Search

Mucanje predstavlja višedimenzionalni problem kako u dijagnostici tako i u terapiji. To je poremećaj fluentnosti govora koji pogađa približno 5% dece i 1% odraslih. Različiti faktori utiču na smanjenje učestalosti i težine mucanja, često tako što smanjuju zahteve za motornom kontrolom govora i jezičkom formulacijom iskaza. Postoji veća verovatnoća za spontani oporavak ako su u pitanju osobe ženskog pola, osobe koje imaju dobre fonološke, jezičke i neverbalne sposobnosti, desnoruke su, imaju stabilniji motorni govorni sistem i adekvatno porodično okruženje. Tokom višegodišnjeg rada sa decom i odraslima koji mucaju zapazili smo da veliki broj dece, ali i starijih pacijenata koji nam se obrate zbog problema mucanja pokazuju i druge govorne i/ili jezičke probleme. Zato smo želeli da ispitamo jedan od važnih segmenata govornog funkcionisanja, a to je oralna praksija, odnosno kinestetska i motorna kontrola pokreta mišića orofacijalne regije koji se, kombinovani, koriste i pri govoru. Subjekti su bili grupa od 10 pacijenata Zavoda za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju ’’Prof. Dr Cvetko Brajović’’, na tretmanu zbog mucanja, uzrasta 9-12 godina, i kontrolna grupa od 10-oro dece istog uzrasta i pola, koja ne mucaju niti imaju druge govorne ili jezičke probleme. Korišćen je Test oralne praksije autora Radičević i Stevanković. Rezultati ukazuju na značajnu razliku u sposobnosti izvođenja zadatih pokreta, u korist kontrolne grupe. S obzirom na mali uzorak planirano je opsežnije istraživanje na većem uzorku, kako bi se isključila slučajnost u dobijanju ovakvih rezultata. Međutim, imajući u vidu već pomenute nalaze različitih istraživanja koji potkrepljuju naše rezultate, smatramo da je i ovaj nalaz dovoljan da bi se u tretman mucanja dece ovog uzrasta uključile i vežbe za poboljšanje sposobnosti oralne praksije. Stuttering is a multidimensional problem in diagnostics and in therapy. It is fluency disorder that affects aproximatelly 5% of children and 1% of adults. Different factors influence decrease in stuttering frequency and severity by reducing demands for motoric-speech control and language formulation. There is higher posibillity for spontaneous recovery amnog female individuals, individuals with adequate family environment, righthanded, who have good phonological, linguistic and non verbal skills, and have more stable motoric speech sistem. During years of working with children and adults who stutter, we noticed that large number of children, but also older patients who come to us for teatment of stuttering, show other speech and/or language problems as well. This was the reason for us to investigate status of oral praxia, as one of important segments of speech functioning, showing level of kinestetic and motor control of movements of orofacial muscles, wich are used during speech as well. Subjects were a group of 10 patients, aged 9-11, on therapy treatment for stuttering at the Institute for Psychophysiological Disorders and Speech Pathology “Prof. Dr Cvetko Brajovic” in Belgrade. Control group consisted of 10 children, age and gender matched, without stuttering or other speech or language disorder. We used the Test of oral praxia, by Radičević&Stevanković. Results show signifficant diference in performing in favour of non-stuttering children. Since we used small group in our research, we plan to repead it on considerably larger number of subjects, in order to exclude statistical coincidence/ incidental results. However, considering already mentioned results of other researches, we belive that even this finding is enough to include oral motor excercises into the treatment of stuttering among this age group.

Svrha ovog rada je ukazati na složenost hranjenja dojenčeta iz perspektive profesionalnih dostignuća u okviru Kabineta za ranu psihomotoričku stimulaciju Centra za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu i Male kuće - Dnevnog centra za radnu terapiju i rehabilitaciju djece s oštećenjima vida i dodatnim po teškoćama u razvoju. Hranjenje djeteta nije samo biološki odgovor na metaboličke zahtjeve bebe, ono je složena mreža ponašanja uključena u akcije i reakcije osoba iz okoline. U terapeutskom procesu koji uvažava različitosti, promovira zajedništvo i dijeli znanje i iskustvo svih sudionika, mora se osigurati aktivno sudjelovanje dojenčeta i članova obitelji. Kod prijevremeno rođene djece, kao i one s neurološkim abnormalnostima, hranjenju prethode stimulacije oralno-motoričkih vještina koje su prikazane u ovom radu. Oralnofacijalne aktivnosti stimuliraju područje djetetovog lica i usne šupljine. Predstavljaju tehniku koja pokušava poboljšati oralno motoričku kontrolu, frekvenciju gutanja i senzornu svjesnost. Najčešće se primjenjuju prije same i tijekom aktivnosti hranjenja ili pijenja kako bi dijete bilo što aktivnije tijekom procesa ovih aktivnosti. Ove jednostavne aktivnosti uključuju tako npr. masažu, brisanje vlažnim maramicama i tapping tehniku. Aktivnostima se nastoji pomoći djetetu da funkcionalnije koristi svoja usta i da ojača oralne vještine, koje su ne samo bitne za hranjenje već i za razvoj govora i facijalne ekspresije. Upravo zato jer stimuliraju rane preverbalne vještine, koje su preduvjet razvijanju vještine hranjenja i pijenja, kao i kasnijem razvoju artikulacije, svrstane su u komponente programa ranih intervencija., The main goal of this paper is to point out complex feeding process of infant from the perspective of professional achivment within Cabinet for early psychomotoric stimulation of the Center for Rehabilitation on Faculty of Education and Rehabilitation Sciences in Zagreb and Little House - Day care cnter for rehabilitation and occupational therapy for visually impaired children with multiple disabilities. Feeding of the child is not only the biological answer on baby’s metabolic demands, but it is complex network of behaviours, which is involved in actions and reactions of others from surrounding.In therapeutic process, which respect differences, promote collectiveness and share knowledge and experience, active involvement of the infant and the parents must be provide. In premature children, as in children with neurological problems, the stimulation of oral motoric abilities precede to the process of feeding, what will be present in this work. Oralfacial activities stimulate child’s face and mouth. They present the technique by which we can improve oral-motor control, frequency of swalowing and sensory awareness. They are used just before and during meals so that child can be as active as much as it can. These simple activities include touching, wiping and tapping techniques. Using them we can help child to use his mouth functionaly and to strentgh its oral skills, which are important for eating as for speech and facial expression development. Because they stimulate preverbal skills, which are basis for development of eating skills and for further development of articulation, they are important part of early intervention programme.