Search

Glavni cilj ove meta-analize je bio sustavnim pregledom dosadašnjih istraživanja odrediti koje motoričke sposobnosti najviše djeluju na uspješnost u istraživanim sportovima (odbojka, košarka, nogomet, rukomet, hrvanje, judo, ples i tenis.). Drugi cilj je bio odrediti testove motoričkih sposobnosti koji su najpouzdaniji i najčešće korišteni za procjenu motoričkih sposobnost u svim uključenim radovima. Zadnji cilj bio je usporedbom dobivenih rezultata odrediti motoričke sposobnosti koje doprinose uspjehu u svim sportovima općenito uključenim u ovu meta-analizu. Uključeni su samo radovi u kojima se ispituju motoričke sposobnosti te imaju jasno i konkretno navedene testove za procjenu motoričkih sposobnosti. Ispitanici pripadaju skupinama rekreativnih ili vrhunskih sportaša te treniranih ili rekreativno aktivnih mladih i zdravih studenata. Radovi su bili isključeni ako je broj ispitanika bio manji od 10 , ako se u njima nisu ispitivali elitni sportaši te ako je uzorak ispitanika bio mlađi od 18 godina (iznimka su radovi iz odbojke i košarke). Studije su morale biti objavljene na hrvatskom i engleskom jeziku nakon 2012. godine. Ispitivanja su provedena na ukupnom broju od 92 651 ispitanika (odbojka 743, hrvanje 772, judo 140, nogomet 82 903, košarka 7712, rukomet 243, ples 78, tenis 60) čiji raspon dobi je od 12 do 35 godina. Kod procjene metodološke kvalitete studija uključenih u meta analizu korištena je MIXED METHOD ASSESSMENT TOOL (MMAT), verzija 2018. Ukupno je uključeno 37 radova. Utvrđeno je kako je eksplozivna snaga donjih ekstremiteta motorička sposobnost u kojoj se elitni sportaši najviše razlikuju od ne elitnih sportaša. Određen je najzastupljeniji i najpouzdaniji test za procjenu motoričkih sposobnosti i to je skok u dalj s mjesta za procjenu eksplozivne snage tipa skočnosti. Ograničenja rada su bila: pristup podacima, nereprezentativan i neuravnotežen uzorak, ne mogućnost primjene kompletne statističke analize. Kako bi se mogla napraviti potpuna statistička analiza manjkao je potpuni pristupi bazama podataka od svakoga uključenoga rada. The main aim of this meta-analysis was to systematically review previous research to determine which motor abilities have the greatest impact on success in the investigated sports (Volleyball, Basketball, Soccer, Handball, Wrestling, Judo, Dance, and Tennis). The second aim was to determine the most reliable and commonly used motor ability tests for assessing motor abilities in all included studies. The last aim was to compare the results obtained to determine the motor abilities that contribute to success in all sports generally included in this meta-analysis. Only studies that examine motor abilities and have clearly and specifically stated tests for assessing motor abilities were included. Participants belonged to groups of recreational or elite athletes, as well as trained or recreationally active young and healthy students. Studies were excluded if the number of participants was less than 10, if elite athletes were not tested, or if the sample was younger than 18 years old (with the exception of volleyball and basketball studies). The studies had to be published in Croatian and English after 2012. The investigations were carried out on a total of 92,651 participants (volleyball 743, wrestling 772, judo 140, soccer 82,903, basketball 7712, handball 243, dance 78, tennis 60), ranging in age from 12 to 35 years. The Mixed Method Assessment Tool (MMAT) version 2018 was used to assess the methodological quality of the studies included in the meta-analysis. It was found that explosive lower limb strength is the motor ability in which elite athletes differ the most from non-elite athletes. The most prevalent and reliable test for assessing motor abilities was determined to be the standing long jump for assessing explosive jump-type strength. The limitations of the work were: limited access to data, a non-representative and unbalanced sample, and the inability to conduct a complete statistical analysis. To conduct a complete statistical analysis, complete access to the databases of all those involved in the study was lacking.

Istraživanje genoma, skupa podataka koji uz okolišne čimbenike određuje sposobnosti i karakteristike pojedinca, predstavlja najveći napredak i izazov u modernoj znanosti. Posljednjih tridesetak godina svjedoci smo velikog napretka u istraživanju genoma na svim razinama. U kontekstu sporta potvrđena je povezanost više od 200 genskih polimorfizama s motoričkim i funkcionalnim sposobnostima. Svrha ovog istraživanje je bila utvrditi pojavnost genotipova polimorfizma R577X u genu ACTN3, polimorfizma Trp64Arg u genu ADRB3 i insercijsko-delecijskog (Ins-Del) polimorfizma ACE gena kod igrača ekipnih sportova najvišeg natjecateljskog ranga na prostoru Hrvatske. Za navedene genske polimorfizme dosadašnja istraživanja ukazivala su na moguću povezanost s uspjehom u energetski ekstremnim sportovima kao što su power lifting i sprint te, s druge strane, maratonom i sportovima visoke dominacije aerobne izdržljivosti. Podatci o utjecaju navedenih gena u ekipnim sportovima u dosadašnjim istraživanjima bili su nekonzistentni. Uzorak se sastojao od 56 nogometaša, 40 košarkaša i 31 odbojkaša. Pretpostavljeni superioran genotip RR za sposobnost eksplozivnosti i snage polimorfizma R577X ACTN3 gena je bio zastupljen u 37% osoba u selekcioniranom uzorku vrhunskih sportaša. Istraživanje je pokazalo da postoje statistički značajne razlike u distribuciji RR genotipa polimorfizma ACTN3 gena između vrhunskih sportaša sva tri sporta koje smo analizirali u usporedbi s neselekcioniranom općom populacijom iz rada Massada i sur., 2015 koji je prvotno uzet kao referenca kontrolne neselekcionirane opće populacije. S druge strane, razlika nije bila značajna između selekcionirane populacije vrhunskih sportaša ovog rada s općom populacijom iz novije studije koja je geografski idealno odgovarala populaciji vrhunskih sportaša Republike Hrvatske iz ovog rada (Konakli i sur.,2017). Nije primijećena povećana učestalost genotipa Ins /Ins ACE gena niti genotipova Trp/Trp i Trp/Arg ADRB3 gena kod vrhunskih sportaša našeg istraživanja za koje se pretpostavljalo da bi bili učestaliji u sportu s naglašenom aerobnom komponentom. Rezultati su ukazali na statistički značajne razlike 'genskog sportskog indeksa' između nogometaša na pozicijama veznog reda i napada. Na temelju analiziranih podataka zaključeno je da ne postoji statistički značajna razlika u incidenciji određenih polimorfizama između sportaša ekipnih sportova i opće populacije ove regije. Ovo istraživanje otvara pitanje određivanja koeficijenta utjecaja genskih polimorfizama i njihove interakcije na razvoj sportskih sposobnosti i vještina koje determiniraju sportski uspjeh. Genome research, a set of data that together with environmental factors determines the abilities and characteristics of an individual, represents the greatest progress and challenge in modern science. In the last thirty years, we have witnessed great progress in genome research at all levels. In the context of sports, the association of more than 200 gene polymorphisms with motor and functional abilities has been confirmed. The purpose of this research was to determine the occurrence of genotypes of the R577X polymorphism in the ACTN3 gene, the Trp64Arg polymorphism in the ADRB3 gene, and the insertion-deletion (Ins-Del) polymorphism of the ACE gene in players of the highest competitive team sports in Croatia. For the aforementioned gene polymorphisms, previous research has indicated a possible connection with success in energy-extreme sports such as power lifting and sprinting and, on the other hand, with marathons and sports with a high dominance of aerobic endurance. Data on the influence of the mentioned genes in team sports in previous research were inconsistent. The sample consisted of 56 soccer players, 40 basketball players and 31 volleyball players. The presumed superior RR genotype for explosiveness and strength of the R577X ACTN3 gene polymorphism was present in 37% of individuals in a selected sample of elite athletes. The research showed that there are statistically significant differences in the distribution of the RR genotype of the ACTN3 gene polymorphism between top athletes of all three sports that we analyzed compared to the unselected general population from the work of Massad et al., 2015, which was originally taken as a reference of the control unselected general population. On the other hand, the difference was not significant between the selected population of top athletes in this paper and the general population from a recent study, which geographically ideally corresponded to the population of top athletes in the Republic of Croatia from this paper (Konakli et al., 2017). An increased frequency of the Ins /Ins ACE gene genotype or the Trp/Trp and Trp/Arg ADRB3 gene genotypes was not observed in the elite athletes of our study, which were assumed to be more frequent in sports with an emphasized aerobic component. The results indicated statistically significant differences in the 'genetic sports index' between football players in midfield and attacking positions. Based on the obtained data, it was concluded that there is no statistically significant difference in the incidence of studied polymorphisms between team sports athletes and the general population of this region. This research raises the question of the ability to asses the coefficient of influence of gene polymorphisms and their interactions on sport abilities and skills that determine the sports success.

Cilj ovoga rada je konstruirati i validirati specifične testove za procjenu kinestteičke diferencijacije u odbojci. Uzorak ispitanika predstavlja 30 odbojkašica mlađih kadetkinja iz odbojkaškog kluba Makarska, prosječne kronološke dobi 13,76 ± 1,20 godina, prosječne tjelesne visine 167,44 ± 7,60 cm, prosječne sjedeće visine 81,3 cm ± 4,51 cm te prosječne tjelesne mase 58,38 ± 11,83 kg. Prema procjeni trenera podijeljene su u dvije skupine: uspješnije mlade odbojkašice, N=16 te manje uspješne odbojkašice, N=14. Uzorak varijabli uključuje tri nova konstruirana testa za procjenu kinestetičke diferencijacije: test gornjeg vršnog odbijanja, donjeg podlaktičnog odbijanja i servisa. Za provjeru postavljene hipoteze korišteni su: deskriptivni pokazatelji, testovi za utvrđivanje razlika između uspješnijih i manje uspješnih mladih odbojkašica (t-test), postupci za utvrđivanje osnovnih mjernih karakteristika novokonstruiranih specifičnih testova za procjenu kinestetičke diferencijacije: za određivanje pouzdanosti – koeficijent tipa Cronbach alfa i međučestična povezanost; za određivanje osjetljivosti – Kolomogoro-Smirnovljev test normaliteta te koeficijenti SKEW i KURT, distribucije rezultata. Novokonstruirani testovi za procjenu kinestetičke diferencijacije ruku, imaju dobre mjerne karakteristike. Buduće smjernice ovog istraživanja uključuju povećanje broja ispitanika različitih dobnih kategorija, konstruiranje novih specifičnih testova kao i nove provjere mjernih karakteristika. Aim of this work is to construct and validate specific tests for evaluation of kinestetic differentiation. Sample of respondents represents 30 young female cadet volleyball players from volleyball club in Makarska, average chronological age 13,76 ± 1,20, average body height 167,44 ± 7,60 cm, average sitting height 81,3 cm ± 4,51 cm and average body mass 58,38 ± 11,83 kg. At a coach`s discretion they were divided in two groups: more successful young volleyball players , N=16 and less successful young volleyball players, N=14. Sample of variable includes three new constructed tests for evaluation of khinestetic differentiation: overhead pass test, forearm pass and serve. It was used to test the hypothesis, descriptive indicators, tests to determine differences between more successful and less successful young volleyball players (t-test), procedures to determine basic measuring characteristics of newly constructed specific tests for evaluation of khinestetic differentiation : to determine reliability - coefficient type Cronbach alfa and inter particle connectivity; to determine sensitivity - Kolmogor-Smirnovlev test of normality and coefficient SKEW and KURT, distribution of results. Newly constructed tests for evaluation of kinestethic differentiation of arms, have good characteristics. Future directions of this research includes increasing the number of respondents from different age categories, constructing new specific tests as well as new checks of measurement characteristics.

Uvod: Odbojka je eden od najpopularnejših ženskih športov v svetu. Je šport, ki ga sestavlja kompleksno in hitro gibanje ter ga spremlja visoka incidenca za poškodbe, ki so najpogostejše pri adolescentnih odbojkaricah. FIFA 11+ program je dokazano učinkovit v zmanjšanju incidence poškodb med mladimi športniki, na populaciji mladih nogometašev in košarkarjev pa se je izkazal kot učinkovit tudi za izboljšanje različnih elementov telesne zmogljivosti. Namen: Namen raziskave je bil ugotoviti kako ogrevanje s FIFA 11+ programom vpliva na telesno zmogljivost mladih odbojkaric v primerjavi s skupino, ki je izvajala standardno športno ogrevanje. Zanimal nas je vpliv na ravnotežje, višino vertikalnega skoka ter hitrost teka s spremembo smeri. Metode dela: V intervencijski skupini je bilo vključenih 29, v kontrolni pa 23 preiskovank, starih med 12 in 18 let. V intervencijski skupini smo 12 tednov izvajali ogrevanje s programom FIFA 11+, medtem ko se je kontrolna skupina ogrevala z običajnim odbojkarskim ogrevanjem. Merili smo ravnotežje z Y testom višino skoka iz odbojkarskega zaleta ter skok z mesta v blok, merjeno z orodjem Vertec ter hitrost teka s spremembo smeri in pospeškom. Meritve smo izvedli pred in po 12 tedenski intervenciji. Rezultati: Znotraj FIFA 11+ skupine smo zabeležili statistično pomembne razlike med prvo meritvijo in meritvijo po 12 tednih izvajanja FIFA 11+ programa pri vseh spremenljivkah razen pri ravnotežju z dosegom noge v anteriorno smer, med skupinama pa smo zabeležili statistično in klinično pomembno razliko le pri spremenljivki teka s spremembo smeri (p=0,04). Statistični pomembnosti smo se približali pri odrivu v odbojkarskem napadu (p=0,052), v katerem je interval zaupanja vseboval tako nepomembne, kot tudi statistično pomembne razlike. Statistični pomembnosti smo se približali tudi pri postero-lateralni komponenti Y testa na dominantnem udu (p=0,09), kjer smo zabeležili statistično pomembne razlike v izboljšanju dosega znotraj intervencijske (p

Odbojka je jedan od najpoznatijih sportova današnjice čija su se pravila igre tijekom godina znatno mijenjala. Tako danas možemo vidjeti različite sustave igre koji su prilagođeni svim uzrastima, uključujući i djecu. Mijenjanjem pravila igre razvila se brža, zahtjevnija i inteligentnija odbojka koja je zanimljiva gledateljima, a posebno igračima. Učenicima razredne nastave igra je sastavni dio svakodnevnice, stoga zasigurno postoje načini kojima odbojka može biti implementirana u Tjelesnu i zdravstvenu kulturu razredne nastave. Brojna su istraživanja pokazala kako odbojka utječe na razvoj antropoloških sposobnosti, posebno motoričkih. Ciljem je istraživanja istražiti postojeće elemente odbojke i istražiti kako je moguće implementirati nove elemente u nastavu Tjelesne i zdravstvene kulture razredne nastave. Proučavanjem plana i programa uočeno je kako je zastupljena jedna tema iz odbojke. U radu je predstavljeno nekoliko vježba za usvajanje elemenata. Nowadays volleyball is a well-known sport whose rules of the game have changed significantly over the years. Therefore, today we can see different play systems which have been adapted to all ages including children. By changing the rules of the game, volleyball became a faster, more demanding, and more intelligent game, which is more interesting for spectators, and especially for players. For primary school students from first to fourth grade, play is an indispensable part of everyday life, so there are certainly ways in which volleyball can be implemented in Physical Education. Numerous studies have shown that volleyball influences the development of anthropological skills, especially motor skills. The aim of the research is to investigate the existing elements of volleyball and to investigate how new elements can be implemented in the syllabus of Physical Education. The analysis of the Curriculum has indicated that only one topic related to volleyball is included in the curriculum. In this paper, we present several exercises for the adoption of the elements of volleyball.

Osnovni cilj ovog istraživanja je predviđanje konačne tjelesne visine odbojkašica korištenjem metode Sherar i sur. (2005). Uzorak ispitanika predstavlja 49 hrvatskih odbojkašica seniorske dobne skupine, prosječne kronološke dobi 22,14±1,26 godina, nakon točno 8 godina od provođenja prvog istraživanja kada su pripadala mlađe kadetskoj dobnoj kategoriji. Odabir varijabli za ovo istraživanje uključivao je 2 antropometrijske mjere: Tjelesna visina i Tjelesna masa, te 4 varijable: Dob maksimalnog rasta u visinu (eng. Peak height velocity, PHV) prema metodi Mirwald i sur. (2002), Koeficijent odstupanja od PHV-a, Predikcija tjelesne visine prema metodi Sherar i sur. (2005) te Odstupanje od konačne tjelesne visine. T testom analizirane su razlike između aktivnih i odustalih odbojkašica nakon 8 godina od trenutka prvog mjerenje antropometrijskih značajki uz nivo značajnosti od p≤0,05. Primjenom Bland Altman metode, prikazana je plot razlika između ostvarene konačne tjelesne visine i najniže predviđene tjelesne visine. Dobiveni nalazi ukazuju da su predviđene vrijednosti konačne tjelesne visine kod aktivnih odbojkašica niže od stvarnih vrijednosti, odnosno odustale odbojkašice imaju manje vrijednosti odstupanja od ostvarne konačne tjelesne visine. Utvrđena je značajna razlika između aktivnih i odustalih/neaktivnih odbojkašica u 4 korištene varijable. The main aim of this study is to predict the „adult” body height of female volleyball players by using a method designed by Sherar et al. (2005). The sample of participants included 49 senior Croatian female volleyball players whose mean chronological age was 22.14±1.26 years, exactly 8 years after the first conduction of this study when the players were in the youth age category. The selection of variables for this study included 2 anthropometric measures: Body height and Body mass, and 4 variables: Age at Peak height velocity (PHV) adopted from Mirwald et al. (2002), Coefficient of variation in PHV, Prediction of adult height adopted from Sherar et al. (2005), and Variation in predicted adult height. T test was used to analyze the differences between active volleyball players and drop-outs 8 years after the first measurement of anthropometric characteristics, with the level of significance set at p≤0.05. By using the bland-Altman method, a plot of the differences between the measured body height and the lowest predicted body height was presented. The obtained results indicate that the predictive values of adult body height in active volleyball players are lower than the actual values, i.e., drop-outs have lower values of deviation from actual adult body height. Significant differences were found between active and inactive volleyball players/drop-outs in the 4 applied variables. Further studies on these research problems are necessary.

U radu je objašnjen postupak analize i obrade podataka utakmica muških hrvatskih odbojkaških natjecanja. Motivacija za izradu ovog rada bila je potreba za nekakvi predvidanjem ishoda budućih utakmica. Napisane su stranice gdje se nalaze podaci i načini pomoću kojih su podaci dohvaćeni s tih stranica. Dohvat podataka je napravljen pomoću plugina za Chrome alat naziva Web Scraper. Dohvaćeni podaci o utakmicama su očišćeni koristeći programe napisane u Pythonu. Dodatni podaci su također izračunati korištenjem podataka dobivenih s internet stranica. Pripremljeni podaci su potom korišteni za algoritme strojnog učenja. Algoritam naivnog Bayesovog klasifikatora daje predikciju s točnošću od 71.8%. Algoritam KNN daje predikciju s točnošću od 78.8%

Važan je pedagoški zadatak stvoriti ugodnu, društvenu i psihološku klimu u sportskoj ekipi. Usklađivanje međuljudskih odnosa dovodi do uspješne suradnje na igralištu i boljih sportskih rezultata. Otkrivanje kvalitete odnosa, kako u grupi ljudi tako i u sportskoj ekipi, najjednostavnije je pomoću sociometrijskog testa. Cilj je ovog istraživanja utvrditi odnose u odbojkaškim ekipama mlađih dobnih kategorija. Utvrditi postoje li igračice koje prema odabiru drugih suigračica imaju sposobnost vođenja ekipe, odnosno koje su dovoljno dominantne za ulogu kapetana ekipe. Sociometrijsko mjerenje provedeno je na četiri ženske mlađe kadetske odbojkaške ekipe s područja Osječko-baranjske županije, ispitanice su popunjavale sociometrijski upitnik. Utvrđeno je da u svakoj ekipi postoji barem jedna dominantna igračica. Odgovori na pitanja emocionalnog tipa i odgovori na pitanja funkcionalnog tipa se razlikuju po količini međusobnih odabira. Mreža sociograma u svakom pitanju je različita i može se zaključiti kako, bez obzira na uzrast, igračice već u mlađem kadetskom uzrastu mogu procijeniti koja bi njihova suigračica bila najbolji kandidat za kapetana ekipe. Stvaranje dobrih socijalnih odnosa unutar mlade ekipe doprinosi napretku same ekipe i kroz godine, ukoliko bi ekipa ostala na okupu, ona bila bi jača i zrelija od ostalih. Otkrivanje dominantnijih igračica u mlađoj dobi, također može utjecati na njihov razvoj i što bolji uspjeh. An important pedagogical task is to create a comfortable, social and psychological environment in the sports team. Coordination of interpersonal relationships leads to successful cooperation on the playground and better sports results. Determination of the quality of interpersonal relationships, both in a group of people and in the sports team, is easiest by using a sociometric test. The objective of this study is to determinate relations in the volleyball team of younger age. Determine if there are players which, according to the choice of other teammates, have the ability to lead the team, which are sufficiently dominant for the role of the team captain. Sociometric measurement was performed on four female junior cadet volleyball teams from the Osijek-Baranja County, the respondents filled out a sociometric questionnaire. It was found that there was at least one dominant player on each team. The answers of the emotional type question and the answers of the functional type questions differ in the amount of mutual choices. The sociogram network in each question is different and it can be concluded that regardless of the age, players already at the younger cadet age can assess which of their teammates would be the best candidate for the team captain. Creating good social relationships within a young team, contributes to the progress of the team itself and throughout the years, if the team stays together, it would lead to stronger and more mature connections. Discovering the dominant players at younger age can also affect their development and the better success.

Cilj rada bio je odrediti somatotipove skupina odbojkaša podijeljenih prema igračkoj ulozi te postoji li statistički značajna razlika u 10 antropometrijskih morfoloških mjera sukladno Heath – Carterovoj metodi određivanja somatotipa. Istraživanje je provedeno na 40 prvoligaških hrvatskih odbojkaša: dizači (n=10), srednji blokeri (n=10), libero (n=10) i krajnji smečeri (n=10). Utvrđen somatotip dizača 2,8 - 3,8 - 3,4 i srednjih blokera 2,3 - 3,8 - 3,6 je mezomorf-ektomorf, a libera 2,4 - 4,6 - 3,0 i krajnjih smečera 2,5 - 4,3 - 3,1 ekto-mezomorf. Statistički značajna razlika između skupina otkrivena je u mjerama antropometrijskih morfoloških karakteristika: tjelesna visina (ALVT), tjelesna masa (AVTT), opseg flektirane i kontrahirane nadlaktice (OPS_FLEKT_NADL), opseg potkoljenice (OPSEG_POTK) i kožni nabor na potkoljenici (NAB_POTK). Rezultati istraživanja u skladu su sa srodnim istraživanjima. Istraživanja potvrđuju važnost longitudinalne dimenzionalnosti skeleta, stoga u budućnosti možemo očekivati rast ektomorfne, uz smanjenje mezomorfne komponente somatotipa. This study aimed to determine the somatotypes of a group of volleyball players divided according to their role and whether there is a statistically significant difference in 10 anthropometric measures according to the Heath-Carter method of somatotype determination. The research was conducted on 40 first league Croatian volleyball players: lifters (n = 10), middle blockers (n = 10), libero (n = 10) and outside hitters (n = 10). The determined somatotype of lifters 2.8 - 3.8 - 3.4 and middle blockers 2.3 - 3.8 - 3.6 is mesomorph-ectomorph, libero 2.4 - 4.6 - 3.0 and outside hitters 2.5 - 4.3 - 3.1 is ecto-mesomorph. A statistically significant difference between the groups detected in the measures of anthropometric characteristics: body height (ALVT), body weight (AVTT), flexed and contracted upper arm circumference (OPS_FLEKT_NADL), lower leg circumference (OPSEG_POTK) and lower leg skin fold (NAB_POTK). The results of the research are in line with related research. It confirms the importance of the longitudinal dimensionality of the skeleton. This is why in the future, we can expect the growth of the ectomorphic, with a decrease in the mesomorphic component of the somatotype.

Cilj ovog diplomskog rada je provjeriti postoji li statistički značajna razlika u prosječnom trajanju aktivne faze „igre“ i prosječnom trajanju pasivne faze „igre“ između dvoranske odbojke i odbojke na pijesku. Istraživanje je provedeno na uzorku vrhunskih odbojkaša seniora, tj. po pet utakmica odigranih u dvorani na svjetskom klupskom prvenstvu održanom 2019.g u Betimu te odbojke na pijesku na svjetskom prvenstvu održanom 2019.g. u Hamburgu. Zabilježeno je ukupno 2392 entiteta od kojih je 954 mjereno na utakmicama odbojke na pijesku u 484 aktivnih i 470 pasivnih faza „igre“. Isto tako je 1438 entiteta izmjerenih u dvoranskoj odbojci u 727 aktivnih i 711 pasivnih faza „igre“. Kao prvo prosječno trajanje aktivne faze „igre“ odbojke u dvorani iznosi 5,55s±4,38, a prosječno trajanje pasivne faze „igre“ iznosi 35,27s±25,96. Kao drugo, prosječno trajanje aktivne faze „igre“ odbojke na pijesku iznosi 6,00s±3,44, a prosječno trajanje pasivne faze „igre“ iznosi 33,82s±22,98. Mann Whitney U Test registrirao je statistički značajnu razliku (p=0,00) u varijabli (trajanje aktivne faze „igre“) gdje se pokazalo da je trajanje aktivne faze „igre“ u odbojci u dvorani (Md=3,53, n=727) i (trajanje aktivne faze „igre“) gdje se pokazalo da je trajanje aktivne faze „igre“ u odbojci na pijesku (Md=3,43, n=484), U=140770,00, z=-5,90 s malim utjecajem prema Cohenovom kriteriju (r=0,14). Mann Whitney U test (U=160773,00, z=-1,10) nije pokazao statistički značajnu razliku (p=0,27) u prosječnom trajanju pasivnih faza „igre“ u dvorani i odbojci na pijesku. The aim of this graduate thesis is to check whether there is a statistically significant difference in the average duration of the active phase (time elapsed from server contact with the ball to the end of the point) and the average duration of the passive phase (time elapsed from the end of the previous active phase tothe beginning of thenext active phase) between indoor volleyball and beach volleyball on a sample of top senior volleyball players, based on five games played on the indoor volleyball (World Club Championship in Betim, 2019) and beach volleyball (World Championship in Hamburg, 2019). A total of 2392 active and passive phases were measured, of which 954 were measured at beach volleyball matches (484 active and 470 passive phases) and 1438 entities measured in indoor volleyball (727 active and 711 passive phases). The average duration of the active phase of indoor volleyball is 5.55s±4.38 while the average duration of the passive phase is 35.27s±25.96. The average duration of the active phase of beach volleyball is 6.00s±3.44 while the average duration of the passive phase is 33.82s±22.98. Mann Whitney U Test calculated and showed a statistically significant difference (p = 0.00) in the variable active phase of points played in the hall (Md = 3.53, n = 727) and active phase of points played on the sand (Md = 3.43, n = 484), U = 140770.00, z = -5.90 with little effect according to Cohen's criterion (r = 0.14). The Mann Whitney U test (U = 160773.00, z = -1.10) showed no statistically significant difference (p = 0.27) in the average duration of the passive phases at indoor volleyball and beach volleyball.

Odbojkarska sezona je za igralce in igralke dolga in naporna. Ko zaključijo klubsko sezono, ima večina še reprezentančne obveznosti, zato so odbojkarji in odbojkarice vse leto zelo obremenjeni in morajo skrbeti, da ostanejo zdravi in nepoškodovani. Vsi razen igralnega mesta libero naredijo različne skoke pri izvajanju servisa, bloka, podaje in napadalnih akcij. Nekaj raziskav na to temo je že bilo narejenih, vendar vsaka z različno bazo podatkov in načini merjenja. Namen naše raziskave je bil analizirati mesta poškodb ter skoke glede na igralno mesto na treningih in tekmah, na koncu pa ugotoviti povezanost skokov s poškodbami. V raziskavo smo vključili dvaindvajset igralcev japonske odbojkarske ekipe JT Thunders: dva podajalca, dva korektorja, devet sprejemalcev in devet blokerjev. Vsi igralci so na vsakem treningu nosili napravo My Vert, s katero smo zbrali podatke o številu in pogostosti skokov. Poškodbe in odsotnost igralcev iz trenažnega procesa je vso sezono beležil njihov trener in nam te podatke posredoval, mi pa smo jih obdelali in s korelacijo izračunali povezavo poškodb s skoki. Analiza je pokazala, da je incidenca poškodb v klubu nizka in da je večja incidenca poškodb na treningih kot na tekmah. Ugotovili smo, da je največ poškodb glede na anatomsko lokacijo na predelu medenice oziroma trtice, malo manj je poškodb ključnice, sledijo poškodbe kolena, komolca, gležnja, stegna ter vratu in prsnice. Največ skokov glede na igralno mesto naredijo podajalci. Na treningih naredijo največ skokov podajalci, blokerji, sprejemalci in korektorji, na tekmah pa podajalci, korektorji, blokerji in sprejemalci. S Spearmanovim koeficientom smo izračunali povezanost skokov s poškodbami in ugotovili, da le-ta ni statistično značilna, kar pomeni, da povezanosti skokov s poškodbami nismo ugotovili. Želimo si, da bi bilo v prihodnje opravljenih še več raziskav na to temo, obenem pa upamo, da bomo tudi v Sloveniji začeli uporabljati takšne naprave, ki bi trenerjem omogočile zbiranje natančnejših podatkov. Te naprave bi veliko pripomogle k načrtovanju trenažnega procesa, k spremljanju obremenitev pri posameznem igralcu na igralnem mestu ter k preprečevanju poškodb. A volleyball season is long and tiring for the female and male players. For most of the volleyball players, after the club season then continue with obligations in their national teams. The players are overwhelmed throughout the whole year and need to take extra care of themselves to stay healthy and avoid injuries. Volleyball players, except the libero, are exposed to numerous jumps when serving, blocking, setting or attacking. Various studies on this specific topic were already carried out but none with the same database and methods of measuring. The master thesis focuses on the areas of injuries, the jump load for each playing position during training sessions and matches and correlation between jumps and injuries. Our study involves twenty-two players of the Japanese volleyball team JT Thunders: two setters, two opposites, nine receivers and nine middle blockers. During each training session, all players used a MyVert device, which allowed us to obtain the exact number and frequency of jumps. By monitoring the injuries and absences of players during the season, we were able to determine the relationship between injuries and jumps. The analysis has shown that the overall injury incidence in the club is low and that the injury incidence during the training sessions is higher comparing to matches. We have concluded that most of the injuries are located in the pelvis and coccyx area, a few in the collarbone area, some in the knee, elbow, ankle and thigh areas and the least neck and sternum areas. The players with biggest number of jumps during training sessions are setters, followed by middle blockers, receivers and opposites. During the matches, setters made biggest number of jumps followed by opposites, middle blockers and receivers. We determined the relationship between jumps and injuries with Spearman's correlation coefficient and the results showed that there is no real connection between jumps and injuries. These findings can help coaches in the future to start using such devices also in Slovenia to get better view on volleyball loads and also carry out more studies on this topic in the future. Our study can help coaches for better planning of trainings and monitoring the load of each player for prevention of injuries help trainers to improve their training process and have an easier job in monitoring the workload of each player and to prevent injuries.

Cilj ovog rada je odrediti koji elementi odbojkaške igre najviše utječu na ostvarivanje što boljih rezultata (pobjeda). Korišteni su podaci sa ženskog europskog prvenstva 2019. godine. Igra je podijeljena na 6 elemenata: servis, prijem servisa, dizanje, napad, blok i obranu. Za svaki element osim dizanja izračunata je uspješnost izvođenja istog prema kriteriju koji koristi svjetska odbojkaška federacija (FIVB). Pokazalo se da najbolje ekipe ostvaruju najveću prednost u napadu, bloku i prijemu. Servis i obrana manje utječu na konačan rezultat zbog prirode njihova izvođenja --- to su akcije nakon kojih se najčešće nadigravanje nastavlja. Dizanje je isključeno iz analize zbog ovisnosti o akcijama koje mu prethode (prijem ili obrana) i slijede(napad). Rezultati mogu pomoći trenerima i igračima za pripremu vlastitih treninga ili razvoj taktike za natjecanje. The purpose of this study was to evaluate the importance of technical skills in volleyball and it's impact on overall succes. Data used in this study are from the 2019 Women's European Volleyball Championship. The game itself is divided into 6 skills: serve, reception, set, attack, block and dig. For each skill, except for the set, the efficacy is calculated using the FIVB's criteria. The results show that the best teams outperformed others in attack, block and reception. On the other hand, serve and dig are less significant for the final result --- the rally mostly continues after the mentioned actions. Set is excluded from the analysis because of its dependency on previous (reception or dig) and next (attack) action. Coaches and players could benefit from the results in the process of coaching or planning the winning strategy.

treninga i pojavnosti ozljeda karakterističnih za odbojku u odbojkašica kadetkinja. Materijali i metode: Presječna studija provedena je tijekom ženskog kadetskog Regionalnog prvenstva Dalmacije 2016. godine. Od ukupno 13 klubova, 10 ih je sudjelovalo u istraživanju pri čemu je 94 igračica ispunilo anketu. Igračice su se prisjetile ozljeda koje su zadobile na terenu ili zbog prenaprezanja uslijed bavljenja odbojkom, unutar zadnjih 5 godina. Postavljena su im i pitanja za procjenu utreniranosti i strukture treninga. Rezultati: Utvrđena je povezanost strukture treninga s nastankom ozljede šake i bolnoga ramena. Vjerojatnost za ozljedu šake povećava se s duljim trajanjem treninga, te duljim glavnim treningom i treninga s loptama ; dok je kraće trajanje treninga bez lopte povećavalo vjerojatnost nastanka ozljede bolnog ramena. Iako nisu bili povezani sa strukturom treninga, skakačko koljeno i ozljede ligamenta koljena bili su češći u igračica koje su procjenjivale treninge nešto težima, dok je uganuće gležnja ovisilo o svojstvu igračice - bilo je češće u težih igračica. Bol u donjem dijelu leđa primarno bila povezana s ukupnim brojem ozljeda. Očekivano, ukupan broj ozljeda je bio veći u igračica koje dulje treniraju odbojku. Zaključak: Istraživanje je pokazalo da su elementi strukture treninga, ali i neki drugi čimbenici, povezani s pojavom tipičnih ozljeda u odbojci.

U ovom radu pobliže je prikazano koje su ozljede ramenog obruča kodprofesionalnih odbojkašica najučestalije kod treninga i utakmica. Te ozljede mogu bitiakutne i kronične, a događaju se zbog specifičnih pokreta koje koristimo u odbojkaškojigri, kao što su udarci lopte i servis. Prikazana je odbojka kao sport, njena povijest, pravilai način same igre. U glavnom dijelu rada su prikazane specifične ozljede i sindromiramena kod profesionalnih odbojkašica, što se detaljnije događa u zglobu kod sameozljede te kako prevenirati i rehabilitirati nastale ozljede i sindrome. Fizioterapeut imaaktivnu ulogu u svim fazama ozljeda, počevši od prevencije nastanka same ozljede.Ukoliko ozljeda nastane, provodi se fizioterapijski protokol koji se sastoji od procjene, dijagnoze, planiranja, intervencije i evaluacije. U radu su prikazane jedne od najčešćihozljeda u profesionalnoj odbojci - ozljede ramenog obruča. Opisano je kako se moguspriječiti, te kako fizioterapijskim postupcima omogućiti igračima da se vrate treninzima iutakmicama nakon istih.

Odbojka je ekipni sport s loptom u kojem se dvije suparničke momčadi, sastavljene svaka od šest igrača na terenu, natječu preko razapete mreže na sredini terena. U odbojci, vrlo lako može doći do ozljeda iako nema direktnog kontakta s protivnikom zbog odvojenosti mrežom. Provedeno je anketno istraživanje, a prikupljeni rezultati obrađeni su deskriptivnim statističkim metodama. Upitnik je bio sastavljen od vlastitih pitanja, a proveden u elektroničkom obliku. Cilj istraživanja je bio utvrditi učestalost i najčešće ozljede u odbojkaškim klubovima na području Varaždinske županije. U istraživanju je dobrovoljno sudjelovalo 100 odbojkašica. Prema rezultatima iz anketnog upitnika utvrđene su tri najčešće ozljede u populaciji ispitanih odbojkašica, a one su: uganuće gležnja, ozljeda šake/prstiju i bol u koljenu. Volleyball is a team sport with a ball in which two rival teams, made up of each of the six players on the court, compete over a stretched net in the middle of the court. In volleyball, injuries can occur very easily, although there is no direct contact with the opponent because they are separated by a net. A survey was conducted, and the collected results were processed by descriptive statistical methods. The questionnaire was composed of own questions and conducted in electronic form. The aim of the research was to determine the frequency and the most common injuries in volleyball clubs in Varazdin County. The study involved 100 voluntary volleyball players. According to the results of the survey, the three most common injuries in the population of the examined volleyball players were identified, and they are: ankle sprain, hand / finger injury and knee pain.

Kao i u drugim sportovima i u odbojci je potreban sustavan višegodišnji rad da bi se ostvarili maksimalni potencijali sportaša. U ovom radu analizirani su modeli dugoročnog razvoja u sportu te su istaknuti primjeri dobre prakse koji mogu pomoći u unaprjeđenju procesa prepoznavanja darovitih sportaša i razvoja njihovog talenta u odbojci. As in other sports, volleyball requires systematic long-term work to achieve the maximum potential of athletes. This paper analyzes models of long-term development in sports and highlights examples of good practice that can help improve the process of identifying gifted athletes and the development of their talent in volleyball.

Modeliranje, odnosno profilisanje motoričkih sposobnosti je u dubokoj vezi sa dugoročnim razvojem sportiste i identifikacijom talenata zato što može da doprinese prepoznavanju pojedinaca koji su bolji od većine svojih vršnjaka u određenoj sportskoj grani. Veliki deo aktuelnih istraživanja, vezanih za motoričke sposobnosti u odbojci, procenjuje dve do tri sposobnosti i time se ograničava u smislu sveobuhvatnosti motoričkog prostora sportske grane. U kontekstu tih nedostataka u „pokrivanju“ kompletnog motoričkog prostora odbojkaške igre, kao i elitnog uzorka populacije iz Srbije, pojavljuje se potreba za istraživanjem koje će da obuhvati sve dominantne, a karakteristčne motoričke sposobnosti i normira njihove rezultate u funkciji uzrasta, time definišući selekcione kriterijume u tom sportu. Ciljevi ovog istraživanja su: Predstaviti normativne vrednosti rezultata testova opštih (kontraktilni potencijali) i specifičnih motoričkih sposobnosti odbojkaša i odbojkašica po uzrasnim kategorijama. Definisati motorički profil odbojkaša i odbojkašica različitog uzrasta, kao i selekcione kriterijume na osnovu normativnih vrednosti motoričkih sposobnosti. Uzorak ispitanika je bio podeljen po polu (muškarci N=112, žene N=371) i po uzrasnim kategorijama u četiri grupe: ispod 15 godina (U15), ispod 17 godina (U17), ispod 19 godina (U19) i ispod 21 godine (U21). Ispitanici su izvodili 10 testova i to tri testa za procenu kontraktilnih potencijala (opštih motoričkih sposobnosti): Dinamometrija stiska šake (HG), Dinamometrija opružača leđa i kuka (LB), Dinamometrija opružača u skočnom zglobu (AE) i sedam testova za procenu specifičnih motoričkih sposobnosti: Pretklon u sedu (PuS), Iskret palicom (Iskr), modifikovani X test (X), Skok sa počučnjem sa zamahom rukama (CMJa), Skok sa počučnjem bez zamaha rukama (CMJ), Skok iz polučučnja (SJ), Bacanje medicinke (BM). Deskriptivnim pokazateljima su izračunate normativne vrednosti svih testova za uzrasne kategorije (U15, U17, U19, U21) oba pola. Rezultati motoričkih sposobnosti su grupisani po srodnosti na opšte (kontraktilni potencijali) i specifične motoričke sposobnosti, nakon čega su matematičkim modelovanjem transformisane u jedinstvene Skor vrednosti. Dobijene su statistički značajne razlike između profila motoričkih sposobnosti predstavljenih Skor vrednostima različitih uzrasnih grupa, kao i između polova... Modeling, ie profiling of motor abilities, is profoundly connected with the long term athlete development and talent identification because it can contribute to the recognition of individuals who are better than most of their peers in a certain sport. Much of the current research, related to motor skills in volleyball, evaluates two to three abilities and is thus limited in terms of the comprehensiveness of the given sports motor area. In the context of these shortcomings in "covering" the entire motor area of volleyball, as well as the elite sample of the population from Serbia, there is a need for research that will include all dominant and characteristic motor abilities and offer normative data as a function of age, thus defining selection criteria in the sport. The aims of this research are: To present normative data of general (contractile potentials) and specific motor abilities of male and female volleyball players by age categories. To define the motor profile of volleyball players of different ages, as well as selection criteria based on normative data of motor abilities. The sample of subjects was divided by gender (men N = 112, women N = 371) and by age categories into four groups: under 15 (U15), under 17 (U17), under 19 (U19) and under 21 (U21). Subjects performed 10 tests, three tests to assess contractile potentials (general motor abilities): Dynamometry of hand grip (HG), Dynamometry of back and hip extensors (LB), Dynamometry of ankle extensors (AE) and seven tests to assess specific motor abilities: Sit and Reach (PuS), Shoulder Flexibility (Iskr), modifikovani X Test (X), Countermovement Jump with Arm-swing (CMJa), Countermovement Jump without Arm-swing (CMJ), Squat Jump (SJ), Medicine Ball Throw (BM). Descriptive statistics of normative data of all tests for age categories (U15, U17, U19, U21) of both genders were calculated. The results of motor abilities are grouped into general (contractile potentials) and specific motor abilities, after which they are transformed into unique Score values by mathematical modeling. Statistically significant differences were obtained between the profiles of motor abilities represented by the Score values of different age groups, as well as between the genders...

U ovom diplomskom radu cilj je bio utvrditi razlike između dviju skupina odbojkašica u nekim morfološkim karakteristikama te motoričkim i funkcionalnim sposobnostima. Te da se utvrdi postoji li razlika između odabranih skupina. Za potrebe rada testirana je skupina od 11 odbojkašica kadetskog uzrasta odbojkaškog kluba HAOK Mladosti. U prezentaciji rezultata i obradi prikupljenih podataka igračice su podijeljene u grupu (G1) koja je selektirana u seniorsku ekipu HAOK Mladosti i grupu 2 (G2) koja nije selektirana u seniorsku ekipu HAOK Mladosti. Rezultati su pokazali da razlike u maksimalnom primitku kisika nisu statistički značajne. Kod morfoloških karakteristika jedina statistički značajna razlika je kod raspona desne šake (ALDS) iako s malim utjecajem (U=11,00, z=-0,73, p=0,02, r=0,22) prema Kohenovom kriteriju. Kod raspona lijeve šake i postotka potkožnog masnog tkiva numerički su bolje rezultate postigle selekcionirane odbojkašice (G1), ali razlika nije statistički značajna. Motorički testovi koji prema Kohenovom kriteriju imaju statistički značajnu razliku su: skok iz statičnog položaja sa pripremom sa lijevom nogom MESCML (U=4,00, z=-2,01, p=0,04, r=0,6), skok uvis odrazom iz mjesta MESSKOKMJ (U=11,00, z=-2,37, p=0,02, r=0,71), odraz u smeču MESSSM (U=3,50, z=-2,11, p=0,03, r=0,64), skokovi iz stopala SKIZST (U=0,00, z=-2,74, p=0,01, r=0,8), povezani sunožni skokovi iz polučučnja sa rukama na boku BOSCPOLDUB (U=2,00, z=-2,37, p=0,02, r=0,71), i ekstenzija leđa MSSEL (U=0,00, z=-2,74, p=0,01, r=0,83). Istraživanje je pokazalo da postoje razlike mjerenih skupina te je skupina G1 imala bolje rezultate u varijablama koje su provjeravale specifičnu eksplozivnu snagu tipa skočnosti, izdržljivost trupa, specifičnu komponentu odraza, te mišićnu izdržljivost The purpose of this thesis was to determine the differences between two groups of young female volleyball players in their morphological characteristics and their motor skills and functional abilities and also to reveal the difference between the two groups. For the purpose of this thesis the group of 11 young female players who are a part of HAOK Mladost cadet programme. In the gathered results the players were divided in group 1 (G1) which was selected to join the HAOK Mladost senior team and group 2 (G2) which was not selected to HAOK Mladost senior team. Results have shown that that there is no notable difference in maximal oxygen uptake between the two groups. As with morphological abilities the only notable difference between the two groups was in the right-hand width (ALDS) (U=11,00, z=-0,73, p=0,02, r=0,22) according to Kohen’s criteria. Although the results from left hand width and TANITA results go in favour of the first group (G1) the differences were not statistically significant. Motor skill tests which have significant statistical value according to Kohen’s criteria are: left leg jump from static position MESCML (U=4,00, z=-2,01, p=0,04, r=0,6), vertical jump MESSKOKMJ (U=11,00, z=-2,37, p=0,02, r=0,71), volleyball spike jump MESSSM (U=3,50, z=-2,11, p=0,03, r=0,64), ankle jumps SKIZST ( U=0,00, z=2,74, p=0,01 r=0,8), continuous squat jumps with hands on hips BOSCPOLDUB (U=2,00, z=-2,37, p=0,02, r=0,71), isometric back extension hold MSSEL (U=0,00, z=-2,74, p=0,01, r=0,83). The results have shown that there are measurable differences between the groups and that group 1 (G1) has achieved better results in tests that were designed to measure explosive force, jumping performance and core body strength.