Search

Korištenje pokusnih životinja, embrija, humanog i animalnog tkiva, kultura stanica i fetalnog seruma u toksikološkim istraživanjima smatra se etički upitnim te je ograničeno zakonima, pravilnicima i praksama. Razmatranjem načina kojima bi se nehumanost mogla izbjeći, došlo je do razvoja 3R modela - akronim za tri pristupa koji bi se trebala provoditi po ovom načelu pri istraživanjima na pokusnim životinjama, a to su: smanjenje (engl. Reduction), zamjena (engl. Replacement) i poboljšanje (engl. Refinement). Kod ispitivanja dermalne toksičnosti moguća je zamjena in vivo testova alternativnim metodama. Kožne reakcije preosjetljivosti su česte i nužno je ispitati potencijal izazivanja takvih reakcija za sastojke kozmetičkih proizvoda. Kako bi se izbjeglo ispitivanje na životinjama zbog zakonskih ograničenja, razvijeni su i evaluirani mnogi alternativni testovi. In vitro metode (npr. KeratinoSens i LuSens testovi) omogućuju predviđanje kožne preosjetljivosti ispitivanjem učinaka na uzgojene kulture stanica. In chemico testovi ne koriste stanice, nego prate vezanje tvari na sintetske peptide strukturno slične proteinima u koži. Integriranim pristupom moguće je ispitati potencijal kožne preosjetljivosti isključivo alternativnim metodama. Using animals, embryo, human and animal tissues, cell cultures and fetal serum in toxicology testing is considered ethically questionable and is restricted by laws, policies and practices. Considering the principles of inhumanity avoidance, 3R model was developed - an acronym for reduction, replacement and refinement, the three basic rules that should be applied in animal testing. Replacement of animal testing with an alternative could be possible for dermal toxicity studies. Skin sensitivity is a common condition and skin-sensitizing capacity of cosmetic products needs to be determined. To avoid animal testing for cosmetics due to legal restrictions, many alternative tests have been developed and evaluated. In vitro methods, such as KeratinoSensTM and LuSens can determine skin-sensitizing potential of chemicals by capturing key events in skin sensitivity on cell lines. In chemico tests are cell-free tests that determine skin-sensitization potential by measuring depletion of synthetic peptides. Integrated approach can determine skin-sensitization potential using only non-animal methods.

Prvi pisani dokazi korištenja životinja u pokusima potječu još iz Staroga vijeka. Sve do otkrića anestetika životinje su u pokusima proživljavale nezamislive patnje. Prvi akt koji je zabranjivao okrutnost prema životinjama u pokusu donesen je u Britanskom parlamentu 1876. godine. Sredinom dvadesetog stoljeća znanstvenici Russell i Burch u svome su djelu “Načela humanih pokusnih tehnika” postavili temelje nove primijenjene znanstvene discipli- ne koja je trebala poboljšati postupke u radu s laboratorijskim životinjama, a ujedno i pri- donijeti kvaliteti znanstvenog rada u kojem se te životinje koriste. Raščlamba metoda kojima bi se mogli isključiti neljudski postupci prema životinjama u pokusu rezultirala je stvaranjem koncepta 3R načela: Replacement (zamjena), Re- duction (smanjenje) i Refinement (poboljšanje) s ultimativnim ciljem sadržanim u tek jednoj rije- či‒čovječnost. Razvojem znanosti, tehnologije, ali i evolucijom svijesti kako znanstvenika, tako i šire društvene zajednice, 3R načela svakod- nevno se razvijaju, tako da možemo govoriti i o 11R načelima jer se uz tri prethodno navede- na danas još navode i Reliability (pouzdanost), Relevance (pogodnost‒prikladnost), Reproduci- bility (ponovljivost), Rehabilitation (oporavak), Responsibility (odgovornost), Respect (poštova- nje), Redundancy avoidance (izbjegavanje nepo- trebnih ponavljanja) i Regulation (zakonitost postupaka). 3R načelo razvijalo se tijekom pro- teklih pedeset godina osiguravajući okvir za izvođenje humanih pokusnih postupaka pre- ma životinjama, a prvi se puta sam naziv „Na- čela zamjene, smanjenja i poboljšanja“ uvodi u zakonodavstvo Europske unije kroz Direktivu 2010/63/EU. Godine 2010. donesena je Baselska deklaracija kojoj je cilj ujediniti napore znan- stvene zajednice u nastojanjima daljnjeg una- prjeđivanja primjene etičkih principa poput 3R načela u pokusima na životinjama sa svrhom postizanja pozitivnog dijaloga znanstvene za- jednice sa zainteresiranom javnošću. Danas projekt “Odgovorno istraživanje i inovacije” (Responsible Research and Innovation, RRI) Eu- ropskog okvirnog programa Obzor 2020 potiče suradnju i dijalog među istraživačima, građa- nima, političarima, itd. tijekom cijelog procesa istraživanja kako bi se taj proces i njegovi isho- di bolje uskladili s vrijednostima, potrebama i očekivanjima društva., The first written evidence of the use of animals in experiments originated in the Ancient world. Until the discovery of anaesthetics, experimental animals experienced unimaginable suffering. The first act prohibiting cruelty to animals was passed by the British Parliament in 1876. In the mid-20th century, scientists Russell and Burch in their work The Principles of Humane Experimental Technique laid the foundations of a new applied science discipline aimed at improving procedures in working with laboratory animals, while also contributing to the quality of the scientific work in which these animals were used. The analysis of methods to exclude inhumane treatment of animals in experiments resulted in the creation of the concept of the 3R Principle: Replacement, Reduction and Refinement, with the ultimate goal contained in a single word ‒ humaneness. With the development of science, technology, and the evolution of consciousness within the sciences and the general public, the 3R Principle has evolved rapidly, and today has been expanded into the 11R principle, in which Reliability, Relevance Reproducibility, Rehabilitation, Responsibility, Respect, Redundancy avoidance, and Regulation were added to the original 3R principles. Over the past 50 years, the 3R principle has developing into a framework for performing experimental techniques on animals, and for the first time the Principles of Replacement, Reduction and Refinement have been introduced into the European Union legislation through Directive 2010/63/EU. In 2010, the Basel Declaration was adopted, aiming to unite the efforts of the scientific community with the goal for further improvement of the application of ethical principles such as the 3R principles in animal experiments with the aim of achieving positive dialogue between the scientific community and the interested public. Today, the project “European Responsibility Research and Innovation” (RRI) within the European framework programme Horizon 2020 encourages co-operation and dialogue among researchers, citizens, politicians, and others throughout the research process, to better align this process and its outcomes with the values, needs and expectations of society.

Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj agrofortifikacija na koncentraciju Se u zrnu različitih sorata pšenice, te učinak folijarne aplikacije i aplikacije Se po površini tla i ispitati utjecaj provedenih tretmana na unos Se u prehrambeni lanac. Vegetacijski pokus proveden je s tri sorte pšenice (Divana, Srpanjka i Simonida) u vegetaciji 2011./12. na proizvodnim površinama PZ “Banovci” u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Za gnojidbu je korišten natrijev selenat (Na2SeO4), uz dodatak adheziva (0,1 % Herbovit v/v) za folijarne aplikacije, a primijenjen je po tretmanima kako slijedi: kontrola bez aplikacije Se, folijarna aplikacija Na2SeO4 s 5 g Se ha-1, folijarna aplikacija Na2SeO4 s 10 g Se ha-1, aplikacija Na2SeO4 otopinom po površini tla s 10 g Se ha-1. Utjecaj tretmana na komponente prinosa i agronomska svojstva pšenice nije zabilježen, međutim kod svih tretmana utvrđeno je značajno povećanje koncentracije Se u zrnu. Koncentracije su povećane s prosječnih 52 μg kg-1 u kontroli na 200 μg kg-1 pri folijarno aplikaciji 5 g Se ha-1, 410 μg kg-1 pri folijarnoj aplikaciji 10 g Se ha-1 te na 379 μg kg-1 pri aplikaciji 10 g Se ha-1 po površni tla. Odnošenje Se prinosom zrna pšenice kretalo se od 0,44 g ha-1 bez aplikacije Se do 3,15 g ha-1 aplikacijom 10 g Se ha-1. Odnošenje apliciranog Se zrnom bilo je u rasponu 20,6-27,1%. Sorta pšenice nije značajno utjecala na povećanje koncentracije i odnošenje Se prinosom zrna. Na temelju analiza 15 tipova tkiva pokusnih životinja utvrđeno je povećanje koncentracije Se u svim tkivima, u prosjeku od 0,433 mg kg-1 u kontroli do 0,563 mg kg-1 kod jedinki tretiranih selenom, a u 10 tipova utvrđene vrijednosti su i statistički značajne., The aim of this study was to determinate the impact of the agronomic fortification of wheat with Se on Se concentration enhancement in grain of different wheat cultivars, simultaneously observing foliar and soil application, and to examine the influence of performed treatments on increment of Se intake into the food chain, afterwards. Field experiment was conducted with three wheat varieties (Divana, Srpanjka, Simonida), in year 2011/2012, on the production field area near Banovci in Vukovar-Srijem County. Sodium selenate (Na2SeO4) was used as fertilizer, with addition of adhesive (0,1 % Herbovit v/v) for foliar applications and it was applied by treatments as follows: control - without Se application, foliar application of Na2SeO4 in the amount of 5 g Se ha-1, foliar application of Na2SeO4 in the amount of 10 g Se ha-1, soil application of Na2SeO4 solution in the amount of 10 g Se ha-1. The influence of treatments on yield components and agronomic properties was not found, but Se concentration enhancement in grain was found in all treatments. Concentrations increased from 52 μg kg-1 in control to 200 μg kg-1 at foliar application of 5 g Se ha-1, 410 μg kg-1 at foliar application of 10 g Se ha-1 and to 379 μg kg-1 at soil application of 10 g Se ha-1. The range of removal of applied Se by grain was 20,6-27,1%. Unlike treatments, wheat cultivars did not have a significant influence on increment of Se concentrations in grain and Se removal by grain yield. Based on the analysis of 15 tissue types of test animal, the increment of Se was determined in all tissues, which average values ranged from 0,433 mg kg-1 in control to 0,563 mg kg-1 in Se-supplemented animals, and for 10 tissues those values were statistically significant.

Pokusi na laboratorijskim životinjama omogućili su brojna važna dostignuća u medicini.S druge strane, u radu s pokusnim životinjama sve se više pažnje posvećuje etičkim postupcima u skladu s načelima 3R. Vjerojatno najveći utjecaj na zamjenu pokusa na laboratorijskim životinjama imala je sve šira primjena kultura tkiva i stanica u znanstvenim istraživanjima. Čak i kada su pokusi na životinjama neizbježni unutar cjelokupnog programa istraživanja, moguće je zamijeniti primjenu životinja s in vitro metodama unutar pojedinog projekta, u pojedinačnom eksperimentu, ili čak u samo jednom tipu postupka. Naime, i tamo gdje postoji valjani animalni model, kojeg alternativne metode ne mogu u potpunosti zamijeniti, određenim istraživačkim pitanjima može se pristupiti bez korištenja životinja.Međutim usprkos dosadašnjim primjetnim naporima, daljnji ubrzani razvoj novih zamjenskih metoda u kojem stanične kulture igraju značajnu ulogu, a s ciljem uspostave integriranog, inovativnog i fleksibilnog pristupa istraživanjima, ključan je za budući napredak znanosti kao i za dobrobit laboratorijskih životinja.

Pokusi na laboratorijskim životinjama omogućili su brojna važna dostignuća u medicini, te se bez njih za sada još uvijek ne može očekivati značajniji napredak u sprečavanju, dijagnosticiranju i liječenju bolesti ljudi. S druge strane, u radu sa pokusnim životinjama sve se više pažnje posvećuje etičkim postupcima u skladu s tzv. 3R načelima. Princip 3R predstavlja skup načela zamjene korištenja pokusnih životinja metodama koje ne zahtijevaju njihovu primjenu (eng. „replacement“-zamjena), primjenu što manjeg broja pokusnih životinja (eng. „reduction“-smanjenje), poboljšavanje uvjeta uzgoja, smještaja i skrbi pokusnih životinja, kao i metoda provođenja pokusa, te smanjenje boli i patnje laboratorijskih životinja (eng. „refinement“ – poboljšanje).Vjerojatno najveći utjecaj na zamjenu pokusa na laboratorijskim životinjama imala je sve šira primjena kultura tkiva i stanica u znanstvenim istraživanjima i toksikologiji. S druge strane mnogi znanstvenici ističu da iako su vrlo korisno oruđe u znanstvenim istraživanjima, stanične kulture ipak predstavljaju umjetne, pojednostavljene modele bez kompleksnosti čitavog organizma, te da stoga interpretacije rezultata moraju biti oprezne i potvrđene u in vivo istraživanjima. Međutim, čak i u slučaju kada su pokusi na životinjama neizbježni unutar cjelokupnog programa istraživanja, moguće je zamijeniti primjenu životinja s in vitro metodama unutar pojedinog projekta, u pojedinačnom eksperimentu, ili čak u samo jednom tipu postupka. Naime, i tamo gdje postoji valjani animalni model, kojeg alternativne metode ne mogu u potpunosti zamijeniti, određenim istraživačkim pitanjima može se pristupiti bez korištenja životinja.Međutim usprkos dosadašnjim primjetnim naporima, daljnji ubrzani razvoj novih zamjenskih metoda u kojem stanične kulture igraju značajnu ulogu, a s ciljem uspostave integriranog, inovativnog i fleksibilnog pristupa istraživanjima, ključan je za budući napredak znanosti kao i za dobrobit laboratorijskih životinja.

Okratoksin A (OTA) i citrinin (CTN) su nefrotoksični mikotoksini koji se često zajedno nalaze u žitaricama. Mehanizam djelovanja OTA nije do kraja istražen, a CTN-a je gotovo u potpunosti nepoznat. Zbog zajedničkog pojavljivanja i pretpostavke da je u mehanizam njihove toksičnosti uključen oksidacijski stres provedena su istraživanja na muškim odraslim Wistar štakorima koji su danomice oralno tretirani s OTA (125 i 250 μg kg-1 tm x21), CTN-om (20 mg kg-1 tmx2) i resveratrolom (20 mg kg-1 tmx21). Ciljevi istraživanja bili su utvrditi: izaziva li tretman CTN-om oksidacijski stres, utječe li tretman s OTA i CTN-om na povećanje oksidacijskog stresa u pokusnim životinjima te može li tretman antioksidacijskim spojem resveratrolom smanjiti nastanak oksidacijskog stresa izazvanog djelovanjem OTA i CTN. CTN je uzrokovao smanjenje koncentracije glutationa (GSH) u plazmi i povećanje intenziteta repa kometa u bubregu. Nađeno je da CTN pojačava učinak OTA povećanjem koncentracije MDA u plazmi i jetri, a posebice u bubregu gdje se taj učinak smanjuje tretmanom resveratrolom. Zajedničkim tretmanom s OTA i CTN-om snižava se koncentracija GSH u jetri nakon niže koncentracije OTA, a u bubregu i mozgu nakon više. Učinak dodatnog tretmana s resveratrolom jest značajno niža koncentracija GSH nađena samo u bubregu. Budući da je snižena koncentracija GSH primijećena u bubregu i mozgu pri većoj koncentraciji OTA, učinak na sniženje koncentracije GSH može se pripisati tom mikotoksinu. Učinak tretmana s OTA i CTN-om nije bio jednoznačan na djelovanje antioksidacijskih enzima. Katalaza je bila najmanje osjetljiva na djelovanje mikotoksina, a superoksid dismutaza najosjetljivija. Oštećenje DNA mjereno kometskim testom bilo je izraženo kada su životinje tretirane s oba mikotoksina a intenzitet repa bio je osjetljiviji parametar oštećenja. Primjena resveratrola nije spriječila oksidacijsko oštećenje DNA. Ochratoxin A (OTA) and Citrinin (CTN) are nephrotoxic mycotoxins commonly found together in grain. The toxicity mechanism of OTA has not been fully explained, while the toxicity mechanism of CTN is all but unknown. Because they commonly appear together in nature and because it is hypothesized that oxidative stress is somehow included in their toxicity mechanisms, a research was performed on adult male Wistar rats which were treated daily with OTA (125 i 250 μg kg-1 bm x21), CTN (20 mg kg-1 bmx2) and resveratrol (20 mg kg-1 bmx21). The goals of the research were to establish whether CTN treatment induces oxidative stress, whether combined OTA and CTN treatment increases oxidative stress in tested animals and whether treatment with the antioxidant compound resveratrol can reduce the levels of oxidative stress induced by OTA and CTN. CTN treatment caused a reduction in glutathione (GSH) concentration levels in plasma samples and an increase of comet tail length in kidney samples. It has been established that CTN augments the effects of OTA by increasing malondialdehyde (MDA) concentration levels in plasma and liver tissue and especially in the kidneys where this effect is reduced by resveratrol treatment. GSH concentration levels are decreased in liver samples after treatment with both dosages of OTA, while kidney and brain samples display this reduction only after treatment with the higher dosage. The effect of resveratrol treatment is that a significant reduction in GSH concentration levels is found only in kidney samples. Since GSH concentration reduction was observed in all experiments with higher OTA dosages, the effect can be attributed to that mycotoxin. The effect of the combined OTA and CTN treatment on oxidative enzyme levels is ambiguous. Catalase activity was least sensitive to the effect of mycotoxins, while superoxide dismutase activity was most sensitive. DNA damage measured with the comet assay was prominent in animals treated with both mycotoxins with tail intensity being the better damage indicator. Treatment with resveratrol did not prevent DNA oxidative damage.

Mikotoksini okratoksin A (OTA) i fumonizin B1 (FB1) imaju nefrotoksično, hepatotoksično, genotoksično i karcinogeno djelovanje u pokusnim životinjama. Cilj ovog rada bio je dokazati da li je oksidacijski stres mehanizam toksičnog, odnosno genotoksičnog učinaka OTA i FB1 na pokusnim životinjama. Odrasli mužjaci štakora soja Wistar tretirani su svakodnevno peroralno s OTA (5 ng/kg tj.t., 0, 05 mg/kg tj.t. i 0, 5 mg/kg tj.t., 15 dana) i/ili s FB1 (200 ng/kg tj.t., 0, 05 mg/kg tj.t i 0, 5 mg/kg tj.t., 5 dana). Najniže doze odgovaraju njihovom dnevnom unosu ljudi u Europi. Oksidacijsko oštećenje lipida i proteina praćeno je mjerenjem koncentracije malondialdehida (MDA), odnosno proteinskih karbonila u homogenatu jetre i bubrega. Nađeno je da OTA i FB1 povećavaju koncentraciju MDA i proteinskih karbonila u jetri i bubregu, a taj je učinak za oba mikotoksina ovisan o dozi i izraženiji u bubregu. Do značajnog porasta ovih parametara u životinja tretiranih kombinacijom OTA+FB1 došlo je i u jetri i u bubrezima u usporedbi sa životinjama tretiranim odgovarajućom dozom FB1, a u nekim slučajevima i u usporedbi s odgovarajućom dozom OTA. Ovi rezultati upućuju da su zajedničkim djelovanjem OTA i FB1 lipidna peroksidacija i oksidacijsko oštećenje proteina veći, a učinak je potencirajući. Rezultati istraživanja katalitičke aktivnosti katalaze i superoksid dizmutaze (SOD-a) ukazuju da su ti antioksidacijski enzimi u jetri i bubregu niži samo pri primjeni vrlo visokih doza OTA, dok FB1 nema učinka na njihovu aktivnost. Zajednički tretman s OTA+FB1 u jetri nije imao učinka na katalitičku aktivnost katalaze i SOD-a, kao i na katalitičku aktivnost SOD-a u bubregu gdje se je katalitička aktivnost katalaze značajno smanjila. Oksidacijsko oštećenje DNA praćeno je mjerenjem dužine i intenziteta repa bubrežnih stanica dobivenih komet testom bez i s Fpg enzima. Dužina repa i intenzitet repa u bubrežnim stanicama svih životinja tretiranih s OTA, FB1 i OTA+FB1 dobiveni komet testom s Fpg enzimom bila je značajno veća nego komet testom bez Fpg enzima te je ukazala na oksidacijsko oštećenje DNA. Intenzitet repa dobiven komet testom bez i s Fpg enzimom u životinja tretiranih kombinacijom OTA+FB1 bio je veći od sume intenziteta repa dobivene pojedinačnim mikotoksinom što ukazuje na njihov sinergizam u oksidacijskom oštećenju DNA. Značajan sinergistički genotoksični učinak nađen i kod kombinacije najnižih doza OTA i FB1 upotrijebljenih u ovom istraživanju, jer su tim dozama ljudi u Europi svakodnevno izloženi. Dužina repa i intenzitet repa u bubrežnim stanicama određenim komet testom bez Fpg enzima u životinja tretiranih pojedinačnim kao i kombinacijom mikotoksina bili su značajno veći nego u kontrolnim skupinama životinja što pokazuje da su uključeni i neki drugi mehanizmi oštećenja DNA.

U radu autor razmatra dobrobit životinja koje se koriste u biomedicinskim istraživanjima. Raspravlja o konceptu 3R - replacement (zamjena), reduction (smanjivanje) i refinement (dotjeranost) kao i o nekim prednostima i nedostacima pojedinih pristupa ovom problemu. U zadnjem dijelu rada daje kratak osvrt na stanje u Republici Hrvatskoj i predlaže neke mjere kako bi koncept 3R što prije i potpunije zaživio u praksi.

This recent basic research study used an animal model protocol to assess specific biomarkers of the effect of non-ionising, non-thermal radiation (2450 MHz microwave radiation at 5–15 mW/cm2) on bone marrow, peripheral blood, and bronchoalveolar free cell populations. Of 40 male Wistar rats taken in the study, 20 animals of the experimental group were irradiated for 2 hours a day, 5 days a week, and subsequently killed on days 1, 8, 16, and 30 of the experiment. The remaining 20 rats served as control. All animals were previously intratracheally instilled with biologically inert microspheres to see the influence of irradiation on lung retention kinetics. The cell response to chosen electromagnetic irradiation was followed quantitatively and qualitatively using the standard laboratory methods. The results of peripheral blood cell response suggested a decreasing tendency in total leukocyte count and in relative lymphocyte count in the treated group. A slight increase was also observed in granulocyte count and in the absolute count of peripheral blood erythrocytes over control animals., Ovo pilotsko istraživanje provedeno je na animalnom modelu s namjerom da se uoče specifični biomarkeri učinka neionizirajućeg, netermalnog zračenja (2450 MHz, 5–15 mW/cm2) na stanice koštane srži, periferne krvi i slobodnu staničnu populaciju pluća. U pokus smo uzeli 40 štakora mužjaka soja Wistar, od kojih je kontrolna skupina imala 20 životinja. Pokusnu skupinu životinja zračili smo 2 sata na dan, 5 dana u tjednu. Zatim su životinje žrtvovane 1, 8, 16. i 30. dana pokusa. Svaka je životinja prije početka pokusa intratrahealno instilirana biološki inaktivnim česticama kako bismo dobili uvid u utjecaj zračenja na njihovu retenciju u plućima. Kvantitativni i kvalitativni stanični odgovor na izabrano zračenje pratili smo standardnim laboratorijskim metodama. U usporedbi s kontrolnim životinjama, rezultati staničnog odgovora u perifernoj krvi pokazuju tendenciju snižavanja ukupnog broja leukocita, ali i relativnog broja limfocita u tretiranih životinja te lagano povišenje broja granulocita i apsolutnog broja eritrocita.

High density plating procedure was used to evaluate the effect of atrazine on anterior pituitary cells of rats in monolayer culture. Collagenase-dispersed pituitary cells plated in suspension with medium-199 and 10% foetal calf serum attached quantitatively to plastic surfaces within 24 hours. Electron microscopy showed subpopulations of different cell types. After prolonged cultivation, most cells established small colonies with extensive contacts among them. Cell-to-cell formation of aggregates was significant and the colonies manifested morphological changes. The cells retained their enzymatic activity, converting testosterone into 5alfa-dihydrotestosterone by enzyme 5alfa-reductase. Immunohistochemical techniques facilitated differentiation of gonadotrophs producing follicle stimulating (FSH) and luteinising hormones (LH). Atrazine in concentrations of 5 to 50 µg/ml of medium was associated with a significant reduction in the number of viable cells within 72 hours. The results suggest that the pituitary cell culture may prove useful in toxicological testing of various toxic compounds and reduce or replace in vivo animal experiments., Atrazin, selektivni s-triazinski herbicid, danas se rabi u velikim količinama za zaštitu kukuruznih polja, a zbog svoje liposolubilnosti i perzistentnosti u okolišu ulazi u hranidbeni lanac. In vitro sustavi tkiva i organa sisavaca uz in vivo pokuse još i danas su pretežite tehnike u toksikologiji koje se pouzdano primjenjuju. Potrebe za smanjenjem broja pokusa na životinjama dovele su do intenzivna razvoja tehnika sa životinjskim stanicama, bilo da se radi o primarnim kulturama ili o staničnim linijama. Primarne kulture stanica središnjega živčanog sustava nisu do danas doživjele punu primjenu. Primjena životinjskih stanica mnogo je jeftinija tehnika koja omogućuje provođenje istodobnog ispitivanja na velikom broju uzoraka. Cilj istraživanja bio je ispitati toksičnost atrazina u in vitro uvjetima na modelu kulture stanica hipofize, koje su odgovorne za normalno funkcioniranje reprodukcijskog procesa. U radu se dobrom izolacijskom metodom i visokim stupnjem uspješnog uspostavljanja kulture stanica, mogao pratiti utjecaj atrazina na razini staničnih promjena. Stanice raspršene kolagenazom u suspenziji s medijem 199 i 10%-tnim telećim serumom prihvatile su se za plastičnu podlogu unutar 24 sata. Elektronskom mikroskopijom nađeni su različiti tipovi stanica. Nakon produljene kultivacije, najveći broj stanica stvorio je male kolonije s uočljivim vezama između stanica. Stanice su pokazale dobru enzimsku aktivnost pri pretvorbi testosterona u aktivni metabolit 5alfa-dihidrotestosteron. Imunohistokemijskim metodama utvrđene su stanice koje sintetiziraju hormone što stimuliraju razvoj folikula (FSH) i hormone luteinizacije (LH). Atrazin je dodan kulturi stanica hipofize u koncentracijama 5–50 µg/ml medija koji je sadržavao 3x105 stanica. Tijekom 24, 48 i 72 sata nađena su značajna smanjenja broja živih stanica, od 36 do 46%. Učinci su ovisili o dozi atrazina. Rezultati upućuju na to da se kulture stanica adenohipofize mogu uspješno rabiti u budućim istraživanjima toksičnosti različitih tvari radi smanjenja ili zamjene in vivo pokusa na životinjama.

Autor u svom radu daje definiciju pokusne životinje, obrazlaže zašto i tko može obavljati pokuse na pokusnim životinjama. U radu su također prikazani osnovni modeli držanja pokusnih životinja kao i autorov osvrt na stanje s pokusnim životinjama u Hrvatskoj