and its influence on the future development of the companies are examined. It has been comprehended that the efficient power grid, good connection with the road network, the existence of a qualified workforce and state and other support are the most important location factors, and that the influence of processing tradition is prominent.

Ovaj rad bavi se analizom kretanja industrije u Republici Hrvatskoj. Na samom početku govori se o vaţnosti industrije kao pokretača gospodarstva te se daje uvid u teorijske pojmove vezane uz industriju, ističući industrijske politike kao dijela ekonomske politike. Drugi dio rada temelji se na analizi kretanja industrije Republike Hrvatske stavljajući naglasak na obiljeţja preraĎivačke industrije posljednjih nekoliko godina. TakoĎer, detaljnije se analiziraju prehrambena, farmaceutska i kemijska industrija. Nakon detaljnije analize i istraţivanja donosi se zaključak o stanju i karakteristikama industrije u Hrvatskoj, te se ističe da postojeće stanje nije zadovoljavajuće. Stoga je potrebno provesti prave mjere s ciljem dugoročnog industrijskog rasta. This paper analyses industry trends in the Republic of Croatia. At the beginning, the importance of the industry as the driving force of the economy has been emphasized and paper gives insight into the theoretical concepts related to industry, emphasizing industrial policy as part of economic policy. The second part of the paper is based on the analysis of Croatian industry trends by emphasizing the characteristics of the manufacturing industry over the last few years. Also, the food, pharmaceutical and chemical industries are analyzed in more detail. After a detailed analysis and research, a conclusion is made on the state and characteristics of the industry in Croatia and it is emphasized that the existing situation is not satisfactory. It is therefore necessary to take activities which will lead to long-term industrial growth.

Ljudi su jedini živi segment poslovanja sa sposobnošću razmišljanja i učenja te se po tome razlikuju od ostalih resursa. Kako bi svakodnevno uspješno obavljali posao potrebno ih je usavršavati i obučavati putem različitih programa obuke. U ovom radu istražit će se postoji li utjecaj obuke kadrova na efikasnost poduzeća, tj. napreduju li poduzeća prilikom ulaganja u ljudske potencijale u smislu povećanih prihoda po zaposleniku uz istovremenu optimizaciju troškova po zaposleniku kao i postojanje pozitivnog utjecaja obuke na zadovoljstvo zaposlenika te smanjuje li se broj ozljeda na radu pravilno provedenom obukom što ujedno predstavlja problematiku istraživanja. Znanstvenim ciljevima ovog rada će se: objasniti značenje pojma i karakteristika procesa obuke, istražiti proces obuke i svaku pojedinu fazu, objasniti pretpostavke uspješne obuke i učenja, istražiti koje se metode i tehnike koriste kod obuke menadžera i nemenadžera te objasniti razlog postojanja potreba za obukom kadrova. Istraživačkim ciljevima će se: utvrditi utjecaj obuke kadrova na efikasnost poduzeća prerađivačke industrije Splitsko-dalmatinske županije, pomoću povrata na imovinu (ROA), povrata na kapital (ROE), povrata na investicije (ROI), troškova po zaposleniku te prihoda po zaposleniku, istražiti ima li proces obuke utjecaj na zadovoljstvo zaposlenika, ispitati smanjuje li obuka kadrova broj ozljeda na radu. Rezultati istraživanja su pokazali da obuka ne utječe pozitivno na povećanje efikasnosti proizvodnih srednjih i velikih poduzeća u prerađivačkoj industriji Splitsko-dalmatinske županije. S druge strane, rezultati pokazuju da obuka pozitivno utječe na povećanje zadovoljstva zaposlenika te na smanjenje broja ozljeda na radu čime možemo utvrditi da je ovo istraživanje pomoglo, kako samom autoru u izradi rada, tako i proizvodnim poduzećima u pronalasku rješenja za rješavanje prisutnih problema prilikom procesa provođenja obuke. People are the only living segment of business with the ability to think and learn and are different from other resources. In order to work successfully every day, they need to be trained and trained through various training programs. This paper will investigate whether the impact of staff training on enterprise efficiency is high, ie whether companies are advancing in investing in human resources in terms of increased employee income while simultaneously optimizing employee costs as well as having a positive impact on employees' satisfaction and reducing the number of injuries at work with the proper training, which is also a matter of research. The scientific aims of this paper will be: to explain the meaning of the concept and characteristics of the training process, to explore the training process and each phase, to explain the assumptions of successful training and learning, to explore which methods and techniques are used in the training of managers and non-managers, and to explain the reason for the need for training. The research goals will be: to determine the impact of staff training on the efficiency of the Split-Dalmatia County processing industry by means of Return On Assets (ROA), Return On Equity(ROE), Return On Investment (ROI), cost per employee and earnings per employee, does the training process have an impact on employee satisfaction, to examine whether the training of personnel reduces the number of injuries at work. The results of the research have shown that the training does not have a positive effect on increasing the efficiency of production medium and large companies in the processing industry of the Split- Dalmatia County. On the other hand, the results show that training has a positive effect on increasing employee satisfaction and reducing the number of injuries at work, which means that this research has helped both the author and the manufacturing companies to find solutions to solving the problems involved in the process conducting training.

Cilj rada je istražiti kretanja u prerađivačkoj industriji Republike Hrvatske, i to s aspekta usporedbe osnovnih sektorskih pokazatelja s gospodarstvima zemalja članica Europske unije (bruto dodana vrijednost, promjene u produktivnosti rada, kretanje proizvodne aktivnosti sektora, tehnološka struktura), kao i s aspekta analize strukturnih obilježja i dinamike proizvodne aktivnosti i proizvodnih faktora hrvatske prerađivačke industrije na razini nacionalnog gospodarstva. Poseban dio rada odnosi se na analizu kretanja međunarodne razmjene sektora prerađivačke industrije Republike Hrvatske. Analiza je provedena na razini prerađivačke industrije kao cjeline, na razini tehnoloških skupina prerađivačke industrije i na razini odjeljaka prerađivačke industrije. Temeljno vremensko razdoblje analize je 2008. do 2015. godina. Dobiveni rezultati analize ukazuju na jednostavniju tehnološku strukturu hrvatskog sektora prerađivačke industrije u odnosu na sektor prerađivačke industrije Europske unije. U hrvatskom sektoru prerađivačke industrije dominiraju industrije niske tehnološke intenzivnosti, dok je njihov udio na razini EU znatno niži. Pokretači rasta europskog sektora prerađivačke industrije su u recesijskom i post-recesijskom razdoblju bile industrije visoke i više srednje tehnološke razine. Nasuprot tome, u Hrvatskoj je proizvodna aktivnost tih industrija još uvijek na razinama ispod 2008. i 2010. godine, a najuspješnije se oporavljaju industrije niske srednje tehnološke razine. Rezultati analize pokazali su kako se tijekom promatranog razdoblja od 2008. do 2015. godine nije dogodila transformacija/kovergencija strukture hrvatske prerađivačke industrije prema strukturi prerađivačke industrije Europske unije. Negativna kretanja dodatno su pospješena gospodarskom krizom koja je odgodila osuvremenjivanje strukture sektora., The paper examines developments in Croatian manufacturing industry, by comparing key EU manufacturing trends and by analysing structural characteristics and the dynamics of production and production factors at national level in the period from 2008 to 2015. The comparison is based on sectoral indicators such as gross value added, labour productivity, change in the volume of production output. The analysis is conducted on manufacturing industry in general, its levels of technological sophistication and its branches. Data for industrial manufacturing are grouped into four levels of technological sophistication: high-technology, medium-high-technology, mediumlow - technology and low-technology. Research results indicate that the Croatian manufacturing industry is lagging behind European manufacturing in terms of its technology structure. Croatian manufacturing sector is being dominated by low-tech and medium low-tech industries, while their share in the EU manufacturing is significantly lower. High-technology and medium-high technology industries have been main drivers of EU’s industrial growth during the recession and postrecession period. On the contrary, in the case of Croatia manufacturing industries with lower technological intensity are recovering most successfully, while production of manufacturing industries with higher technological intensity remains below the pre-crisis level.

The paper analyses the effects of urbanization and localisation economies on manufacturing firms’ productivity across urban landscapes in post-transition South-East European (SEE) countries. Fixed-effects panel data estimations on a large sample of firms show that the factors accounting for productivity advantages of manufacturing firms in urban post-transition SEE are related to the firms and to the environment in which these firms operate. Firms located in diversified cities benefit from a productivity premium generated in this type of agglomeration, while no evidence was found that the relative specialization across industries has any effect on firm productivity levels., U radu se analiziraju učinci urbanizacije i lokalizacijske ekonomije na produktivnost poduzeća u prerađivačkoj industriji u gradovima posttranzicijskih zemalja jugoistočne Europe. Procjene modela s fiksnim učincima na velikom uzorku poduzeća pokazuju da je produktivnost poduzeća u prerađivačkoj industriji u gradovima posttranzicijskih zemalja jugoistočne Europe u najvećoj mjeri povezana sa samim poduzećem i okružjem u kojem djeluje. Rezultati pokazuju da poduzeća smještena u diversificiranim gradovima ostvaruju koristi od produktivnosti ostvarene u tom tipu aglomeracije. S druge strane, nema dokaza da relativna specijalizacija po djelatnostima industrije ima učinaka na razinu produktivnosti poduzeća.

Općina Hum na Sutli nalazi se u pograničnom području Hrvatskog zagorja, okružena lokacijama koje su označene kao ruralna područja upitne demografske održivosti. Ipak, kao rezultat dugogodišnje tradicije staklarske industrije, uključujući recentna strana investiranja u glavni pogon tvornice ''Straža'' i posljedične procese klasteriranja srodnih pogona, svjedočimo specifičnom utjecaju industrijske djelatnosti na razvojne trendove te socijalne, ekonomske i fizionomske karakteristike prostora. Usporedbom prirodnogeografskih predispozicija i društveno-geografskih obilježja prostora, pregledom razvoja i utjecaja proizvodnje staklene ambalaže na okupljanje stanovništva i funkcionalno povezanih djelatnosti, uvidom u razvojne strategije, registar radnika i popise stanovništva, te analizom i sintezom gospodarskih i demografskih trendova, ovaj rad nastoji prepoznati utjecaj industrijske specijalizacije na razvoj Općine Hum na Sutli. Hum na Sutli municipality is located in national border area of Hrvatsko zagorje, surrounded by several locations marked as rural areas of questionable demographic sustainability. However, as a result of long tradition of glass-producing-industry, with recent foreign investments in old factory called ‘’Straža’’ and related clustering and specialization processes, we are looking at specific industrial impact on development indicators, as well as social, economic and physiognomic spatial changes. Comparing physiographic predispositions and social factors of particular area, considering parameters like glass industry evolution, industrial impact on local population, clustering of related crafts, and looking at development strategy plans, worker registers, and population censuses, including analysis of outcome economic and social changes, this work is trying to recognize industrial specialization impact on development of Hum na Sutli municipality.

Porezi predstavlja financijsku naplatu koju svaki pojedinac ili pravna osoba mora platiti državi. Postoje različite vrste poreza koje se mogu kvalificirati prema različitim kriterijima. Posebna pažnja u ovom radu posvećena je porezu na dobit kao samostalnom poreznom obliku. Postojanje poreza na dobit treba tražiti u ekonomsko – političkom stajalištu jer je to relativno jeftin izvor prikupljanja prihoda, a sa stajališta nositelja političkih odluka preferirani porezni oblik. Sudeći prema visini prihoda, porez na dobit je jedna od popularnijih fiskalnih mjera Ministarstva financija. Istraživanjem je analizirano poslovanje pet kompanija iz sektora hrvatske prerađivačke industrije, koje svoje podatke javno listaju na Zagrebačkoj burzi. Cilj rada je bio analizirati ekonomski i porezni potencijal kada je u pitanju porez na dobit. Pozitivniji ekonomski potencijal u prerađivačkoj industriji donosi i značajno odstupanje u formiranju konačne obveze poreza na dobit kod onih kompanija koje svoje poslovanje šire izvan Republike Hrvatske, te svojim strategijama ulaze u akvizicijsko poslovanje. To su ujedno porezni obveznici koji pored pozitivnog financijskog uspjeha i prethodno navedenih strategija vode računa o troškovima koji imaju gospodarsku svrhu te koje neće erodirati bruto dobit poslovanja, a u korist većih poreznih obveza poreza na dobit. Taxes are financial payments of any individual or legal entity that must be paid to the state. There are different types of taxes that can be classified according to different criteria. In this thesis, special attention is dedicated to Corporate Income Tax as a separate tax form. The existence of income tax should be sought after in the economic -political standpoint because it is a relatively inexpensive source of revenue. In addition, from the point of view of political decision-makers, it is the preferred form of tax. Judging by the amount of revenue, income taxes is one of the most popular fiscal measures of the Ministry of Finance. This study analyzes the performance of five companies from the processing industry, whose data is publicly listed on the Zagreb Stock Exchange. The aim of this work was to investigate and analyze economic and tax potential that involves income tax in the Croatian manufacturing industry. A more positive economic potential in the manufacturing industry brings a significant deviation in the formation of final income tax liability, and the discrepancies are more significant for companies whose business is spread beyond Croatia, and their strategies entering the acquisition business. These are also the taxpayers who in addition to the positive financial success and the previously mentioned strategies take care of costs of having an economic purpose, and that will not disrupt the gross operating profit and the benefit of higher tax Income tax liability.

Stupanj profitabilnosti poduzeća ovisi o krajnjem cilju poslovnog subjekta, ali i o čitavom nizu čimebenika od makro- do među- i mikrorazine. Unatoč činjenici da Vlada poticajnom politikom investiranja ili politikom niže porezne stope može utjecati na povećanje profitabilnosti pojedinog sektora, za dugoročno održiv gospodarski rast nužno je procijeniti ponajprije mikroekonomske determinante i njihov utjecaj. Progres nacionalne ekonomije ovisi o poboljšanju lokalnih resursa i razvijanju proizvodnje temeljene na njihovoj upotrebi, stvaranju sofisticirane domaće potražnje koja će pomoći lokalnim proizvođačima u anticipiranju i odgovaranju na potrebe svjetskog tržišta, dopuštajući lokalnim proizvođačima razvoj naprednih konkurentnih dimenzija, izgradnju klastera povezanih i podržavajućih proizvodnji i poduzeća. Stoga je za poduzeće važno ostvarivanje profita u razdoblju t kako bi se omogućilo investiranje u proizvod, u proces proizvodnje i oglašavanje u razdoblju t + 1. U ovome radu istražuje se prerađivačka industrija u Republici Hrvatskoj i ocjenjuju se faktori koji su bili presudni za pozitivno poslovanje subjekata u tom sektoru u razdoblju prije i nakon ekonomske krize, što implicira osnovu za dugoročno održiv ekonomski rast i razvoj, kako sektora, tako i cjelokupne nacionalne ekonomije., The degree of profitability of an enterprise depends on its ultimate goal, but also on a number of factors from macro to mezzo to micro level. Despite the fact that the government through its investment incentive policy and the policy of lower tax rates can improve the profitability of each sector, the microeconomic determinants and their impact must be assessed for a long-term sustainable economic growth. The progress of national economy depends on better local resources, on the development of production based on their application, and on the creation of a sofisticated local demand that will allow local producers to anticipate and respond to the global needs by allowing them to develop advanced competitive dimensions and form a cluster of related and supportive production and enetrprises. Therefore, it is important for an enterprise to make profit in the t period to make investment in the product, production, and advertising in the t+1 period possible. The paper analyses the processing industry in the Republic of Croatia and evaluates the key factors for positive business results in that sector in the period before and after the economic crisis, which is the basis for a long-term economic growth and development of both the sector and the overall national economy.

Purpose – In this paper we focus on SMEs in Croatia operating in the manufacturing and services sectors, and seek to compare them in terms of their involvement in innovation activities, and the factors determining their decision to innovate, in general and in four types of innovations in particular: product/service, process, organizational and marketing innovations. Design/Methodology/Approach – The analysis relies on the Croatian Community Innovation Survey 2010 (CIS 2010) data. To find out whether innovations have a different pattern of drivers in manufacturing and in services, we estimate the probit and multivariate probit models separately on these two groups of firms. Findings and implications – The findings reveal that, despite some differences, service and manufacturing SMEs are not that different from one another when it comes to innovation activities. Service SMEs are somewhat less likely to introduce technological innovations, but manufacturing and service SMEs do not differ significantly when it comes to non-technological innovations. One noteworthy difference between manufacturing and service SMEs is that the latter rely on acquired knowledge much more than do the former. Limitation – One limitation of the study is that most variables in the CIS dataset, including those on innovations, are of a binary nature, a fact that dictated the choice of the econometric model. In addition, the data pertain to the time period of an economic downturn in Croatia, which possibly affected the results obtained. Originality – This research contributes to understanding the drivers of innovation activities in SMEs and differences in this regard between manufacturing and services in Croatia., Svrha – Ovaj rad je usredotočen na usporedbu malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj prerađivačkoj industriji i uslužnom sektoru u vezi s uključenošću u inovacijske aktivnosti te čimbenicima koji određuju odluku da inoviraju općenito i razviju određeni tip inovacije (novi proizvod/uslugu, proces, organizacijsku i marketinšku inovaciju). Metodološki pristup – U analizi se koriste podaci Community Innovation Survey 2010. (CIS 2010) za Hrvatsku. Kako bi se istražile razlike u čimbenicima koji utječu na inovacije u uslužnom sektoru i prerađivačkoj industriji, probit i multivarijatni probit modeli zasebno su procijenjeni na dvjema skupinama poduzeća. Rezultati i implikacije – Rezultati otkrivaju kako, unatoč nekim razlikama, mala i srednja poduzeća u ovim dvama sektorima nisu potpuno različita kada je riječ o inovacijskim aktivnostima. Uslužna poduzeća donekle su manje sklona uvođenju tehnoloških inovacija, ali ne postoje velike razlike u razvoju ne-tehnoloških inovacija. Razlika vrijedna spomena jest ta da se uslužna poduzeća više oslanjaju na stečeno znanje nego ona u prerađivačkoj industriji. Ograničenja – Jedno ograničenje našeg istraživanja povezano je s činjenicom da je većina varijabli, uključujući i one o inovacijama, u CIS bazi binarna što je odredilo izbor ekonometrijskog modela. Isto se tako podatci odnose na razdoblje gospodarskog pada u Hrvatskoj što se potencijalno odrazilo i na dobivene rezultate. Doprinos – Ovo istraživanje doprinosi razumijevanju pokretača inovacijskih aktivnosti u malim i srednjim poduzećima te razlika između prerađivačke industrije i uslužnog sektora u tom pogledu u Hrvatskoj.

Uz evidentirane profesionalne bolesti, broj prijavljenih ozljeda na radu u određenom vremenskom razdoblju, temeljni je pokazatelj stupnja razvoja sigurnosti na radu u nekoj društvenoj odnosno socijalnoj sredini u tom promatranom razdoblju. Analizom službenih javno objavljenih podataka o broju prijavljenih ozljeda na radu u periodu od 2010. do 2015. godine, utvrđen je trend kretanja godišnjeg broja ozljeda na radu u Republici Hrvatskoj. Poseban je osvrt dan na trend kretnja broja evidentiranih ozljeda u prerađivačkoj industriji gdje se, gledajući prema gospodarskoj djelatnosti, u promatranom razdoblju dogodio najveći broj ozljeda na radu. Trend porasta godišnjeg broja ozljeda na radu pokazatelj je kriznog stanja sigurnosti na radu u Republici Hrvatskoj te ukazuje na potrebu odgovornijeg planiranja, provođenja i kontroliranja sigurnosti na radu.

Općina Hum na Sutli nalazi se u pograničnom području Hrvatskog zagorja, okružena lokacijama koje su označene kao ruralna područja upitne demografske održivosti. Ipak, kao rezultat dugogodišnje tradicije staklarske industrije, uključujući recentna strana investiranja u glavni pogon tvornice ''Straža'' i posljedične procese klasteriranja srodnih pogona, svjedočimo specifičnom utjecaju industrijske djelatnosti na razvojne trendove te socijalne, ekonomske i fizionomske karakteristike prostora. Usporedbom prirodnogeografskih predispozicija i društveno-geografskih obilježja prostora, pregledom razvoja i utjecaja proizvodnje staklene ambalaže na okupljanje stanovništva i funkcionalno povezanih djelatnosti, uvidom u razvojne strategije, registar radnika i popise stanovništva, te analizom i sintezom gospodarskih i demografskih trendova, ovaj rad nastoji prepoznati utjecaj industrijske specijalizacije na razvoj Općine Hum na Sutli.

Stupanj profitabilnosti poduzeća ovisi o krajnjem cilju poslovnog subjekta, ali i o čitavom nizu čimebenika od makro- do među- i mikrorazine. Unatoč činjenici da Vlada poticajnom politikom investiranja ili politikom niže porezne stope može utjecati na povećanje profitabilnosti pojedinog sektora, za dugoročno održiv gospodarski rast nužno je procijeniti ponajprije mikroekonomske determinante i njihov utjecaj. Progres nacionalne ekonomije ovisi o poboljšanju lokalnih resursa i razvijanju proizvodnje temeljene na njihovoj upotrebi, stvaranju sofisticirane domaće potražnje koja će pomoći lokalnim proizvođačima u anticipiranju i odgovaranju na potrebe svjetskog tržišta, dopuštajući lokalnim proizvođačima razvoj naprednih konkurentnih dimenzija, izgradnju klastera povezanih i podržavajućih proizvodnji i poduzeća. Stoga je za poduzeće važno ostvarivanje profita u razdoblju t kako bi se omogućilo investiranje u proizvod, u proces proizvodnje i oglašavanje u razdoblju t + 1. U ovome radu istražuje se prerađivačka industrija u Republici Hrvatskoj i ocjenjuju se faktori koji su bili presudni za pozitivno poslovanje subjekata u tom sektoru u razdoblju prije i nakon ekonomske krize, što implicira osnovu za dugoročno održiv ekonomski rast i razvoj, kako sektora, tako i cjelokupne nacionalne ekonomije.

Logistika je proces planiranja, primjene i provjere uspješnosti tijeka i skladištenja robe, usluga i odgovarajućih informacija od mjesta polaska do mjesta potrošnje, a sve u skladu sa zahtjevima kupaca. Važnost logistike u proizvodnim poduzećima očituje se kroz niz aktivnosti koje su podređene postizanju kontinuirane proizvodnje na način da se iz dostavljene sirovine efikasno napravi gotov proizvod. Osnovna zadaća logistike ogleda se ne samo u smanjenju ukupnih troškova poslovanja već logističke aktivnosti direktno sudjeluju u stvaranju dodatne vrijednosti za kupca i čine proizvod/uslugu konkurentnijim. Provedenim istraživanjem analizirale su se temeljne logističke aktivnosti na primjeru poduzeća iz prerađivačke, odnosno papirne i kartonske industrije. U istraživanju su posebno obrađeni ključni elementi logističkog procesa: organizacija nabave, skladištenje, manipulacija robom i transport. Poznavanje tržišta, odnosno potreba svojih kupaca, dugoročna suradnja i poseban odnos s dobavljačima te kontinuirano ulaganje u kvalitetu proizvoda omogućuju poduzeću Valoviti papir Dunapack d.o.o. proširenje asortimana aktualnim proizvodima što dovodi do razvoja i boljih financijskih rezultata.

U većini suvremenih gospodarstava mala i srednje velika poduzeća su nositelji ekonomske aktivnosti. Kao najveća skupina poduzeća ovi poslovni subjekti imaju vodeću ulogu u stvaranju novih radnih mjesta. Razumijevanje njihova ponašanja od ključne je važnosti za znanstvenu zajednicu i kreatore ekonomske politike koji istražuju mogućnosti svojih gospodarstava da rastu i pruže svojim građanima bolji standard življenja. Cilj ovog rada jest istražiti vezu između proizvodnosti i međunarodne konkurentnosti malih i srednje velikih poduzeća u prerađivačkoj industriji u Republici Hrvatskoj tijekom protekle krize. Među slabostima ove skupine poduzeća često se ističe nemogućnost natjecanja na međunarodnom tržištu zbog nastanka visokih nepovratnih troškova koje takva aktivnost iziskuje. Prevladavanje ove barijere ovisi u velikoj mjeri o proizvodnosti poduzeća. U istraživanju se primjenjuje metoda dinamičkog panela na podatke preuzete iz baze Amadeus za razdoblje 2006 – 2012 kako bi se istražili dugoročni i kratkoročni učinci proizvodnosti na izvozni intenzitet malih i srednje velikih poduzeća uzimajući u obzir potencijalnu endogenost njihove veze i niz drugih odrednica međunarodne konkurentnosti malih i srednje velikih poduzeća poput vlasništva, lokacije ili industrijskih karakteristika.

The goal of this research is to estimate the effect of resource eallocation from the manufacturing to the real estate economic sector on exporting activity in Croatia, a small open post-transition country that experienced a real estate boom during the previous decade. This paper follows the work by Égert and Kierzenkowski (2014) as we test the hypothesis that the real estate boom had an adverse impact on country’s export performance. For that purpose we use quarterly data ranging from 1Q1998 to 3Q2013, and estimate export equations using maximum likelihood and dynamic ordinary least squares estimators of cointegration. Our results indicate that the distortion of relative prices in favor of non-tradable sectors (construction and real estate), which is a direct by-product of the real estate boom, has had stifling effects on export performance. Our results also suggest that ailing cost competitiveness and governments’ inability to implement policies promoting private sector economic development adversely influenced export performance during the period analyzed. The basic conclusion of our research is that the expansion of a non-tradable sector in a country with limited supply of production factors can have a detrimental effect on the ability of the tradable sector to increase its output and compete in international markets., Cilj ovoga rada je ocijeniti utjecaj premještanja resursa iz prerađivačkog u sektor nekretnina na izvoznu aktivnost u Hrvatskoj, maloj, otvorenoj, post-tranzicijskoj ekonomiji koja je tijekom proteklog desetljeća iskusila uspon sektora nekretnina. U analizi slijedimo rad Égerta i Kierzenkowskog (2014) s obzirom na to da testiramo ima li uspon cijena nekretnina negativan utjecaj na izvoz. U tu svrhu koristimo kvartalne podatke u razdoblju od prvog tromjesečja 1998. do trećeg tromjesečja 2013. godine te ocjenjujemo izvozne jednadžbe koristeći različite procjenitelje kointegracije: najveću vjerojatnost (engl. maximum likelihood) i metodu dinamičkih najmanjih kvadrata. Naši rezultati pokazuju da je iskrivljenost relativnih cijena u korist nerazmjenjivih sektora (građevinarstva i sektora nekretnina), koja je neposredni nusproizvod rasta cijena nekretnina, imala utjecaj na podbačaj hrvatskog izvoza. Također smo pokazali da je nepovoljna troškovna konkurentnost te nesposobnost države da uvede ekonomske politike koje promiču gospodarski azvoj privatnog sektora nepovoljno utjecala na izvoz u promatranome razdoblju. snovni zaključak rada je da brza ekspanzija neutrživog sektora u zemlji s ograni čenom ponudom proizvodnih faktora može imati negativne učinke na sposobnost utrživog sektora da poveća svoju proizvodnju i natječe se na međunarodnim tržištima.

Cilj disertacije je da se ispita efekat privatizacije na performanse industrijskih preduzeća, s posebnim naglaskom na stvaranje bruto dodate vrednosti i rentabilitet privrede Srbije u periodu 2002-2007. Kraj perioda 2007. je uzet da bi se isključio efekat poremećaja usled svetske ekonomske krize. Radi se o nestandardnom pristupu analizi finansijskih izveštaja. Analizom bruto dodate vrednosti i njene dinamike po svojinskim oblicima, veličini i delatnostima preduzeća ocenjuje se doprinos privatizovanih preduzeća privrednom rastu, odnosno kretanju produktivnosti, zaposlenosti i troškova rada na nivou cele privrede. Pri tome, najveća pažnja je posvećena rezultatima privatizovanih industrijskih preduzeća. U elaboriranju polaznih hipoteza, odnosno njihovom potvrđivanju ili opovrgavanju korišćene su sledeće metode naučno-istraživačkog rada: (a) metode analize i sinteze; (b) komparativni metod u cilju sagledavanja rezultata pojedinih podskupova preduzeća; (c) statistički metodi, gde je panel analizom pokazano kako su se rezultati svakog od posmatranih svojinskih oblika u različitim sektorima i oblastima industrije menjali kroz vreme. S druge strane, panel analizom je i testirana hipoteza da efekti privatizacije na performanse preduzeća značajno variraju u zavisnosti od njegove veličine, čime se implicitno ocenjuju i efekti modela prodaje kapitala. Ukupno uzevši, može se reći da je period 2002-2007. obeležen veoma vidljivom i brzom promenom vlasničke strukture koja je omogućena Zakonom o privatizaciji iz 2001. godine. Privatni sektor je bio superioran u pogledu rasta bruto dodate vrednosti, produktivnosti i niskih troškova rada, ali unutar njega rezultat izvornog privatnog sektora je neuporedivo bolji od rezultata privatizovanih preduzeća. Privatna preduzeća su najbrže rasla, apsorbovala višak radne snage i gotovo jedina doprinosila porastu dodate vrednosti u privredi. Izvorni privatni sektor ima, za razliku od privatizovanih preduzeća, a naročito preduzeća u državnoj i društvenoj svojini, nadprosečnu produktivnost i najniže troškove rada, te se može reći da je i pobednik tranzicije. Privatizovana preduzeća daju skroman doprinos stvaranju bruto dodate vrednosti u Srbiji, a privatizacija u segmentu ukupne industrije je ispunila očekivanja samo u pojedinim oblastima prerađivačke industrije. Po najvećem broju posmatranih indikatora u pozitivnom smislu su se zaključno sa 2007. izdvajala privatizovana preduzeća iz oblasti: (a) proizvodnje proizvoda od ostalih nemetalnih minerala; (b) proizvodnje duvanskih proizvoda; (c) proizvodnje prehrambenih proizvoda i pića; (d) proizvodnje osnovnih metala i (e) proizvodnje koksa, derivata nafte i nuklearnog goriva. S druge strane, najslabije performanse imala su privatizovana preduzeća iz oblasti: (a) proizvodnje nameštaja; (b) tekstilne industrije i (c) proizvodnje ostalih saobraćajnih sredstava. The aim of the dissertation is to research privatization effects on the performance of industrial companies, with a particular emphasis on the creation of gross value added and profitability of the Serbian economy in the period 2002-2007. The late 2007 period was taken in order to exclude the distortion effect caused by the global economic crisis. It is a non-standard approach to the analysis of financial statements. Through the analysis of gross value added and the dynamics thereof by ownership forms, size and companies’ activities, contribution of the privatized companies to economic growth, i.e. to movements in productivity, employment and labor costs on the level of overall economy is assessed. Thereby, the greatest attention has been paid to the results of privatized industrial companies. In elaborating the initial hypotheses, i.e. their confirmation or denial, the following scientific research methods have been used: (a) methods of analysis and synthesis, (b) comparative method aimed at evaluating the results of certain subsets of companies, (c) statistical methods, where a panel analysis disclosed the way in which the results of each of the observed ownership forms have changed over time in different sectors and branches of the industry. On the other hand, the panel analysis has also tested the hypothesis according to which privatization effects on the companies’ performances significantly vary depending on the company size, whereby the effects of capital sales model have been implicitly assessed. Generally speaking, it can be said the period 2002-2007 was marked by highly visible and rapid change of ownership structure that was enabled by the 2001 Privatization Law. The private sector was superior in terms of gross value added growth, productivity and low labor costs, but the result of the original private sector within it was highly better than the result of privatized companies. Private companies reported the fastest growth, absorbed the surplus labor force and were almost the only ones that contributed to the value added increase in the economy. Unlike privatized companies, the original private sector, especially companies in the state and social ownership, reported above-average productivity and the lowest labor costs, so they can be considered the winners of the transition. Privatized companies provide modest contribution to the creation of gross value added in Serbia, and the privatization in the segment of overall industry has met expectations only in certain branches of manufacturing industry. According to the greatest number of observed indicators, privatized companies that stood out in the positive sense, including the year 2007, belonged to the following branches: (a) production of other non-metallic mineral products, (b) production of tobacco products, (c) production of food products and beverages (d) production of base metals, and (e) production of coke, refined petroleum products and nuclear fuel. On the other hand, the worst performance was reported by the privatized companies from the following branches: (a) production of furniture, (b) textile industry, and (c) production of other means of transportation.

Grane hrvatske prerađivačke industrije, proizvodnja tekstila, odjeće i kože, nastavljaju bilježiti negativne rezultate unatoč njihovom velikom potencijalu. Cilj ovog rada je raspraviti položaj tekstilne, odjevne i obućarske industrije unutar prerađivačke industrije u Europskoj uniji, kao i u Republici Hrvatskoj, koristeći se temeljnim makroekonomskim indikatorima. Projekcije za 2014. i 2015. godinu izračunate su pomoću linearnog trenda. Istraživanjem se zaključuje kako tekstilna, odjevna i kožna industrija prate negativna kretanja prerađivačke industrije, te kako je potrebno uložiti dodatne napore kako bi promatrane industrijske grane ostvarile pozitivne rezultate.

Brojna istraživanja potvrđuju da se koncentracijom povezanih poduzeća i institucija povećava produktivnost industrijske baze što u konačnici uzrokuje rast. Rezultati ekonometrijske panel analize ovog rada upućuju na zaključak kako je veća razina koncentracije poduzeća prerađivačke industrije povezana s višim razinama BDP-a, životnog standarda i industrijskog outputa. Osim ispitivanja učinaka prostorne koncentracije prerađivačke industrije na regionalni razvoj Hrvatske, ispitani su i učinci aglomeracijskih ekonomija na izvozne performanse poduzeća prerađivačke industrije. Za potrebe analize konstruirani su modeli višestruke linearne regresije, a rezultati pokazuju kako na izvozne performanse poduzeća prerađivačke industrije utječu i ekonomije lokalizacije i urbanizacije. Također, u radu su analizirani fenomeni industrijske koncentracije i regionalne specijalizacije te njihova međusobna interakcija. Primjenom deskriptivne statistike je utvrđeno da korištenjem apsolutnog pokazatelja dolazi do divergentnog kretanja koncentracije i specijalizacije dok u slučaju relativnog pokazatelja ovi fenomeni se kreću u istom smjeru. Izvorni znanstveni doprinos ove disertacije je višedimenzionalan i može se sagledati u okviru regionalne ekonomike i lokacijske politike prerađivačke industrije. Teorijska i empirijska analiza fenomena koncentracije industrije i specijalizacije hrvatskih regija može doprinijeti boljem razumijevanju procesa restrukturiranja hrvatskog gospodarstva.

Grane hrvatske prerađivačke industrije, proizvodnja tekstila, odjeće i kože, nastavljaju bilježiti negativne rezultate unatoč njihovom velikom potencijalu. Cilj ovog rada je raspraviti položaj tekstilne, odjevne i obućarske industrije unutar prerađivačke industrije u Europskoj uniji, kao i u Republici Hrvatskoj, koristeći se temeljnim makroekonomskim indikatorima. Projekcije za 2014. i 2015. godinu izračunate su pomoću linearnog trenda. Istraživanjem se zaključuje kako tekstilna, odjevna i kožna industrija prate negativna kretanja prerađivačke industrije, te kako je potrebno uložiti dodatne napore kako bi promatrane industrijske grane ostvarile pozitivne rezultate.

Aim of this paper is to investigate the impact of regional determinants on export competitiveness of Croatian companies in the manufacturing industry in the period from 2004 to 2010. Using the spatial econometrics the impact of agglomeration externalities, innovation potential, firm size, foreign ownership concentration and development of regions on the export competitiveness of companies in Croatian counties have been investigated for the first time. Research results indicate changes in the regional distribution of Croatian exports during the period. This trend has a negative impact on export competitiveness of companies in other counties. The basic conclusion suggests the need for revision of the existing and formulation of new measures in order to improve the export competitiveness of non-developed counties and to encourage the balanced regional development., Nedavna istraživanja ukazuju kako regionalni činitelji poput aglomeracijskih eksternalija, kvalitete ljudskog kapitala i inovacijskog potencijala imaju važnu ulogu u objašnjavanju sposobnosti poduzeća da se natječu na domaćem i inozemnom tržištu. Nova ekonomska geografija sugerira kako koncentracija poduzeća u određenom zemljopisnom području pogoduje nastanku eksternalija poput lakšeg pristupa informacijama, dijeljenja znanja između poduzeća, suradnje poduzeća sa znanstvenim i profesionalnim institucijama te na taj način olakšava svladavanje prepreka građenju izvozne konkurentnosti. Prema ovom pristupu koncentracija poduzeća unutar pojedinog zemljopisnog područja ima negativan utjecaj na rezultate poslovanja poduzeća u susjednim zemljopisnim područjima uključujući i njihovu izvoznu konkurentnost. Cilj ovog rada je istražiti utjecaj regionalnih činitelja na izvoznu konkurentnost hrvatskih poduzeća iz prerađivačke industrije u razdoblju od 2004. do 2010. godine. Korištenjem metoda prostorne ekonometrije po prvi put će se istražiti utjecaj aglomeracijskih eksternalija, inovacijskog potencijala, veličine poduzeća, koncentracije stranog vlasništva i razvijenosti regija na izvoznu konkurentnost poduzeća iz hrvatskih županija. Rezultati istraživanja ukazuju na promjene u regionalnoj rasprostranjenosti hrvatskih izvoznika tijekom promatranog razdoblja. Ovaj trend ima negativan utjecaj na izvoznu konkurentnost poduzeća u ostalim regijama. Rezultati istraživanja također ukazuju na potrebu revizije postojećih i formuliranja novih mjera ekonomske politike kako bi se unaprijedila izvozna konkurentnost manje razvijenih regija te kako bi se potaknuo ravnomjeran regionalni razvoj.

Barijere ulaska prisutne su ukoliko je novim poduzećima (tzv. potencijalnim „ulaznicima“) djelomično spriječen ili u potpunosti onemogućen ulazak u neku industriju ili pristup određenom tržištu. Postoje brojne barijere ulaska, a najčešće se dijele u strukturne i strateške. Strukturne barijere ulaska se vezuju uz specifičnost same industrije i različite su od industrije do industrije, odnosno mogu biti vezane uz tržište. Strateške barijere su aktivnosti kojima poduzeće u sektoru kroz vlastitu strategiju djelovanja nastoji spriječiti ili onemogućiti ulazak drugima u industriju ili tržište. Cilj rada bio je istražiti javljaju li se profitabilnost i stopa rasta poslovnih prihoda, a potom i cijena rada kao barijere ulaska, te kako utječu na dinamiku ulazaka u pojedine djelatnosti u sklopu prerađivačke industrije, djelatnosti s najvećim udjelom u strukturi bruto domaćeg proizvoda i ukupnoj zaposlenosti, te najvećim udjelom u ukupnom izvozu Republike Hrvatske. Istraživanjem su obuhvaćena mala i srednja poduzeća unutar prerađivačke industrije u Hrvatskoj. Rezultati regresijske obrade upućuju na značaj stope rasta poslovnih prihoda, povrata na kapital, povrata na imovinu, te prosječni trošak po zaposlenom, odnosno njihov utjecaj na dinamiku ulaska u pojedine djelatnosti prerađivačke industrije.

Barijere ulaska prisutne su ako je novim poduzećima (tzv. potencijalnim „ulaznicima“) djelomično spriječen ili u potpunosti onemogućen ulazak u neku industriju ili pristup određenom tržištu. Postoje brojne barijere ulaska, a najčešće se dijele u strukturne i strateške. Strukturne barijere ulaska vezuju se uz specifičnost same industrije i različite su od industrije do industrije, odnosno mogu biti vezane uz tržište. Strateške barijere su aktivnosti kojima poduzeće u sektoru kroz vlastitu strategiju djelovanja nastoji spriječiti ili onemogućiti ulazak drugima u industriju ili tržište. Cilj rada bio je istražiti javljaju li se profitabilnost i stopa rasta poslovnih prihoda, a potom i cijena rada kao barijere ulaska, te kako utječu na dinamiku ulazaka u pojedine djelatnosti u sklopu prerađivačke industrije, djelatnosti s najvećim udjelom u strukturi bruto domaćeg proizvoda i ukupnoj zaposlenosti, te najvećim udjelom u ukupnom izvozu Republike Hrvatske. Istraživanjem su obuhvaćena mala i srednja poduzeća unutar prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj. Rezultati regresijske obrade upućuju na značaj stope rasta poslovnih prihoda, povrata na kapital, povrata na imovinu, te prosječni trošak po zaposlenom, odnosno njihov utjecaj na dinamiku ulaska u pojedine djelatnosti prerađivačke industrije., Barriers to entry exist if new enterprises (potential “entrants”) are partially or completely prevented from entering a particular industry or market. Th ere are numerous barriers to entry, but the most common division is into structural and strategic. Structural barriers to entry are associated with the specifi cs of an industry and differ from one industry to another, or may be market related. Strategic barriers are activities which enterprises undertake while carrying out their own strategy, with the aim of deterring or preventing the entry of others in the industry or market. The purpose of the study was to investigate the presence of profi tability and growth in operating revenues and the cost of labor as entry barriers, and their eff ect on the dynamics of entry to a particular segment of the manufacturing industry. This industry is characterized by the highest share in gross domestic product and total employment, as well as the highest share in total Croatian exports. Research was conducted on small and medium-sized enterprises within the manufacturing industry in Croatia. Regression results indicate the importance of the growth rate of operating revenue, return on equity, return on assets and average cost per employee and their impact on the dynamics of entry in the manufacturing industry.

U radu se daje kritički prikaz knjige "Economic Growth in Europe: A Comparative Industry Perspective" Marcela P. Timmera, Roberta Inklaara, Mary O'Mahony i Barta van Arka.

This paper explores the competitiveness of exporters from Croatian manufacturing industry. A dynamic panel system GММ technique is applied to the sample of firms distributed across all sectors of manufacturing industry and observed over period between 1999 and 2007. The competitiveness of firms is modelled as function of their activities, characteristics and features of their environment. The results of investigation are in line with theoretical predictions about behaviour of price competitive firms. In building their international position, Croatian exporters rely on cost reductions and improvements in labour productivity. The sensitivity of these firms to wage increases suggests that labour costs still play a major role in their success on international markets. In overcoming barriers to exporting these firms rely on own resources, previous experience and cost and knowledge sharing agglomeration externalities. The positive and significant relationship between export intensity and the firms’ location in small urban areas or free trade zones suggest that some of policies undertaken by Croatian government in analysed period such as investment in infrastructure or development of export-targeting policies may have produced benefi ciary effects on the competitiveness of exporters., Ovaj rad istražuje konkurentnost izvoznika iz hrvatske prerađivačke industrije. Metoda GMM sustavnog dinamičkog panela primijenjena je na uzorak poduzeća iz svih sektora prerađivačke industrije promatranih u razdoblju od 1999. do 2007. godine. Konkurentnost poduzeća modelirana je kao funkcija njihovih aktivnosti, obilježja i značajki njihovog okruženja. Rezultati istraživanja su u skladu sa teorijskim predviđanjima o ponašanju cjenovno konkurentnih poduzeća. U građenju svoje međunarodne konkurentnosti hrvatski izvoznici se uglavnom oslanjaju na smanjenje troškova i poboljšanje proizvodnosti rada. Osjetljivost ovih poduzeća na porast plaća implicira da su troškovi rada važna odrednica njihovog uspjeha na međunarodnom tržištu. U svladavanju prepreka izvozu, analizirana poduzeća oslanjaju se na vlastite resurse, prethodno iskustvo te dijeljenje troškova i znanja putem aglomeracijskih eksternalija. Pozitivna i signifikantna veza između intenziteta izvoza i lokacije poduzeća u manjim urbanim sredinama ili slobodnim zonama sugerira kako su neke mjere hrvatske vlade u analiziranom razdoblju poput ulaganja u infrastrukturu ili razvoja izvozno orijentiranih mjera ekonomske politike, imale pozitivan utjecaj na konkurentnost izvoznika.