Search

Poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj, općenito, ima važan značaj pri čemu biljna proizvodnja čini više od 50% ukupne poljoprivredne bruto proizvodnje. Najveću ulogu imaju žitarice i uljarice čija proizvodnja dominira u Panonskoj regiji s naglaskom na njen istočni dio. Cilj ovog rada je prikazati zasijane površine, ostvarenu proizvodnju i vanjskotrgovinsku razmjenu kukuruza, pšenice, ječma, soje, suncokreta i uljane repice tijekom petnaestogodišnjeg razdoblja (2003. - 2017.) u Hrvatskoj. Od ukupnih obradivih površina u analiziranom razdoblju žitarice (kukuruz, pšenica i ječam) zauzimaju oko 60% obradivih površina, a uljarice (soja, suncokret i uljana repica) oko 13%. Analizom podataka utvrđen je trend smanjenja površina pod žitaricama, naročito kukuruza, dok su uljarice pokazale trend rasta pri čemu su površine soje i uljane repice u zadnje tri godine gotovo udvostručene. Pristupanje Republike Hrvatske jedinstvenom tržištu Europske unije pozitivno je utjecalo na povećanje neto izvoza žitarica i uljarica. Prosječni volumen neto izvoza žitarica i uljarica za pet godina članstva u EU se više nego utrostručio u odnosu na prosjek predpristupnog perioda promatranog od 2003. do 2013. godine. Domaće cijene žitarica i uljarica prate trendove cijena na jedinstvenom tržištu uz stabilan razvoj nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju., Agricultural production in Croatia has great significance whereby plant production makes more than 50% of total agricultural gross production. The most important role have cereals and oilseeds crops whose pro- duction dominates in the Pannonian region with an emphasis on its eastern part. Aim of this study was to shown harvested area, production and foreign trade of six most important field crops during fifteen-year period (2003 – 2017)in Croatia. During analysed period cereals (maize, wheat and barley) occupies about 60 % while oilseed crops (soybean, sunflower and rapeseed) about 13% of total arable land. Analysis of the data showed a trend of decline in cereal’s harvested area, especially for maize, while oilseeds showed a growth trend. Soybean and rapeseed areas almost doubled in the last three years. The accession of the Republic of Croatia to the unique European Union market has had a positive effect on the increase in net exports of cere- als and oilseeds. The average volume of net exports of cereals and oilseeds for five years of EU membership has more than tripled compared to the average of the pre-accession period observed from 2003 to 2013. Domestic prices of cereals and oilseeds follow price trends on the Single Market with stabile development after Croatia joins the European Union.

Entomopatogene nematode (EPN) paraziti su kukaca. Pripadaju porodicama Steinernematidae i Heterorhabditidae, a pojedine vrste se proizvode i koriste za biološko suzbijanje štetnih kukaca. Zbog povlačenja mnogih insekticida s tržišta sredstava za zaštitu bilja, radi njihovih ekotoksikološki nepovoljnih karakteristika, u svijetu je zabilježen porast istraživanja vezanih uz pronalaženje i komercijalizaciju novih vrsta EPN. S ciljem ubrzanja agroekološke tranzicije, zajedničku deklaraciju “Towards a Chemical Pesticide - free Agriculture” potpisale su 2020. g. 24 istraživačke ustanove iz 16 europskih država. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi prisutnost EPN te izolirati endemske vrste na poljoprivrednim površinama u Republici Hrvatskoj. U periodu 2017 - 2020, na 36 lokaliteta u sedam županija, prikupljeno je ukupno 180 uzoraka tla. Korištenjem metoda „Insect baiting“ i „White trap“ te molekularne dijagnostike, vrste roda Steinernema izolirane su iz tri uzorka tla prikupljena na lokalitetima Karane, Đeletovci i Luka. Učestalost pojave EPN (broj uzoraka tla pozitivnih na prisutnost EPN/ ukupan broj uzoraka tla) u istraživanju iznosila je 1.7 %. Udio lokaliteta pozitivnih na prisutnost EPN u odnosu na ukupan broj uzorkovanih lokaliteta iznosio je 8.3 %. Prisutnost EPN u tlima Republike Hrvatske ukazuje da su uvjeti za njihov razvoj povoljni te bi njihova primjena u biološkom suzbijanju štetnika trebala biti učinkovita. Isto je potrebno utvrditi daljnjim istraživanjima.

Entomopatogene nematode (EPN) su letalni obligatni paraziti kukaca. One su ubikvisti koji pripadaju u porodice Steinernematidae i Heterorhabditidae. Postoji više od 30 vrsta EPN. Stotine izolata prikupljeno je sa svih kontinenata i testirano je za potrebe biološkog suzbijanja štetnih kukaca, sve u svrhu poboljšavanja njihove virulentnosti, spektra domaćina i stabilnosti u okolišu. Dosadašnjim istraživanjima u Hrvatskoj, EPN iz roda Steinernema utvrđene su na lokalitetu Karane (46°01’08.8”N 16°31’31.7”E) u Koprivničko – križevačkoj županiji tijekom 2017. godine. Cilj istraživanja je utvrditi nove vrste ili sojeve EPN potencijalno učinkovitije u odnosu na komercijalne vrste. Tijekom 2019. godine prikupljeno je 60 uzoraka tla iz 12 lokaliteta s područja 5 županija (Bjelovarsko – bilogorska, Međimurska, Virovitičko – podravska, Vukovarsko – srijemska, Zagrebačka) u voćnjacima višnje i jabuke, vrtu, pašnjaku i lucerištu. Primjenom metoda „Galleria bait“ i „White trap“ te molekularne dijagnostike, EPN iz roda Steinernema utvrđene su u jednom uzorku tla prikupljenom u voćnjaku jabuke u lokalitetu Đeletovci (45°10’31.3”N 18°59’39.9”E) u Vukovarsko – srijemskoj županiji. Izolat iz navedenog lokaliteta izazvao je 100 % mortalitet gusjenica voskovog moljca u postupku izolacije iz uzorka tla. Radi utvrđivanja učinkovitosti primjene izolata u suzbijanju drugih vrsta štetnika, istraživanje je potrebno nastaviti.

According to new field investigations as well as mapping of erosion in Ljig river basin we have found out that its intensity has changed in regard to period of 40 years ago. The most expressive changes were noticed in Ljig river basin. As we have not noticed changes in physical-geographical factors the cause of the intensity decrease might be only influenced by indirect anthropogenic factor. Processes of growing old and decrease of rural population, migration village-town, marginalization of agriculture and decrease of cattle reserves caused the changes of land utilization. Agriculture areas were becoming overgrown with growing wild vegetation which restrained gradually considerable expressed processes of erosion in the past. Novim terenskim istraživanjima i kartiranjem erozije u slivu Kolubare konstatovano je da se njen intenzitet promenio u odnosu na period od pre 40 godina. Najizrazitije promene uočene su u slivu Ljiga. Kako nisu zapažene promene uticaja fizičko-geografskih činilaca, uzrok smanjenja intenziteta erozije mogao je biti samo posrednog antropogenog karaktera. Procesi starenja i depopulacije seoskih na-selja, migracija selo-grad marginalizacije poljoprivrede i smanjenja stočnog fonda prouzrokovali su promene u načinu iskorišćavanja zemljišta. Poljoprivredne površine su sve više zarastale u samoniklu vegetaciju, koja je postepeno obuzdavala ranije znatno izraženije erozivne procese.

Obrada i zbrinjavanje mulja predstavlja neodjeljiv dio pročišćavanja otpadnih voda, a odabir odgovarajućeg rješenja i lokacije zbrinjavanja mulja ovisi o nekoliko faktora, uključujući uz kvalitetu i količinu mulja nastalog na UPOV-u, regulatorne aspekte, lokalne uvjete te troškove ulaganja, rada i održavanja sustava. U državama s dužom tradicijom pročišćavanja otpadnih voda za mulj koristi se niz ispusta za mulj, uključujući korištenje u poljoprivredi i toplinsku obradu. Nažalost, u RH takvih muljnih ispusta gotovo da i nema i treba ih tek razviti. Dok se takvi ispusti ne razviju, bilo za pojedinačne uređaje ili u regionalnoj strukturi, potrebna su rješenja za svaki uređaj posebno koja treba razviti kroz studije izvedivosti (privremena rješenja).

Područje Ivanić Grada smješteno je u središnjem dijelu Črnec polja, u tipično poljoprivrednom okruženju. Kroz dugi niz godina na poljoprivrednim površinama prevladavala je suvišna vlažnost tla, koja je priječila normalno gospodarenje, a time i ostvarivanje adekvatne poljoprivredne proiizvodnje. Stoga se u drugoj polovici prošloga stoljeća krenulo s hidromelioracijskim radovima na zaštiti od suvišnih voda (svih oblika), a zatim i odvodnju suvišnih voda s većeg područja Črnec polja. Izvedeni melioracijski zahvati omogućili su veću i sigurniju poljoprivrednu proizvodnju. Tijekom korištenja melioriranih površina, na određenim područjima nije funkcionirao sustav održavanja, tako da je došlo do određenih degradacija, pa se u današnje vrijeme naglasak daje na održavanje postojećih sustava i obnovu gdje bi se to utvrdilo istraživanjima.

Vlada RH početkom 2004. godine pokreće aktivnosti za izradu i realizaciju strateškog plana navodnjavanja poljoprivrednih površina s ciljem stvaranja uvjeta za optimalno korištenje prirodnih resursa tala i voda racionalnim planiranjem, izgradnjom i korištenjem sustava za navodnjavanje. Program navodnjavanja u razdoblju od 2004.-2008. godine obuhvaća aktivnosti na 67842 ha površina u različitim fazama realizacije - od izrade planova navodnjavanja, tehničke projektne dokumentacije do izvođenja radova na sanaciji i rekonstrukciji postojećih te izgradnji novih sustava za navodnjavanje.

Suše se u Republici Hrvatskoj javljaju u prosjeku svake treće do pete godine, a ovisno o intenzitetu i dužini trajanja mogu smanjiti urode raznih kultura i do 70%. Vlada RH početkom 2004. godine pokreće aktivnosti za izradu i realizaciju strateškog plana navodnjavanja poljoprivrednih površina s ciljem stvaranja uvjeta za optimalno korištenje prirodnih resursa tala i voda racionalnim planiranjem, izgradnjom i korištenjem sustava za navodnjavanje. Program navodnjavanja u razdoblju od 2004. – 2007. godine obuhvaća aktivnosti na 36 878 ha površina u različitim fazama realizacije od izrade planova navodnjavanja i idejne projektne dokumentacije do izvođenja radova na sanaciji, rekonstrukciji i izgradnji novih sustava za navodnjavanje.

Zbog ekonomskih i ekoloških razloga nastavlja se unapređivanje proizvodnje i širenje korištenja biogoriva u svijetu i Europskoj uniji (EU). Zbog ograničene površine za proizvodnju biomase, biogoriva bi mogla zamijeniti fosilna goriva samo u jednom dijelu. Po EU do 2030. godine, uz razvoj ostalih obnovljivih izvora energije, biogoriva bi u Hrvatskoj zamijenila naftu u prometu za 25 %, što iznosi 452.325 t. Danas poljoprivredne površine zauzimaju 2,955.728 ha. Od toga su 1,074.159 ha pogodne, 1,074.510 ha ograničene, a 806,328 ha trajno nepogodne površine za poljoprivrednu proizvodnju. Potencijali obradivih površina iznose 2,150.000 ha, a obrađuje se svega 1,092.000 ha. Danas je moguće u poljoprivredi iz biomase (organskih ostataka i otpadaka) dobivati 673.530 t/godišnje biogoriva, a da se ne ugrozi stalnost prirodnog obnavljanja organske tvari u tlu. Hrvatska raspolaže s 2,688.687 ha šuma i šumskog zemljišta, gdje godišnje prirašćuje 10,526.000 m3, a sječivi etat je 6,564.000 m3. Od toga se za industrijsko drvo i ogrjev iskoristi 60 % ili 3,938.400 m3, a ostatak od 40 % ili 2,625.000 m3 ostaje kao otpad u šumi. Ako bi se otpad sveo na normalnu količinu od 15 % ili 984.600 m3 onda bi za bioenergiju ostalo 45 % ili 2,953.800 m3. Ta količina drva za bioenergiju dovoljna je za proizvodnju 600.000 t biogoriva u ekvivalentnim količinama nafte. Koristeći postojeće zalihe u poljoprivrtedi i šumarstvu danas se može proizvesti 1,273.530 t/godišnje biogoriva. Taj iznos premašuje za 2,8 puta potrebnu količinu, koju će Hrvatska, trebati koristiti 2030. umjesto fosilnih goriva. Hrvatska raspolaže s potrebnim površinama u poljoprivredi, kao i s kvalitetnim šumama u svrhu proizvodnje hrane i biogoriva po postojećim direktivima EU., The production and expansion of biofuel use in the world and the EU has been prompted by economic and ecological reasons. Fossil fuel reserves (oil and gas) are being depleted and becoming more expensive. At the same time the Kyoto Protocol stipulates the reduction of greenhouse gas emissions with the goal of mitigating climatic phenomena which could cause unforeseen consequences. Land for biomass production is limited: therefore, biofuels could, following the EU strategy, replace fossil fuels only in one part. In addition to developing other renewable energies (hydro energy, solar energy, wind energy, geothermal energy), the EU committed itself to replace traffic oil with biofuels by 25 % by the year 2030. As Croatia is an EU membership candidate, the first thing it is required to do is to fulfill the obligation of achieving a 5.75 % proportion of biofuels (104,034 tons), held by each member state, by the year 2010. This is followed by the fulfillment of the commitment for the year 2020 (180,930 tons) and by the year 2030 (452,325 tons). Of the total continental land area of Croatia (5,662,031 ha), agricultural land covers 2,955,728 ha or 52.2 %. In Croatia, 55.9% or 1,202,000 ha of a total of 2,150,000 ha of potentially arable land are cultivated. If pastures are excluded, then arable land amounts to only 50.8 % or 1,092,000 ha. With the application of more or less intensive ameliorative measures, agrocultures could be cultivated for food production and partially for biofuel production over as many as 947.080 ha of available land in Croatia. Permanently unsuitable land for agricultural production in Croatia amounts to 806,328 ha. This land could be used for the establishment of forest cultures where timber for industry and bioenergy could be produced. The current conditions in Croatia give us reason to believe that there are good possibilities for biodiesel production from rape seed (especially rape oil) using first generation technologies, and biodiesel from lignocellulose biomass and its residues in agriculture and forestry with the application of second generation technologies. Moreover, a large number of cattle farms in Croatia produce large quantities of organic residue (especially animal manure) which could be usefully converted into biogas for both economic and ecological reasons. The quantity of biomass from agrocultures amounts to 1,239,550 (t) annually, which is only 30 % of their value. The remaining 70 % of the biomass should be left on agricultural land to allow organic matter in the soil to regenerate naturally. The total equivalent value in crude oil from agricultural areas is 428,992 t/annually. Apart from biomass from agricultures, significant biomass quantities also exist in cattle breeding. Animal manure and organic residue from cattle are used for biofuel production – biogas. Annual quantities of overall animal manure in Croatia amount to 381,480,000 t and represent 25 % of the existing annual quantities. This biomass quantity (organic residue in husbandry) may provide a total of 244,538 t of annual equivalent values of crude oil. Present agricultural production may provide 673,530 t/annually of biofuels from biomass (organic residue and waste) in the equivalent value of crude oil without jeopardizing permanent natural regeneration of organic matter in the soil. Croatia possesses 2,688,687 ha of forests and forestland with 397,963,000 m3 of growing stock which increments annually by 10,526,000 m3. The annual cut or the prescribed cut is 6,564,000 m3 of gross volume. Of the total annual cut, about 40 % or 2,625,600 of timber is used for processing, 20 % or 1,312,800 m3 for of fuelwood for energy and the remaining 40 % or 2,625,000 m3 is left in the forest as waste. Of this residue, 62.5 % or 1,641,000 m3 could be used for bioenergy production, while 37 % or 984,000 m3 would remain in the forest as waste. If this amount suitable for bioenergy is added to the quantity of 1,312,800 m3 of fuelwood, the total quantity of energy wood that could already be placed on the energy market amounts to 2,953,800 m3, which is 45 % of the total annual cut. This quantity could provide 600,000 t/annually of biofuel in the equivalent value of crude oil. Therefore, Croatia can produce an annual biofuel quantity of 1,273,539 t from the existing reserves in agriculture and forestry. This amount is 2.8 times higher than the quantity (452,325 t) which Croatia is obliged to use in traffic instead of fossil fuels by 2030 (the EU Directive of 2003). Taking into account realistic potential possibilities of biofuel production in agriculture and forestry, we believe that a strategy on biomass use and biofuel production should be developed in Croatia with the goal of achieving economic and ecological bene.

Cilj rada je utvrditi mogućnosti proizvodnje biogoriva iz ostataka poljoprivredne proizvodnje kukuruza, pšenice i uljane repice u RH. Zbog ograničenih resursa ovih sirovina sve je važnije, uz iskorištenje zrna za proizvodnju hrane, uvesti proizvodnju biogoriva iz lignoceluloznih dijelova biljke. Utvrdit će se moguća raspoloživost poljoprivrednih površina navedenih kultura u RH i mogućnosti proizvodnje biogoriva iz lignoceluloznih ostataka, a da se pri tome ne smanji dostatnost hrane

Prirodni prostorni raspored površinskih voda određen je topografskim, klimatskim, hidrološkim i pedološkim obilježjima područja Hrvatske. Po Zakonu o vodama teritorijalne jedinice za upravljanje vodama jesu vodna i slivna područja kao hidrografske i gospodarske cjeline. Za zaštitu od suvišnih površinskih voda potrebna je izgradnja i održavanje hidrotehničkih građevina i sustava u svrhu reguliranja vodnog režima vodotoka i zemljišta na njihovim slivnim površinama. Od ukupno 3.935 km državnih vodotoka regulacijski je potpuno uređeno 36, 5%, a dijelom 42, 5%. Od ukupno 16.821 lokalnih vodotoka potpuno je uređeno 21, 2%, a od 7.501 km bujica potpuno je uređeno samo 13, 8%. Prema terenskim obilježjima 1.673.792 ha melioracijskih područja izloženo je povremenim djelovanjem suvišnih površinskih voda. Hidrotehničke građevine i sustavi za odvodnju suvišnih površinskih voda potpuno su izgrađeni na 43, 3%, a dijelom na 19, 4%. Ratnim djelovanjem bivše jugovojske i raznih srbočetničkih vojnih formacija 1991. i 1992. g. uništene su i dijelom oštećene hidrotehničke građevine za zaštitu od poplavnih voda i odvodnju površinskih voda na 296.500 ha. Do kraja 2005. g. većina zaštitnih građevina je obnovljena. Zbog smanjenja realnog iznosa sredstava slivne vodne naknade od 1991. g., došlo je do smanjenja radova na poslovima redovitog održavanja, a posljedica toga je sve niža razina funkcioniranja hidrotehničkih sustava površinske odvodnje i pogoršanje vodnog režima poljoprivrednih zemljišta. Rješenje tog problema planira se do 2010. godine kao jednog od preduvjeta ravnomjernijeg ruralnog razvoja Hrvatske.

Opisuje se primjena postupka višestruke optimizacije ELECTRE TRI na izbor najpovoljnije varijante navodnjavanja poljoprivrednih površina zapadne Istre. Prikazan je cijeli postupak analize počevši od metodoloških postavki, proučavanja kriterija, generiranja varijanata mogućih rješenja, do izbora optimalne varijante. U zaključku je istaknuta važnost kvalitetnog izbora kriterija na osnovi kojih se biraju optimalna rješenja i navode se koraci pri provođenju cjelokupne analize., The use of the multiple optimization procedure called ELECTRE TRI for selecting the most favorable alternative for irrigation of agricultural land in Western Istria is described. The entire analytical procedure is presented, i.e. definition of methodological principles, determination of criteria, generation of alternatives, and selection of an optimum alternative. The significance of proper selection of criteria to be used in finding an optimum solution is emphasized, and individual steps of the analysis are presented.

Opisuje se primjena postupka višekriterijske optimizacije ELECTRE TRI na izbor najpovoljnije varijante navodnjavanja poljoprivrednih površina zapadne Istre. Prikazan je cijeli postupak analize počevši od metodoloških postavki, proučavanja kriterija, generiranja varijanata mogućih rješenja, do izbora optimalne varijante.

Poljoprivredni proizvodni prostor Republike Hrvatske može se, s obzirom na prirodne uvjete (tlo, klimu i reljef) podijeliti na četiri prilično homogene poljoprivredne regije: Slavonsku, Središnju, Gorsku i Kadransku. Iako se rasprostiru na razmjerno malom prostoru, one se međusobno uvelike razlikuju prema ostalim, proizvodnim uvjetima razvoja poljoprivrede. Tako je najveća prosječna veličina poljoprivrednih gospodarstava u Slavonskoj i najmanja u Jadranskoj regiji u kojoj je i najmanja prosječna veličina parcele. U odnosu na ukupne površine, najviše oranica ima u Slavonskoj i majmanje u Jadranskoj regiji. Veoma su velike i razliek od jedne do druge regije s obzirom na navodnjavane površine, primjenu mineralnih gnojiva i pesticida, poljoprivrednu mehanizaciju, stočni fond, starosnu i obrazovnu strukturu poljoprivrednika.

The aim of our study was to assess the relationship between atrazine as herbicidial shemical substances and contamination of groundwater and well water samples collected in agricultural areas over the period of one year. Enzyme immunoassay (ELISA) as a "screening" method and combination of high performance liquid chromatography (HPLC) as confirmative method, for measurement of residues of atrazine in water samples was used.

U općini Ravna Gora sva naselja; Ravna Gora, Kupjak, Stara Sušica, Stari Laz, Leskova Draga i Šije smještena su iznad 700 metara nadmorske visine. Od 1995. do 1998. godine broj zaposlenih se smanjio s 640 na 474 uz negativan prirodni priraštaj. Po popisu 1991. u Općini je bilo oranica i vrtova 1.436 ha, livada 2.216 ha i pašnjaka 2.367 ha, a na osnovu ankete i snimanja na terenu 1998. godine obrađivalo se, odnosno koristilo, svega 38 % oranica i vrtova, 8 % livada i 1 % pašnjaka. Broj štala po popisu 1991. bilo je 657, u kojima je bilo oko 3.280 smještajnih mjesta za goveda i konje, a svega je popisano 24 konja i 237 goveda, a 1998. u Općini je bilo svega 71 govedo. Općina je samostalno 1994. godine izradila: “Projekt krmne i govedarske proizvodnje na području općine Ravna Gora”, jer je zaključeno da se aktiviranje poljoprivrednih površina može izvesti samo razvojem govedarske proizvodnje. U lipnju 1998. godine prihvaćen je projekt “Obiteljska gospodarstva i korištenje poljoprivrednih površina na primjeru općine Ravna Gora”. Prema provedenim snimanjima proizvodnja krme na oranicama za goveda nema tradiciju, niti klimatske uvjete, pa se za govedarsku proizvodnju proizvodi jedino sijeno koje je visoke kvalitete s 0,51 HJ/kg i 43 gr bjelančevina. Provedeni pokus na prvotelkama u jednom obiteljskom gospodarstvu je pokazao da se po kravi u laktaciji 305 dana može proizvesti 5.920 litara mlijeka uz utrošak 4.790 HJ i 461.950 gr. bjel. Uz ishranu sijenom po volji, koncentratom je nužno pokriti 2.301 HJ i 256.152 gr. bjel. što proizvodnju mlijeka u planinskim područjima čini nekonkurentnom, jer je koncentrat u Gorskom Kotaru u pravilu skuplji 20-30 % nego na mjestu proizvodnje. Zato je na osnovu ovih istraživanja moguće zaključiti da je u sadašnjim ekonomskim uvjetima, proizvođačka cijena mlijeka u planinskim područjima viša od prosječne proizvođačke cijene u Hrvatskoj.

Od ukupnih poljoprivrednih površina Hrvatske najveći dio je u panonskoj regiji (46,3posto), manji u mediteranskoj (34,1posto) te najmanji u gorskoj (19,6posto). Požete površine značajnih žita su najvećma zastupljene u panonskoj regiji (pšenica s 90,3posto, kukuruz 94posto, zob 77,2posto, ječam 70,9posto te raž 68,4posto ukupno požetih površina Hrvatske). Značajni je udjel ječma u mediteranskoj regiji (17,9posto) te zobi u gorskoj (18,2posto). Slična je struktura rasporeda požetih površina i industrijskog bilja. Preko polovice ukupnih površina pod povrćem je u panonskoj regiji. Najveći udjel bilježimo kod paprike ( 85,8posto) ukupnih površina u Hrvatskoj), mrkve i graha (po oko 74posto), a nešto manji kod ostalih povrtnica. U mediteranskoj regiji značajne su površine zasijane rajčicom (42,2posto ukupnih površina), lukom 36,4posto, kupusom i keljom 33,5posto te krumpirom (26,8posto), dočim je udjel drugih kultura oko 20posto. Većina požetih površina krmnog bilja je također u panonskoj regiji s izuzetkom pašnjaka. Rodna stabla kontinentalnog voća najvećim dijelom su u panonskoj regiji (šljiva 73,5posto, jabuka 83posto, kruška 80,9posto, itd.). Mediteranska regija je prepoznatljiva po mediteranskom voću (limun, naranče, mandarinke) te s udjelom od skoro polovice stabala trešanja i višanja. Gorska regija je značajnija samo kod šljiva (petina ukupnog broja). Rodnih trsova najviše se nalazi u panonskoj regiji (52,7posto), manje u mediteranskoj (44,8posto) te samo 2,4posto u gorskoj regiji. Preko 80posto goveda smješteno je u panonskoj regiji dočim je u gorskoj i mediteranskoj njihov udjel podjednak. Svinje, najviše zbog proizvodnje kukuruza, s 97posto nalaze se u panonskoj regiji. U mediteranskoj regiji nalazi se 57posto ukupnog broja ovaca. Nešto ispod četvrtine je u panonskoj, a 18,4posto u mediteranskoj te samo 7posto u gorskoj. Konji se većim dijelom (61,3posto) nalaze u panonskoj regiji, u gorskoj skoro trećina te samo 11,2posto u mediteranskoj regiji. Proizvodnja žita i industrijskog bilja odgovara rasporedu zasijanih površina po poljoprivrednim regijama. U panonskoj regiji se proizvodi 96,6posto kukuruza, pšenice 93,1posto te skoro cjelokupna proizvodnja industrijskog bilja. Ostale proizvodnje sa svojim udjelima u pojedinim regijama odgovaraju razmjeru zemljišnih kapaciteta odnosno broju stoke.

Rad je obuhvatio stanje poljoprivrednih površina, s posebnim osvrtom na udio livada i pašnjaka u Brodsko-posavskoj županiji.Posebno je analizirana mogućnost širenja i razvoja ovčarstva sa primarnom proizvodnjom janjećeg mesa za potrebe domaćeg tržišta.

U općini Ravna Gora sva naselja ; Ravna Gora, Kupjak, Stara Sušica, Stari Laz, Leskova Draga i Šije smještena su iznad 700 metara nadmorske visine. Od 1995. do 1998. godine broj zaposlenih se smanjio s 640 na 474 uz negativan prirodni priraštaj. Po popisu 1991. u Općini je bilo oranica i vrtova 1.436 ha, livada 2.216 ha i pašnjaka 2.367 ha, a na osnovu ankete i snimanja na terenu 1998. godine obrađivalo se, odnosno koristilo, svega 38 % oranica i vrtova, 8 % livada i 1 % pašnjaka. Broj štala po popisu 1991. bilo je 657, u kojima je bilo oko 3.280 smještajnih mjesta za goveda i konje, a svega je popisano 24 konja i 237 goveda, a 1998. u Općini je bilo svega 71 govedo. Općina je samostalno 1994. godine izradila: "Projekt krmne i govedarske proizvodnje na području općine Ravna Gora", jer je zaključeno da se aktiviranje poljoprivrednih površina može izvesti samo razvojem govedarske proizvodnje. U lipnju 1998. godine prihvaćen je projekt "Obiteljska gospodarstva i korištenje poljoprivrednih površina na primjeru općine Ravna Gora". Prema provedenim snimanjima proizvodnja krme na oranicama za goveda nema tradiciju, niti klimatske uvjete, pa se za govedarsku proizvodnju proizvodi jedino sijeno koje je visoke kvalitete s 0, 51 HJ/kg i 43 gr bjelančevina. Provedeni pokus na prvotelkama u jednom obiteljskom gospodarstvu je pokazao da se po kravi u laktaciji 305 dana može proizvesti 5.920 litara mlijeka uz utrošak 4.790 HJ i 461.950 gr. bjel. Uz ishranu sijenom po volji, koncentratom je nužno pokriti 2.301 HJ i 256.152 gr. bjel. što proizvodnju mlijeka u planinskim područjima čini nekonkurentnom, jer je koncentrat u Gorskom Kotaru u pravilu skuplji 20-30 % nego na mjestu proizvodnje. Zato je na osnovu ovih istraživanja moguće zaključiti da je u sadašnjim ekonomskim uvjetima, proizvođačka cijena mlijeka u planinskim područjima viša od prosječne proizvođačke cijene u Hrvatskoj.

The paper displays researches on some climatic changes (percipitations, air temperature, evapotranspirations)in eastern Croatia during the time period from 1970 to 1992. By the analysis of basic climatic data for three metereological stations (Osijek, Županja, Virovitica)it was found out that on the investigated area drought periods has more often apperaed since 1981. In many years average on the region of eastern Croatia the total of 722 mm precipitations fall annually i.e. 398 mm in crop vegetation. However, after 1981 total annual precipitations decreased to 584 mm (95 mm less than many years average) while vegetation ones to 354 mm (44 mm less than many years average). At the same time the warming period occurred, thus, mean annual air temperature increased by about 0,9 degree C and in vegetation by 1,2-1,7 degree C. Also, energy influx per area unit (MJ/m2/day ). Because of warmer climate, reference evapotranspiration (ETo) was increased by 42 mm-210 mm annually whereas vegetation one was also increased from 41 mm-82 mm of water. By reference evapotranspiration increasing, especially in dry years which appeared more often in frequency of 35-45 percent, crop water requirements increased during growing season. That why for the purpose of irrigation practice in this paper crop water requirements and depth irrigations were calculated for some crop that are sown and irrigated in these regions (maize, sugar beet, sunflower, potato, watermelon, cabbage and tomato).