Search

Autor se u radu bavi integralnom biografijom Mirka Danijela Bogdanića (Virovitica, 1760. – Budim, 1802.), jednoga od najznamenitijih hrvatskih prirodoslovnih znanstvenika tijekom druge polovice XVIII. stoljeća u Habsburškoj Monarhiji. Donosi se sažeti pregled dosadašnjih istraživanja o Bogdaniću te povijesni kontekst u razdoblju tijekom kojega je živio i radio. Posebno se analizira njegovo obiteljsko porijeklo po očevoj strani važno za njegov napredak kao i važnost rodnoga grada Virovitice osobito sredinom XVIII. stoljeća. U životopisu se interpretira i raščlanjuje Bogdanićeva mladost, obrazovanje, stručna i profesorska karijera, inicijativa za pokretanje prvih pretpreporodnih novina na hrvatskomu jeziku, astronomsko-kartografske ekspedicije, socijalno-psihološki profil te smrt. U drugom se poglavlju interpretiranju i analiziraju Bogdanićeva objavljena i neobjavljena djela s najvećim naglaskom na latinskoj matematičkoj raspravi i sintezi svjetske povijesti staroga Istoka na hrvatskomu jeziku. Naposljetku je poglavlje o recepciji na Bogdanića poslije njegove smrti do današnjega doba. O njemu je do danas pisano u nizu inozemnih periodičkih publikacija te inozemnih i hrvatskih enciklopedija. Bogdanićev primjer potvrđuje da je i u okviru biografike bio slabo zastupljen u hrvatskoj historiografiji. U ovomu se radu Bogdanićev život i rad proučavaju u kontekstu razvoja povijesti znanosti u Hrvata u širem okviru Habsburške Monarhije tijekom XVIII. stoljeća. Temeljem dosadašnjih znanja i novostečenih spoznaja dokazuje se i objašnjava da je Mirko Danijel Bogdanić jedan od najznačajnijih hrvatskih prirodoslovnih znanstvenika XVIII. stoljeća nesvećeničkoga i neplemićkoga porijekla.

This paper provides a historical overview of German newspapers published in Osijek. In the period between the liberation from the Turks and the end of World War Two, almost half of Osijek’s population were Germans, which enabled them to play a significant role in all aspects of city life, and newspaper publishing was no exception. A review of German newspapers published in Osijek revealed that they differed in content, publication frequency and longevity. After reading and reviewing both scholarly and scientific literature, it was concluded that most facts about the newspapers were not completely, but partially preserved in a non-chronological order. Newspaper publishers operated in difficult circumstances and frequently changed editors and owners. However, today, we can claim, that German newspapers published in Osijek were vital, diverse in form and important to (educated) readers and their needs and habits. The newspapers were similar to magazines and covered all facets of life, including politics, science, economy, art and culture. Such newspapers covered everything their readership might find interesting, and many Croats contributed to those German newspapers as associates. This paper is based on the review of research and scholarly and scientific papers. The intention was to follow the logical and chronological structure of German newspapers., U radu se prikazuje razvoj novinstva na njemačkom jeziku u gradu Osijeku. Činjenica da su još od vremena oslobođenja grada od Turaka pa do kraja Drugog svjetskog rata Nijemci u Osijeku (i dobrom dijelu njegove okolice) činili skoro polovinu stanovništva neminovno je odredila njihovu značajnu ulogu u svim segmentima gradskog života, a samim time i u razvoju novinstva. Uvidom u osječke njemačke novine, razvidno je kako su one bile različite sadržajem, tempom izlaženja i duljinom trajanja. Pomnim iščitavanjem i uvidom u literaturu došlo se do spoznaje kako većina podataka o novinama/listovima nije u cijelosti sačuvana, već je sačuvana samo djelomično, i to najčešće bez kronološkog slijeda. Također, otežavajuća okolnost je i problem tiskara koje su tiskale i izdavale dotične publikacije, a koje su često mijenjale urednike i vlasnike. No, ono što danas možemo reći je da je njemačko novinstvo u gradu bilo i vitalno i bogato formom te da je uspjelo od sebe stvoriti duhovnu naviku i potrebu (obrazovanog) čitateljstva. Sve su novine bile magazinskog tipa i pratile su skoro sva područja života — obuhvaćale su politiku, znanost, gospodarstvo, umjetnost, kulturu. Pružale su čitateljima sve ono za što su bili zainteresirani, a brojni su Hrvati također bili i njihovi suradnici. Rad se temelji na pregledu istraživanja i objavljenih stručnih i znanstvenih radova čija se logička i kronološka podjela njemačkog novinstva najvećim dijelom nastojala slijediti.

Politička ideologija Ante Starčevića odražavala se na političku kultru druge polovice XIX. stoljeća. Autori će ovu tezu u izlaganju predstaviti u kontekstu pravaškoga novinstva s naglaskom na humoristično-satirički list Bič. Usporedno, u izlaganju će biti predstavljen kontekst utjecaja i razvoja Starčevićeva političkoga nasljeđa na kraj „dugoga“ XIX. stoljeća i njegov značaj za hrvatsku političku kulturu u nacionalnome i europskome kontekstu u doba intenzivnoga razvoja moderne političke kulture u Hrvata koja, počevši od najintelektualnijega Velikoga sabora 1861. pa sve do njezina vrhunca, saborskoga vritnjaka iz 1885., sve više poprima identitetska i nacionalna obilježja.

Od završetka Drugog svjetskog rata, pa sve do početka izlaženja Đakovačkih novina u veljači 1953. godine, Đakovo nije imalo svoje novine. Samo kraće vrijeme, od kraja 1945. godine pa do lipnja 1946. godine, izlazio je tjednik Đakovština, dok Istina i Službeni glas zapravo i nisu bile novine u današnjem smislu te riječi. O događanjima u Đakovu i Đakovštini informacije su se mogle pročitati gotovo isključivo na stranicama Glasa Slavonije. U ovom radu autor pokušava dati presjek onoga što je u Glasu Slavonije napisano o Đakovu i Đakovštini od 1945. do 1952. godine.

Tvornica Bata-Borovo imala je bogatu izdavačku djelatnost tijekom gotovo cjelokupnog postojanja. Prva periodična publikacija izlazi 1932., samo godinu dana nakon pokretanja proizvodnje u Borovu i uz manje prekide nastavit će se sve do početka 21. stoljeća. Tijekom svoga postojanja za tvornicu Bata- Borovo vezani su listovi Vjesnik saradnika firme Bata, Prodavač, Borovo, Saradnik, Izbor, The Bata Salesman i Prodajalka. Borovska periodika je izuzetno važan dio povijesti tvornice Bata-Borovo, a ujedno i važan izvor za istraživanje njezine povijesti, stoga se ovim radom nastoji sistemtizirati borovska periodika te ista približiti što većem broju istraživača.

Tvornica Bata-Borovo imala je bogatu izdavačku djelatnost tijekom gotovo cjelokupnog postojanja. Prva periodična publikacija izlazi 1932., samo godinu dana nakon pokretanja proizvodnje u Borovu i, uz manje prekide, nastavit će se sve do početka 21. stoljeća. Tijekom svoga postojanja za tvornicu Bata-Borovo vezani su listovi Vjesnik saradnika firme Bata, Prodavač, Borovo, Saradnik, Izbor, The Bata Salesman i Prodajalka. Borovska periodika izuzetno je važan dio povijesti tvornice Bata-Borovo, a ujedno i značajan izvor za istraživanje njezine prošlosti. Stoga se borovska periodika ovim radom nastoji sistemtizirati i približiti što većem broju istraživača., The Bata-Borovo factory was involved in extensive publishing activities throughout its existence. The first periodical publications were issued in 1932, only a year after production started in Borovo, and, with minor interruptions, continued to be published up to the first decade of the twenty-first century. During its existence, the following publications were tied to the Bata-Borovo factory: Vjesnik saradnika firme Bata (The Bata Firm Associates’ Post) Prodavač (The Salesman), Saradnik (The Associate), Izbor (Choice), The Bata Salesman and Prodajalka (The Saleswoman). Borovo’s periodical publications were an exceptionally important part of the history of the Bata-Borovo factory and represent a significant resource for research purposes. An attempt is made to systematize Borovo’s periodical publications, thereby facilitating researcher access.

Proces privatizacije, kao sastavni dio tranzicije, jedan je od medijski najzastupljenijih momenata suvremene hrvatske povijesti, te kao takav vrlo zanimljiv, kako novinarima, tako i istraživačima raznih profesija. O samoj je privatizaciji teško imati neutralno mišljenje – što je i vidljivo iz analize dnevnih novina – Vjesnik i Večernji list, te tjednika – Globus i Nacional. Javnost je, kao i mediji, vrlo zainteresirana za privatizaciju – što iz razloga medijske zasićenosti temom privatizacije, što iz osobne involviranosti u proces (mali dioničari), dok je njezin stav o privatizaciji uglavnom izuzetno negativan. U radu je prikazano kako se razvijao i evoluirao stav medija i javnosti prema procesu privatizacije, koliko su se njihovi stavovi poklapali a koliko razlikovali, te u kolikoj su mjeri utjecali jedno na drugo.

Tribina o stanju istraživanja povijesti novinstva i medija u Hrvatskoj. Moderator tribine je Magdalena Najbar-Agičić, a sudionici Nada Zgrabljić Rotar, Željko Krušelj, Saša Leković, Vlasta Švoger i Lidija Bencetić.

Povijest tvornice Bata – Borovo nije samo povijest jednoga poduzeća, već i povijest jednoga naselja (Borovo) i jednoga grada (Vukovar), ali i odličan studij slučaja kako je jedna tvornica utjecala, odnosno aktivno sudjelovala u izgradnji cjelokupnog života svojih radnika. Involviranost tvornice Bata – Borovo u život njezinih radnika je sveobuhvatna. Tvornica im daje posao ; gradi kuće i stanove – osigurava smještaj ; gradi vrtiće i škole – osigurana skrb te odgoj i obrazovanje ; brine o zdravlju - Dom zdravlja Borovo i Društvo crvenog križa ; brine o društvenom životu – Društveni dom Borovo – organiziraju se brojne kulturne manifestacije ; sportski život radnika – šahovski klub, nogometni klub i mnogi drugi ; ali se brine i o informiranosti radnika, tako da već 1932. izlazi tvornički list - Borovo. Osim Borova, poduzeće još izdaje i listove Prodavač i Izbor. Borovo će izlaziti 64 godine, uz manji prekid od 1944. do 1947. godine, te nekontinuirano izlaženje od početka rata u Hrvatskoj. Posljednji broj 1991. godine izašao je 21. lipnja, a nakon njega će izaći još tri broja 1993., 1994. i 1996. godine. U najvećem periodu svojega publiciranja list izlazi kao tjednik, a nekoliko puta mijenja ime - Borovo (1932. – 1941.), Novo Borovo (1941. – 1944.), Trudbenik kombinata Borovo (1947. – 1949.), Trudbenik (1949. – 1953.) i konačno Borovo (1953. – 1996.). U listu se ogleda cjelokupni život radnika i stanovnika Borova u periodu od 1932. do 1996., presijecan ekonomskim i društvenim krizama, ratovima i totalitarnim sustavima. Iz navedenog slijedi kako je list Borovo izuzetno vrijedan izvor za proučavanje povijesti naselja i tvornice Borovo, te kao takav i sam vrijedan analize i prezentiranja.

Među raznovrsnom građom koja se čuva u Zavičajnoj zbirci Sibenicensia Gradske knjižnice „Juraj Šižgorić“ Šibenik nalaze se i novine i časopisi, sveukupno pedeset i jedne novine i osam časopisa koji su u Šibeniku izlazili do prve polovice 50-ih godina 20. stoljeća. Prvu šibensku tiskaru pokrenuo je Šime Anić 1870. godine. Sigurno je da je do pokretanja prvih šibenskih novina u toj i tiskarama osnovanim poslije nje tiskan velik broj različitih tekstova s temama iz društvenog, političkog i javnog života grada. Prve šibenske novine, Hrvatska rieč, pokrenute su 1905. godine. Začetnik katoličkog tiska i šibenskog novinstva uopće, biskup Josip Fosco, još je 1882. godine pokrenuo biskupijski list Folium dioecesanum. Najstariji časopis koji se čuva u šibenskoj gradskoj knjižnici, Schematismus cleri, tiskala je na latinskom šibenska biskupska kurija 1893. godine. Prvi svjetovni šibenski časopis jest Hrvatski dom iz 1924. godine. Cilj je ovog rada pokazati povijesnu važnost i tematsku raznolikost šibenske periodike od njezinih početaka pa do sredine 50-ih godina 20. stoljeća i navesti razloge zbog kojih je upravo ta građa iz fonda Knjižnice prva digitalizirana i postavljena na njezine mrežne stranice.

U totalitarnim društvima, kakvo je bilo i ono komunističke Jugoslavije, karikature u najvećoj mjeri služe za predstavljanje stava vladajućih, one čitateljstvu/građanima pojašnjavaju stavove vlasti prema pojedinim pitanjima, poglavito onima ideološko-političkog karaktera. Ali nastoje i, putem Agitpropa, utjecati na oblikovanje javnoga mnijenja, jednako kao i na mobilizaciju istoga za ostvarivanje programa režima. No, kada je u pitanju društveno-ekonomska problematika, karikature dijelom slijede naputke nositelja vlasti, a dijelom kritiziraju probleme koji se tiču i samih vlastodržaca, odnosno koji ulaze u njihovu ingerenciju. U disertaciji su analizirane karikature beogradske Borbe i zagrebačkog Vjesnika, u razdoblju od kraja Drugoga svjetskog rata i uspostave komunističke Jugoslavije, do konca 1962., kada se novinstvo u Jugoslaviji postavlja na nove osnove – kritičnije i slobodnije novinarstvo, odnosno 'aktivno novinarstvo'. Borba je uzeta za analizu kao središnji federalni list, odnosno glasilo KPJ/SKJ, dok je Vjesnik uzet u razmatranje kao vodeći list u jednoj od republika – u Hrvatskoj. Indukcijom, analizom i komparacijom karikatura dvaju listova došlo se do općenitih zaključaka o strukturi i sastavu karikatura, njihovim autorima, problematiziranim temama, sličnostima i razlikama u pristupu i odabiru pojedinih tema, jednako kao i o ulozi (poziciji) karikatura u svakoj od novina. Komparacijom se karikatura utvrdilo kako je Vjesnik u istraživanome razdoblju objavio znatno veći broj karikatura od Borbe – 3487 : 2550. Obje novine najviše prostora posvećuju karikaturama vanjskopolitičke tematike, potom društveno-ekonomska pitanjima, odnosima Jugoslavije i zemalja Istočnoga bloka, odnosima s Italijom i pitanjem STT-a, te odnosima s Katoličkom crkvom. Iz karikatura se iščitavaju promjene u političkom, društvenom i kulturnom životu Jugoslavije.

Priopćenje iznosi rezultate analize sadržaja političkih rubrika hrvatskih dnevnih novina Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Večernji list, Novi list i Glas Slavonije tijekom razdoblja „srednje“ i „zrele“ tranzicije (analizirana godišta 1998., 2002., 2006. i 2010.) Uzrokovanje je obavljeno tako da se postigne regionalno uraznoličenje, te diferencijacija s obzirom na korporacijsko vlasništvo i širi politički kontekst vremena u kojem su novine izlazile. Razvijen je instrument pomoću kojega je provjeravano u koji bi se tip novine – po načinu novinarske obrade materijala - mogli svrstati sadržaji objavljivani u političkim rubrikama navedenih dnevnih novina. Pritom je odabrana podjela na tipove iznošenja novinskih sadržaja koji se na engleskom opisuju kao broadsheet (tj. tipičan za novine „velikog formata“, analitične, namijenjene obrazovanijem čitateljstvu, kojem ostavljaju samostalnu prosudbu o implikacijama iznesenog materijala), mid-market (stanoviti stupanj analitičnosti, ali uz završno sugeriranje čitateljstvu „što treba misliti“ o pročitanom), te tabloid (senzacionalistički pristup, trivijalni sadržaji, često iskrivljavanje činjenica). Rezultati istraživanja ukazuju da u istraživanom razdoblju u svim analiziranim novinama, iako svaka od njih barem djelomično aspirira na „kvalitetno“ i svestrano izvještavanje, prevladavaju forme karakteristične za mid-market proizvode, često s elementima tabloidnog pristupa u opremi članaka. Rezultati se vide kao prilog za na dokazima zasnovan (evidence-based) pristup raspravo o načinima konstituiranja političke javnosti u Hrvatskoj u tranzicijskom razdoblju.

Biobibliografski leksikon s 1205 natuknica o pojedincima i obiteljima. Natuknice su ujednačene metodologije, nazivlja i strukture (kronologija života i djelovanja, interpretacija djela, recepcija, popis radova i arhivskih fondova, literatura), a 24 člana uredništva, odnosno 200 suradnika, sastavili su ih na temelju objavljenih i neobjavljenih izvora.

Biobibliografski članak s literaturom

Prikaz knjige.

U radu se analiziraju slovačke manjinske tiskovine koje su izlazile u Kraljevini SHS/Jugoslaviji. Iznosi se glavna problematika istih i pokušava odgovoriti na pitanje kakav je bio njihov učinak na društveno, kulturno, gospodarsko i političko organiziranje slovačke manjine na vojvođanskome i hrvatskome prostoru.

Rad predstavlja uvod u istraživanje povijesti (prvog) stoljeća djelovanja Hrvatskog novinarskog društva, kao nastojanja da se u vidu izgradnje demokratskog duha naroda, omogući adekvatno pozicioniranje novinarske djelatnosti kao profesije bez koje nije ni moguća kvalitetna društvena stratifikacija.

U radu se analiziraju češke manjinske novine, koju su na hrvatskom prostoru izlazile u prvoj polovini XX. stoljeća. Iz obilja informacija, koje su novine donosile, iznosi se glavna problematika istih pokušavajući odgovoriti na pitanje kakav je bio njihov učinak na društveno, kulturno, gospodarsko i političko organiziranje češke manjine u Hrvatskoj.

Biobibliografski članak s literaturom

Biobibliografski leksikon s 1221 natuknica o pojedincima i obiteljima. Natuknice su ujednačene metodologije, nazivlja i strukture (kronologija života i djelovanja, interpretacija djela, recepcija, popis radova i arhivskih fondova, literatura), a 23 člana uredništva, odnosno 217 suradnika, sastavili su ih na temelju objavljenih i neobjavljenih izvora.

Predgovorni tekst Vlade Pandžića: Produktivni avangardni kritik - usputni, neuspjeli pripovjedač. Antun Branko Šimić: Uvodnici, programatski članci, eseji i polemike o umjetnosti, časopisima i novinstvu ; Kazališne kritike, prikazi i osvrti ; Kritike, eseji, prikazi, osvrti i članci o likovnoj umjetnosti ; Pripovjedna proza i feljtoni. Kronološki pregled života i književnog rada Antuna Branka Šimića. Bibliografija. Literatura. Priređivačeva napomena.

Na temelju dostupne literature autorica prikazuje pregled historiografije o Česima u Hrvatskoj, od prvih dodira do sustavnog naseljavanja i organizacije života u novoj domovini. Ukazala je na bogatstvo historiografske literature, knjiga, članaka i novinskih tekstova posvećenih češkoj problematici.

Biobibliografski članak s literaturom

U radu se obrađuje "Kroatischer Korrespondent", pokrenut u lipnju 1789. u Zagrebu, kao jedna od važnih etapa na putu prema etabliranju hrvatskog novinstva u modernom i suvremenom razdoblju.

U radu se razmatra značenje koje je cenzura imala u socijalističkom modelu informiranja koji je bio zastupljen u Novoj Jugoslaviji. Poratna Jugoslavija je bila pod vlašću Partije s Titom na čelu. Partija je zagovarala socijalističku ideologiju koju je proklamirala putem medija. U početku svoje vladavine Partija se prvo obračunala s djelima nastalima u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske te autorima koji su djelovali u tom razdoblju. Djela su zabranjena te izbačena iz fonda knjižnica i knjižara, a autori su proganjani, mučeni ili zatvoreni. Tako su nastale crne liste na kojima su se nalazila i imena autora i izdavača iz vremena NDH. Nadalje, Partija, koja je djelovala na čelu Jugoslavije, je kontrolirala medije i smatrala ih dijelom vlastite propagande iako je tisak, po zakonu, bio slobodan. U Jugoslaviji je prevladavala prikrivena, nevidljiva cenzura koja je obavljana putem tiskara. Preventivnu cenzuru, najzastupljeniji oblik cenzure, su obavljali radnici u tiskarama. Drugim riječima, radnici u tiskarama su bili „savjetovani“ od strane partijskih komiteta da ne tiskaju određene publikacije koje su smatrali štetnima za državu. Također, rad ukazuje na razloge preventivne cenzure, njene posljedice i primjere listova koji su prošli kroz takvu vrstu cenzure. Kontrolirani su bili i novinari koji su bili uskraćeni za profesionalno i objektivno obavljanje svog posla, stoga rad jednim dijelom obuhvaća razvoj te profesije i nudi uvid u uvjete u kojima su radili novinari. Novinarstvo se razvijalo pod okriljem političke scene. Razmatraju se razlozi i posljedice uplitanja države u cjelokupnu novinsku i izdavačku djelatnost, na koje načine su bili kontrolirani izdavači te kako su događanja na vanjskoj i unutarnjoj političkoj sceni djelovale na razvoj novinarstva i stanja u državi. Rad se također bavi zakonima i zakonskim aktima kojima su bili regulirani mediji, a koji su objavljeni u razdoblju 1945.-1960. Ističu se razlike između Zakona o štampi iz 1945. godine i Zakona o štampi i drugim oblicima informiranja iz 1960. godine.

Biobibliografski članak s literaturom.

Biobibliografski članak s literaturom

Biobibliografski članak s literaturom.

U natuknici je prikazana biografija Tome Gromilovića, novinskog urednika i agrotehničara.

Kolumne nisu nikakav izniman rod, nego samo stalna rubrika. Obično se radi o samostalnoj rubrici u tjednicima, dvotjednicima i mjesečnicima, a u dnevnim listovima znaju biti podrubrika rubrike koja sadržava komentare, stajališta i mišljenja. Nemaju zajedničke značajke koje bi ih izdvojile u poseban rod, premda ih i u pojedinim knjigama o klasifikaciji novinarskih rodova autori među njih ubrajaju. U kolumnama se objavljuju različiti novinski rodovi i njihove vrste. U 220 analiziranih kolumni to su bili: izvještaj, prikaz, zapis (beletristička bilješka), (analitička) bilješka, osvrt, komentar, portret, članak, recenzija, kritika, polemika, dnevnik, pismo, humoreska, izjava, reportaža, putopis, memoari, feljton, esej i kronika, a nije isključena još neka vrsta, što može potvrditi neko buduće istraživanje na još većem uzorku., The popularity of a constant newspaper section in the Croatian journalism, a column, has encouraged some scientific and professional circles to consider a column as a journalism genre. Croatian Journalists' Association has established an award for a comment/column. Since there is a doubt in practice as well as in literature, as some authors do not consider a column journalism genre while others claim that it is a type of a journalism research, it was necessary to research what really is a column: a constant section or a subsection, i.e. a space in the newspapers, or a new journalism genre. This research has proved that the columns are only space in the newspapers in which different journalism genres find their place.

Hrvatski književnik Miroslav Krleža spada u red značajnijih kroničara Hrvatske u Prvome svjetskom ratu. Obzirom da je riječ o književniku kojem su povijesni motivi instrument u stvaranju književnog opusa, tako su i njegovi povijesni podaci ishodište za književnu interpretaciju. No, upravo je interpretacija obilježena izrazitim ideološkim, političkim i svjetonazorskim opredjeljenjem. Kako je predmet ovoga znanstvenog rada angažman mladoga Krleže u Prvome svjetskom ratu na više društvenih područja, a prije svega u novinarstvu sjedinjenjem ovih dvaju elementa spoznajemo evolutivni put samog autora i događaje, procese i ljude koji su obilježili Hrvatsku tijekom Prvoga svjetskog rata.

Hrvatski književnik Miroslav Krleža spada u red značajnijih kroničara Hrvatske u Prvome svjetskom ratu. No, kako je prije svega riječ o književniku kojem su povijesni motivi instrument u stvaranju književnog opusa, tako su i njegovi povijesni podaci tek ishodište za književnu interpretaciju. No, upravo je interpretacija obilježena izrazitim ideološkim, političkim i svjetonazorskim opredjeljenjem. Kako je predmet ovoga znanstvenog rada angažman mladoga Krleže u Prvome svjetskom ratu na više društvenih područja, a prije svega u novinarstvu, upravo sjedinjenjem ovih dvaju elementa spoznajemo evolutivni put samog autora i događaje, procese i ljude koji su obilježili Hrvatsku tijekom Prvoga svjetskog rata., The Croatian author Miroslav Krleža belongs to the group of important chroniclers of Croatia in the First World War. Yet, because he is a writer who above all uses historical motives as instruments in the creation of his literary opus, so his historical information is only a vehicle for his literary interpretation. Indeed, his interpretation is characterized by a distinct ideological, political, and cosmopolitan point of view. Because the subject of this article is the engagement of a young Krleža in a variety of fields during the First World War, above all in journalism, by bringing these two elements together we can begin to understand something of the development of this author as well as the events, processes and people that characterized Croatia during the First World War.

Hrvatski narod u XIX. stoljeću nastojao je stvoriti jedinstvenu nacionalnu cjelinu. Posebnu ulogu u rješavanju hrvatskog nacionalnog pitanja tijekom XIX. stoljeća imala je Dalmacija. U Zadru, koji se nekoliko puta našao kao centar hrvatskog narodnog preporoda, sredinom XIX. stoljeća osjećao se snažan narodni duh. Kao potvrda takvoj sveopćoj atmosferi bilo je i pokretanje Zore dalmatinske 1848., a i Narodnog lista 1862. godine. Magistarskim radom obuhvaćeni su putopisi Narodnog lista od 1862. do 1900. godine, s naglaskom na komunikološki, povijesni, kulturološki i politički aspekt. Pojam putopisa uzet je prilično široko, tako da su obuhvaćeni i tekstovi koji su nastojali biti informativni i pružili nam velik broj podataka iz povijesti posjećenih mjesta, kulturnog i političkog života druge polovice XIX. stoljeća.

Rad "Jerko Skračić - hrvatski književnik u sjeni pamćenja" sačinjen je od dva dijela. Ovaj, prvi, dio predstavlja pokušaj rekonstitucije biografijeknjiževnikai novinara Jerolima Skračića (1918. - 1947.?). Izrađen je prema metodološkom načelu "od napisanoga piscu". U tu su svrhu prvenstveno uvažavani piščevi literarni radovi, a potom autobiografski zapisi. Korišteni su i iskazi njegovih bližnjih, te neki sada dostupni službeni dokumenti. - Glavne su etape piščeva života djetinjstvo pa, potom u mladosti, obiteljski nesporazum glede njegove duhovne formacije. Slijede etape književnog stvaranja, političkog progona i, na kraju, novinarskog angažamana u vrijeme NDH. Budući da je književnik Jerko Skračić, zahvaljujući kršćanskom odgoju, vjeri i ljubavi prema bližnjemu, uspio sačuvati svoj moralni habitus, dočekao je, dragovoljno se predavši 1945. u ruke komunističke pravde, svoj tragični kraj kao "narodni neprijatelj". Tu je bio razlog brisanja njegova djela iz "pamćenja" književne kritike., The article "Jerko Skračić – a Croatian writer in the shadow of memory" consists of two parts. This, first, part represents an attempt to reconstruct the biography ofthe writer and newspaperman Jerolim Skračić (1918-1947?). The article has been written according to the methodological principle of "from the written word to the author". For that purpose the article primarily targets the writer's literary works and later his autobiographical writings. Reports made by his kin as well as some now available official documents have also been used.The main stages of the writer's life are his childhood and then the family disagreements regarding his spiritual formation during adolescence. The stages of his literary creative work, his political persecution and, finally, his work as a newspaperman during the period of the Independent Croatian State follow. The writer Jerko Skračić, owing to his Christian upbringing, his faith and his love for his fellow man, succeeded in safeguarding his moral makeup. Surrendering himself in 1945 into the hands of Communist justice, he faced his tragic end as "a people's enemy". This was the reason for the erasure of his work from the "memory" of literary criticism.

Krajem XIX. stoljeća u Dalmaciji se osjeća kulturno, političko i društveno buđenje i vode se borbe za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Tadašnje novine i tisak općenito, imali su veliku zaslugu u promicanju preporodnih ideja na svim životnim područjima, pa i na planu prosvjećivanja te su na taj način uvelike utjecale na stvaranje javnog mnijenja tadašnjeg društva. U Zadru, važnom središtu hrvatskog novinstva, 1863. godine izlazi književni list za prosvjetu, poduku i zabavu „ Zviezda“ . List je tjednik i izlazi svakog četvrtka. Na svojim stranicama obrađuje političku, društvenu i kulturnu situaciju u kojoj se prosvjeta razvijala XIX. stoljeća. Pored prosvjetne tematike, u časopisu nailazimo i na teme iz područja znanosti, književnosti, prijevode renomiranih stranih pjesnika i književnika, razne vijesti iz kulture, narodne pripovijetke, poslovice, narodne priče, ulomke iz poznatih književnih djela i pjesme, a uz sve to list upoznaje javnost i sa zanimljivostima iz svakodnevnice. Cilj ovoga rada bio je osvijetliti i prikazati kako su navedene novine svojom obrazovnom i prosvjetnom tematikom utjecale na podizanje samosvijesti tadašnjeg društva vodeći se interesima promicatelja preporodnih ideja. U svrhu što boljeg razumijevanja stanja prosvjete u doba preporodnih previranja, služeći nse narativnom i analitičkom metodom prilikom proučavanja i obrade članaka razvidan je utjecaj glavnog urednika J. Sundečića. Nemali broj članka Zviezde otkriva urednikovu zabrinutost za tadašnje stanje prosvjete, koja je u prva četiri desetljeća austrijske uprave bila zapuštena. Sundečić se zauzimao za stvaranje i unaprjeđenje prosvjete koje će uzdizati narodnu samosvijest, vodeći se mišlju da je najbolja ona prosvjeta koja se stvara s obzirom na narodni značaj i čuvstvo. Također smatra da je potrebno uzdići prosvjetu na zasluženo joj mjesto među prosvijećenim narodima, jer, prema njemu, ima za to sve potrebne uvjete. Sustavnom obradom časopisa, autori su došli do rezultata koji vode zaključku da je Zviezda u svojoj programskoj osnovi bila preporodni list, čije je ideje, posebice na području prosvjete, zagovarao i provodio, ponajviše sa glavni urednik J. Sundečoć, što je nažalost, slučaj i kod mnogih današnjih novina.

Autor obrađuje odnos francuskoga dnevnog lista Le Monde prema zbivanjima u Hrvatskoj tijekom prosinca 1971. godine. Na temelju tridesetak napisa iz toga dnevnika istražuje kako su novinari Le Mondea ocijenjivali odnos Hrvatske i federalnih tijela. Naposljetku, pokazuje da je jedno od vodećih francuskih glasila imalo pozitivno gledište prema Jugoslaviji i njezinom sustavu «socijalizma s ljudskim licem»., The author analyzes the attitude of the French daily Le Monde toward the events that took place in Croatia during December, 1971. On the basis of thirty articles from that newspaper he examines how the Le Monde's reporters evaluated the relations between Croatia and the Yugoslav federal bodies. In conclusion, he shows that one of the leading French newspapers had a positive view of Yugoslavia and its system of «socialism with a human face».

Prošlost novinstva na području Hrvatske slabo je obrađena. To se može reći i za zadarsko novinstvo 19. stoljeća. Na povijest novinstva jedino su se osvrtali istraživači političke i književne povijesti, dok su gospodarske teme u pravilu bile zapostavljene. Gospodarski list Težaški poučatelj izlazio je od 1850 do 1852. godine u Zadru. Izdavači su mu bili braća Battara, uz stručnu pomoć i pokroviteljstvo Središnjeg poljodjelskog društva u Zadru, a urednik je Mate Šantić. Bio je to tjednik na dvije stranice. U listu, osim urednika, surađuju Jakov i Ivan Danilov, Miho Medić i drugi. Teme što ih obrađuje odnose se u prvom redu na poljoprivredu, odnosno tehnologiju poljoprivredne proizvodnje, i na usavršavanje tehnologije koja se koristila na našim područjima. Upute za poljoprivrednike, to jest za težake, u pravilu se daju u obliku razgovora, ali u manjem opsegu ima također tekstova, pripovijetki i kratkih priča.

Biografija publicista i novinara Josipa Jakovljevića

U članku se raspravlja o položaju i stanju istraživanja ženskog novinstva i časopistva u Hrvatskoj. Podrobnije se obrađuje prvi ženski list u hrvatskom novinstvu "Der Courier für Damen" (1841)koji je izlazio u Zagrebu na njemačkom jeziku i donosio vijesti iz područja književnosti, umetnosti, glazbe, mode, kazališta i društvenog života.

Autor na temelju suvremenoga stranačkog tiska prikazuje odjek hrvatskog pokreta 1903. u mađarskoj javnosti. Iako se te godine u središtu pažnje mađarskog političkog života nalazilo pitanje sukoba mađarske oporbe (nezavišnjaka) i vladajućih liberala oko problema zajedničke vojske, ipak, je mađarsko novinstvo posvetio poprilično velik prostor događajima u Hrvatskoj. U članku je prikazano kako pojedine političke snage i budimpeštanski listovi raznoga profila sude o narodnom pokretu i općenito o mađarsko-hrvatskim odnosima.

U knjizi će čitatelji naći, do sada manje poznate informacije o Šibeniku, njegovu nastanku i razvoju ; kraljevima koji su u njemu odsjedali ; o poveljama i drugim svjedočanstvima koje su izdavali ; o političkim, ekonomskim, kulturnim, obrazovnim, socijalnim i vjerskim prilikama grada XIX. i XX. stoljeću ; o pojavama prvih novina u Hrvatskoj i Šibeniku, o "Hrvatskoj rieči". Prva svjetovna novina pokrenuta je 22. travnja 1905. Pokretači lista su bili šibenski pravaši, predvođeni dr. Antom Dulibićem, dr. Matom Drinkovićem i dr. Ivom Krsteljem. U prvom broju i na prvoj stranici "Hrvatska rieč" je čitatelje upoznala o zanemarenosti Šibenika i njegove okolice, koji su, prema komparativnim prednostima, zaslužili znatno veću brigu. Pod naslovom "Naš zadatak" - čitatelji će moći doznati, koja su to pitanja za Stranku prava bila (u 1905.) najznačajnija ; kojima će najviše posvetiti snage, prostora i vremena. Također će doznati o putovanjima njemačkog cara Vilima ; politici Njemačke, Francuske i Austro-Ugarske prema afričkim kolonijama (Maroko) te koliko je marokanski šerif Abd-el-Aziz imao žena. Na stranicama su se vrlo često javljale teme o složnom radu, hrvatskim strankama i njihovu dogovaranju. O ubitačnim zastojima i čudnovatim pojavama, tadašnjim javnim odnosima. Vodila se vrlo žustra rasprava o izborima i predloženim kandidatima, njihovim manama i vrlinama. To je štivo iz kojega se može vrlo dobro upoznati stanje (raspoloženje) svih slojeva tadašnjeg stanovništva. Česte su i vanjsko-političke teme, među kojima su dominirala talijanska posezanja za našim krajevima. "Hrvatska rieč" je temeljito pratila sve događaje oko pripreme, tijeka i zaključaka Riječke rezolucije. Objavljeni su komentari koji su bili i za i protiv rezolucije. U svezi s tim događanjima vodila se rasprava o integraciji Dalmacije i Banovine. Dr. Ante Trumbić dobio je veliku pozornost "Hrvatske rieči". Česti su napisi o školstvu, tom bolnom pitanju tadašnjeg Šibenika ; glagoljici ; putujućim učiteljima poljodjelstva ; jezičnom pitanju u Dalmaciji te o Istri i borbi istarskih Hrvata za opstanak na vlastitoj zemlji. Brojne su rasprave o moru, ribarstvu, spužvarstvu i koraljarstvu ; hrvatskom mornaru i hrvatskom težaštvu: iseljavanju i iseljeničkim problemima diljem svijeta. O davanju imena ulica i trgova u Šibeniku ; o borbi s "Kremenjacima" ; o domaćima i fureštima, o zadarskim neredima i talijanašima. O odnosima između Šibenika, Zadra i Splita ; o asfaltiranju ulica i uvođenju brodskih linija u Dalmaciji. O hrvatsko-srpskoj koaliciji i njezinu značenju za narod. O posjeti Josipa Jelačića Šibeniku i Dalmaciji ; o posjeti bana Raucha Kninu. Posebno su vrijedni podaci o žurnalistici hrvatskih useljenika u Novom Zelandu ; Hrvatima u Brazilu i njihovim problemima s kojima su se susretali u novoj domovini. Vrijedni su podaci koji svjedoče o stavovima dalmatinskih biskupa o glagoljici, kao i posebnoj "brizi" žandara za hrvatsku glagoljicu. O osudi Jukića na vješala ; o pisanju Poljaka o Hrvatima ; o diskreditiranju dalmatinske vinske trgovine. Čitatelji će dobiti vrlo iscrpne podatke o katastrofi parobroda "Titanic" i stradalim Hrvatima u toj nesreći. O najstarijem hrvatskom zakoniku ; o životu i radu velikog izumitelja Edisona. O gostovanju osječkog kazališta u Šibeniku ; o albanskim običajima. Nalaze se teme o ratu na Balkanu. U ovom sažetku smo donijeli samo jedan dio tema koje će čitatelji naći u knjizi.

Autor uvodi čitatelje u kratki pregled šibenske povijesti od najstarijih spomena do naših dana. Govori o toponimima mjesta na kojem je nastao Šibenik, navodeći dokaze na osnovi kojih se sa sigurnošću može svjedočiti da su grad osnovali Hrvati. Nije zaboravljena ni činjenica o čestim boravcima hrvatskih kraljeva, a posebno o boravku Petra Krešimira IV. po kojem se Šibenik nazivao Krešimirov grad. Čitatelji će moći u najkraćem pregledu doznati - kada je Šibenik proglašen gradom, kada je dobio statut, grb, prvi samostan, prvo književno djelo, prvo povijesno djelo i prvu (u Europi jedinstvenu) katedralu. Spomenuti su najpoznatiji Šibenčani iz svjetovne i crkvene sfere. Na kraju uvoda autor donosi u sažetom obliku pregled pojave novinstva u Hrvatskoj. Tako autor uvodi čitatelje kroz bogato štivo šibenskog novinstva iz kojega će moći spoznati mnoge zgode i nezgode, mnoge padove i uspone i Šibenika i Šibenčana u 19. i 20. stoljeću. Uredništvo Kremenjaka ističe da je njihova zadaća održati poslije izbora narod budan i na okupu, a svoje pristaše uvijek pripravne na boj i u oduševljenju ; pratiti svaki korak političkih protivnika, ne dopustiti im da nasilno ili lijepom riječju zasade među Kremenjake klicu razdora ili nesporazuma. U tematskoj raspravi "Narodni moral", navodi se da je moral najbolje sredstvo da se poštenje i čistoća baci u crno blato. Za izbore svih razina Kremenjaci predlažu: Izaberi iz svog krila i glasaj za čovjeka koga poznaješ i koji tebe poznaje. Problematiku iseljavanja opširno prate pod naslovom "Epidemija iseljavanja". Tako se navodi da je početkom 20. stoljeća samo u jednoj godini iz Hrvatske iselilo preko pedeset tisuća mladih, za rad sposobnih ljudi, starosne dobi od 20 do 35 godina. "Hrvatska misao" poticala je, prije svega, domoljublje i nacionalnu svijest. Tekstovi bi se tematski mogli podijeliti na one koji pišu o kulturnom životu Šibenika i Banovine (o radu kazališta, kina, raznih društava, aktivnostima hrvatskih umjetnika, raznim djelatnicima), o gospodarstvu, o ratnim događajima, o školstvu, Crkvi i vjerskom životu. Objavljivani su različiti literarni tekstovi domaćih i stranih autora. Posebno su važni tekstovi o sjedinjenju hrvatskih zemalja, o jeziku i pismu, o programu Stranke prava kao prihvaćenom hrvatskom programu, o slavosrpskim petljanijama, o odnosu Hrvata i Austrije, o papi Piju X. te o pokvarenoj mladeži koja može biti propast domovine. "Narodna straža" u uvodnoj riječi ističe da je Šibenik radi povoljnog položaja, jake nacionalne svijesti i narodne otpornosti svojih žitelja vazda igrao znatnu ulogu u javnom životu Dalmacije. Izdvajamo tekstove o zločinu Italije na području Istre, Rijeke i Zadra. Željezničko pitanje u Dalmaciji zauzimalo je značajno mjesto. Pitanje školstva i politike Stjepana Radića bilo je često tema "Narodne straže". Gospodarske teme Šibenika i Dalmacije nalazile su se gotovo u svakom broju. "Narodna straža" je zastupala kao jedno od temeljnih svojih načela - građansku ravnopravnost pojedinaca i skupina, kao i nacionalnu i socijalnu solidarnost. Posebno se rasprava vodila o nazivima trgova i ulica u Šibeniku. Čitatelji će moći spoznati i o žandarskim nasiljima koje su provodili nad mirnim žiteljima. O velikom glazbenom geniju Mozartu, njegovu životu i smrti ; o govoru pape Pija XI. hrvatskim Orlicama 1926.g., o tome kako je Italija progonila hrvatski jezik i kulturu te o ubojstvu hrvatskih poslanika u Narodnoj skupštini g. 1928. (opisano u članku pod naslovom "Smrt čovječnosti"). "Primorska rieč", potpuno neovisno glasilo, ipak je u rijetkim slučajevima donosilo kritike tadašnjih događanja. Osnovna odrednica ovih novina je bila - zaštita i jačanje nacionalnih i jugoslavenskih osobitosti, promicanje kulturnih i ekonomskih potreba Šibenika i sjeverne Dalmacije. "Narodna tribuna" zastupa filozofiju da svi kao jedan moramo nastojati pobijati poznatu ravnodušnost dobrog dijela građana, koja koči svaki napredak. Žalosna je konstatacija da se ta ravnodušnost opažala u najvećoj mjeri baš kod onih lica, koja su u prvom redu pozvana da podižu narodni duh u svakom pogledu. Zanimljiv je tekst u kojem su čitatelji dobili iscrpnu informaciju o Mussolinijevu školovanju, radu i usponu do mjesta ducea. Za sve koji žele više informacija o biogradskom turizmu, Vranskom jezeru i vranskom dobru - "Tribuna" im nudi opširno štivo. Ljubitelji narodnih nošnji također će doći na svoje. U ovoj knjizi čitatelji mogu doznati što su čileanske novine pisale o jugoslavenskom pitanju 1940. g. Slijede odabrani tekstovi iz humorističnih novina, a na kraju donosimo pregled katoličkog tiska u Šibeniku od 1882. g., pa do naših dana. "Nova zora" donosila je i razna događanja iz svjetovnog života, a često je polemizirala s "Katolikom".

Biobibliografski leksikon s 1235 natuknica o pojedincima i obiteljima. Natuknice su ujednačene metodologije, nazivlja i strukture (kronologija života i djelovanja, interpretacija djela, recepcija, popis radova i arhivskih fondova, literatura), a 22 člana uredništva, odnosno 239 suradnika, sastavili su ih na temelju objavljenih i neobjavljenih izvora.

Narodni pokret 1903. u Hrvatskoj imao je značajan odjek u tisku europskih država (Njemačka, Francuska, Italija Velika Britanija...). Strani je tisak donosio ne samo vijesti o nemirima u Hrvatskoj nego je objavljivao i napise o hrvatskoj povijesti, kulturi, političkim nazorima, mentalitetu i tsl. Znatan broj novinskih članaka razasutih po brojnim europskim listovima objavljen je u brošuri «Glasovi strane štampe o pokretu u Hrvatskoj 1903.», koju je u Rijeci objavio splitski Narodni odbor.

Tisak NDH nastojao je slijediti režime uzore Treći Reich i fašističku Italiju. Vijesti s bojišta bile su višestruko filtrirane s ciljem formiranja javnog mnijenja. Informativni izvori ustaškog tiska bile su agencijske vijesti njemačkih, talijanskih i japanskih agencija, a često su korišteni članci iz neutralnog tiska, posebno u rubrici "Odjeci iz svijeta" zagrebačke "Spremnosti". Samostalnosti u načinu interpretiranja vanjskopolitičkih događanja i ratne situacije u tisku NDH nije bilo.

Njemačkojezično novinstvo u Hrvatskoj, iako sastavni dio hrvatskog novinskog korpusa nije do danas u cjelini obrađeno. U članku se opisuje istraživačka situacija u tom području, utvrđuju moguća razdoblja u razvoju njemačkojezičnog novinstva i donose popisi svih do danas poznatih naslova novina i časopisa.