Search

U radu je prikazana građa prikupljena intervjuiranjem starosjedilaca u Babinoj Gredi na temu tradicijskoga odijevanja. Prikupljeni su i analizirani nazivi povezani s tradicijskim odijevanjem. Analiza je pokazala etimološku slojevitost nazivlja koja prati razvoj odjevnih predmeta te nazive slavenskoga podrijetla povezujemo sa starijim fenomenima u odijevanju, a naglašen je i germanski utjecaj u nazivlju fenomena nešto mlađega datuma.

Rad će se baviti analizom primjene ovojnog tipa odjeće u kulture odijevanja zapadnę civilizacije. Cilj je ukazati na poveznicu između znanstvenog, tehnološkog razvoja u odnosu na postupno napuštanje ovojnog tipa odjeće i pojavu krojene odjeće, koja postaje oblik statusnog simbola od srednjeg vijeka nadalje. Drugi dio diplomskog rada, posvetit će se preispitivanju postojanja ovojnog tipa u suvremenom modnom dizajnu, te antropološkim osvrtom na primjenu istoga u „zatvorenim” zajednicama. U radu će se donijeti pregled Ovojnog tipa odjeće kroz razne vrste tkanine bez uporabe šivanja ili s minimalnim šivanjem i njen način uporabe kroz povijest i u različitim kulturama., This paper analyzes the application of Wrapped clothing in the clothing cultures of Western civilization. The aim is to point out the connection between scientific, technological development in relation to the gradual abandonment of "Ovojni" type of clothing and the appearance of tailored clothing, which became a form of status symbol from the Middle Ages onwards. The second part of the thesis will be devoted to re-examining the existence of this type of clothing in contemporary fashion design, continuing with an anthropological overview of its application in "closed" communities. The paper will provide an overview of the Wrapped clothing using various types of fabric, completely without or with minimal sewing, and its method of use throughout history in different cultures.

U radu su analizirani i opisani razni pristupi u radovima i studijama koje obrađuju temu tekstila i odijevanja te čipkarstva na području Međimurja. Rad se temelji na kvantitativnoj i kvalitativnoj analizi radova, njihovim kronološkim redoslijedom nastanka te smještanjem u odgovarajući kontekst. Naglasak je na samim autorima radova i njihovim raznim pristupima kojima se tekstilne teme proučavaju. Radovi se analiziraju u svrhu objedinjavanja znanja o tekstilu u Međimurju na jednom mjestu, sistematiziranja informacija i proširivanja znanja kako bi prikupljene informacije poslužile zainteresiranima za tematiku i budućim istraživačima u daljnjim istraživanjima. Rad je tematski podijeljen u dvije cjeline od kojih se prva odnosi na tekstil i odijevanje u Međimurju, a druga na čipku i čipkarstvo u Međimurju. Na kraju rada donose se smjernice za moguća nova istraživanja. The paper analyzes and describes various approaches in studies that deal with the topic of textiles and clothing and lacemaking in the area of Međimurje. The paper is based on quantitative and qualitative analysis of the studies, their chronological order and placement in the appropriate context. The emphasis is on the authors themselves and their various approaches by which textile topics are studied. The studies are analyzed in order to gather knowledge about textiles in Međimurje in one place, systematize information and expand knowledge so that the collected information will serve those interested in the topic and future researchers in further research. The paper is thematically divided into two parts, the first of which refers to textiles and clothing in Međimurje, and the second to lace and lacemaking in Međimurje. At the end of the paper, guidelines for possible new research are provided.

Kada se radi o promjenama i razvoju u nekom društvu, čak i najopsežniji radovi često pridaju vrlo malu pozornost odijevanju i modi u cjelini. Cilj ovoga rada je ponuditi sistematiziran prikaz povijesti mode u Osmanskom Carstvu s naglaskom na razdoblje kasnog Osmanskog Carstva te detaljnije prikazati vezu između mode i društvenih promjena. Naše je mišljenje da se na taj način otvara novo polje istraživanja u hrvatskoj turkologiji, a navedena tema neupitno ima i sociološku, antropološku te psihološku vrijednost. Mi je nećemo obraditi sa svih navedenih gledišta, no nadamo se kako će se akademska zajednica u budućnosti pozabaviti njenom još detaljnijom analizom. Ovaj diplomski rad se sastoji od nekoliko cjelina, počevši od prikaza osmanskih te europskih propisa koji su utjecali na odijevanje u Osmanskom Carstvu od XVI. do XIX. stoljeća, usporedbe europske te osmanske mode, promjene koje su se događale po stoljećima kod odijevanja Osmanlija kako u ženskoj, tako i u muškoj modi. Obrađeno je i poglavlje mode manjina u Osmanskom carstvu te je dan zaključak na temelju istraženog.

Kultura odijevanja tema je koja je oduvijek zanimala mnoge teoretičare i istraživače, baš kao i područje komunikacije. U ovome radu proučava se odijevanje kao vrsta komunikacije te se prikazuje na koji se način može komunicirati odjećom. Analizirani su stavovi korisnika društvene mreže Facebook o odjeći kao o sredstvu komunikacije. U svrhu jasnijeg razumijevanja pojma komunikacije, mode i stila posebna će pažnja biti usmjerena na modni fenomen Met Gala. Hipoteze su formirane na temelju istraživačkih pitanja, a istražena su mišljenja, stavovi i percepcija ispitanika. Dio koji se istraživao vezan je uz prilagodbu odijevanja u različitim situacijama, propitivanje socijalnog i društvenog stava i odnosa prema odijevanju te uz mišljenja ispitanika o toj temi; postoji li razlika u mišljenju ispitanika različitih stupnjeva obrazovanja, zatim odijevanje u financijskom pogledu, praćenje modnih trendova i događaja kod muškaraca i žena. Ovim istraživanjem potvrđene su tri od pet hipoteza, a interpretacija rezultata nalazi se pri kraju rada.

Odijevanje i dječji romani na prvi su pogled dvije nespojive kategorije, no obje komponente dijele isto obilježje – odraz su društvenog ozračja određenog razdoblja. Kroz ovaj završni rad nastojao se pružiti uvid u povijesni pregled hrvatskoga dječjeg romana kao najzastupljenijeg žanra dječje književnosti na temelju odabranih primjera romana. U radu se promatraju hrvatski dječji romani iz različitih književno-povijesnih razdoblja: Čudnovate zgode šegrta Hlapića Ivane Brlić-Mažuranić, Vlak u snijegu, Družba Pere Kvržice i Anka Brazilijanka Mate Lovraka, Tiki traži neznanca Milivoja Matošeca, Zvižduk s Bukovca Zvonimira Milčeca, Smogovci Hrvoja Hitreca, Vanda Silvije Šesto Stipančić, Poljubit ću je uskoro, možda Šime Storića te Fora je biti faca, zar ne? Sanje Pilić. Kronološkim uvidom u razvoj hrvatskih dječjih romana uz karakteristike svakoga razdoblja, naglasak je stavljen na promjene koje su se događale u svijetu mode. Prikazom odijevanja likova na konkretnim primjerima romana istovremeno je pružena mogućnost praćenja različitih varijanti odjevnih kombinacija koje su potpuno različite u razdoblju tradicionalnih hrvatskih romana i u razdoblju suvremenih hrvatskih romana. Time se pokazalo da se odjeća kao obilježje u suvremenim dječjim romanima, paralelno s razvojem romana, u odnosu na starije dječje romane počinje upotrebljavati u drugačije svrhe. Vidljivo je da odjeća, osim što predstavlja zrcalo povijesti, često služi kao element za obradu različite problematike i tematike u različitim prostorno i vremenski određenim područjima. At first glance, clothing and children's novels are two incompatible categories, but both components share the same characteristic – they are reflecting the social climate of a particular period. Through this final work, an attempt was made to provide an insight into the historical overview of the Croatian children's novel as the most represented genre of children's literature based on selected examples of novels. Final work looks at Croatian children's novels from different literary and historical periods: Čudnovate zgode šegrta Hlapića by Ivana Brlić-Mažuranić, Vlak u snijegu, Družba Pere Kvržice and Anka Brazilijanka by Mate Lovrak, Tiki traži neznanca by Milivoj Matošec, Zvižduk s Bukovca by Zvonimir Milčec, Vanda by Silvija Šesto Stipančić, Poljubit ću je uskoro, možda by Šime Storić and Fora je biti faca, zar ne? by Sanja Pilić. With a chronological insight into the development of Croatian children's novels, along with the characteristics of each period, the emphasis is placed on the changes that have taken place in the world of fashion. Depicting the dressing of characters on specific examples of novels, at the same time, it is possible to follow different variants of clothing combinations that are completely different in the period of traditional Croatian novels and in the period of contemporary Croatian novels. This has shown that clothing as a feature in contemporary children's novels, in parallel with the development of novels, is beginning to be used for different purposes in relation to older children's novels. It can be seen that, in addition to being a mirror of history, clothing often serves as an element to deal with different issues and topics in different period and space.

Odijevanje je jedan od elemenata neverbalne komunikacije. Jednostavno, odabirom odjeće šaljemo poruku o sebi odnosno neverbalno komuniciramo s poslovnom, ali i neposlovnom okolinom. Prije nego što ljudi uopće počnu razgovarati jedni s drugima njihova odjeća daje izjavu koja izražava njihov spol, dob, klasu, okupaciju, podrijetlo i osobnost, kao i ono što jesu ili što žele biti u određenom trenutku. To je izrazito važno i u poslovnom svijetu. Velik broj tvrtki propisuje službene kodekse odijevanja za svoje zaposlenike s ciljem stvaranja i prezentiranje profesionalne slike i imidža. Kroz teorijski dio rada objašnjeni su temeljni pojmovi vezani uz temu; komunikacija, moda, stil, odijevanje i dress code. Nakon toga objašnjena je važnost odjeće kao komunikacijskog sredstva u poslovnom svijetu te teorijski definirani i objašnjeni preporučeni načini poslovnog odijevanja. Kroz istraživački dio dobiveni su odgovori na to u kojoj mjeri su pravila odijevanja zastupljena na radnim mjestima u Republici Hrvatskoj, kakve su navike odijevanja poslovnih ljudi u Hrvatskoj te koliko je za njih odjeća važna u poslovnom svijetu Hipoteze su formirane na temelju pitanja o tome koji spol pridaje više pažnje odabiru poslovne odjeće, koja životna dob pridaje više pažnje odabiru poslovne odjeće, postoji li povezanost između veličine tvrtke i postojanja kodeksa odijevanje, te kakav stav ispitanici imaju u pogledu poslovne odjeće. Primarni podaci prikupljani su pute on-line anketnog upitnika podijeljenog putem društvene mreže Facebook u periodu od 1. siječnja do 10. siječnja 2019. godine. U istraživanju je sudjelovalo 128 ispitanika. Analizom rezultata utvrđena je točnost triju od ukupno četiri hipoteza. Potvrđeno je kako žene pridaju više pažnje odabiru poslovne odjeće nego muškarci, da postojanje kodeksa ovisi o veličini tvrtke te da ispitanici imaju neutralan stav u pogledu poslovne odjeće. Hipoteza koja glasi kako ispitanici mlađe životne dobi pridaju više pažnje odabiru poslovne odjeće u odnosu na ispitanike srednje i starije životne dobi nije potvrđena. Clothing is one of the elements of nonverbal communication. Simply, by the way we dress, we send a message about ourselves and communicate with our immediate business environment. Before people start talking to each other their clothes gives a statement expressing their gender, age, class, occupation, origin and personality, as well as what they are or what they want to be at that particular moment. That is very important in the business world as well. A large number of companies prescribe official dress codes for their employees with the aim of creating and presenting professional image. Through the theoretical part of the paper explained are the basic concepts related to the topic; communication, fashion, style, dressing up and dress code. After that, followes an explanation of the importance of clothing as a communication tool in the business world and review of recommended ways of business clothing. The second part of this paper deals with research into the extent to which dress codes are represented in the workplaces in Croatia, research about what are the habits of dressing up for business and how important business clothing is for business people in Croatia. The primary data was collected by the on-line questionnaire distributed through the social network - Facebook in the period from 1 January to 10 January 2019. The survey involved 128 respondents. The analysis of the results determined the accuracy of three out of four hypotheses. It is confirmed that women give more attention to the choice of business clothes than men, that the existence of dress code depends of the company size and that respondents have a neutral attitude towards business clothing. The hypothesis that says that respondents of younger age give more attention to the choice of business clothing compared to middle-aged and older adults is not confirmed.

Ovaj diplomski rad analizira djelo Zimska priča Williama Shakespearea, koje je ujedno i jedno od njegovih najizvođenijih drama. Temeljem suvremenih inspiracija bit će prikazano petnaest likova kroz prijedloge njihovih kostima s elementima razdoblja u kojem je djelo nastalo. Rad počinje odlomkom u kojem se istražuje život Williama Shakespearea u Engleskoj od rođenja pa do smrti. Slijedi pregled dramskih dijela te njegovo kazališno djelovanje. Nadalje u radu proučava se razdoblje uz osnovna obilježja elizabetinskog kazališta karakteristična za vrijeme Shakespeareova djelovanja. Odlomak „O Zimskoj priči“ istražuje nastanak djela i motivaciju, a nastavak izlaže karakterizaciju i psihološku analizu likova koja pridonosi cjelokupnom shvaćanju djela. Temelj inspiracije za rad i vlastiti prijedlog kostima nalazi se u odlomku o renesansnom odijevanju u kojem se proučava razdoblje, karakteristike odijevanja, odjeća i život renesansnog čovjeka. Taj umjetnički prijedlog bit će prikazan kroz autorske crteže i osmišljene kostime.

U ovom završnom radu analiziran je zlatni rez i njegova primjena u modi i odijevanju. Zlatni rez se smatra najsavršenijom proporcijom. Nakon što je 'otkriven', mogao se vidjeti ne samo u prirodi već i u radovima raznih umjetnika. Osim matematičara, koristili su ga i slikari, kipari, pa čak i arhitekti u svojim građevinama. Zlatni se rez javljao kroz povijest u različitim područjima i na različite načine. Također se koristi i u modernom dizajnu. Danas je najrasprostranjeniji grafički dizajn koji viđamo na svojim pametnim telefonima, računalima, i drugim medijima, pa se tako zlatni rez nalazi i u logotipima raznih društvenih mreža, kao i u logotipima drugih tvrtki. Osim u grafičkom dizajnu, zlatni se rez pojavljuje i u modnom dizajnu. S obzirom da tijelo nije savršeno, tako i zlatni rez na takvom tijelu nije u potpunosti precizan. Međutim, primjetna je povezanost proporcija odijevanja sa proporcijama zlatnog reza.

U završnom radu istraživat će se djelo Tituša Brezovačkog „Matijaš Grabancijaš dijak“. Na temelju povijesti stare hrvatske književnosti različitih autora (R. Bogišić, I. Frangeš, K. Georgijević, M. Kombol, B. Vodnik), opisat će se kulturne prilike i hrvatska književnost u 18. stoljeću te će se prikazati život i književni rad ovog dramskog pisca i prigodnog pjesnika. Nadalje, objasnit će se književna vrijednost samoga djela, temeljna obilježja, kao i mogući utjecaji na njega. Naglasak će, prije svega, biti na rezultatima istraživanja svakodnevice u „Matijašu Grabancijašu dijaku“ Tituša Brezovačkog, što je i središnja tema završnoga rada. Pozornost je posebice usmjerena na nekoliko elemenata, odnosno struktura svakodnevice koje se analiziraju u radu (hrana i piće, stanovanje, odjeća, različiti predmeti i oruđa, međuljudski odnosi, zanimanja, životinje i biljke). Istraživanje je pokazalo da su odjevni i uporabni predmeti te različiti oblici međuljudskih odnosa najbrojniji i da kao takvi ponajviše pridonose stvaranju slike života u 18. stoljeću. Od pojedinačnih leksema najčešće se navode različiti termini za „kuću, vino i novac“. Na temelju provedene analize, može se zaključiti da se najčešći termini mogu svesti na temeljne karakteristike toga doba.

Ovaj rad bavi se istraživanjem pojmova mode i performativne umjetnosti kao zasebnim fenomenima, te njihovim povezivanjem i međusobnim prožimanjem na različitim razinama. Zasebnim definiranjem pojmova mode i performansa uočavamo njihove sličnosti i zajedničke karakteristike kao što su, primjerice, dostupnost širokim masama, korištenje tijela kao osnovnog sredstva u prijenosu poruke te dvostruka interakcija s društvom: privlačenje pozornosti društvenih aktera, kao i ovisnost o njima. Također, dolazimo do dodirnih točaka putem kojih se isprepliću jedan fenomen s drugim, prvenstveno u trenucima u kojima moda poprima karakteristike performansa za vrijeme izvedbe modnih revija. Pored toga, performativni umjetnici često koriste modu ili njene aspekte kao sredstvo komuniciranja s promatračem što će nas dovesti do zaključka da moda i performativna umjetnost međusobno nadahnjuju i “proizvode” jadna drugu.

Rad predstavlja višemjesečno istraživanje afričke kulture i odijevanja. Rezultati istraživanja vidljivi su u oblikovanju kolekcije modne odjeće koja u sebi spaja elemente kolonijalnog i domicilnog.

S pojmom mode susrećemo se na dnevnoj bazi. Modu kao termin koji označuje način života, sklop običaja i kulturu nekog naroda i skupine moramo razlikovati od pukog odijevanja. Ono što ih bazično razlikuje jest da se moda prvenstveno definira prema karakteru društvenih zakonitosti, a ne prema karakteru nestabilnosti. Sociološke i povijesne studije kostima smatraju da se nastanak mode zbiva u kasnom srednjem vijeku, kada odjeća postaje pokazateljem klasnog statusa i kao takva počinje polagati pravo na modni status. Klasne, modernističke, antropološke, psihoanalitičke, semiotičke, feminističke i postmodernističke teorije mode prikazuju razvoj mode u društvu, njen značaj za kulture u određenim povijesnim razdobljima te nagovještavaju i multidisciplinarnost koju zahtjeva današnje promatranje mode.Masovni mediji se svakodnevno spominju kao društvene institucije koje bi trebale nepristrano, javno i trenutačno prenositi informacije raznovrsnoj i heterogenoj publici, i biti jedan od glavnih korektiva u demokratskim društvima.Možemo ih razlikovati prema vrsti ili sektoru, geografskoj razini i dosegu, obliku vlasništva, bliskosti matici javnog i političkog mišljenja. Pod masovne medije također spadaju novine i tiskovine; knjige, radio, televizija koji su pomalo zasjenjeni novim medijima (nama najpoznatiji Internet).Od časopisa starih 300 godina do medijskih internetskih marki, osobnih blogova i tvrtki koje se bave predviđanjem trendova, svrha modnih medija je da služe kao komunikacijski alat ostatku industrije.Identiteti se kreiraju, kupuju, konzumiraju i iznova stvaraju. Model društveno prihvatljivog identiteta pojedinca danas se oslanja uglavnom na vrijednosti kapitalističkog društva: moć, novac, robne marke i potrošnju, ali i njegovu kratkotrajnost. Uloga medija u ovom slučaju je višestruka; oni ne samo da stvaraju identitete razmjenom informacija, već svojim sadržajima izazivaju stalnu potražnju za novim identitetima i omogućuju njihovo lako uklapanje u nove sisteme vrijednosti.

Rad se bavi izgledom i reprezentacijom vojnih uniformi, koje u Prvom svjetskom ratu postaju neizbježan i standardiziran ratni atribut. One su postale važan dio ratne ali i ukupne odjevne slike. Promjene ratnih uniformi istiskuju dotadašnju viziju uniforme i njezinu kodiranost, proizvodeći popunjavanje značenjskog prostora novim kodovima, a mogu se čitati na razini uniforme kao objekta, ali još više u retorici fotografske slike. Napredak industrijalizacije i masovne proizvodnje standardiziranih vojnih uniformi poklapa se s industrijom stvaranja i reproduciranja slike (fotografije) u tiskanim masovnim medijima, pa se sve informacije o promjenama uniforme čitaju kao promjene kodiranosti fotografske reprezentacije. Radom se želi pokazati vidljivim promjene koje su se dogodile u razvoju vojne uniforme kao objekta, kao i promjene kodiranosti unutar reprezentacije fotografske slike., became an inevitable and standardized wartime feature during WWI. Uniforms became an important part not only for wartime, but also as an overall clothing appearance. The changes in the military uniform style displaced the previous vision of the uniform and its encoding, thus saturating the semantic space with new codes, which can be read on the level of the uniform as an object, but even more so on the basis of the photographic image rhetoric. The progress of industrialization and mass production of standardized military uniforms coincided with the emergence of the industry of creating and reproducing images (i.e. photography) in the printed media, so all information about the changes in uniform styles can be read as the changes in the encoding of the photographic representation. The paper aims to shed light on the changes that took place in the development of the military uniform as an object and the changes of its encoding within the representation of the photographic image, and it is a part of a broader research, which is still underway, focused on military uniform, appearance, meaning as forms of clothing and representational image. The Centre for fashion and clothing research is doing research under the project “Male manifest: Construction of stereotypes and representations of ‘male fantasies’ – clothing, appearance, typology, and forms of social impact of male power during socialist Yugoslavia”. The project researches and problematizes the relationship between fashion and clothing and a significant part of it is dedicated to the establishment and representation of the male military uniform – with special focus on the visual rhetoric of a photographic image.

Tradicijsko ruho, odnosno narodna nošnja predstavlja jedno od najkompleksnijih dometa narodnog stvaralaštva. Uklapa se u sliku kraja, odražava stanje šire zajednice i tragove stvaralaštva naroda te povijesnih događaja. Na njeno stvaranje utječu klimatske prilike, ekonomski čimbenici, društveni čimbenici, crkveno-administrativna podjela, vjerska pripadnost, vojničko-teritorijalna podjela te moda, a njena uloga je upotrebna, društvena, magijski-obredna te likovno-stvaralačka. Žene vinkovačkog kraja sijale su i uzgajale lan i konoplju te obavljale dug i složen proces njihove prerade i proizvodile tipove nošnji od konopljinog, lanenog, pamučnog i svilenog tkanja s različitim ukrasnim tehnikama u vezovima i materijalu. Mlađi naraštaj učio je od starijeg i iskustvo se prenosilo s koljena na koljeno te je tako nastala i do danas se održala bogata tradicijska kultura, koju i ja ovim istraživanjem želim njegovati, čuvati, poštovati i prenositi. Traditional attire, i.e. folk costume presents one of the most complex achievements of folk creativity. It fits into the picture of the region, reflects habits of the wider community and traces of creativity of the people and historical events. Its creation is affected by climate, economic factors, social factors, church-administrative division, religious affiliation, military-territorial division and fashion, and its function is in use, social, magic-ritual and artistic creation. Women in Vinkovci region seeded and grown linen and hemp and performed a long and complicated process of remaking it and they produced types of costumes from hemp, linen, cotton and silk fabric with different decorative techniques in embroideries and material. The younger generation was taught by older and experience has been passed down from generation to generation, resulting in up to date to maintain the rich traditional culture, that I want to cherish, protect, respect and carry forward by this research.

Odijevanje i komunikacija teme su koje su oduvijek intrigirale brojne teoretičare i istraživače. Cilj diplomskog rada bio je doznati kolika je osviještenost ljudi na društvenoj mreži Facebook da je odjeća ne samo odjevni predmet nego i sredstvo komuniciranja te otkriti mišljenje korisnika društvene mreže Facebook o vlastitom komuniciranju odjećom i percipiranju drugih. Hipoteze su formirane na temelju pitanja razlikuju li se u većoj mjeri mišljenja korisnika društvene mreže Facebook o komuniciranju odjećom po dobi ili po spolu, koji spol veću pozornost pridaje prilagođavanju odjeće situaciji, postoji li razlika među dobnim skupinama u korištenju odjeće kao odrazu osobnosti, postoji li razlika među dobnim skupinama u korištenju odjeće kao odrazu društvenog statusa te jesu li korisnici društvene mreže Facebook mišljenja da je boja odjeće sredstvo komunikacije. Primarni podaci prikupljeni su elektonskim upitnikom koji je distribuiran putem društvene mreže Facebook u razdoblju od 15. do 26. prosinca 2014. godine. Analizom rezultata utvrđena je ispravnost četiriju postavljenih hipoteza, odnosno hipoteze da se mišljenja korisnika društvene mreže Facebook o komuniciranju odjećom razlikuju više po spolu, nego po dobi, da žene korisnice društvene mreže Facebook u većoj mjeri od muškaraca pozornost pridaju odabiru odjeće i prilagođavanju situaciji u kojoj se nalaze, da stariji korisnici društvene mreže Facebook u većoj mjeri od mlađih korisnika pozornost pridaju simboličkoj funkciji odjeće kao društvenom statusu te da korisnici društvene mreže Facebook, neovisno o spolu i godinama, smatraju da je boja odjeće sredstvo komunikacije. Hipoteza da mlađi korisnici društvene mreže Facebook u većoj mjeri od starijih korisnika pozornost pridaju simboličkoj funkciji odjeće kao izrazu vlastite osobnosti nije potvrđena. Clothing and communication are subjects that have always intrigued many theorists and researchers. The aim of thesis is to find out what is the level of awareness of people on social network Facebook regarding that the clothes are not just clothing but also means of communication and to find out opinions of the users of social network Facebook on their own communication through clothing and perception of others. Hypothesis are formed on the basis of questions: do the opinions of users of social network Facebook on communicating through clothing vary to a greater extent by age or gender, which gender gives greater attention to adjusting clothing to specific situation, are there any differences between using the clothing as a refelection of personality in different age groups, are there any differences between using the clothing as a social status in different age groups and do the users of social network Facebook consider colors of clothing as means of communication. Primary data was collected through an electronic questionnaire which was distributed through the social network Facebook in the period from 15th to 26th of December 2014. The results have shown that four stated hypothesis are correct, i.e. the hypothesis that opinions of Facebook users on communicating through clothes vary more by gender than by age, that female Facebook users give more attention than the male users to the selection of clothing and adjusting it to the specific situation, that older Facebook users give more attention than younger users to the simbolic function of clothing as a social status and that Facebook users, regardless of the age or gender, consider the color of clothing as means of communication. The hypothesis that younger Facebook users give greater attention to the simbolic function of clothing as an expression of their personality than the older users has not been confirmed.

Autorica se u radu zalaže za fotografiju kao jedan od temeljnih izvora za istraživanje odijevanja u 20. stoljeću. Nekoliko fotografija iz obiteljskog albuma Novosel iz Markuševca poslužilo je da potakne istraživanja prijelaza s tradicijskog na građansko odijevanje u razdoblju od 1940. do 1952. godine., The photograph, argues the author, is one of the basic sources for the study of clothing in the 20th century. Several photographs from the album of the Novosel family from Markuševec prompted the study of the transition from traditional to town clothing between 1940 and 1952.

Cilj ovog diplomskog rada sastoji se u razmatranju uloge predrafaelitskog slikarstva unutar fenomena povijesnih zaokreta u ženskom odijevanju. U tu svrhu upotrijebljen je interdisciplinaran pristup istraživanju međusobnog ispreplitanja odijevanja i slikarstva kao neizostavnih elemenata vizualne kulture određenog vremenskog razdoblja. Rad je usredotočen na sagledavanje djelovanja predrafaelitskog bratstva u kontekstu britanskog medievalizma devetnaestog stoljeća, zatim na usvajanja individualiziranih oblika odjeće od strane ženskih članica predrafaelitskog kruga te na konstituiranje promjena u odnosu prema prevladavajućim standardima ljepote. Analiza će se potom osvrnuti na difuziju predrafaelitskih stilističkih obilježja unutar kasnijeg esteticizma te će predrafaelitsko odijevanje sagledati s aspekata marginalnih modnih diskursa i antimode.

Ovaj rad nastojat će analizirati odijevanje razdoblja rokokoa, te ukazati na modu kao važan segment u rekonstrukciji određenog stilskog razdoblja. Na osnovu sačuvanih portreta druge polovice 18. stoljeća, te zahvaljujući rijetkim sačuvanim odjevnim artefaktima na tlu Hrvatske, opisat će se prije svega ženski odjevni oblici, modni dodaci, te nazivi. Utjecaji su, zahvaljujući kulturnim i trgovačkim putovima dolazili iz onodobne modne prijestolnice Francuske, a modni noviteti te njihov intenzitet promjena bili su pod utjecajem prvo stila Madame de Pompadour, a zatim Marie Antoinnete. Hrvatska, u to vrijeme u sastavu Habsburške monarhije i pod Mletačkom republikom, odjevnim stilom teži francuskim smjernicama, što predstavlja onodobni pomak od do tada prisutnijeg talijanskog i njemačkoga stila.

Ovaj rad bavi se analizom konstrukcije ispod suknje kroz stoljeća, u razdoblju 1470-ih do 1890-ih. Opisuje razvoj od ranih oblika poput vertugade – drvenih okvira do krinoline sa čeličnim obručima koji su nastali zahvaljujući tehnološkom napretku 19. stoljeća. Iako su se pojavljivali u velikim vremenskim razmacima zajednička im je bila težnja sve većem volumenu haljine, koji je izazivao polemike i ismijavanja njihove okoline, a ostavili su i materijalni trag u arhitekturi, poput zakrivljene balustrade stepeništa u 18. stoljeću. U radu su izložene bitne karakteristike tih konstrukcija, njihov razvoj u vremenu kada su bile prisutne u modi, kao i utjecaj koje su imale na društvo.

Iako bi primitivni čovjek najvjerojatnije ustuknuo pred likovima odjevenima „à la Pynchon“ poput Ruperte u uskom crnom kostimu od bengalske svile s medičejskim ovratnikom i posuvracima od lažnog krzna činčile ili jazz glazbenika Chestera LeStreeta u sjajnom sivom kamgarn odijelu, košulji i ukrasnim rupčićem u istoj jarkoj nijansi fuksije, homburg šeširu boje sladoleda, ručno obojenoj kravati i tamnim sunčanim naočalama s okvirima od kornjačevine, suvremeni čitatelji opremljeni kulturnim dostignućima mogu se slobodno prepustiti draži koju nudi Pynchonovo neobično krojačko umijeće., Although some primitive human being would probably recoil from characters dressed “à la Pynchon” such as Ruperta in a narrow black bengaline costume with a Medici collar and cuffs of bastard chinchilla or jazz musician Chester LeStreet in a luminous grey worsted suit, shirt and display handkerchief in the same vivid shade of fuchsia, ice-cream-coloured Homburg hat, hand-painted necktie and dark sunglasses with tortoise-shell frames, contemporary readers familiar with cultural achievements can enjoy the delights offered by the amazing tailoring skills of Thomas Pynchon.

U radu se pokazuju temeljne ideje postkolonijalne kritike europocentrizma kroz povijesne usporedbe zapadnjačke mode i odijevanja u Bosni i Hercegovini od kraja 19. stoljeća do danas s obzirom na utjecaj islama u svakodnevnome životu. Za suvremenu modu je iznimno važno kako će uspostaviti dijalog između različitih kultura i tradicija odijevanja a da se time ne dovede u pitanje autnetičnost i specifičnost kulturnoga identiteta.

Rad analizira metode istraživanja povijesti odijevanja Raffaelle Sarti i Fernanda Braudela.

Masmediji u svojoj dualnoj ulozi u isto vrijeme modu prikazuju i kao prolaznost i kao postojanost, ona u sebi sadrži odijevanje kao polaznu funkciju, ali i razodijevanje, što je druga strana iste stvari.

Izlaganje će ponuditi prikaz i interpretaciju odjevnih (modnih) trendova povezanih s ideologijom, politikom i političkim na globalnoj razini, naglašavajući pritom nekoliko konteksta koji se čine važnim. Na prvoj se razini analize nameće semiotičko-semantička dimenzija modnih izričaja nekih reprezentativnih političkih uzoraka, te diktat odjevne normativnosti s ciljem praktične manifestacije ideološko-političke neprijepornosti. No, za potpuniju su kontekstualizaciju također važne i sekundarne razine interpretacije koje uključuju problem medijske konstrukcije i reprezentacije modno-stilskih diskursa povezanih s političarima i politikom. Na tercijarno razini, radi se o pitanjima koja se neposredno dotiču širih trendova spektakularno-tabloidnih tendencija u medijima, kao i općeg trenda tzv. selebrizacije koja ni polje politike ne ostavlja netaknutim, te s tim povezanu aktualnu krizu klasičnog/tradicionalnog poimanja politike i političkog djelovanja.

Tema ovog rada je primjena hlača u ženskom odijevanju, njihova uloga u borbi za ženska prava tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Početkom 19. stoljeća rodne uloge u građanskom društvu strogo su odijeljene što se očituje i u odijevanju. Odjevni kôd do tad prvenstveno vezan uz klasu ili stalež sada se usko povezuje s rodnim identitetom. Odjevni predmet hlače muško obilježje tijekom stoljeća nezamisliv je na ženskom tijelu sve do 20 - ih godina 20. stoljeća. Ideja žene u hlačama smatrana je pokušajem potpunog izokretanja rodnih uloga, a pojava iste izazivat će reakcije i polemike još duboko u 20. stoljeću. Povijesnim pregledom pokušat će se ukazati na promjene u društvu što se odrazilo na modu i kulturu odijevanja.

Cilj ovog rada je ukazati na važnu ulogu njemačke teoretičarke i povjesničarke odijevanja dr.sc. Ingrid Loschek i njezinog djela objavljenog 2009. godine When clothes become fashion. U njemu autorica donosi metode i polazišta istraživanja mode kao društvenog fenomena 20. i 21. stoljeća. Rad je koncipiran na prijevodu Loschek-inog osmog poglavlja When is Fashion? gdje se analizira proces od odjeće do mode. Teoretska istraživanja Ingrid Loschek prekinuta su preranom smrču 2010. godine te se ovim putem nastoji aktualizirati njezina znanstvena dostignuća neophodna za buduće teoretičare mode. U cilju što kvalitetnijeg sagledavanju njezinog doprinosa usporedno s autoričinim tekstom donose se promišljanja dvaju sociologa mode dr.sc. Žarka Paića autora Vrtoglavice mode (2007.) i dr.sc. Yuniye Kawamuro autorice knjige Fashion-ology (2005.).

Polazište ovog istraživanja je pokušaj sagledavanja modne osviještenosti studenske populacije Sveučilišta u Zagrebu, te propitivanje mehanizma potrošnje kao jednog od glavnih odrednica praćenja modnih trendova. Može se ustvrditi da je samo intenziviranje mode u akademsku zajednicu i njeno sve veće širenje tipična odlika potrošačkog društva. Ono što moda pretpostavlja je sloboda i individualizacija, ali samo pod pretpostavkom kolektivne svijesti.

Članak obrađuje trogirsku svakodnevicu u vrijeme klasicizma, dotičući se već poznatih činjenica, ali i nepoznatih detalja, poglavito iz povijesti odijevanja i slikarske baštine. Članak je temeljen djelomično na neobjavljenoj arhivskoj građi, a djelomično na dostupnoj literaturi., Neoclassicism did not leave so many visible traces in Trogir, as it did in the northern part of Croatia, however even its scarce presence bears witness to the neoclassical spirit of the city life. Trogir was still overwhelmed by the strong government of Venice when Neoclassicism first appeared in Europe; that government weakened by the end of the 18th century, when the city endured tumultuous years of overthrowing Venetian aristocrats, then two Austrian and one French government. All the aforementioned changes impoverished the city, which made it impossible for the wishes of the citizens, especially those of the Garagnin family concerning the redecoration of their living spaces in the spirit of the new style, to be executed as envisaged. Nonetheless, renowned neoclassical architects Selva and Mazzoli were contracted in Trogir; we still keep their blueprints which were never utilised. In the city everyday life you could feel the spirit of neoclassical life in terms of dressing, painting, entertainment and food. New modern trends arrived to the city by sea, and they influenced personal and social life of its citizens. Preserved archive records, orders and invoices, property registers, dowry registers, all bear witness to the abovementioned fact. For instance, the dowry of Francesca Borelli, the wife of Giovanni Luca Garagnin, though not as abundant as one might expect (her family was impoverished by social changes), nonetheless represents a genuine depiction of a marriageable girl of the time. To conclude, it should be emphasised that brothers Giovanni Luca and Domenico Garagnin, members of a renowned and wealthy family of the time, were meritorious for the revival of the neoclassical spirit in the city, while, at the same time, numerous theretofore wealthy families from Trogir endured stagnation, poverty and decline. Since they were introduced to European trends through commercial relations, they could greatly contribute to it.

Dressing in the National Spirit at the Time of the Croatian National Revival (1790-1848)

Tekst predstavlja stručni prikaz znanstvenog skupa pod nazivom "Odjeća kao simbol identiteta" koji je u svibnju 2011. održan u Bihaću (Bosna i Hercegovina).

Dressing in the National Spirit in Croatia in the Period from the End of the 19th Century to 1914.

Predavanje o odijevanju u Trogiru tijekom 18. i 19. stoljeća, temeljeno na arhivsim izvorima u usporedbi sa podacima iz literature te sačuvanom građom u Muzeju grada Trogira.

U ovom je radu predstavljeno istraživanje o stavovima i mišljenju učenika osnovnih škola o modi i odijevanju na uzorku od 157 ispitanika sedmog i osmog razreda (49% učenika i 51% učenica) u pet osnovnih škola. Za potrebe ispitivanja konstruiran je upitnik koji uključuje socidemografske varijable, pitanja s mogućim ponuđenim odgovorima, te je dijelom upotrijebljena skala Likertovog tipa prilagođena potrebama ovog istraživanja. Podaci su obrađeni primjenom statističkog paketa za društvene znanosti SPSS. Rezultati istraživanja stavova učenika o modi i odijevanju, utjecaju društveno-kulturnih činitelja na njihove stavove te uspoređivanje stavova na cijelom uzorku i unutar uzorka (npr. dječaci i djevojčice, socioobrazovna i socioprofesionalna struktura roditelja) pokazuju kako učenici usko vežu pojam mode uz odijevanje. Dvije trećine ispitanika (čiji roditelji imaju više i visoko obrazovanje) povezuje utjecaj modnih časopisa na oblikovanje svijesti o modi koju treba pratiti. Isto toliko ih se slaže da bi se učenici u školi trebali odijevati kako žele bez strogih pravila. Više od polovine učenika (59, 9%) modu veže uz područje zabave, ponašanja i odijevanja, a izvore informiranosti o modi nalaze u modnim časopisima, TV i Internetu. Modu se najuže veže uz odijevanje. Masovni mediji nas obavještavaju koji način odijevanja odgovara duhu vremena. Snažan utjecaj imaju i na formiranje stavova mladih o modi i odijevanju masovni mediji. Postoje razlike u stavovima učenika o modi s obzirom na obrazovanje i zanimanje roditelja.

Rad stručno obrađuje tradicijsku baštinu koja je tijekom 20 stoljeća utjecala na modno oblikovanje. Na primjeru povijesne čipke koja je u 17. stoljeću predstavljala neophodan modni detalj, opisuje se njezina prisutnost u kulturi odijevanja zahvaljujući tradiciji. Na primjeru studentskih radova analiziraju se polazišta i gotovi proizvodi.

Članak ukazuje na to da su odredeni kodeksi oblačenja, koji su se uvažili u nekim islamskim zemljama, posljedica predislamske tradicije i patrijarhalnih interpretacija Kurana te da nisu u skladu sa jednim od temeljnih ciljeva religije - ispravljanjem krivičnih društvenih struktura. Iako se iz Kuranskih propisa, koji su predstavljeni u prvom dijelu članka, može razabrati da upute o odijevanju nisu bile postavljene zato, da bi se žene podredilo, neke se prakse pokrivanja koje su ostale na snazi sve do danas i koje su predstavljene u drugom dijelu članka, utemeljuju upravo sa Kuranom. Zato članak u trećem, zadnjem dijelu, ističe potrebu, po ponovnom čitanju Kurana i osvještavanju o prvobitnoj namjeri islama., The article claims that the specific dress codes, common for certain Islamic countries, are the consequence of the pre-Islamic traditions and patriarchic interpretations of the Qur’an and hence are not in accordance with one of the basic goals of every religion – correcting erroneous social structures. Even though we can conclude from the Qur’an regulations, presented in the first part of the article, that the strict dress code was not set in order to give women a subordinate position, nevertheless some of the practices of covering which are common today and which are presented in the second part of the article, are set by the Qur’an. Therefore the article in its third part emphasizes the need for re-reading of the Qur’an and for re-establishing the primary aims of the Islamic religion.

Odjeća na folklornoj sceni.

Županjska Posavina zauzima jugoistočni dio Vukovarsko-srijemske županije. Tradicijski oblici odijevanja i češljanja na tom prostoru slabo su istraženi. Na osnovi terenskih istraživanja i dosadašnje literature, praćene su promjene tradicijskog ruha u Županji i bližim joj selima u razdoblju od kraja 19. st. do današnjih dana. Razlikuju se i opisuju dva osnovna tipa nošnje - stariji, koji izlazi iz redovne uporabe krajem 19. st ; i mlađi, svečani, koji se razvijao tijekom 20. st. i koji se danas prepoznaje kao županjska narodna nošnja.

U radu se razmatra identitet Čeha iz Jazvenika kraj Siska. Prikazuju se migracijska kretanja, promjena nacionalnog identiteta pojedinca (na primjeru političkih, gospodarskih i spolnih razlika, ženidbenih veza), sadašnje stanje na terenu (dvojna imena, kroatizirana prezimena), te upućuje na sačuvanost pojedinih segmenata kulturnog identiteta nacionalne manjine (dijelovi godišnjih i životnih običaja, jezik). Identitet je promjenljiva kategorija, ne može se definirati zauvijek, on živi i mijenja se. Stoga je autorica nastojala utvrditi razine i transformacije identiteta individualnog, grupnog, lokalnog, etničkog, nacionalnog) tijekom 20. stoljeća., A group of Czech people whose ancestors have moved to another part of the Austrian-Hungarian Empire in the second half of the nineteenth century lives in Jazvenik. Due to political changes, the Empire has divided into several states and this ethnic group has become a national minority. The aim of this paper is to research the ways the historical changes have reflected from the macro to the micro level, that is, to the culture and the everyday lives of individuals. During the process of assimilation the majority of Czech people have changed their national identities. This change has been influenced mostly by political and economic changes, as well as marital connections. From the offical documents, one could conclude that there are merely few Czechs in Jazvenik. I was interested in whether this group of people has preserved Czech cultural identity. I have therefore asked my informants to tell me which are the distinguishing features that create the difference between the Czechs and the Others. Within a family, life is very different from the lives of Croatian families; for example, they speak Czech, use Czech names, eat Czech food, as well as celebrate some parts of calendar and life customs. That means that the cultural identity lives within families; however, it has lost its elements since the 1960s. Parts of customs or even the whole customs that were present only within families have begun to disappear. However, the customs in which more people participate, for example, the carnival customs, not only continue to live, but also become enriched with new elements, taken from other Croatian Czechs. In these processions - today performed in much wider area than before - participate also people who have changed their "official" identity. That means that some elements of the Czech culture are present also within families, having no task of being the Czech identity markers, unlike other elements which are intended for the public sphere. The members of this group define the cultural symbols which they will emphasize. Since the identity is a variable category, ethnicity and identity live, that is, are being changed and their continuity does not mean a fixed authenticity. The transformations of (individual, group, local, ethnic and national) identity have been shown through clothing. The overview of clothing can show us several stages. In the first half of the twentieth century, clothes of the Jazvenik Czechs was different from the clothes of the Croats only on the local level. The way people dressed has not have the task of emphasizing ethnic differences, but was merely of practical. The symbolic function of costumes has began to be gradually emphasized since 1925. Namely, numerous members of this community, especially the young, have participated in Czech harvest. Activities of cultural and arts society, primarily the stage performances, has turned national costume into a means of presentation and identification on the local, regional, national and international level. The creation of today's national costume the way it is shown in stage performances has been strongly influenced by a Czech choreographer whose aim was to strengthen the cohesion of the Jazvenik Czechs with other members of this minority in Croatia, as well as with the Czechs in their homeland. Although the origins of the adopted costumes does not match the territory from which the Jazvenik Czechs have moved, they have accepted them as a means of identification. While they change their individual national identity, their group ethnic identity continues to live. The third stage is when the carriers of the (group) Czech identity (the cultural and arts society's dancers) perform at the International Folklore Festival in the Czech Republic in these Czech national costumes, but with Croatian national symbols (state flag). I consider this example to be the best confirmation of the manifold identity of individuals.

U radu se razmatra identitet Čeha iz Jazvenika kraj Siska. Prikazuju se migracijska kretanja, promjena nacionalnog identiteta pojedinca (na primjeru političkih, gospodarskih i spolnih razlika, ženidbenih veza) sadašnje stanje na terenu (dvojna imena, kroatizirana prezimena), te upućuje na sačuvanost pojedinih segmenata kulturnog identiteta nacionalne manjine (dijelovi godišnjih i životnih običaja, jezik). Identitet je promjenjiva kategorija, ne može se definirati zauvijek, on živi i mijenja se. Stoga je autorica nastojala utvrditi razine i transformacije identiteta individualnog, grupnog, lokalnog, etničkog, nacionalnog) tijekom 20. stoljeća.

Na temelju terenske građe obrađeno je odijevanje i tekstilno rukotvorstvo primorskih Bunjevaca. Analizirano je muško i žensko odijevanje, obuća, torbe, materijali za izradu odjeće te ženski ručni rad. Autorica se osvrnula i na promjene u odijevanju.

The author discusses the initial framework that Antun Radić proposed for the study of rural culture, with a focus on sections of Radić's questionnaire dealing with clothing and textiles. While Radić proposed to separate the study of folk culture from that of the elite culture in order to evaluate it within the parameters of its own historical circumstances, this paper argues that Radić did not conceive of folk culture as functioning in isolation. On the contrary, in the area of clothing and textiles, Radić inquired about the ways that larger socio-cultural processes affected rural culture in Croatia at the turn of the century. The author also comments on the relevance of Radić's work, and of the ethnographic data based on his questionnaire, for contemporary research of cloth dynamics on the territory of Croatia during the late 19th and early 20th century., Autorica preispituje definiciju narodne ili seljačke kulture Antuna Radića te njegov početni program rada za hrvatsku etnologiju. Autorica smatra da je Radić predložio da se istraživanje narodne kulture odvoji od istraživanja elitne kulture zbog pragmatičkih razloga, a ne zbog toga što je smatrao da narodna kultura funkcionira odvojeno od elitne kulture i izvan šireg povijesnog konteksta. To je posebno vidljivo u onim dijelovima Osnove koji se tiču narodnog odijela i ostalih tekstilnih predmeta, u kojima Radić sistematski postavlja pitanja o tome kako i zašto se odjeća mijenja. Na kraju, autorica komentira relevantnost građe skupljene po Radićevoj Osnovi za suvremena istraživanja promjena u odjeći unutar konteksta društvenih mijena na području Hrvatske krajem devetnaestog i na početku dvadesetog stoljeća.

In this paper the author shows that in the 19th century continental Croatia Baltazar Bogišić, Iso Kršnjavi and Milko Cepelić were engaged in research of textile and clothing applying scientific methods and approaches characteristic of that period., U 19. su se stoljeću stvarale i oblikovale, na temelju starijih zasada, ideje, pristupi i metode kojih se utjecaji dobrim dijelom osjećaju i u današnjim radovima s područja istraživanja tekstila i odijevanja u hrvatskoj etnologiji. Ovaj prilog upozorava na nekolicinu autora koji su životom i radom uglavnom bili povezani s kontinentalnom Hrvatskom, napose sa Slavonijom, u 19. stoljeću i na njihove pristupe u istraživanju tekstila i odijevanja. Uočeno je paralelno postojanje triju skupina autora i tri pristupa istraživanju tekstila i odijevanja. Prvoj skupini pripadaju zapisivači, uglavnom romantičari i prosvjetitelji Kajo Agjić (1805. - 1892.) i Mijat Stojanović (1818. - 1881.) koji su u zabavnom štivu, u putopisima i crticama iz narodnog života opisivali i tadašnje odijevanje i tekstilne proizvode. Drugoj skupini istraživača pripadaju pravnik i povjesničar prava Baltazar Bogišić (1834. - 1908.) i povjesničar umjetnosti i kulturni djelatnik Iso Kršnjavi (1845. - 1927.). Drugoj skupini istraživača tekstila pripada Milko Cepelić (1865. - 1920.) koji se i isključivo bavio tekstilom i odijevanjem. Ovaj istraživač odijevanje povezuje s dijalektom na određenom području. Takvim pristupom slijedi razmišljanja starijih autora iz 18. stoljeća, npr. Kollara, Katančića koji su povezivali određene skupine stanovništva s govornim karakteristikama na određenom području. Kršnjavi i Bogišić bave se tekstilom i odijevanjem sa svog gledišta i kroz prizmu svoje struke. Kršnjavi, kao povjesničar umjetnosti u skladu sa suvremenim teoretskim postavkama, istražuje podrijetlo ornamenata, u prvom redu tekstilnih, u određenim kulturama i razdobljima. Bogišić je kao pravnik i proučavatelj zadruge, obuhvatio društvenu ulogu tekstila, odijevanja i tekstilnih sprava u obitelji i u široj društvenoj zajednici.

Prema nekim idolima badenske i vučedolske kulture može se prilično vjerno rekonstruirati odjeća i obuća tog razdoblja. Materijali za njezinu izradu su bili životinjskog (vuna, koža) i biljnog porijekla (lan, konoplja). Obilje oblika i boja pokazuje da je odijevanje preraslo funkcionalnost i postalo ukras tijela i pokazatelj društvenog položaja.