Search

Etika je znanost o moralu, definira način ponašanja ljudi. Profesionalna etika obuhvaća standarde, kodekse te pravila koja definiraju kako bi se trebali ponašati prilikom obavljanja svog posla. Kako bi se zaštitila prava čovjeka, postoje zakoni i pravila koji reguliraju poslovne djelatnosti. Svrha poslovne etike je zapravo ta da pokuša uskladiti te ostvariti odabrane ciljeve, misiju i viziju s onim unutar organizacije što već postoji i s onim prema čemu se krećemo. Imamo različite razine etike, a to su: društvena etika, osobna etika, radna, odnosno poslovna etika, organizacijska etika te profesionalna etika. Usporedba kodeksa odvjetnika i liječnika nam govori kako svaka profesija ima svoja pravila i načela koja zaposlenici moraju poštivati. Ethics is the science of morals and defines peoples behaviour. Professional ethics contains standards, codexes and rules which define how to behave during work. In order to ensure human rights, there are laws and rules which regulate business activities. The purpose of business ethics is to try to harmonize and achieve the selected goals, mission and vision with what exists within the organization and with what we are moving towards. There are different levels of ethics, which are: social ethics, business ethics and professional ethics. A comparison of the code of lawyers and doctors tells us that every professions has its own rules and norms that employees must follow.

Pravni okvir pomaže u razvoju inkluzije te osvješćivanju društva o temi invaliditeta. U tome procesu pomažu i mediji, čiji će primjeri dobre prakse biti prikazani u radu, međutim imamo i puno primjera loše prakse. Zabrinjavajuća je činjenica da su dio loše prakse educirani novinari, koji već godinama rade u medijima te bi stoga trebali imati puno radnog iskustva. Kako se takvim' obrazovanim novinarima mogu uzastopno dogoditi iste pogreške, osobito prilikom upotrebe terminologije? Javne osobe, poput novinara, imaju veliki utjecaj na javnost i kreiranje javnog mnijenja te mišljenja okoline, stoga bi iz tog razloga trebali paziti kako izvještavaju ili intervjuiraju sugovornike. U ovom radu, želimo objasniti pitanja ophođenja medija prema osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju. Navest će se prakse ispravnog navođenja termina tijekom izvještavanja o osobama s invaliditetom, usporedno s primjerima loše prakse, uz pregled zakonskih okvira.

Djeca su s obzirom na njihovu psihičku i fizičku nezrelost često diskriminirana u društvu. Zbog zaštite djece i njihovih prava na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda 20. studenog 1989., donesen je međunarodni dokument pod nazivom Konvencija o pravima djeteta. Konvencija o pravima djeteta sastoji se od 50 članaka koji govore o djeci i njihovim pravima. Prema UNESCO-u obrazovanje je od velike važnosti na društvenom području te ima dugotrajne ishode. Najveće UNESCO-ovo oruđe za postavljanje standarda u obrazovanju je Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju koja je utemeljena 1960. godine i do sada je usvojena od strane 107 država. To je prvi međunarodni dokument koji opširno pokriva pravo na obrazovanje i postavlja obvezujuću snagu u međunarodnom pravu. Obrazovanje djece s teškoćama određuje se Pravilnicima i Zakonima o obrazovanju kojima se utvrđuje vrsta teškoće učenika prema kojoj se određuje primjeren program školovanja. Za kvalitetnu primjenu odgojno-obrazovne inkluzije potrebna je promjena u stavovima, uvjerenjima, znanjima i umijećima razumijevanja potreba učenika. Cilj istraživačkog dijela je proučavanjem izvješća o radu pravobraniteljice za djecu steći uvid u kršenja prava djece i preporuke vezane uz poboljšanje odgoja i obrazovanja djece s teškoćama u razvoju. U posljednjih pet godina zabilježen je sve veći broj prijava na području odgoja i obrazovanja. Iz godine u godinu nastavlja se sa kršenjem prava djece s teškoćama u razvoju, a najveći broj prijava odnosi se na osnovnoškolsko obrazovanje. Kršenja prava se mahom odnose na izostanak podrške pomoćnika u nastavi, nedostatkom kompetencija odgojno-obrazovnih radnika, provedbe primjerenog oblika školovanja i dr. Pravobraniteljica za djecu svojim radom obavještava javnost o stanju prava djece te savjetuje djecu i njihove roditelje o načinu ostvarivanja i zaštite njihovih prava i interesa. Analiza izvješća implicira potrebu za jačanjem kompetencija učitelja u smjeru inkluzivnih pristupa u izravnom radu s djecom s teškoćama u razvoju. This paper focuses on the study of changes in the advocacy of the rights of children with disabilities over the past five years and the comparison of the work of the educational setting with education laws and regulations. The paper will discuss the fundamental rights of children, including the right of education for children with disabilities. The basic rights of children in education, which should be respected and applied in educational work, will be stated through the Act and the Regulation of the educational setting. The aforementioned rights will be compared to today's problems in the educational setting that have been reported to the Ombudsperson for Children’s Office. Children are often discriminated against in society due to their psychological and physical immaturity. Due to the protection of children and their rights, at the United Nations General Assembly on November 20, 1989, an international document called the Convention on the Rights of the Child was adopted. The Convention on the Rights of the Child consists of 50 articles that talk about children and their rights. According to UNESCO, education is of great importance in the social field and has long-lasting results. UNESCO's biggest instrument for setting standards in education is the Convention against Discrimination in Education, which was established in 1960 and has been adopted by 107 countries so far. It is the first international document that comprehensively covers the right to education and establishes a binding force in international law. The education of children with disabilities is determined by Regulations and Acts on Education, which determine the type of student's disability, according to which the appropriate education program is determined. By means of inclusion, students with disabilities are included in the regular education program. For the high-quality application of educational inclusion, a change in constitutions, beliefs, knowledge, and skills is needed, with the help of which we understand the different needs of students. The aim of the research is to study reports on the work of the ombudsperson for children to gain insight into violations of children's rights and recommendations related to improving the upbringing and education of children with disabilities. In the last five years, an increasing number of applications have been recorded in the field of education. Year after year, the rights of children with disabilities continue to be violated, and the largest number of reports refer to primary school education - in connection with teaching assistants, the lack of competence of educational workers, the implementation of an appropriate form of education, etc. In the last five years, an increasing number of applications have been recorded in the field of education. Year after year, the rights of children with disabilities continue to be violated, and the largest number of reports refer to primary school education - in connection with teaching assistants, the lack of competence of educational workers, the implementation of an appropriate form of schooling, etc. Through her work, the ombudsperson for children informs the public about the state of children's rights and advises children and their parents on how to exercise and protect their rights and interests.

Autori u ovom radu, analizirajući slučaj Sherri Finkbine, majke koja je 1962. napravila pobačaj svoga djeteta, nastoje u svjetlu nauka svetoga Tome Akvinskog dati odgovore na pobačaj kao jedno od gorućih kontroverznih pitanja današnjice. Sam rad je podijeljen u tri poglavlja. U prvom uvodnom poglavlju autori najprije opisuju sam slučaj iznoseći činjenice i okolnosti u kojima se dogodio pobačaj pred očima javnosti. Nakon toga u drugom poglavlju prave moralnu raščlambu njezina čina u svjetlu tomističkog nauka, pogotovo zato što se u nekim krugovima od šezdesetih godina naovamo smatralo da je nauk svetoga Tome o stanju embrija mogao ići njoj u prilog. U tom smislu propitali su slučaj iz biološke, pravne i sociološke perspektive, ukazujući na ćudoredni nauk sv. Tome pri svakoj od navedenih stavki. Naposljetku u trećem poglavlju daju završnu teološku sintezu cijelog slučaja naglašjući, u svjetlu tomističke moralne teologije, da je Sherri pogriješila u prosudbi svoje savjesti, te time pogriješila u svom ćudorednom izboru, bez obzira na liječnike i javno mnijenje koje ju je podupiralo., By analyzing the case of Sherri Finkbine, a mother who had an abortion in 1962, the authors of this paper seek to answer some abortion-related questions in the light of the ethical teaching of St. Thomas Aquinas, as the abortion debate presents one of today’s most pressing controversial issues. The paper is divided into three parts. In the introductory part, the authors first describe the case itself by presenting the facts as well as the circumstances in which the abortion took place before the eyes of the public. Furthermore, in the second part, the authors make a moral analysis of Finkbine’s act in the light of Thomistic teaching, especially due to the fact that, in certain circles from the 1960s onwards, it was believed that St. Thomas’ teaching on the state of the embryo could work to Finkbine’s advantage. In that sense, the authors analyze the case through a biological, legal and sociological perspective, pointing to the Thomistic moral doctrine at each of the mentioned views. Lastly, the third part provides a final theological synthesis of the whole case, putting a strong emphasis, in the light of Thomistic teaching, on the fact that Sherri made a grave error in judgment of her own conscience and thus erred in her moral choices, regardless of the doctors and public opinion that supported her choice.

Committing a crime always means a big change in the lives of both the victim and the perpetrator. The psychological and social aspects of the victim of crime are affected. This bachelor thesis is focused on helping victims of crime. The main goal of this thesis was to find out what opportunities to help women - victims of social work crime in České Budějovice. This thesis is divided into two parts, a theoretical and a research part. The theoretical part deals with the definition of basic concepts, the rights of particularly vulnerable victims and the difference between them in comparison with the rights of the injured party are also listed. A substantial part of the work is devoted to legislation, which analyzes the constitutional order of the Czech Republic (CR) and international law. The empirical part was performed on the basis of a qualitative research strategy, then the data were categorized. The technique of questioning using a semi-structured interview, which consisted of 13 open-ended questions, was used to obtain data. A total of three informants from the area of assistance to victims of crime in České Budějovice were contacted, who subsequently formed a research group. The analysis and interpretation of the obtained data revealed that social work in České Budějovice offers a wide range of opportunities to help women as victims of crime. The informants mentioned the possibilities of women and also informed about changes in provision due to the pandemic. The results of the research can serve to raise awareness of society, as well as an information source for workers in organizations helping women as victims of crime.

In the world of rapid general-social development, due to the emergence of questions about new holders of legal rights and the emergence of new forms of legal rights in general, the discussion about moral and legal rights has always been, is and will be an increasingly topical issue. It is not, however, disputed that law per se, in enabling a wide range of legal rights, has always been centred around the issue of human life and health in the first place. The achievement of human welfare is undoubtedly predicated upon good health, and fostered by a unique “mechanism” – the right to health. Although we live in an era of great glorification of the cult and value of health (healthism), the current epoch raises a series of human-health-focused questions and controversies. However, the primary and very crucial question we can ask ourselves is – what would health even be? Precisely because of the great questionability of the above question, the protection of human health and the exercise of the right to health may represent one of the most challenging matters of law itself. The right to health, as a legal and inclusive right, epitomizes not only the rights asserted by human beings as such, but also environmental and nature protection as an inseparable denominator of the status of human health. Although prominent legal/political philosophers and theorists were pessimist about the realisation and enforcement of the right to (the highest attainable standard of) health, this paper elaborates on the possibility of its realisation, which largely depends on the way in which the concept of health is understood. Health should be understood exclusively as an idea-value category to be aspired to, as a should (sollen), by no means as a pure and categorical reflection of reality (sein). Given the inclusiveness specific to the legal right to health, which undoubtedly contains certain problematic elements, this paper aims to grasp and consider the right to health in its conceptual and normative entirety premised upon the following question: how does law protect human health and its constitutive elements? The same question invokes interesting interdisciplinary (legal and philosophical) points of view., U realitetu rapidnoga opće-društvenog razvoja, pojavom pitanja o novim nositeljima subjektivnih prava te prodiranjem novih oblika (subjektivnih) prava općenito, rasprava o moralnim i subjektivnim (pravnim) pravima oduvijek je bila, jest i biti će aktualna društvena komponenta. Neosporno je kako pravo i (humana) bioetika primarno vlastitu usredotočenost temelje zaštiti ljudskoga života i ozbiljenju vrhovnosti ljudskoga zdravlja. Postizanje cjelokupne ljudske dobrobiti nedvojbeno je uvjetovano imanentnošću dobroga zdravlja, a u suvremenome ga društvu omogućava jedinstveni »mehanizam« – pravo na zdravlje. Iako usredotočena kulturi zdravlja (healthism), trenutna epoha oksimoronski prostire seriju izazova i kontroverzi vezanih uz pitanje ljudskoga zdravlja i njegovoga očuvanja koja su osobito došla do izražaja tijekom COVID-19 krize. No apriorno pitanje koje se može postaviti jest – što bi to samo zdravlje uopće bilo? Upravo zato zaštita ljudskoga zdravlja i ostvarivanje prava na zdravlje jedno je od najzahtjevnijih problematika s kojim se pravo (u objektivnom smislu) može susresti. Pravo na zdravlje, kao subjektivno i prilično inkluzivno pravo, utjelovljuje ne samo prava koja su antropocentrički orijentirana, već i ona prava koja teže biocentričkoj zaštiti harmonije ravnoteže okoliša i prirode kao neodvojivih nazivnika stanja ljudskoga zdravlja. Iako su istaknuti (uglavnom anglosaksonski) politički i pravni filozofi bili pesimistični glede ostvarivanja i provedbe prava na (najviši dosežni standard) zdravlja, u ovome se radu nude mogućnosti njegova ostvarivanja, koje uvelike ovise o tome na koji se način koncept zdravlja uopće shvaća. Zdravlje bi trebalo biti razmatrano u vidu idejno-vrijednosne kategorije kojoj se teži (Sollen), bez umišljaja o čistoj i kategoričkoj refleksiji zbilje (Sein). S obzirom na inkluzivnost specifičnu za pravo na zdravlje, u ovome se radu nudi obradba i razmatranje prava na zdravlje u njegovoj pojmovnoj te normativnoj cjelini i opsegu polazeći od pitanja: kako pravo štiti ljudsko zdravlje i njegove konstitutivne elemente? Isto pitanje izaziva zanimljiva interdisciplinarna (prvenstveno pravna i filozofijska) gledišta., Wenngleich wir in einer Ära leben, in der der Kult und Wert der Gesundheit verherrlicht werden (Healthismus), wird eine Reihe von Fragen und Kontroversen hinsichtlich der menschlichen Gesundheit aufgeworfen. Die Erlangung des menschlichen Wohlergehens beruht auf guter Gesundheit und wird durch einen einzigartigen „Mechanismus“ gefördert – das Recht auf Gesundheit. Der Schutz der menschlichen Gesundheit und die Ausübung des Rechts auf Gesundheit stellen allerdings aufgrund des mangelnden Verständnisses dessen, was Gesundheit überhaupt ist, eine der größten Herausforderungen für das Recht selbst dar. Das Recht auf Gesundheit als gesetzliches und inklusives Recht verkörpert nicht nur die von menschlichen Wesen als solchen geltend gemachten Rechte, sondern auch den Umwelt- und Naturschutz als untrennbaren Nenner für den Status der menschlichen Gesundheit. Obwohl prominente Rechtsund Politikphilosophen und -theoretiker die Verwirklichung und Durchsetzung des Rechts auf (den höchsten erreichbaren) Gesundheitsstandard pessimistisch beurteilten, erklärt dieser Beitrag in extenso die Möglichkeit seiner Umsetzung, die weitgehend davon abhängt, wie der Gesundheitsbegriff aufgefasst wird. Gesundheit ist ausschließlich als anzustrebende Idee-WertKategorie, als Sollen und nicht im Entferntesten als reine und kategorische Widerspiegelung der Wirklichkeit (Sein) auszudeuten. Angesichts der dem Rechtsanspruch auf Gesundheit innewohnenden Inklusivität, die zweifellos einige problematische Elemente enthält, zielt dieser Artikel darauf ab, das Recht auf Gesundheit in seiner begrifflichen und normativen Gesamtheit zu erfassen und zu betrachten, wobei der Schwerpunkt auf der folgenden Frage liegt: Wie schützt das Recht die menschliche Gesundheit und deren konstituierende Elemente?, Bien que nous vivions dans une ère où le culte et la valeur de la santé sont glorifiées (santéisme), un certain nombre de questions et de controverses émergent sur la question de la santé humaine. L’accomplissement du bien-être de l’homme repose sur un bon état de santé et est encouragé par un unique « mécanisme » – le droit à la santé. Toutefois, la protection de la santé humaine et l’exercice du droit à la santé pose l’un des plus grands défis à la loi elle-même en raison du manque de compréhension face à ce qu’est réellement la santé. Le droit à la santé, en tant que droit légal et inclusif, n’incarne pas seulement les droits revendiqués par l’être humain comme tels, mais également les droits pour la protection de l’environnement et de la nature en tant que dénominateurs communs inséparables du statut de la santé de l’homme. Bien que d’éminents philosophes juridiques et politiques, ainsi que théoriciens, aient été pessimistes au regard de la réalisation et l’application du droit à (aux normes les plus élevées de) la santé, le présent travail élabore la possibilité de sa réalisation, qui dépend grandement de la manière dont le concept de santé est compris. La santé doit être exclusivement comprise comme une catégorie d’idée-valeur à laquelle il faut aspirer, comme un devoir (Sollen), et en aucun cas comme un reflet pur et catégorique de la réalité (Sein). Étant donné l’inclusion propre au droit légal à la santé, qui indubitablement contient quelques éléments problématiques, l’objectif de ce travail est d’appréhender et considérer le droit à la santé dans sa totalité conceptuelle et normative, en se concentrant sur la question suivante : Comment la loi protège-t-elle la santé humaine et ses éléments constitutifs ?

In my bachelor's thesis I will deal with the transformation of the child's social status in society from the modern period to the present. Important sub-topics here are family, upbringing, school attendance and education, social work with the child and the rights of the child. The work raises the question of the influence of contemporary conditions on the position of the child and observes how over the last few centuries there has been a growing systemic interest in issues related to children and childhood as a distinctive period of human life. The historical point of view makes it possible to capture not only the gradual change in the child's position in society, but also to map its causal circumstances, in which the role of religion, the influence of science and contemporary authorities or the power of folk traditions and customs participate. In this context, social work with children and the issue of children's rights are addressed.

Článek se zabývá následkem uplatnění nároků na náhradu nemajetkové újmy z titulu práva na ochranu osobnosti. Jeho primárním cílem je nalézt odpověď na otázku, zda jsou rozhodnutí o těchto nárocích konstitutivní nebo deklaratorní povahy. Správná klasifikace rozhodnutí o nárocích na náhradu nemajetkové újmy má význam nejen teoretický, ale i z hlediska právní jistoty a správného rozsahu žalobního nároku. The article deals with the consequences of claims for compensation for non-pecuniary damage under the right to protection of personality. Its primary aim is to answer the question whether the decisions on these claims are constitutive or declaratory in nature. The correct classification of decisions on claims for non-pecuniary damage is not only of theoretical importance, but also of importance in terms of legal certainty and the correct scope of the claim. The article deals with the consequences of claims for compensation for non-pecuniary damage under the right to protection of personality. Its primary aim is to answer the question whether the decisions on these claims are constitutive or declaratory in nature. The correct classification of decisions on claims for non-pecuniary damage is not only of theoretical importance, but also of importance in terms of legal certainty and the correct scope of the claim.

Istospolno roditeljstvo sve je češća tema modernog doba. Položaj osoba homoseksualne orijentacije mijenjao se kroz povijest, a njihov položaj još se uvijek mijenja. Na promijene uvelike utječu religija, društvena razvijenost i geografski položaj o kojem govorimo. S obzirom da se i istospolne obitelji mogu razlikovati po svojoj strukturi, važno je analizirati istospolno roditeljstvo između dva muškarca, kao i između dvije žene te na koji način oni kao roditelji utječu na odgoj djeteta. Cijeli proces olakšava im pojava različitih vrsta reproduktivnih tehnologija koje postaju sve dostupnije. Ono što im još nedostaje su prava i podrška okoline koju sputava niz stereotipa i neznanja. Upravo zbog mnogih prepreka na koja su naišli provedena su mnoga kvalitativna i kvantitativna istraživanja kako bi se analizirao utjecaj istospolnog roditeljstva na razvoj djeteta u rodnom, seksualnom, socijalnom i osobnom pogledu. S obzirom da je ključni čimbenik za razgovor oko ove teme mišljenje drugih, putem ankete istražen je stav ljudi o istospolnom roditeljstvu i nekim ključnim čimbenicima koji mogu utjecati sama prava osoba homoseksualne orijentacije. Samesex parenthood is becoming a very frequent subject in our modern time. Homosexul people`s status has changed a lot throughout history and is still changing in the present times. The most important factors, deciding the perception on homosexual community, are religion, society and geographic position. Considering the differences inbetween the homosexual families by their structure, it is important to separate the analysis of the two-men parenthood, and the way that affect raising a child. The whole process including the same-seks parenting is even more widely spread and accepted because of the fact that the technologies, considering the reproduction itself, are becoming more advanced and approachable. The most important thing missing are, still, their social and human rights and also general societal support, which are still on hold due to all the usual stereotypes and lack of knowledge. Considering those obstacles, there were a loto f researches conducted in order of analysing the effect that the same-seks parenthood can have onto childd`s development in every social aspect. One of the most important parts of this matter is people`s personal opinions and that`s the reason why it is also important to make a survey to question everybody ̇s aspects on this subject and the long term effects that it could possibly bring.

Rad ne sadrži sažetak.

Ovaj završni rad bavi se pravima i obvezama gosta u izravnom ugovoru o hotelskim uslugama. Turistički ugovori nastali su kako bi se uredili pravni poslovi između sugovaratelja usluga u turizmu. Izravni ugovor o hotelskim uslugama uređen je poslovnim običajima i uzancama. Kako bi se smatrao sklopljenim hotelijer i gost moraju se složiti oko vrste i opsega usluge, cijeni, vremenu korištenja usluge i smještaja to jest pansiona ili polupansiona. Unutar ugovora hotelijer ima dužnosti koje se obvezuje ispuniti, te mora štititi privatnost gosta. Ako ne ispunjava obveze odgovoran je za imovinsku i neimovinsku štetu nastalu gostu. Gost unutar ugovora stječe prava, ali i obveze koje je dužan ispuniti, no odgovoran za imovinsku i neimovinsku štetu koju učini hotelijeru prilikom kršenja istih. This paper deals with the rights and obligations of the guest in a direct hotel-keeper’s contract services. Tourism contracts were created to regulate legal transactions between the contractors of services in tourism. The direct hotel-keeper’s contract is governed by business customs and special customs. In order to be considered concluded, the hotelier and the guest must agree on the type and scope of the service, the price, the time of using the service and the accommodation. Within the contract, the hotelier has duties that he undertakes to fulfill, and also he must protect the privacy of the guest. If he does not fulfill his obligations, he is responsible for property and non-property damage caused to the guest. Within the contract, the guest acquires rights but also obligations that he is obliged to fulfill and is responsible for property and non-property damage that he does to the hotelier in violation of the same.

Rad ne sadrži sažetak.

Suvremeno društvo sve više teži jednakosti, pravima i slobodi. Jednakost u spolovima i rodnim ulogama težnja je povijesnih borbi za ženska prava koja je svoje čvrste temelje sazidala u feminističkom pokretu. Borbom za temeljna ljudska prava doneseni su dokumenti kojima se i današnje društvo vodi. Svaki čovjek ima jednako pravo na život, obrazovanje, slobodu, sudjelovanje u javnom, političkom i kulturnom životu bez obzira na njegov spol, dob, vjersku i rasnu pripadnost. Kako bi učenike upoznali s temom spolno/rodne ravnopravnosti, analizirani su kurikulumi međupredmetnih tema Zdravlje i Građanskog odgoja i obrazovanja te kurikulum Zdravstvenog odgoja kako bi se usporedilo i ustanovilo da se jedan na drugoga nadovezuju te da se u njima nalaze ključni sadržaji koji učitelju olakšavaju planiranje i programiranje sadržaja ove teme. Intervjuom s osobljem udruge „Brod“ postigla se jasnija predodžba o funkcioniranju nevladinih organizacija i funkciji zakona koji su u zaštiti ranjivih skupina te na koji način pomažu ili odmažu realizaciji programa udruga. Analizom dvaju kurikuluma uvidjelo se da se u Kurikulumu međupredmetne teme Zdravlje (2019) ne pojavljuje kao samostalan modul odnosno domena spolno/rodne ravnopravnosti i odgovornog spolnog ponašanja, ali je zato integriran u druge domene, ne obuhvaćajući sve sadržaje i ishode koji su planirani u Kurikulumu Zdravstvenog odgoja (2013). Domena Ljudska prava Kurikuluma međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje (2019.) podrazumijeva promicanje i zaštitu ljudskih prava koja se direktno može povezati s temom ovog rada. Odgojno-obrazovnim očekivanjima domene „Ljudska prava“ učenici prihvaćaju različitosti kao temelj identiteta svakog pojedinca u zajednici te razvijaju svijest i osjetljivost za druge i drugačije u njihovoj okolini. Osim poučavanja učenika o toj temi, škole također uvode rodno osviještenu politiku unutar svoje zajednice dajući tako primjer učenicima. Uloga učitelja je tu najvažnija. Kao stručna osoba koja prenosi svoje znanje i stavove i mišljenja nužno je da radi na sebi odnosno uči cijeli život te da razvija svoje kompetencije. Modern society is increasingly striving for equality, rights and freedom. Sex equality and gender roles are the aspirations of historical struggles for women's rights that have built their solid foundations in the feminist movement. The fight for fundamental human rights has resulted in the documents that guide today's society. Everyone has the same right to live, education, freedom, participation in public, political and cultural life, regardless of gender, age, religion or race. In order to familiarize the students with the topic of gender equality, the curricula of the cross-curricular topics Health and Citizenship Education were analyzed, as well as the curriculum of the Health Education in order to compare and find that they complement each other and that they contain key contents that make it easier for the teacher to plan and programming the content of this topic. Interviews with the staff of the “Brod” association resulted in a clearer picture of the functioning of non-governmental organizations and the function of the laws that protect vulnerable groups and how they help or delay the implementation of the programs. The analysis of the two curricula revealed that the Cross Curriculum Health (2019) does not appear as a stand-alone module, domain of sex/ gender equality and responsible sexual behavior, but is therefore integrated into other domains, not covering all contents and outcomes planned in the Curriculum Health Education (2013). The Human Rights Curriculum domain of the cross-curricular theme Citizenship Education (2019) implies the promotion and protection of human rights that can be directly linked to the topic of this paper. With the educational expectations of the Human Rights domain, students embrace diversity as the basis of each individual's identity in the community, and develop awareness and sensitivity for others in their environment. In addition to teaching students about the topic, schools also introduce gender mainstreaming within their community, setting an example for students. The role of the teacher is paramount here. As a professional person who imparts his knowledge and attitudes and opinions, is necessary to work on himself and learn all his life to develop his competences.

Migracije su posljednjih godina jedna od najaktualnijih tema u svijetu i u Hrvatskoj. Svjedočimo pojačanome iseljavanju hrvatskih građana, kao i pokušajima prelazaka hrvatske državne granice od strane državljana drugih država. U ovoj je knjizi fokus na migracijama u kontekstu tzv. migrantske i izbjegličke krize koje se razmatraju iz filozofske i sociološke perspektive. Knjiga je nastala u okviru istraživanja koje je provedeno 2019. godine među studentima Sveučilišta u Splitu. Riječ je o aktivnosti koju su autori realizirali u okviru projekta Izgradnja društva dobrodošlice (eng. Creating welcoming communities) nositelja Udruge „MI“ – Split, uz potporu Ureda visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR), Predstavništvo u Hrvatskoj.Uspostava mreže podrške za prihvat i integraciju azilanata ovisi o podršci lokalnoga stanovništva u najširemu smislu. Jedan je od ciljeva istraživanja bila analiza odnosa identitetskih odrednica i stavova o prihvatljivosti imigranata i izbjeglica. Anketno je istraživanje strukturirano s obzirom na sljedeće ciljeve unutar kojih smo željeli utvrditi: (1) stavove studenata o imigracijama, imigrantima i izbjeglicama, (2) percepciju sociodemografskog profila imigranata i izbjeglica, (3) postojanje socijalne distance u odnosu na imigrante i izbjeglice.

It appears at least intuitively appropriate to claim that we owe it to victims to punish those who have wronged them. It also seems plausible to state that we owe it to society to punish those who have violated its norms. However, do we also owe punishment to perpetrators themselves? In other words, do those who commit crimes have a moral right to be punished? This work examines the sustainability of the right to be punished from the standpoint of the two main theories of rights—the will and the interest conceptions. The right to be punished is shown to be largely indefensible on both accounts: on the will theory, the right to be punished conflicts with autonomy, and it can neither be claimed nor waived by a perpetrator; on the interest theory, a perpetrator’s interest in punishment, inasmuch as it exists, is not sufficient to ground a duty on the part of the state., Intuitivno se čini prikladnim tvrditi da žrtvama dugujemo kažnjavanje onih koji su im naštetili. Čini se također plauzibilnim tvrditi da dugujemo društvu kaznu za one koji narušavaju njegove norme. Međutim, dugujemo li kaznu i samim počiniteljima? Drugim riječima, imaju li oni koji čine zločine moralnu dužnost biti kažnjeni? Ovaj rad istražuje održivost prava na kaznu iz točke gledišta dviju teorija prava—koncepcije volje i interesa. Pokazuje se da je pravo na kaznu uvelike neobranjivo prema obje teorije: prema teoriji volje, pravo na kaznu je u konfliktu s autonomijom te ga se ne može niti tražiti niti ga se odreći; prema teoriji interesa, interes počinitelja da bude kažnjen, ukoliko postoji, nije dovoljan da utvrdi dužnost države.

Ova disertacija se bavi pitanjem emocija životinja i preispituje njihov moralni status, ukazujuci na vezu izmedu tih pojmova. U radu cu braniti tvrdnju da, ako makar neke ne-ljudske životinje doživljavaju bazicne emocije poput straha, ljutnje, radosti i tuge, onda one imaju iskustvenu dobrobit i sopstvene interese koji su moralno relevantni. Razmotricu rezultate savremenih neuronaucnih istraživanja koji pokazuju da se moždani mehanizmi u osnovi bazicnih emocionalnih sistema nalaze u supkortikalnim oblastima mozga koje su homologne kod svih sisara. Preispitacu vec pomenutu neuronaucnu kao i bihejvioralnu evidenciju koja potkrepljuje hipotezu o evolucionom kontinuitetu izmedu ljudi i drugih životinja, ukazujuci na to da mnoge ne-ljudske životinje, pre svega sisari i ptice, imaju emocionalna osecanja kada se ponašaju emocionalno. Jedan od osnovnih ciljeva ovog razmatranja je ukazivanje na eticke implikacije zakljucka da mnoge ne-ljudske životinje doživljavaju emocije. U disertaciji cu nastojati da izložim uverljive argumente za tvrdnju da osecajne životinje sa emocionalnim doživljajima imaju sopstvene interese koje bi ljudi kao moralni akteri trebalo da poštuju i pripišu im moralni status. Pored toga, obrazložicu tvrdnju da je, radi zaštite njihove dobrobiti i interesa, potrebno promeniti pravni status makar nekih osecajnih životinja u status pravnih subjekata koji imaju odredena osnovna „ljudska“ prava The thesis addresses the issue of animal emotion and questions their moral standing, indicating the connection between the two. I argue that if at least some non-human animals experience basic emotions such as fear, anger, joy and sadness, then they have an experiential welfare and their own interests that are morally relevant. I will discuss the results of contemporary neuroscientific research showing that the brain mechanisms underlying basic emotional systems are located in subcortical brain regions that are homologous in all mammals. I will examine the above neuroscientific as well as behavioural evidence to support the hypothesis about the evolutionary continuity between humans and other animals, indicating that many animals, primarily mammals and birds, have emotional feelings when they behave emotionally. One of the main purposes of this discussion is to point out the ethical implications of the conclusion that many non-human animals experience emotions. In the thesis I will endeavour to provide compelling arguments that sentient animals with emotional experiences have their own interests, which people as moral agents should respect and recognise their moral status. In addition, I will argue that in order to protect their well-being and their interests, it is necessary to change the legal status of at least some sentient animals to the status of a legal person, entitled to some basic “human” rights

Disability is not only a medical problem, but rather a complex phenomenon that reflects the interaction between the features of the body and the intellect of a person on the one hand, and the characteristics of the society in which he or she lives, on the other. Overcoming the disadvantages faced by people with disabilities requires interventions that will remove all kinds of barriers, from avoiding social prejudices to architectural adaptations and redesigning products. The paper deals with the problem of developing public, with special emphasis on Croatia, which in this case involves not only increasing the number of potential associates and end-users in the cultural industry process but also sensitising general public for others, focusing attention on its invisible, forgotten or ignored part of the disabled. Disabled people do not have special needs; their needs and their right to culture are equal to the needs and rights of all – they just need to be adjusted., Invaliditet nije samo medicinski problem, već složeni fenomen koji odražava interakciju između obilježja tijela i intelekta osobe s jedne strane te karakteristika društva u kojem on ili ona živi, s druge strane. Prevladavanje nedostataka s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom zahtijeva intervencije koje će ukloniti sve vrste prepreka: od izbjegavanja društvenih predrasuda do arhitektonskih prilagodbi i redizajniranja proizvoda. Rad se bavi problemom razvoja publika, s posebnim naglaskom na Hrvatsku, što u ovom slučaju podrazumijeva ne samo povećanje broja potencijalnih suradnika i krajnjih korisnika u procesu kulturne industrije, već i senzibiliziranje javnosti za druge i drugačije, s naglaskom na nevidljivi, zaboravljeni ili zanemareni dio osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom nemaju posebne potrebe; njihove potrebe i njihovo pravo na kulturu jednake su potrebama i pravima svih - samo ih je potrebno prilagoditi.

RIGHT VS OBLIGATIONS OF THE PERSONS DETAINED IN CUSTODY IN POLAND Zoznam práv a povinností predbežne zadržaných osôb, ktorý prijal zákonodarca, prihliada k ústavnej zásade zákazu zasahovania do ľudskej dôstojnosti. V trestnom výkonnom poriadku sa zohľadňuje právo zadržaného na oznámenie o mieste svojho pobytu, právo na obhajobu, právo na používanie stravy, liečiv a prostriedkov osobnej hygieny doručených donáškou do ústavu a právo na zamestnanie. Naproti tomu k základným povinnostiam predbežne zadržaných patrí dodržiavanie ustanovení poriadku ústavu na výkon väzby a výkon poriadkových prác v rámci ústavu na výkon väzby. Avšak plnenie uvedených práv a presadzovanie povinností spôsobuje ťažkosti pri uplatňovaní týchto predpisov, čím sa obmedzujú občianske slobody. URL:http://sic.pravo.upjs.sk/ The catalogue of rights and obligations of the persons detained in custody takes into account the constitutional prohibition to violate the human dignity. The Executive Penal Code provides for the right of a person detained in custody to notify his / her place of residence, the right of defence, the right to use food, medical and hygienic resources received outside of the pre-trial detention centre and the right to employment. On the other hand, the basic duties of the detainees included the observance of the detention centre rules and regulations as well as the cleaning works within the detention centre. However, the exercise of these powers and the enforcement of obligations are difficult to enforce, thus limiting civil liberties.

Založno pravo kao ograničeno stvarno pravo pruža zaštitu založnom vjerovniku, ukoliko mu o dospijeću nije namirena tražbina, da se namiri iz vrijednosti zaloga te je takvo namirenje dužan trpjeti svakodobni imatelj zaloga. Pravila o zasnivanju založnog prava uređena su Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Založiti se mogu stvari i prava. Iako je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima većina članaka predviđena za založno pravo na tjelesnim stvarima, moguća je odgovarajuća primjena određenih članaka i na subjektivnim pravima koja su bestjelesna. Poslovni udio i dionica kao subjektivna prava mogu biti predmetom zaloga. Na dionici može se zasnovati dobrovoljno založno pravo, sudsko prisilno založno pravo, sudsko i javnobilježničko dobrovoljno založno pravo i zakonsko založno pravo. Društvo može zahtijevati davanje suglasnosti za zasnivanje založnog prava na dionici . Zalaganjem dionice založni dužnik ne gubi upravljačka prava. Imovinska prava iz dionice pripadaju založnom vjerovniku te je on ovlašten ubirati dividendu te tako namirivati svoju tražbinu. Dionice mogu biti zanimljivi kao predmet zaloga jer imaju određenu tržišnu vrijednost koja se, osobito kad je dionica koja je izlistana na burzi, dosta lako utvrđuje u svakom trenutku. Založni vjerovnik, u načelu, ne snosi poduzetnički rizik, međutim isti se ne može odvojiti od dionice pa stoga ima određena prava. Namirenje iz dionicezaložni vjerovnik može ostvariti sudskim i izvansudskim putem. A lien, as a form of limited real right, provides protection to the lienor in case the claim has not been duly settled i.e. enables the lienor to secure the payment out of the lien value. Each lienee must obey to such settlement.The regulations concerning the lien are set in the Act on Ownership and Other Real Rights. A lien can be placed on material objects and rights. Although most of the articles of the Act on Ownership and Other Real Rights provides for a lien on material objects, it is possible to apply certain articles to subjective (non-material) rights also. Shares or stocks as subjective rights can also be subject to a lien. Different types of lien can be imposed on shares - a voluntary (consensual) lien, a mandatory lien enforced by court decision, a voluntary lien enforced by notarial or court decision and a lien enforced by the operation of the common law. A company can demand that the approval must be given for imposing a lien on its shares. Imposing a lien on company's shares does not mean the loss of management rights. The property rights from a share belong to the lienor, who is entitled to collect the divident and thus settle his claim.Shares can be interesting as objects of a lienbecause they have a specific market value which can be quite easily determined at any moment, especially if the company is listed at stock exchanges. In principle, a lienor does not bear entrepreneurial risk, which cannot be separated from the share, and therefore he has certain rights. The lienor can receive payment from a share on the basis of a court ruling or out of court.

Cilj ovog završnog rada je proučavanje odnosa zajednice prema autističnoj djeci. Početak rada je posvećen pojmu bioetika, uključuje autizam kao glavnu temu i upoznaje nas s općenitim pojmom autizma. Nadalje proučava njegov nastanak, kako ga prepoznati, odnos roditelja prema autističnoj djeci, profesionalnih djelatnika i učitelja te rane intervencije autistične djece. Rad se bavi i pravima autistične djece u sustavu zdravstva, socijalne skrbi, pravima u obrazovno- odgojnom sustavu i u kasnijem osamostaljivanju, stanovanju i zapošljavanju. S obzirom na to da su autistična djeca drukčija i pate od izrazito teškog razvojnog poremećaja, zadaća rada je bila utvrditi je li stajalište društva da su autistična djeca u cijelosti prihvaćena u društvu i trebaju li autistična djeca biti odvojena od djece koja nemaju autizam u odgojno-obrazovnim ustanovama ili su, dapače, prihvaćena u njihovoj okolini. Provedena je anketa pokazala da je društvo upoznato s pojmom autizma, kao i stajalište da autistična djeca trebaju biti zajedno s drugom djecom u vrtićkim skupinama, ali i mišljenje da autistična djeca nisu prihvaćena u društvu i da se oko toga treba potruditi da bi njihova uključenost u društvo bila sustavnija i vidljivija, od njihove najranije dobi.

Ovaj rad pod naslovom Zatvorske knjižnice – biblioterapija kao odgovor analizira zatvorske knjižnice u svijetu, ali govori i o stanju u Hrvatskoj. Također, navode se smjernice koje uređuju knjižničarstvo u zatvorskim knjižnicama, ali i prava zatvorenika na čitanje te koje su to knjige i zbog čega proglašene zabranjenima iza rešetaka. Kao zadnja stvar, ali nikako manje bitna, spominje se rehabilitacija kroz primjenu biblioterapiju te primjeri dobre prakse koji su provedeni kao projekti u zatvorskim knjižnicama. This paper titled Prison libraries – bibliotherapy as an answer analyze prison libraries in the world but also speak about situation in Croatia. Also, here are guidelines which regulate librarianship in prison libraries, the rights of prisoners to read and which books and why are forbidden behind prison bars. As the last thing, but not less important, there si rehabilitation trough the biblioteraphy and examples of good practice carried out as projects in prison libraries.

The paper presents the position of persons deprived of liberty in the Republic of Serbia from the aspect of guaranteed human rights. The importance of human rights in modern society was inspiration for the work on this topic. In order to properly comprehend the position of the persons deprived of liberty the paper presents the appearance and development of the idea of human rights. Special attention was paid to the issue of violation of human rights and restrictions, along with an analysis of the mechanisms for their protection. The situation of persons deprived of liberty is presented through the historical prism, with consideration of their rights and the conditions under which they were serving their prison sentence, from its inception to modern times, with reference to the situation of persons deprived of liberty in our region. We analyzed the work of the most important international organization in the field of human rights of persons deprived of their liberty. The author presented international organizations dealing with protection of rights of persons deprived of their liberty, the most significant acts that have been brought by these organizations as well as mechanisms to protect the guaranteed rights. Below is displayed the position of inmates in neighboring countries, because of comparative analysis of guaranteed legal standards. Attention is paid to the situation of persons deprived of liberty in our country. We analyzed guaranteed rights of this citizens through consideration of different legal sources. The central part is dedicated to forms of protection of the rights of persons deprived of liberty in our country. This section presents the forms of protection of the rights of persons deprived of their liberty at the national and international level through the presentation of preventive mechanisms of protection, but also through the protection provided due to individual complaints of prisoners. The subject of the empirical part of the paper is to investigate the efficacy of the procedure for the protection of the rights of persons deprived of their liberty. We explored the forms of protection of the rights of persons deprived of their liberty, their availability and their efficiency for the prisoners.At the end, the obtained data were analyzed in order to present the real situation of persons deprived of their liberty in the Republic of Serbia from the aspect of guaranteed human rights.

Ugovorom o zakupu broda zakupodavatelj daje zakupoprimatelju brod na uporabu, uz plaćanje zakupnine, radi obavljanja plovidbene djelatnosti. Pod uporabom broda razumijeva se pravo na gospodarsko iskorištavanje broda. Zakupoprimatelj posluje s brodom za svoj račun, kao da je vlasnik broda. Pomorskim zakonikom propisano je kako ugovor o zakupu broda mora biti sklopljen u pisanom obliku, u suprotnom ne proizvodi pravni učinak. U svrhu ispunjenja ugovora obje ugovorne strane – zakupodavatelj i zakupoprimatelj imaju niz prava i obveza te posljedično i odgovornosti. U radu se na sustavan način analizira i prikazuje pravno uređenje zakupa broda u hrvatskom pravnom sustavu. By the bareboat charter contract, the lessor gives the lessee a vessel for use, with the payment of hire, for the purpose of carrying out the navigation activity. The use of vessel is understood as the right for economic exploitation of the vessel. Lessee is operating with the ship for its own account, as if he is the owner of the vessel. Maritime Code stipulates that the bareboat charter contract shall be concluded in written form, otherwise it produces no legal effect. In order to fulfill the contract, both parties - the lessor and the lessee have a range of number of rights and obligations and resultant responsibilities. This paper analyzes and presents in a systematic manner the legal arrangement of the ship's lease in the Croatian legal system.

Primarno obilježje zdravstvene djelatnosti koje je čini specifičnom je to što se izravno bavi čovjekom i njegovim zdravljem. Zdravstvena djelatnost i zdravstveni radnici koji ju obavljaju, štite i unaprjeđuju najveće ljudske i društvene vrijednosti,život i zdravlje. Cilj je zdravstvene zaštite promocija, unapređenje zdravlja, prevencija, odnosno sprječavanje bolesti, pravodobno otkrivanje bolesti, učinkovito liječenje i rehabilitacija stanovništva. Radiološki tehnolozi sudjeluju u postupcima pružanja zdravstvene zaštite, sukladno zakonskim načelima, na svim razinama pružanja zdravstvene zaštite, pod uvjetima predviđenim važećim zakonima. Radiološki tehnolog je svakodnevno izložen raznim opasnostima i mogućnostima počinjenja stručnih pogrešaka. Njegovo zdravlje može biti ugroženo od izvora ionizirajućeg zračenja kada uređaji koji emitiraju ionizirajuće zračenje nisu ispravni i kada ne koristi odgovarajuću zaštitu. Zakon o zdravstvenoj zaštiti korisnicima - pacijentimagarantira određena prava, ali i nameće obveze. Svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja, u skladu s odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranja. Prava zdravstvenih radnika, kao ni radioloških tehnologa, još nisu kodificirana jednima aktom, već ih pronalazimo u raznim zakonima koji reguliraju zdravstvenu djelatnost. prava pacijenata i samu struku, radiološku tehnologiju. Danas se od zdravstvenih radnika, a tako i od radioloških tehnologa, traže sve veće vještine i znanja, propisana je obveza obveznog usavršavanja, a proces usvajanja novih znanja u vidu neformalnog obrazovanja prisutan je u sve većoj mjeri. Savjesno i pažljivo obavljanje svoga posla, uz poštivanje zakonskih propisa i osnovnih principa iz domene ljudskih prava, prema kolegama i prema pacijentima, predstavlja okvir sigurnog rada radioloških tehnologa. The primary feature of healthcare is that it makes more specific than others.It deals directly with a man and his health. "Healthcare is one of the most important human activities because it protects and promotes the highest human and social values, life and health". Healthcare is a system of state, collective and individual measures for improvement, save and restore health. The goal is to promote healthcare, health promotion, prevention, and prevention of diseases, early detection of disease, effective treatment and rehabilitation. Health protection is organized on three levels, primary, secondary and tertiary healthcare. The health worker is a person who has a medical education and is providing healthcare to individuals, with obligatory adherence to moral and ethical principles of medical profession. Healthcare workers are educated at medical, dental, pharmacy and biochemistry faculty and other university medical orientation as well as in secondary medical schools. Radiology technologist carries out various types of recording that allow identification and monitoring of the disease.They participate in any kind of treatment of malignant disease - radiotherapy or radiation therapy. The most famous is there cord where applicable X-rays, which allow you to display the bones, heart, lungs and other organs and systems. A radiology technologist may be compromised by ionizing radiation when devices that emit ionizing radiation are not correct. Also, insulation elements in the room may be incorrect (too thin or are no longer in the correct function), and in some medical treatment (interventional radiology) radiological technologist is within the radiation field. Health Care Act gives users certain rights, but also imposes obligations. Every person has a right to healthcare and the possibility of achieving the highest possible level of health, in accordance with the provisions of the Health Protection and theLaw on Compulsory Health Insurance. Today, health professionals are seeking higher skills and knowledge, and therefore the greater is the risk. For fear of mistakes doctors are beginning to use the so-called "Defensive Medicine". It is carriedout a series of unnecessary diagnostic and therapeutic 37 procedures in order to ensure health workers from potential liability, and this causes higher costs of medical treatment and potential risk to the patient.

Invited lecture on rights and responsibilities of patients and medical doctors in daily practice from an experience of emergency medicine and intensive care medicine specialist.

U suvremenoj filozofiji rašireno je mišljenje da su pojedinci ti kojima pripadaju prava i da je država ta koja ima dužnost osigurati pojedincima ta prava. S druge strane, mnogi smatraju da države nemaju prava koja su pojedinci dužni čuvati i ispunjavati. U najboljem slučaju, države imaju derivativna prava koja stječu kao instrumenti za očuvanje intrinzičnih prava pojedinaca. U svojemu izlaganju razmotrit ću održivost ovakve normativne asimetrije između individualnih i skupnih djelatnika.

U hrvatskom društvu sve su prisutnije rasprave vezane uz roditeljsku ulogu LGBT osoba, pri čemu se najčešće iznose neosnovane pretpostavke i osobna mišljenja, dok znanstveno provjerene činjenice uočljivo nedostaju, što je vidljivo i u procesima oblikovanja javne politike i stručne prakse. Kako bi bilo moguće razvijati politiku i stručnu praksu koja će podržavati optimalni psihosocijalni razvoj djece i mladih te prepoznati ranjive skupine djece i njihove potrebe, nužno je osigurati znanstveno utemeljene uvide u stvarna iskustva i potrebe LGBT obiteljskih zajednica, roditelja i njihove djece. Stoga je glavni cilj ovog istraživanja prikazati izazove s kojima se suočavaju, njihove potrebe i neostvarena prava, a koje su proizašle iz istraživačkog projekta "Roditeljstvo LGB osoba u Hrvatskoj". U istraživanju su provedeni polustrukturirani dubinski intervjui s članovima/cama obitelji (N= 19 roditelja i partnera ; N= 6 djece ; ukupno N= 13 obiteljskih zajednica) i fokusna grupa s osobama homo/biseksualne orijentacije koje bi željele biti roditelji i/ili su u postupku planiranja roditeljstva (N=11). Rezultati istraživanja pokazali su da je roditeljima i njihovim partnerima/cama u većoj ili manjoj mjeri potrebna podrška vezana uz različite aspekte funkcioniranja obitelji, partnerske odnose, seksualnu orijentaciju i autanje, ali i uz roditeljstvo i specifične probleme s kojima se kao LGB osobe susreću u roditeljskoj ulozi. Što se tiče iskustava s važnim institucijama, sudionici/e su navodili/e najveće poteškoće u području brige i prava nebiološkog roditelja, odnosno, partnera/ice biološkog roditelja. Budući da, barem zasad, većina njih nema roditeljska prava, često su onemogućeni u obavljanju važnih aktivnosti s djecom i za djecu, kao što je odlazak liječniku, u bolnicu, odlazak po djecu u vrtić, na informacije u školu i sl. Sudionici/e naglašavaju važnost izjednačavanja braka i životnog partnerstva u svrhu ostvarivanja svih prava koja pripadaju bračnim partnerima/icama i bolje zaštite svih članova/ica obitelji. Djeca i mladi naglašavaju da LGBT obiteljskim zajednicama treba omogućiti posvojenja i partnersku skrb o djeci. Svi sudionici/e smatraju da treba povećati vidljivost LGBT osoba i da bi njihova vidljivost bila veća kad bi više LGBT osoba razotkrilo svoju seksualnu orijentaciju unutar svoje okoline. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na zakonska ograničenja s kojima se LGB osobe susreću kad žele postati roditelji, kao i na potrebu kreiranja politike koja će štititi LGB roditelje i njihovu djecu.

Nakon obvezujućih međunarodnih dokumenata, navedeni su osnovni dokumenti Republike Hrvatske, u kojima su ostvarene zakonske pretpostavke za provođenje inkluzivnih ideja odgoja i obrazovanja. Od hrvatskih pravnih propisa, koji čine pravni okvir odgoja i obrazovanja djece s teškoćama najvažniji su Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, posebni zakoni o odgoju i obrazovanju i pravilnici koji razrađuju zakonske odredbe. Ovaj pravni okvir analiziran je prema trenutnim važećim zakonskim propisima i prema zakonima koje je potrebno donijeti i nadopuniti (lege lata i lege ferenda). Analiza je pokazala nedostatke u zakonskim i podzakonskim aktima odgoja i obrazovanja djece s teškoćama. Nesporazumi i nejasnoće počinju upotrebom termina koji u hrvatskom jeziku sadrže slične ili iste pojmove: djeca s posebnim potrebama, djeca s teškoćama, djeca s teškoćama u razvoju, djeca s poremećajima u ponašanju, djeca s problemima u ponašanju. Inkluzija u mnogim znanstvenim i stručnim stajalištima pretpostavlja uključivanje sve djece u redovite sustave odgoja i obrazovanja. Oblici uključivanja djece s teškoćama bez prisustva jednakosti i transparentnog prihvaćanja različitosti su oblici integracije. Analizirani su primjeri upotrebe termina kod vrsta teškoća mladih i djece s problemima u ponašanju, podskupina poremećaja iz autističnog spektra i skupina osoba s intelektualnim teškoćama. Medicinski termini prema novijoj klasifikaciji DSM 5, uspoređeni su sa starom DSM 4 klasifikacijom i stavljene su u kontekst hrvatskih i međunarodnih pravnih okvira. Zaključuje se da je potrebna izrada posebnih ili nadopuna postojećih pravnih akata o ostvarivanju odgoja i obrazovanja djece s teškoćama za život u inkluzivnom okruženju u Republici Hrvatskoj.