Search

Današnji problemi u društvu, posebice ekološki, ne mogu se rješavati bez uzimanja u obzir etičkih principa pri donošenju odluka. U radu će biti prikazani rezultati empirijskog istraživanja o etičkim perspektivama koje prema živom svijetu u okolišu zauzimaju hrvatski građani, i to kroz njihovu percepciju: 1) prava živih vrsta na život i 2) motiva čovjekove brige o živom svijetu. Teorijski, pravo na život definirano je kroz tri pristupa: egalitarizam (biološki egalitarizam u živom svijetu), antropocentrični ekscemptionalizam (čovjekova dominacija) i borba vrsta za opstanak (prirodna kompetitivnost). Motivi čovjekove brige za živi svijet definirani su kroz četiri etička pristupa: deontološka etika (dužnost), utilitarna etika (korisnost), etika emotivnosti (osjećaji) i situacijska etika (okolnosti). Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku hrvatskih građana (2014., N=1000). Rezultati su pokazali da u svijesti većine ispitanika prevladava: 1) „egalitarizam“ u pravu na život (životinjske vrste imaju jednako pravo na život kao i čovjek) te 2) „deontološka etika“ u motivima čovjekova postupanju prema živom svijetu.

Odgojem i socijalizacijom formira se odnos čovjeka prema socijalnom svijetu (društvu) i prirodnom svijetu (prirodi) koji ga okružuje. U članku se radi o percepciji prirodnog svijeta kojom se želi odgovoriti na pitanja: (1) kako ispitanici percipiraju pravo na život životinjskih vrsta u odnosu na čovjeka i (2) koji su motivi čovjekova postupanja prema prirodnom svijetu (biljkama i životinjama)? Rad analizira rezultate dvaju istraživanja (2005, N=492 i 2010, N=410) o percepciji prava živoga svijeta na život i etičnosti postupanja prema njemu. Istraživanja su provedena na prigodnim uzorcima studentske populacije na nekoliko fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Teorijski se polazi (1) od tri dimenzije odnosa prema živom svijetu i njegovim pravima: biološkog (animalnog) egalitarizma u živom svijetu, čovjekove dominacije (antropogeni ekscepcionalizam) i prirodne kompetitivnosti, tj. borbe vrsta za opstanak, (2) a u percepciji etičnosti, odnosno motiva čovjekova postupanja prema živom svijetu, od četiri etičke pozicije: dužnosti, koristi, emotivnosti i situacije (etički relativizam). Konstruiran je instrument od sedam tvrdnji sa skalom slaganja od sedam stupnjeva. Rezultati su prikupljeni grupnim anketiranjem. U obradi su primijenjene metode univarijatne (postoci), bivarijatne (Pearson korelacija, analiza varijance i t-test) i multivarijatne (faktorska analiza pod komponentnim modelom uz GK kriterij za zaustavljanje ekstrakcije faktora). Prikazat će se promjene u percepciji (2005.-2010.), faktorske strukture te usporedba varijabli sa sociodemografskim obilježjima.

Odgojem i socijalizacijom formira se odnos čovjeka prema socijalnom svijetu (društvu) i prirodnom svijetu (prirodi) koji ga okružuje. U članku se radi o percepciji prirodnog svijeta kojom se želi odgovoriti na pitanja: (1) kako ispitanici percipiraju pravo na život životinjskih vrsta u odnosu na čovjeka i (2) koji su motivi čovjekova postupanja prema prirodnom svijetu (biljkama i životinjama)? Rad analizira rezultate dvaju istraživanja (2005, N=492 i 2010, N=410) o percepciji prava živoga svijeta na život i etičnosti postupanja prema njemu. Istraživanja su provedena na prigodnim uzorcima studentske populacije na nekoliko fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Teorijski se polazi (1) od tri dimenzije odnosa prema živom svijetu i njegovim pravima: biološkog (animalnog) egalitarizma u živom svijetu, čovjekove dominacije (antropogeni ekscepcionalizam) i prirodne kompetitivnosti, tj. borbe vrsta za opstanak, (2) a u percepciji etičnosti, odnosno motiva čovjekova postupanja prema živom svijetu, od četiri etičke pozicije: dužnosti, koristi, emotivnosti i situacije (etički relativizam). Konstruiran je instrument od sedam tvrdnji sa skalom slaganja od sedam stupnjeva. Rezultati su prikupljeni grupnim anketiranjem. U obradi su primijenjene metode univarijatne (postoci), bivarijatne (Pearson korelacija, analiza varijance i t-test) i multivarijatne (faktorska analiza pod komponentnim modelom uz GK kriterij za zaustavljanje ekstrakcije faktora). Prikazat će se promjene u percepciji (2005.-2010.), faktorske strukture te usporedba varijabli sa sociodemografskim obilježjima., Education and socialization form the relation of humans with their surrounding social (society) and natural world (nature). The paper examines the perception of the natural world and attempts to answer the following questions: (1) how do respondents perceive the right to life of animal species in comparison to humans, and (2) what motivates human behavior toward the natural world (plants and animals)? The paper analyzes the results from two research (2005, N=492 and 2010, N=410) about the perception of the rights of the living world to life and ethics in human behavior toward it. Both research were conducted on the convenient samples of students at several faculties of the University of Zagreb. Theoretically, the paper relies on: (1) three dimensions of the relation toward the living world and its rights: biological (animal) egalitarianism in the living world, human domination (anthropogenic exceptionalism) and natural competitiveness, i.e. fight for survival, and (2) in the perception of ethics, i.e. motives of human behavior toward the living world, four ethical positions: duty, benefit, emotion and situation (ethical relativism). An instrument consisting of seven statements with a seven-point scale was constructed. The results were gathered through interviews. In the analysis of data, methods of univariate (percentages), bivariate (Pearson’s correlation, analysis of variance and T-test) and multivariate (principal factor analysis with Kaiser-Guttman stopping criterion) statistics were used. Changes in perception (2005-2010) will be given, as well as factorial structures and comparison with socio-demographic characteristics., Durch Erziehung und Sozialisierung wird das Verhältnis des Menschen geschaffen zur sozialen Welt (zur Gesellschaft) und zur natürlichen Welt (zur Natur), die ihn umgibt. Im vorliegenden Artikel geht es um die Wahrnehmung der natürlichen Welt, mit der man folgende Fragen beantworten möchte: (1) Wie perzipieren die Befragten das Recht auf Leben der Tierarten im Bezug auf Menschen? (2) Welche sind die Motive der menschlichen Aktivitäten der natürlichen Welt gegenüber (Pflanzen und Tiere)? Die Arbeit analysiert die Ergebnisse zweier Forschungen (2005, N=492 und 2010, N=410) der Wahrnehmung des Rechtes der lebenden Welt auf Leben und auf eine ethische Behandlung. Die Forschung wurde an entsprechenden Mustern der studentischen Population an einigen Fakultäten der Universität Zagreb durchgeführt. Theoretisch geht man von Folgendem aus: (1) von drei Dimensionen des Verhältnisses zur lebendigen Welt und ihren Rechten: dem biologischen (animalischen) Egalitarismus in der lebenden Welt, dem Dominieren des Menschen (menschlicher anthropogener Exzeptionalismus) und der natürlichen Kompetitivität, d.h. dem Kampf der Arten ums Überleben, (2) und in der Wahrnehmung des Ethisch-seins, bzw. des Motivs der menschlichen Behandlung der lebendigen Welt, von vier ethischen Positionen: Pflicht, Nutzen, Emotivität und Situation (ethischer Relativismus). Es wurde ein Instrument mit sieben Behauptungen mit einer Übereistimmungsskala von sieben Stufen konstruiert. Die Ergebnisse wurden durch eine Gruppenumfrage gesammelt. Bei der Bearbeitung wurden Methoden der univariaten (Prozente), bivariaten (Pearson-Korrelation, Varianzanalyse und T-Test) und multivariate (Faktoranalyse unter dem Komponentenmodell mit GK Kriterium zum Stoppen der Faktorextraktion) angewendet. Es zeigen sich Änderungen der Perzeption (2005-2010), Faktorstrukturen und ein Vergleich der Variablen mit soziodemografischen Merkmalen.

Odnos prema susvijetu, pitanje biološke raznolikosti i izumiranja vrsta postale su nezaobilazne aktualne teme različitih znanosti. U radu se analiziraju rezultati percepcije prava živih vrsta na život i motiva čovjekove brige o živom svijetu. Autor odgovara na tri pitanja: (1) što misle ispitanici o pravu vrsta na život, (2) o motivima čovjekove brige za živi svijet i (3) o posljedicama izumiranja živih vrsta uključujući i čovjekovu vrstu. Neki rezultati komparirani su sa rezultatima istraživanja u 2005. godini. Provedeno je empirijsko istraživanje na tri fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na prigodnom uzorku završnih godina studija (N=189; 2007). U obradi su korištene metode univarijatne statistike, bivarijatne i multivarijatne statistike. Pravo na život definirano je kao tri pristupa: egalitarizam, antropocentrični excemptionalizam i borba vrsta za opstanak. Motivi čovjekove brige za živi svijet definirani su kao četiri pristupa: etičnost (dužnost), utilitarnost (korist), emotivnost (osjećaj) i situacija (okolnost). Percepcija promjena u prirodi dovodi se u svezu sa izumiranjem biljnih i životinjskih vrsta te čovjekove vrste. Rezultati su pokazali da u svijesti većine ispitanika dominira «egalitarizam» o pravu na život, a «etičnost» u čovjekovu postupanju prema živom svijetu: životinjske vrste imaju jednako pravo na život kao i čovjek (75,6) a najvažniji motiv čovjekove brige za živi svijet je etička dužnost (87,9%). U prirodi se ne bi ništa promijenilo ako bi izumrle mnoge žive vrste (2,1%) ili čovjekova vrsta (14,8%)., Relation toward living world (Mitwelt), and questions about biological diversity and extinction of species are becoming actual and important topics of different sciences. Results of perception of living species rights to life and motives for man’s care for living world are analyzing in this paper. The author is answering on three questions, namely what examinees thought about: (1) species right to life, (2) motives for man’s care for living world, and (3) consequences of extinction of living species (including human species). Some of these results are comparing with results from 2005 survey. The empirical research (survey) was conducted on occasional sample of last year students (N=189; 2007) at three faculties on University in Zagreb. Univariate, bivariate and multivariate statistical methods were used in analysis. Right to life is defined within three approaches: egalitarianism, anthropocentric exceptionalism, and species struggle for survival. Motives for man’s care for living world are defined within four approaches: ethics (duty), utilitarianism (utility), emotively (emotion) and situational approach (circumstance). Perception of transformation in nature is connected with extinction of vegetation, animal and human species. Results are showed dominance of “egalitarianism” in right to life and dominance of “ethics” in the man’s treating the living world, in the consciousness of majority of examinees. Furthermore, results are showed that animal species have equal right to life as a man (75, 6%), and that the most important motive for man’s care for living world is ethical duty (87, 9%). Only small percent of examinees agreed with statement – extinction of many living species (2, 1%), or human species (14, 8%) would not change anything in the nature., Das Verhältnis zur Mitwelt, die Frage der Biodiversität und das Aussterben von Arten – diese Themen sind für viele Wissenschaften unumgänglich und aktuell geworden. In der vorliegenden Arbeit werden Resultate der Wahrnehmung des Rechtes vieler Arten auf das Leben, sowie die Motive der menschlichen Sorge um die lebende Welt analysiert. Der Autor beantwortet drei Fragen: (1) Was denken die Befragten über das Recht verschiedener Arten auf das Leben? (2) Welche sind die Motive der menschlichen Sorge um die lebende Welt? (3) Welche sind die Folgen des Artsterbens, einschließlich der menschlichen Art? Einige Ergebnisse werden mit den Ergebnissen der Forschung aus dem Jahr 2005 verglichen. Es wurde eine empirische Untersuchung an drei Fakultäten in Zagreb an einem adäquaten Muster von Studenten im letzten Studienjahr (N=189; 2007) durchgeführt. In der Bearbeitung wurden Methoden der univarianten, bivarianten und multivarianten Statistik angewendet. Das Recht auf das Leben wurde durch drei Ansätze definiert: den Egalitarismus, den anthropozentrischen Exzeptionalismus und den Überlebenskampf. Die Motive der menschlichen Sorge um die lebende Welt werden durch vier Ansätze definiert: Ethizität (Pflicht), Utilitarität (Nutzen), Emotivität (Gefühl) und Situation (Umstände). Die Wahrnehmung der Änderungen in der Natur wird mit dem Aussterben von tierischen und pflanzlichen Arten, sowie mit der Menschenart in Verbindung gebracht. Die Ergebnisse haben gezeigt, dass im Bewusstsein von meisten Befragten der «Egalitarismus» hinsichtlich des Rechts auf das Leben vorwiegt und beim menschlichen Behandeln der lebenden Welt die «Ethizität»: Tierische Arten haben das gleiche Recht auf das Leben wie der Mensch selbst (75,6%) und das wichtigste Motiv der menschlichen Sorge um die lebende Welt ist die ethische Pflicht (87,9%). In der Natur würde sich nichts ändern, wenn viele Arten aussterben würden (2,1%), oder wenn die Menschenart aussterben würde (14,8%). Dorf, der Natur und der Landwirtschaft eng verbunden sind.

1.Čovjekova dvojaka uloga prema prirodi - kao prirodno biće prilagođava se prirodi, a kao kulturno biće mijenja prirodu – odražava se tijekom povijesti kao (a) destruktivno djelovanje prema prirodi čije su posljedice danas više nego zabrinjavajuće ali i (b) kao konstruktivno djelovanje u prirodi, čije pozitivne posljedice razumijemo kao civilizacijski razvoj. Čovjekova protuprirodnost i suprirodnost moralno ga obvezuje. Djelovanjem na prirodu, priroda i kultivirana priroda ne dobivaju novi smisao, nego ih čovjek – pojedine kulture tijekom povijesti - osmišljava za sebe. Autorova ideja je da je nužno prevladati dualizam kultura – priroda, koji ima svoje teorijske i povijesno-praktične izvore. Prevladati znači zahtijevati uspostavljanje mehanizama koji će djelovati na oblikovanje svijesti o jedinstvu prirode i kulture. To je zahtjev za dodatni napor mišljenja u oblikovanju novog, « ekološkog prosvjetiteljstva» i širenja bioetičke paradigme – svijesti o vrijednosti života kao takvog. Društva uvijek oblikuju simbole kulturnog razvoja ali pritom nastaju i simboli (potencijalnih) opasnosti i za samo društvo. Zahvaljujući znanosti i tehnici, razvojne mogućnosti kao i opasnosti od rizika uništenja, danas su znatno veće nego u svim dosadašnjim predmodernim društvima, pa mnogi (s različitih stajališta) upozoravaju na problem ugroženosti života i njegove raznolikosti. Rizik svijeta i susvijeta stvara potrebu za etičkom reakcijom prema sustavnom etičkom izazovu tehničke civilizacije. Moguć je dvojak odgovor na takav izazov životu: odustajanje od nekih etičkih načela ili prilagodba etičkih načela tehničkim mogućnostima prakse - dakle, etičku korekciju, ili kritičko propitivanje potencijalnih posljedica primjene najnovijih znanstvenih i tehničkih postignuća, uključujući i njihovo apriorno odbacivanje. Središnja tema knjige je odnos prema životu. Život je ključni simbol ponovnog « jedinstva kulture i prirode» i « povratka prirodi» , pa je čovječanstvu potreban konsenzualni univerzalni sustav vrednota kao orijentacijskih znanja. Jer, nisu dovoljna samo raspoloživa (Verfügung) i primijenjiva znanja (Angewandte) nego i orijentacijska (Orientierungswissen) znanja - ne samo ratio nego i sentio. Etičke odgovore susrećemo kao različite etičke perspektive u bioetičkom diskursu. U njega su uključene pojedine znanosti i religije koje zajedničkim snagama trebaju graditi i sustav vrijednosti zajednički različitim kulturama i religijama. Na taj način bioetika otvara različite perspektive, a istodobno djelovati integrirajuće u zajednički bioetički sustav – bioetičku ekumenu. Bioetičku ekumenu autor shvaća kao imperativ post/modernog čovječanstva. Teza o bioetičkoj ekumeni eksplicirana je u kontekstu autorova razumijevanja dviju eksplicitnih tendencija epohe kasne moderne povezanih s procesima globalizacije. To su kulturna homogenizacija i biotička homogenizacija koje zahtijevaju bioetički odgovor. 2. Knjiga sadrži pet radova u dva dijela. Prvi dio knjige nosi naslov « Kultura i susvijet» a drugi « Čovjek i susvijet» . U prvom dijelu dva su priloga. U prilogu « Bioetička ekumena. Bioetička edukacija za novi svijet» » autor elaborira pogled na ekološki i bioetički problem preko koncepta bioetičke ekumene. Pojam ima svoje povijesno nasljeđe ali suvremenu - intenciju da smanji konflikt između biotičke ekumene i kulturne ekumene. Umjesto dualizma kultura-priroda, autor govori o dvije ekumene života. Sustavno djelovanje (čovjeka) kulturne na biotičku ekumenu, tj. koloniziranje prirode, proizvodi antropobiotičku ekumenu koja se tijekom civilizacijskog razvoja sustavno širi. Međutim, kulturna ekumena – jedna njezina subekumena - zbog svoje tehničke moći kolonizira ne samo intaktnu prirodu nego i već ranije koloniziranu prirodu (tj. antropobiotičku ekumenu). Socijalnoekološka kriza je kulturna kriza, koja stvara novo stanje odnosa između biotičke i kulturne ekumene. Suvremeni etički izazovi odnose se na biotičku i antropobiotičku ekumenu, a rješenje treba tražiti u kulturi oblikovanjem bioetičke ekumene čiji sadržaj tvore ne samo znanstveno znanje, nego i orijentacijsko znanje. Pritom je veoma značajan proces edukacije koja treba djelovati u smjeru novog prosvjetiteljstva – ekološkog prosvjetiteljstva. Bioetička ekumena je bitan pojam ekološkog prosvjetiteljstva, jer je ona istodobno proces (ekološkog civiliziranja konflikata), empirijsko stanje (bazičnih bioetičkih načela) i projekt (izgradnje konceptualne integracije biotičke i kulturne ekumene). To je dobrovoljna zajednica ljudi različitih svjetonazora koji žele stvoriti novi duh čovječanstva, stvaranjem orijentacijskih točaka za sliku budućnosti primjerenu životu čovjeka i susvijeta. U drugom prilogu « Od ekološkog do bioetičkog pitanja. Bioetički kontekst u Hrvatskoj» dan je pogled na utjecaj socijalnog konteksta u nastajanju bioetičkog diskursa u Hrvatskoj. Objašnjava se teza da je bioetičko pitanje uslijedilo nakon i tijekom postavljanja ekološkog pitanja kao sociokulturnog i razvojnog pitanja. Bioetički diskurs se razvio pod utjecajem vanjskih i unutarnjih okolnosti. Na opću klimu nastanka bioetičkog diskursa utjecala je bioetička problematika u svjetskoj znanstvenoj i stručnoj literaturi, pitanja održivog razvoja, kao i širok ekološki pokret u zemljama Zapada. S druge strane značajne su posljedice tranzicijski izazova u Hrvatskoj koje su utjecale na autonomno otvaranje bioetičkih pitanja – od onih u medicinskoj i kliničkoj bioetici do onih u poljoprivredi i pitanja etičnosti u znanstvenim istraživanjima. Bioetički diskurs postupno se institucionalizira u nekim nastavnim studijima, znanstvenim skupovima, edukacijskim temama i rjeđim empirijskim istraživanjima. Početni uspjeh i uspon bioetičkog diskursa leži u interdisciplinarnosti i znanstvenoj otvorenosti, pa različite struke nalaze svoju šansu da pridonesu bioetičkoj paradigmi. Drugi dio knjige « Čovjek i susvijet» sadrži tri priloga. Sva tri su nastala na rezultatima empirijskog sociološkog istraživanja na Sveučilištu u Zagrebu (N=492 ; 2005) koje je autor vodio. Sveučilište je odabrano iz dva razloga. Primarni jest taj što se radi o populaciji koja će kao nova generacija uskoro značajno utjecati na sustav društvenih vrednota i stvarati kulturno okruženje za odnos prema prirodi ; drugi je taj što je istraživanje rađeno entuzijastički i na osobni financijski teret istraživača. Za potrebe istraživanja konstruirano je nekoliko instrumenata, a u obradi rezultata primijenjene univarijatna (postoci), bivarijatna (korelacije) i multivarijatne (faktorska analiza, analiza varijance) statističke metode. Za svaki problem postavljene su hipoteze koje su u analizi rezultata provjeravane. Riječ je o jednom istraživanju koje (u tri priloga) govori o nekim aspektima shvaćanja života, odgovornosti za život, prava životinjskih vrsta na život i motivima čovjekove brige i postupaka prema susvijetu. Zajedničko svim trima prilozima je teza da su bioetička pitanja duboko involvirana u odnos čovjeka prema susvijetu u kojemu i s kojim živi a bez kojega ne može opstati. Zato se ne može ograničiti samo na brigu samo o sebi i svojoj vrsti, nego mora preuzeti odgovornost za sav život. Prilozi također potvrđuju potrebu uključivanja sociologije u bioetičku problematiku i iz perspektive sasvim konkretnih istraživanja. U prilogu « Odgovornost za život.. Bioetički kontekst» na empirijskim podacima utvrđene su dvije orijentacije u odgovornosti za život: odgovornost samo za ljudski život i odgovornost za sav život. Usporedbom ovih orijentacija s mišljenjem ispitanika o životnim orijentacijama (smrt i smisao života, biocentričnost, socijalnoekološke orijentacije i vjerovanje), o odnosu prema ljudskom tijelu (status ljudskog embrija, eutanazija, kloniranje, darivanje organa, genetički inženjering) i sociodemografskim obilježjima ispitanika, objašnjava se povezanost između tipova odgovornosti za život i bioetičkih pitanja. Na osnovu svih relevantnih varijabli utvrđen je profil odgovornosti za život: antropocentrična i biocentrična odgovornost. Prilog « Odnos prema životu. Biocentrična orijentacija» govori o percepciji života u svjetlu biocentrizma. Ispitanici visoko vrednuju život ne-ljudskih bića. Elaborirane su tri empirijski utvrđene (faktorska analiza) orijentacije prema životu, koji su nazvani: poštovanje života, autonomija prirode i zaštita života. Korelacijama ovih faktora s faktorima dobivenim na instrumentima (kao u prethodnom prilogu) o nekim drugim pitanjima (životne orijentacije, odnos prema ljudskom tijelu) te sa sociodemografskim obilježjima, utvrđeni su sklopovi obilježja koja konstituiraju (objašnjavaju) profil odnosa prema životu: antropocentrični i biocentrični biocentrizam. Svaka biocentrična orijentacija povezana je sa specifičnim obilježjima mišljenja ispitanika o drugim bioetičkim pitanjima. Biocentrizam je samo načelno jedinstven pogled i to na određenoj razini analize, a biocentričnost se može u načelu dvojako (različito) percipirati. Peti i posljednji prilog « Pravo susvijeta na život i čovjekovi postupci» govori o dva aspekta čovjekova odnosa prema susvijetu. Istraživano je mišljenje o « pravu» životinjskih vrsta na život u odnosu na čovjeka i to preko tri teze (čestica): o biološkom egalitarizmu (jednakom pravu čovjeka i životinjskih vrsta), antropološkom ekscemptionalizmu /excemptionalism/ (čovjekovom većem pravu na život) i izborenom pravu (koliko vrsta izbori za sebe životnog prostora). Rezultati su pokazali da kod ispitanika nema dominantnog koncepta prava na život. « Motivi» čovjekove brige i postupaka prema susvijetu istraživani su putem četiri teze (čestice): etička dužnost, utilitarnost (korist), emotivnost i situacija, jer se pretpostavlja postojanje različitih osobnih poticaja (kao i teorijskih pristupa) u odnosu prema susvijetu. Dobiveni rezultati istraživanja analiziraju se i objašnjavaju u socijalnom kontekstu hrvatskog društva u tranziciji i nagloj promjeni sustava vrednota od egalitarno-kolektivnog do liberalno-individualnog, te u situaciji nastanka anomije, kao i u teorijskom bioetičkom kontekstu. U prilozima autor ističe potrebu za nastavkom istraživanja, naročito međunarodnog istraživanja, koje bi odgovorilo na pitanje kakav je odnos različitih kultura, religija i povijesnih okolnosti (europskih) društava prema bioetičkim problemima. Takvo istraživanje potrebno je suvremenom bioetičkom diskursu i trebalo bi ga koncipirati i provesti.