Search

Budući da se u današnje vrijeme tehnologija brzo razvija, digitalni mediji gotovo su svima dostupni. Osim odraslih i mladih, djeca su također svakodnevno okružena raznim medijima. Kako je digitalno oglašavanje rašireno na gotovo svim digitalnim medijima, ali i na svim medijima općenito, djeca se često susreću i s digitalnim promidžbenim porukama koje su usmjerene na njih. Stoga je cilj rada bio sintetizirati znanstvene spoznaje kako bi se prikazalo kakvu ulogu u obiteljskom odgoju imaju digitalne promidžbene poruke usmjerene djeci. Naime, današnje obitelji žive u potrošačkom i digitalnom okruženju te djeca većinu vremena kod kuće provode uz digitalne medije pa se pojavljuju određeni izazovi obiteljskog odgoja. Djeca nedovoljno razumiju namjeru oglašivača digitalnih promidžbenih poruka te je detektirana potreba odgojne podrške roditelja. Istaknuta je preporuka da roditelji primjenjuju autoritativni stil odgoja i budu uključeni u dječju interakciju s digitalnim medijima. Since today's technology is developing rapidly, digital media is available to almost everyone. In addition to adults and young people, children are also surrounded by various media every day. As digital advertising is widespread on almost all digital media, but also on all media in general, children often encounter digital advertising messages directed at them. Therefore, the aim of the paper was to synthesize scientific knowledge in order to show the role of digital advertising messages aimed at children in family child care. Namely, today's families live in a consumer and digital environment, and children spend most of their time at home with digital media, so certain challenges in family child care appear. Children do not sufficiently understand the intention of advertisers of digital media advertising, and the need for educational support from parents was detected. It is recommended that parents apply an authoritative parenting style and involve in children's interaction with digital media.

U radu su pedagoški aspekti potrošačkog okruženja u odnosu na suvremeno djetinjstvo prikazani kroz tri razine: a) dijete i roditelj u potrošačkom okruženju, b) dijete i oglašavanje u potrošačkom okruženju i c) dijete i vrijednosti u potrošačkom okruženju. Za detektiranje pedagoških problema koristili smo detaljan prikaz društvenog i povijesnog konteksta potrošačkog društva i pripadajuće mu kulture, prikaz potrošačkog okruženja (potrošačkog prostora, potrošačkih interakcija), tržišne figure flâneura koja predstavlja analitičku formu ili koncept nastajanja suvremenog potrošača, prikaz figure homo oeconomicusa i dominantnih potrošačkih paradigmi, prikaz vrijednosti koje nose potrošačko društvo i kultura, ali i prikaz djetinjstva kroz povijest, različitih koncepcija i kultura djetinjstva s ciljem da u potpunosti razumijemo promjenjivost uvjeta u kojima djeca žive, ali i načine na kojih se na njih gleda i kako se s njima postupa u potrošačkom okruženju. Detaljnom analizom potrošačkih pojavnosti poput komercijalizacije, konzumerizma, komodifikacije i hiperkomodifikacije zaključili smo da potrošačko okruženje ne mari za dječji integritet koji uključuje djetetovu slobodu i dostojanstvo, djetetovu jedinstvenu ličnost i sve aspekte djetetova razvoja, djetetovu posebnost i osobnost što se direktno sukobljava s pedagogijskom slikom djeteta, ali i pedagoškim načelom cjelovitosti u pristupu koje je jedno od najvažnijih u odgoju Takav način gledanja na dijete predstavlja ozbiljan pedagoški problem. Suvremeno potrošačko okruženje u odnosu prema djetetu kroz potrošačke pojavnosti jasno pokazuje da želi djelujuće ili aktivno dijete za potrošnju (odani i/ili cjeloživotni) potrošač i pasivno dijete zbog potrošnje. Isto tako, potrošačke konstrukcije djetinjstva direktan su rezultat potrošačke kulture koja želi odrediti dijete što označava ''grubi tehnološki determinizam'' na koji pedagogija kao znanost ne može pristati jer je novo shvaćanje djeteta u suvremenoj pedagogiji nametnulo nove paradigme djetinjstva koje odražavaju vrijednosti, a među kojima se svakako ističe odbijanje bilo kakve vrste determiniranosti koja uvelike postoji u potrošačkom okruženju. Zbog navedenih potrošačkih pristupa prema djetetu, pedagogija mora pružiti ''otpor'' jer je odgajanje u samoj biti svoje namjene vrijednosno obogaćivanje, izgrađivanje i oplemenjivanje čovjeka, a ne njegovo svođenje na tržišnu figuru (aktivnu ili pasivnu). Potrošačko okruženje u odnosu na suvremeno djetinjstvo stoga iziskuje i aktivnu ulogu pedagoga koji imaju zadaću stvaranja socijalnih i prirodnih uvjeta za upoznavanje, isprobavanje i razvijanje individualnih mogućnosti djece pri čemu se vode načelima pedagoške etike koja ih moralno obvezuje, ali i ukazuje na njihove dužnosti.

U knjizi se, na jednom mjestu sintetiziraju interdisciplinarna znanja u pristupu dječjoj potrošnji iz kojih se može zaključiti da odgojna praksa često puta ne slijedi nove spoznajne teorije o razvoju djeteta što u konačnici rezultira determiniranom pozicijom djeteta kao potrošača. Ova je knjiga rezultat težnji za teorijskim pristupom važnim konceptima dječje potrošnje, promatrajući zajedno i dijete i potrošnju, te je u tom smislu važan izvor za suočavanje potrošnje sa socijalnim vrijednostima, djelovanju državnih institucija te cjelokupne materijalne kulture.