Search

Turkish hazel (Corylus colurna L.) is naturally distributed in southeast Europe, Anatolia, the Caucasus and Western Himalayas. In Turkey, there are many isolated populations in the Black Sea, Marmara, Aegean, and Central Anatolian Regions. Many of the small populations in Turkey are endangered. In this study, the morphological and chemical characteristics of Turkish hazelnut fruits collected from seven populations were researched. In this regard, considering the morphological characteristics of fruits and kernels, significant differences were observed between the populations. Length, width, thickness, and weight averages were 15.98 mm, 15.38 mm, 12.00 mm and 1.4651 g in the fruits, and 13.03 mm, 11.22 mm, 7.64 mm and 0.5047 g in the kernels, respectively. The average shell thickness was 1.92 mm, shell weight was 0.9604 g, and kernel ratio was 35.16%. Statistically significant differences were found out between the populations whose chemical contents were analyzed. As a result of the analysis, the average fat content, protein, starch, and ash were 64.1%, 15.9%, 10.2 g, and 2.5%, respectively. According to the averages in the obtained fatty acids, the main fatty acids were oleic acid (79.53%), linoleic acid (11.34%), palmitic acid (5.68%), and stearic acid (2.03%), while the rest of other oils were found in trace amounts. Overall, our results suggest that the information relating to morphological and chemical characteristics of Turkish hazelnut can be useful for discriminating among populations., SažetakMedvjeđa lijeska (Corylus colurna L.) prirodno je rasprostranjena u jugoistočnoj Europi, Anatoliji, Kavkazu i zapadnoj Himalaji. U Turskoj postoje mnoge izolirane populacije ove vrste u regijama Crnog mora, Mramornog mora, Egeja i središnje Anatolije. Mnoge male populacije medvjeđe lijeske u Turskoj su ugrožene. U ovoj studiji istraživana su morfološka i kemijska svojstva lješnjaka prikupljenih iz sedam populacija na području Turske. Provedenim istraživanjem utvrđene su statistički značajne razlike između populacija s obzirom na morfološke karakteristike plodova i sjemenki. Prosječne vrijednosti za dužinu, širinu, debljinu i masu plodova bile su 16,04 mm, 15,38 mm, 12,00 mm i 1,4650 g te za dužinu, širinu, debljinu i masu sjemenke 13,03 mm, 11,21 mm, 7,64 mm i 0,5047 g. Prosječna debljina ljuske bila je 1,91 mm, težina ljuske 0,9603 g, a omjer jezgre 34,64%. Utvrđene su statistički značajne razlike između populacija čiji je kemijski sastav analiziran. Kao rezultat analize, prosječni sadržaj masti, proteina, škroba i pepela iznosio je 64,1%, 15,9%, 10,2 g, odnosno 2,5%. Prema prosjeku u dobivenim masnim kiselinama, glavne masne kiseline bile su oleinska (79,53%), linolna (11,34%), palmitinska (5,68%) i stearinska kiselina (2,03%), dok su ostale masti bile pronađena u tragovima. Naši rezultati upućuju na to da se morfološke i kemijske karakteristike plodova medvjeđe lijeske mogu uspješno koristiti za razlikovanje populacija.

U radu je istražena morfološka varijabilnost populacija običnoga bora na području sjeverozapadnoga dijela Male Kapele. Raznolikost i strukturiranost populacija utvrđena je na osnovi deset mjerenih morfoloških značajki iglica i češera, pri čemu su korištene deskriptivne i multivarijatne statističke metode. Provedenim istraživanjem utvrđena je niska varijabilnost morfoloških značajki, a razlike između stabala unutar populacija, kao i između populacija, potvrđene su za većinu istraživanih svojstava. Unutarpopulacijska varijabilnost bila je veća nego međupopulacijska, osim za značajke širina iglice, dužina češera i širina štitića. Istraživanjem je potvrđen i trend variranja populacija po ekološkom principu, kao i specifičan gradijent, odnosno promjena u morfološkoj varijabilnosti s obzirom na promjenu nadmorske visine. Populacije s nižih nadmorskih visina imale su manje češere u odnosu na populacije s viših nadmorskih visina. Osim toga, pionirski karakter običnoga bora u kojega ponekad vrlo mali broj jedinki sudjeluje u osnivanju novih populacija, rezultirao je malom varijabilnošću populacija te njihovom velikom diferencijacijom na tako malom području., The paper explores the morphological variability of the Scots pine populations in the northwestern part of Mala Kapela. The diversity and structure of the populations were established based on the ten measured morphological characteristics of the needles and cones, using descriptive and multivariate statistical methods. The conducted research established low variability of the morphological characteristics, and the differences between the trees both within and between populations were confirmed for the majority of the studied characteristics. Intrapopulation variability was greater than the interpopulation one, except for the characteristics of needle width, cone length and apophysis width. The research has also confirmed a population variation trend following the ecological principle, as well as a specific gradient, i.e. change in morphological variability related to the change in altitude. Populations from lower altitudes had smaller cones as compared to the populations from higher altitudes. In addition, the pioneering nature of the Scots pine, in which sometimes a very small number of specimens participates in the establishment of new populations, has resulted in low variability of populations and their great differentiation in such a small area.

Radiofrekvencijsko elektromagnetsko zračenje (RF- EMZ) može utjecati na kvalitetu sjemena u ljudi te plodnost. No, rezultati istraživanja RF-EMZ-a na reproduktivni sustav različitih vrsta domaćih životinja, osobito nerasta su vrlo oskudna. Stoga cilj ovog istraživanja bio je proučiti utjecaj elektromagnetskog radiofrekvencijskog zračenja frekvencije 2500 MHz-a na in vitro izložene uzorke sjemena rasplodnih nerasta, odnosno na udio subpopulacija spermija primjenom analize glavne komponente i klaster analize prema morfometrijskim pokazateljima glave i repa. Polučivanje ejakulata, odnosno prikupljanje uzoraka izvodilo se metodom manualne fiksacije penisa od sveukupno 12 nerasta te su uzorci sjemena svakog nerasta potom bili raspoređeni u Petrijeve zdjelice na pokusnu i kontrolnu skupinu. Sjeme nerasta ozračeno je u gigahercnoj transverzalnioj elektromagnetskoj (GTEM) komori na frekvenciji od 2500 MHz-a i jakosti električnog polja od 10 V/m u trajanju od dva sata. Nakon ozračivanja, razmazi sjemena obojani su Spermac metodom u svrhu jasnije vizualizacije morfoloških djelova spermija. Morfometrijska analiza pokazatelja provedena je uz pomoć kompjuterskog programa SFORM. Razlika između pojedinačnih morfometrijskih pokazatelja spermija kao i gibljivost spermija pokusne i kontrolne skupine nisu bili statistički značajni. Ipak, uočena je smanjena gibljivost pokusne skupine (74, 7 %) u odnosu na kontrolnu skupinu spermija (85, 7 %). Progresivna gibljivost spermija je bila statistički značajno smanjena (p

U radu je istražena genetička i morfološka varijabilnost šest populacija običnog bora na području Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Raznolikost populacija analizirana je na temelju devet mjerenih morfoloških značajki iglica i češera te sedam mikrosatelitskih biljega. Vrijednosti efektivnog broja alela kretale su se od 2, 307 (Samoborsko) do 2, 908 (Plitvička jezera), a vrijednosti alelnog bogatstva od 4, 056 (Saborsko) do 4, 919 (Plitvička jezera). Istraživanjem nije zabilježena statistički značajna vjerojatnost da istraživane populacije nisu u Hardy- Weinbergovoj ravnoteži, kao niti da su prošle kroz genetički usko grlo. Zabilježena je visoka varijabilnost istraživanih morfoloških značajki, te se koeficijent varijabilnosti na razini svih populacija kretao od 13, 80 % za svojstvo širina štitića do 33, 04 % za svojstvo debljina štitića. Unutarpopulacijska varijabilnost bila je veća od međupopulacijske varijabilnosti u obje analize, genetičkoj i morfološkoj. Za većinu mjerenih morfoloških značajki utvrđene su statistički značajne razlike između istraživanih populacija, dok na genetičkoj razini te razlike nisu potvrđene. Ovo istraživanje predstavlja inicijalnu platformu za daljnja istraživanja te formiranje smjernica za kvalitetno očuvanje genskih resursa i gospodarenje šumama običnoga bora na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Cilj rada bio je utvrditi pedološka svojstva tla te morfološku i kemijsku varijabilnost plodova pitomog kestena na području Zrinske gore. Uzorci za istraživanja sakupljeni su na području UŠP Sisak, Šumarija Hrvatska Kostajnica u G.J. Šamarica I, u četiri odjela/odsjeka različitog načina gospodarenja. U svakom odjelu/odsjeku sakupljen je kompozitni uzorak tla s dubine od 0 do 10 cm ispod 20 stabala, s kojih je sakupljeno minimalno 100 plodova za morfološka i kemijska istraživanja. Plodovi su obrađeni standardiziranim morfometrijskim metodama, a na svim uzorcima je određen i udjel vode, pepela, masti i škroba. Nadalje, na svim uzorcima tla određen je granulometrijski sastav, zatim pH reakcija tla i udio organskog i ukupnog ugljika te ukupnog dušika suhim spaljivanjem. U istraživanim odjelima/odsjecima tekstura tla kreće se u rasponu od praškaste ilovače do praškaste glinaste ilovače. pH- vrijednost u H2O kreće se u rasponu od 4, 96 do 5, 25, a u CaCl2 u rasponu od 3, 90 do 4, 29. Drugim riječima, tla na istraživanom području su vrlo jako do jako kisela. Morfometrijskom analizom je utvrđeno da se na osnovi morfologije plodova odjeli/odsjeci i stabla unutar odjela/odsjeka statistički značajno razlikuju. Nasuprot tomu, za kemijski sastav plodova nisu utvrđene statistički značajne razlike između odjela/odsjeka. Morfometrijskim i pedološkim analizama je utvrđeno da se od četiri istraživana odjela/odsjeka izdvaja odjel/odsjek kojeg karakterizira mezofilnije stanište, fitocenološka zajednica Aposeri foetidae-Castanetum sativae, s nešto višom pH- vrijednošću tla i drugačijom teksturnom oznakom tla (veći udjel frakcije pijeska i manji gline) te nešto krupnijim plodovima.

Kompleks Dianthus ciliatus sadrži tri podvrste koje su morfološki vrlo slične, a geografski dobro razgraničene na području Jadrana. Tipična podvrsta D. ciliatus subsp. ciliatus dolazi u sjevernom i srednjem Jadranu te centralnoj Italiji, a endemične podvrste D. ciliatus subsp. dalmaticus u južnom Jadranu i D. ciliatus subsp. medunensis u Crnoj Gori i Albaniji. Zbog preklapanja morfoloških osobina dosadašnja morfološka razgraničenja nisu bila precizno definirana te podvrste nije bilo moguće jednoznačno definirati. Morfometrijsko istraživanje provedeno je na sakupljenom herbarijskom materijalu triju podvrsta na ukupno 66 jedinki iz 22 populacije duž Jadranskog područja (11 populacija D. ciliatus subsp. ciliatus, 7 populacija D. ciliatus subsp. dalmaticus i 4 populacije D. ciliatus subsp. medunensis). Analizirano je 17 kvantitativnih i pet kvalitativnih morfoloških osobina. Provedena je deskriptivna i multivarijatna statistika (PCA i CDA) te je analizama ustanovljeno sedam morfoloških osobina koje su statistički značajne i mogu se koristit za bolje razgraničenje ovih triju podvrsta, a to su: visina epikaliksa, širina i dužina druge vanjske ljuske, širina i dužina prve vanjske ljuske, dužina unutarnje ljuske i dužina vrha prve vanjske ljuske. Na temelju toga izrađen je determinacijski ključ za identifikaciju podvrsta D. ciliatus kompleksa i provedena je revizija herbarijskih primjeraka iz CNHM, ZA, ZAGR i ZAHO zbirke. The Dianthus ciliatus complex has three morphologically very similar subspecies that are geographically well defined in the Adriatic region. Nominal subspecies D. ciliatus subsp. ciliatus occurs in northern and central Adriatic and in central Italy, while two endemic subspecies D. ciliatus subsp. dalmaticus occurs in southern Adriatic and D. ciliatus subsp. medunensis in Montenegro and Albania. Because of previous unclear morphological distinctions and due to overlapping of morphological features it was not possible to unambiguously define the subspecies. Morphometric analysis was performed on collected herbarium materials of three subspecies, in total on 66 individuals from 22 populations across the Adriatic region (11 populations of D. ciliatus subsp. ciliatus, 7 populations of D. ciliatus subsp. dalmaticus and 4 populations of D. ciliatus subsp. medunensis). Seventeen quantitative and five qualitative morphological characters were analysed. Descriptive and multivariate statistics (PCA and CDA) were performed, and seven morphological characters were statistically significant. Those seven characters (epicalyx height, outer second scale width and length, outer first scale width and length, inner scale length and apex length of first outer scale) can be used for better determination of D. ciliatus subspecies. Based on that analysis, a determination key for identification of subspecies of the D. ciliatus complex was given, and a revision of herbarium specimens in CNHM, ZA, ZAGR and ZAHO was conducted as well.

Cilj ovoga rada bio je ispitati utjecaj pedoloških značajki tla na morfološku varijabilnost plodova jarebike. Istraživanje je provedeno na materijalu iz 12 prirodnih populacija s područja Gorskoga kotara i Like. Istraživanje morfološke varijabilnosti provedeno je na osnovi osam morfoloških svojstava plodova, dok su na uzorcima tla s dubine od 0 do 10 cm analizirana kemijska svojstava tla (pH-vrijednost tla, udjel CaCO3 , Corg, Ntot i C/N) te granulometrijski sastav tla. U istraživanim populacijama tekstura tla je u rasponu od ilovače do praškasto glinaste ilovače. pH-vrijednost tla u vodi na istraživanim populacijama kreće se u rasponu od 5, 0 (Mala Javornica) do 7, 86 (Mrzla Vodica) i u CaCl2 od 4, 51 do 7, 22, odnosno od vrlo jako kisele do slabo alkalne reakcije tla. Prosječne vrijednosti organskog ugljika u površinskom sloju tla kreću se u rasponu od 3, 92 (Gerovo) do 30, 49 (Mala Javornica), a prosječne vrijednosti dušika od 0, 36 (Gerovo) do 1, 84 (Risnjak). Najvarijabilnija morfološka značajka plodova bila je dužina stapke, a najmanja varijabilnost zabilježena je za varijable koje opisuju oblik ploda. Provedenim istraživanjem utvrđena je značajna međupopulacijska i unutarpopulacijska varijabilnost jarebike. Za sve istraživane značajke, osim za dužinu stapke utvrđeno je da unutarpopulacijska varijabilnost veća od međupopulacijske. Istraživanjem nije utvrđen jasan trend grupiranja populacija po ekološko geografskom principu. Značajne pozitivne korelacije utvrđene su između morfoloških značajki i udjela CaCO3% i Cmin% te negativne između morfoloških značajki i %vode.

Cilj ovoga rada bio je utvrditi morfološku varijabilnost bobuljastih češera obične borovice (Juniperus communis L., Cupressaceae) na području Like. Uzorci češera za morfometrijska istraživanja sakupljeni su iz tri prirodne populacije: Brinje, Krasno i Otočac. Ispitivanje unutarpopulacijske i međupopulacijske varijabilnosti provedeno je na osnovi šest morfoloških karakteristika bobuljastih češera, pri čemu su u analizi podataka korištene multivarijatne i deskriptivne statističke metode. Utvrđena je visoka varijabilnost istraživanih morfoloških svojstava. Koeficijent varijabilnosti na razini svih populacija kretao se od 10, 94 % za širinu bobuljastog češera do 25, 60 % za broj češernih ljusaka. Analizom varijance potvrđene su razlike na razini populacija i između grmova/stabala unutar populacija za većinu istraživanih svojstava. Multivarijatnim statističkim metodama utvrđeno je da se populacije obične borovice na osnovi morfologije bobuljastih češera na području Like mogu jasno razlikovati. Pretpostavka je da su te razlike između populacija posljedica genske raznolikosti i fenotipske prilagodbe različitim stanišnim uvjetima.

In the present study, needle variation of Scots pine (Pinus sylvestris L., Pinaceae) populations in Turkey was investigated. From selected eight populations, a total of 1314 needles belonging to 206 trees were examined. Four morphological needle traits were measured and analyzed to describe the population diversity and differentiation. Analyzed morphological traits showed significant variability. The trees within populations differ significantly in all analyzed needle characteristics, while the differences between populations were significant for the three of four studied characteristics. Present findings revealed that needle length, needle width and the ratio of needle length to needle width showed clinal variation in response to altitudinal gradients. Populations from higher altitudes were characterized with the smaller and wider needles as compared to the populations from lower altitudes. The results of this study could be valuable baseline data for the development of more efficient management plans for this forest tree species., U radu je istražena varijabilnost prirodnih populacija običnoga bora (Pinus sylvestris L., Pinaceae) u Turskoj s obzirom na morfologiju iglica. U istraživanje je ukupno uključeno osam populacija, 206 stabala i 1314 iglica. Kako bi se utvrdila raznolikost i strukturiranost populacija izmjerene su i analizirane četiri značajke iglica. Istraživanjem je utvrđena značajna varijabilnost te da se istraživane populacija, kao i stabla unutar populacija, statistički značajno razlikuju. Izuzetak čini značajka dužina rukavca za koju nisu potvrđene razlike na međupopulacijskoj razini. Dobiveni rezultati također upućuju na to da značajke dužina i širina iglice te odnos dužine i širine iglice pokazuju klinalnu varijabilnost s obzirom na nadmorsku visinu. Populacije s viših nadmorskih visina odlikovale su se kraćim i debljim iglicama u odnosu na populacije s nižih nadmorskih visina. Općenito, rezultati ovog istraživanja mogu poslužiti kao vrijedna osnova za određivanje i razvijanje smjernica za učinkovitije planove gospodarenja ovom važnom šumskom vrstom drveća.

Cilj rada bio je utvrditi utjecaj tla na morfološka svojstva iglica i bobuljastih češera obične borovice (Juniperus communis L.) i klečice (J. communis var. saxatilis Pall.). Materijal za istraživanja sakupljen je u 15 prirodnih populacija u Hrvatskoj. Unutar svake populacije sakupljeno je po pet kompozitnih uzoraka tla za pedološka istraživanja te biljni materijal, iglice i bobuljasti češeri, s po deset grmova i stabala za morfometrijska istraživanja. Istraživanjima je utvrđeno da se istraživane populacije borovice na osnovi pedoloških i morfoloških značajki statistički značajno razlikuju. Osim toga, hijerarhijskom analizom varijance je utvrđeno da se istraživane svojte, obična borovica i klečica, statistički značajno razlikuju po dimenzijama i obliku iglica te po prosječnom broj sjemenki po bobuljastom češerom. Unutar skupine populacija obične borovice nazirao se je trend grupiranja populacija po ekološkom principu. Submediteranske populacije karakterizirale su duže iglice i osrednje do slabo kisela tla, a kontinentalne populacije kraće iglice i slabo do osrednje alkalna tla. Korelacijskom analizom utvrđene su statički značajne pozitivne korelacije između udjela gline i veličine iglica, kao i statistički značajne negativne korelacije između pH-vrijednosti tla i veličine iglica.

Cilj ovoga rada bio je utvrditi morfološku varijabilnost listova 10 populacija bademaste vrbe (Salix triandra L., Salicaceae) na području Hrvatske. Unutarpopulacijska i međupopulacijska varijabilnost utvrđena je na temelju devet morfoloških karakteristika listova, pri čemu su u analizi podataka korištene multivarijatne i deskriptivne statističke metode. Rezultati istraživanja upućuju na visok stupanj varijabilnosti morfoloških svojstava listova. Prosječan koeficijent varijacije kretao se od 12, 78 % za kut koji zatvara glavna lisna žila s pravcem koji je definiran osnovom plojke i točkom na rubu lista, koja se nalazi na 10 % dužine plojke (LA1) do 38, 80 % za površinu plojke (LA). Neparametrijskom analizom varijance utvrđene su statistički značajne razlike između istraživanih populacija, kao i između grmova unutar populacija, za sva istraživana svojstva lista. Međusobno najsličnije populacije bile su Dobra mlin i Gomirje, odnosno Sabljaci i Perić most te Lonjsko polje i Mirna. Prosječno najveći listovi zabilježeni su u populacije Županja, a prosječno najmanji u populacije Vitunj. Odvajanje navedenih populacija od ostalih uvjetovano je specifičnim ekološkim uvjetima njihova pridolaska.

Lesnika (Malus sylvestris Mill.) je v Sloveniji samonikla manjšinska drevesna vrsta. V raziskavi smo ugotavljali njeno razširjenost in ogroženost v Sloveniji. Ob pomoči morfometrijske analize listov in plodov smo analizirali 97 dreves iz 9 populacij. Preverjali smo 12 morfoloških znakov na listih in 8 morfoloških znakov na plodovih. Rezultati kažejo, da je lesnika v Sloveniji redka in ogrožena drevesna vrsta. V naši raziskavi na podlagi dveh najznačilnejših morfoloških znakov % dlakavosti listov in premera plodov % le 44,42 % dreves predstavlja pravo lesniko, 55,58 % pa verjetne križance z žlahtno jablano (Malus % domestica). V splošnem imamo v Sloveniji zaradi veliko površin v zaraščanju ugodne habitatne razmere za rast lesnike. Ogrožena je predvsem zaradi križanja z žlahtno jablano, gozdarji pa ji pri gojenju še vedno namenjajo premalo pozornosti. Za dolgoročno ohranjanje bo lesniko treba čim bolj upoštevati pri gojenju gozdov in več pozornosti bo potrebno posvetiti poreklu in sledljivosti sadik. Nujno bi bilo oblikovanje preverjenega gozdnega semenskega objekta ali mreže dreves, ki bi omogočala vzgojo gensko ustreznega gozdnega reprodukcijskega materiala lesnike Common crab apple (Malus sylvestris Mill.) is a minor tree species native to Slovenia. In the study we have researched the distribution and endangerment of common crab apple in Slovenia. We analyzed 97 trees from 9 populations. We performed the morphometrical analysis of leaves and fruits. We examined 12 morphological traits of the leaves and 8 morphological traits of the fruits. The results show that the common crab apple is a threatened and rare tree species in Slovenia. In our study, based on two of the most characteristic morphological traits % hairiness of leaves and fruit diameter, only 44,42 % of the studied trees represent the common crab apple and the other 55,58 % are potential hybrids with orchard apple (Malus % domestica Borkh.). Generally, in Slovenia there is a lot of appropriate habitats for common crab apple, due to more and more extensive overgrown areas. Common crab apple in Slovenia is endangered mainly because of hybridization with orchard apple. The second reason is contempt of common crab apple in the silviculture. For long-term conservation common crab apple should be taken into account as much as possible in silviculture and there should be more vigilance in checking traceability of seedlings. It is necessary to isolate forest seed objects or network of individual trees with the appropriate genetic code.

Kranjska kozja češnja (Rhamnus fallax Boiss.) je značilna kalcifilna in pionirska grmovna vrsta. Razširjena je od jugovzhodnega obrobja Alp po Balkanskem polotoku vse do Grčije in Bolgarije. Cilji raziskave so bili ugotoviti razmerje med spoloma v populacijah, obstoj morfološke variabilnosti, vpliv okoljskih dejavnikov na variabilnost vrste ter obstoj morebitnega spolnega dimorfizma. Na območju Kamniško-Savinjskih Alp smo izbrali 6 vzorčnih ploskev. Za ugotovitev spolne strukture populacij smo v analizo zajeli 547 grmov. Za podrobnejšo morfometrijsko analizo smo od teh izbrali 180 grmov s katerih smo nabrali 1620 listov. Ugotovili smo, da je na vseh raziskovalnih ploskvah delež moških osebkov večji od deleža ženskih. V povprečju je moških rastlin skoraj dvakrat več (49,31 %) od ženskih (27,33 %), preostalim grmom (23,36 %) pa spola ni bilo možno določiti. Hierarhični poskus smo izvedli z namenom, da bi prikazali vpliv posameznih dejavnikov (višinskih pasov, ploskev, spolov, grmov) na variabilnost proučevanih znakov. Na skupno variabilnost listov je imel največji vpliv položaj znotraj grma, na skupno variabilnost grmov pa razlike med grmi. Vpliv spola na variabilnost grmov in listov je bil najmanjši. Z metodo glavnih komponent smo analizirali povprečne vrednosti znakov za moške in ženske osebke. Moški grmi so imeli v primerjavi z ženskimi na večini ploskev nekoliko večje liste. Velikost listov je bila pri vseh ploskvah podobna, pri tem je izrazito izstopala le ploskev III, ki se je nahajala na bolj suhem rastišču s kamnitimi tlemi ter vetru izpostavljeni legi. Rhamnus fallax Boiss. is a distinctive calciphyte and pioneer species. It ranges from southeastern outskirts of Alps throughout the Balkan Peninsula to Greece and Bulgaria. The goals of this study were identification of the sex ratio of the sampled populations, existence of morphologic variability, influence of environmental factors on variability and occurrence of eventual sexual dimorphism in this species. We selected 6 populations in the region of Kamnik-Savinja Alps. To determine the sex ratio of the populations we analyzed 547 shrubs. Out of those we selected 180 specimens from which we gathered 1620 leaves for detailed morphometric analysis. We have found that the sex ratio was male biased in all populations. On average there were approximately twice as many males (49,31 %) as females (27,33 %), however the sex determination was not possible on the remaining share of the shrubs (23,36 %). We preformed a hierarchical test with intention to show the influence of individual factors (altitudinal belt, population, sex, specimen) on the variability of the measured characteristics. The greatest influence on the overall variability of leaves came from the intra-specimen level and the greatest influence on the overall variability of shrubs came from the specimen level. The sex status of shrubs had the weakest influence on variability of leaves and shrubs. We preformed principal component analysis on the average values for all characteristics on male and female plants. In most populations male shrubs had somewhat larger leaves than females. Average leaf size was relatively similar among analyzed populations, with the exception of population III, which was located in dryer wind exposed habitat with rocky soil.

Navadna jagodičnica (Arbutus unedo L.) je v Sredozemlju pogosta evmediteranskavrsta, katere areal sega tudi v Istro. Do leta 1971, ko je bila odkrita na rtu Ronek, kjer je danes edino verjetno naravno nahajališče v Sloveniji in je najbolj severna populacija na vzhodni jadranski obali, je bilav Tržaškem zalivu le sajena. Glavni cilji naloge so bili ugotoviti stanje in tendenco razvoja populacije na rtu Ronek ter jo primerjati s populacijo z rta Dente pri izlivu reke Mirne na Hrvaškem, najbližjo naravno populacijo. Populacija na rtu Ronek obsega 19 relativno vitalnih osebkov z dobrimi svetlobnimi razmerami, zmernim cvetenjem in slabim obrodom. Pomlajevanja se niugotovilo. Z morfometrijsko analizo listov se ni odkrilo značilnih razlik med populacijama. Jagodičnica je vrsta vmesnih sukcesijskih stadijev. Ker ji za svetlobo konkurirajo druge drevesne vrste in vzpenjalke, je za njeno ohranitev na rtu Ronek potrebno ukrepanje. V nalogi so bile raziskale prednosti in slabosti petih strategij, ki se jih je analiziralo po SWOT metodi. Arbutus unedo L. is a common tree species in the Mediterranean whose natural distribution range extends as far north as the Istrian peninsula. Historically, A. unedo was cultivated in the Trieste Gulf, however, there wereno known natural locations of this species. Until 1971, the only probable northern-most natural location in the eastern Adriatic Sea was in cape Dente, located at the mouth of the Mirna River in Croatia. In 1971, a small population of A. unedo was discovered in Slovenia, and is now believed to be the northern-most natural population of the eastern Adriatic coast. The goal of this project was to assess the situation, state, and development trend of A. unedo in cape Ronek, and to determine whether there were significant differences between this and the cape Dente population. The cape Ronek population comprises of 19 relatively viable specimens with good light conditions, poor to moderate flowering and poor fruiting. There were no signs of any regeneration and leaf morphometric analysis revealed no differences between populations. Because A. unedo is a species of intermediate successional stages with strong competition for light from other tree species and climbers, action is necessary for its conservation on cape Ronek. The advantages and disadvantages of five strategies for conserving the population has been researched and presented in SWOT table analyses.

Kranjska kozja češnja (Rhamnus fallax Boiss.) je značilna kalcifilna in pionirska grmovna vrsta. Razširjena je od jugovzhodnega obrobja Alp po Balkanskem polotoku vse do Grčije in Bolgarije. Cilji raziskave so bili ugotoviti razmerje med spoloma v populacijah, obstoj morfološke variabilnosti, vpliv okoljskih dejavnikov na variabilnost vrste in obstoj morebitnega spolnega dimorfizma. Izbrali smo si 6 vzorčnih ploskev na območju Julijskih Alp. V raziskavo smo zajeli 600 grmov. Od teh smo naključno izbrali 180 grmov, s katerih smo nabrali 1407 listov. Rezultati so pokazali, da je bil delež moških osebkov na vseh preučevanih ploskvah večji od deleža ženskih. Delež moških osebkov v populaciji se je povprečno gibal okoli 55 %, delež ženskih osebkov okoli 40 %, nedoločenih osebkov je bilo okoli 5 %, z nadmorsko višino pa se je njihov delež zmanjševal. Izvedli smo hierarhični poskus, da bi prikazali vpliv posameznih dejavnikov (višinskih pasov, ploskev, spolov, grmov) na variabilnost proučevanih znakov. Na skupno variabilnost listov je imel največji vpliv položaj znotraj grma, na skupno variabilnost grmov pa razlike med grmi. Na variabilnost listov in grmov je najmanj vplival spol. Povprečne vrednosti znakov za ženske in moške osebke smo analizirali z metodo glavnih komponent. Velikost listov je bila na prvih 4 ploskvah precej podobna, le pri ploskvah 5 in 6, ki sta bili na bolj izpostavljeni legi, se je velikost listov zmanjšala. Spolni dimorfizem vrste se v tej raziskavi ni močno izrazil. Rhamnus fallax Boiss. is a distinctive calciphyte and pioneer species. It ranges from southeastern outskirts of Alps throughout the Balkan Peninsula to Greece and Bulgaria. The goals of this study were identification of the sex ratio of the sampled populations, existence of morphologic variability, influence of environmental factors on variability and occurrence of eventual sexual dimorphism in this species. We have chosen 6 populations in the area of Julian Alps. We analyzed 600 shrubs. Of these, we randomly selected 180 specimens from which we gathered 1407 leaves for morphometric analysis. Sex ratio was male biased on all 6 populations. On average, there were around 55 % males, 40 % females and the sex determination was not possible on 5 % of the shrubs. We carried out the hierarchical test to demonstrate the impact of individual factors (altitudinal belt, population, sex, specimen) on the variability of the measured characteristics. The greatest influence on the overall variability of leaves came from the intra-specimen level and the greatest influence on the overall variability of shrubs came from the specimen level. The gender had the weakest influence on leaves and shrubs variability. We used principal component analysis for determine average values of all characteristics for female in male plants. Leaves size on first 4 populations was pretty similar. The last two populations had smaller leaves because locations were more exposed. Sexual dimorphism was not clearly expressed in this study.

Istraživanjem su obuhvaćene četiri sorte pitomoga kestena (dva maruna i dva hibrida). Plodovi su sakupljeni sa stabala kestena s privatnih posjeda u okolici Lovrana, na južnim padinama Učke, gdje rastu pod specifičnim submediteranskim klimatskim uvjetima. Mjereno je sedam morfoloških značajka i određen je osnovni kemijski sastav uzoraka (voda, sirova mast, sirovi proteini, pepeo i ukupni ugljikohidrati) te makro i mikroelementi (K, Mg, Ca, Na, Mn, Fe, Zn i Cu). Značajne razlike između maruna i hibrida dobivene su za gotovo sve morfometrijske i kemijske karakteristike plodova. U odnosu na tradicionalne kultivare pitomoga kestena, hibridi obuhvaćeni ovim istraživanjem okarakterizirani su većim plodovima s većim udjelom vode, sirovih proteina, K, Mg, Na, Fe i Cu. S druge strane, plodovi maruna pokazali su se bogatijima u ukupnim ugljikohidratima i sirovim mastima, dok su kao njihove tipične karakteristike zabilježene uzdignute pruge, mali ožiljak i poprečno elipsoidni oblik plodova. Na temelju navedenih razlika između ove dvije skupine sorata pitomoga kestena možemo zaključiti da njihovi plodovi mogu imati različite praktične primjene.

Cilj ovoga rad bio je utvrditi pedološka svojstva tla i populacijsku varijabilnost pitomoga kestena na području Medvednice. Uzorci za istraživanja sakupljeni su na šest lokaliteta. Na svakom lokalitetu sakupljen je kompozitni uzorak tla s dubine od 0 do 10 cm ispod pet do sedam stabala, s kojih je sakupljeno po 30 plodova. Plodovi su obrađeni standardiziranim morfometrijskim metodama, a na svim uzorcima tla određen je granulometrijski sastav, zatim pH reakcija tla i udio organskog i ukupnog ugljika i ukupnog dušika suhim spaljivanjem. Osim toga, Mehlich-3 metodom na uzorcima tla određen je i udio makro- i mikro-elemenata (Ca, Cu, Fe, K, Mg, Mn, P i Zn). Granulometrijski sastav tla na istraživanim lokalitetima je praškasta ilovača, a reakcija tla je vrlo jako do jako kisela. Prosječna masa plodova pitomog kestena na području Medvednice iznosila je 6, 42 g. Kruskal–Wallis analizom varijance utvrđena je značajna unutarpopulacijska i međupopulacijska varijabilnost. U konačnici istraživanjem su potvrđene statistički značajne pozitivne korelacije između značajke C/N i Fe i mjerenih značajki plodova, kao i statistički značajne negativne korelacije između širine hiluma i Ca, Mg, Mn i Zn te između visine ploda i Cu, Mn i Zn.

U diplomskom radu prikazana je populacijska varijabilnost 12 prirodnih populacija pitomoga kestena (Castanea sativa Mill.) na području Hrvatske – četiri populacije iz submediteranskog područja i osam iz kontinentalnog. Unutar svake populacije uzorkovano je po deset stabala koja su međusobno bila udaljena najmanje 30 m, a svako stablo predstavljeno je sa po 30 plodova. Morfometrijsko istraživanje unutar- i među-populacijske varijabilnosti provedeno je na osnovi devet morfoloških svojstava plodova, pri čemu su korištene multivarijatne i deskriptivne statističke metode. Navedenim istraživanjem najvarijabilnim značajkama plodova pokazale su se broj ureza sjemene ljuske u sjemenku (ni) i dužina najdužeg ureza sjemene ljuske u sjemenku (li), dok su najmanje varijabilne visina ploda (h), širina ploda (w) i broj sjemenki po plodu (ns). Unutarpopulacijska varijabilnost veća je nego međupopulacijska. Razlikovanje stabala unutar populacija, kao i između populacija, značajno je za sva analizirana svojstva. Provedenom hijerarhijskom analizom varijance potvrđene su statistički značajne razlike između populacija i stabala unutar populacija. Klasterskom analizom utvrđene su dvije skupine populacija. Rezultati istraživanja mogu direktno doprinijeti očuvanju genskih resursa pitomoga kestena u Hrvatskoj.

Sa cijeloživotnom prevalencijom od 0,3-­‐0,7%, shizofrenija je jedna od najtežih mentalnih bolesti mladih odraslih ljudi. Shizofrenija je ekstenzivno proučavana, te je opisan veliki broj bioloških abnormalnosti povezanih sa poremećajem. Mnoge od tih abnormalnosti su predložene kao biomarkeri, od kojih neke mogu predstavljati endofenotipove korisne za razumijevanje etiologije ili patofiziologije shizofrenije. Biomarker je “karakteristika koja se može objektivno izmjeriti i evaluirati kao indikator normalnog biološkog procesa, patogenog procesa ili farmakološkog odgovora na intervenciju”. U morfometrijskim analizama u traganju za biološkim markerima shizofrenije, koriste se ROI i voxel analize. Dokazana je difuzna redukcija volumena sive tvari s povećanim volumenom cerebrospinalnog likvora u populaciji oboljelih od shizofrenije, kao i smanjenje frontalnog, entorinalnog, temporolimbičkog i talamičkog volumena. Cerebrospinalni likvor se ne koristi često u istraživanjima zbog nepraktičnosti, ali pruža uvid u povišene upalne parametre, poput citokina i komplementa. Biološki markeri shizofrenije u krvi su najistraživaniji, a među brojnima se izdvajaju epigenetička istraživanja alterirane metilacije specifičnih promotora, te ekspresija miRNA. Niacinski test koji ima oslabljenu reakciju u bolesnika oboljelih od shizofrenije se izdvaja kao brz, jeftin i lako dostupan, iako su potrebna dodatna istraživanja, kao i za druge potencijalne biomarkere., With the lifelong prevalence of 0,3-­‐0,7%, schizophrenia is one of the most difficult mental diseases of young adult people. Schizophrenia has been extensively studied, and there has been a large number of abnormalities connected to the disorder. Many of these abnormalities had been suggested as biomarkers, of which some can represent endophenotypes useful in understanding etiology or pathophysiology of schizophrenia. Biomarker is “a characteristic that is objectively measured and evaluated as an indicator of normal biological processes, pathogenic processes, or pharmacologic responses to a therapeutic intervention”. In morphometric studies, in search for biomarkers of schizophrenia, ROI and Voxel analysis are used. There are proofs of diffuse reduction of grey matter volume, with increased CSF volume in schizophrenia population, as well as reduction in frontal, entorinal, temporolimbic and thalamic volume. CSF is not often used in research due to impracticality, but it provides insight in increased inflammation parameters, such as citokins and complement. Blood biological biomarkers are the most researched ones, and among many, epigenetic research of altered methylation and miRNA expression are distinguished. Niacin test that has a weakened response in schizophrenic patients is listed as quick, cheap and easily available, although further research is needed, as it is for the other potential biomarkers also.

Glavni ciljevi rada bili su utvrditi morfološku raznolikost i strukturiranost populacija običnoga jasena (Fraxinus excelsiror L.) u Hrvatskoj. Materijal za morfometrijsku analizu sakupljen je iz sedam prirodnih populacija. Morfometrijsko istraživanje unutarpopulacijske i međupopulacijske varijabilnosti provedeno je na osnovi osam morfoloških svojstava listova, pri čemu su korištene multivarijatne i deskriptivne statističke metode. Istraživanjem je utvrđena visoka varijabilnost istraživanih morfoloških značajki. Koeficijent varijabilnosti na razini svih populacija kretao se od 11, 05 % za kut koji zatvaraju glavna lisna žila i pravac definiran osnovom plojke i točkom na rubu liske, koja se nalazi na 25 % dužine plojke do 48, 38 % za širinu liske na 90 % njezine širine. Također, utvrđeno je da se istraživane populacije razlikuju za gotovo sve mjerene značajke. Razlikovanje populacija nije bilo statistički značajno za značajku širina liske mjerena na 90 % njezine dužine.

U radu je prikazana morfološka varijabilnost ploda 25 populacija javora klena (Acer campestre L.) na području Bosne i Hercegovine. Morfometrijsko istraživanje unutar- i među-populacijske varijabilnosti provedeno je na temelju 10 morfoloških značajki ploda, pri čemu su korištene deskriptivne i univarijatne statističke analize. Provedenim istraživanjem najmanje varijabilnim značajkama pokazale su se varijable koje opisuju oblik ploda, sa najmanjom varijabilnošću kod značajke odnos širine i dužine sjemenke. Za razliku od toga, za mjerene značajke ploda utvrđeni su viši koeficijenti varijacije. Najvarijabilnija značajka ploda u javora klena bila je dužina stapčice ploda. Najdivergentnije populacije obuhvaćene ovim istraživanjem bile su populacija Trebinje i populacija Rogatica. Za populaciju Trebinje utvrđene su minimalne srednje vrijednosti za pet od devet analiziranih značajki ploda, a za populaciju Rogatica maksimalne srednje vrijednosti za pet od devet analiziranih značajki. Analizom varijance ustanovljene su statistički značajne razlike između populacija za sve analizirane značajke. Isto tako, istraživanjem je utvrđeno da je unutarpopulacijska varijabilnost veća od međupopulacijske varijabilnosti za većinu istraživanih značajki. Odstupanje od tog pravila pokazuje varijabla F4 (dužina krilca ploda bez sjemenke) gdje komponenta varijance na međupopulacijskoj i unutarpopulacijskoj razini zauzima podjednak udio u ukupnoj varijanci. Provedena istraživanja morfološke varijabilnosti ploda javora klena u Bosni i Hercegovini predstavljaju pionirska istraživanja ove vrste, a dobiveni rezultati, temeljeni na morfometrijskoj analizi morfoloških značajki plodova, mogu poslužiti kao temelj za daljnja istraživanja., We researched the morphological variability of 25 populations of field maple (Acer campestre L.) in the territory of Bosnia and Herzegovina. Morphometric research of intrapopulation and interpopulation variability was based on ten morphological traits of the fruit, using descriptive and univariate statistical analyses. Measured trait of fruit petiole length showed the highest variability and calculated charac­teristic proportion of width and length of seed showed the lowest variability. Measured traits of fruit were more variable than calculated traits, suggesting less variation in shape than the size of fruits. By analysing ­variance, we found statistically significant differences between populations in all analysed fruit traits. However, for most traits (eight out of nine), there was a higher intrapopulation than interpopulation variability. The obtained results can serve as a basis for further research in other parts of the species ­distribution range, with the aim of determining the interaction of ecological, geographical, climatic and migration factors on the overall morphological variability of field maple populations.

Glavni ciljevi rada bili su utvrditi morfološku raznolikost i strukturiranost populacija obične tise u Hrvatskoj te istražiti na koji način ekološki i geografski čimbenici utječu na varijabilnost populacija. Materijal za morfometrijsku analizu sakupljen je iz sedam prirodnih populacija - tri iz dinarske i četiri iz kontinentalne regije. Morfometrijsko istraživanje unutar- i među-populacijske varijabilnosti provedeno je na osnovi osam morfoloških svojstava iglica, pri čemu su korištene multivarijatne i deskriptivne statističke metode. Istraživanjem je utvrđena visoka varijabilnost istraživanih morfoloških značajki. Koeficijent varijabilnosti na razini svih populacija kretao se od 16, 57 % za širinu iglice mjerenu na 90 % njezine dužine do 41, 01 % za dužinu iglice, mjerenu od osnove iglice do mjesta njezine najveće širine. Provedenom hijerarhijskom analizom varijance potvrđene su statistički značajne razlike između istraživanih regija, populacija unutar regija i stabla unutar populacija. Rezultati istraživanja mogu direktno doprinijeti očuvanju genskih resursa ove osjetljive i zaštićene vrste.

Oskoruša je rasprostranjena u južnoj i srednjoj Europi, sjevernoj Africi, na Krimu i u Maloj Aziji. Sjeverna granica rasprostranjenja u Europi nalazi se u južnoj Švicarskoj, južnom Tirolu i u južnom dijelu Mađarske. Teško je odrediti točne granice prirodne rasprostranjenosti, budući da je od davnina sađena i subspontano proširena. Težište areala je na Balkanskom poluotoku, Apeninskom poluotoku i u južnoj Francuskoj. U Hrvatskoj je središte rasprostranjenosti oskoruše u eumediteranskoj zoni u zajednicama hrasta crnike i u submediteranskoj zoni u zajednici hrasta medunca i bijelog graba. U kontinentalnom dijelu je rijetka, i to na suhim, izloženim položajima u zajednici hrasta medunca i crnog graba. Također dolazi kultivirana, u voćnjacima, uz vinograde, putove i sl. Oskoruša traži kvalitetnije tlo ali je otporna na sušu. Oskoruša je prilično varijabilna vrsta te postoje mnogi varijeteti. Ispitivanje morfoloških značajki plodova i sjemena oskoruše u Srbiji pokazuje značajnu varijabilnost između i unutar ispitanih populacija. Utvrđeno je postojanje zanimljive varijabilnosti i diferenciranosti "gene pool" stabla oskoruše u Srbiji. Jedan uzgajivački pristup je sadnja i poticanje trenutno rijetkih zavičajnih vrsta drveća otpornih na sušu. Manjinske vrste drveća poput brekinje, oskoruše, javora klena i javora mliječa, za razliku od ostalih vrsta, smatraju se vrlo otpornim na sušu. Brekinja pokazuje značajnu otpornost na sušu dok su klen i oskoruša vrlo elastične vrste nakon sušnog razdoblja. Klen, brekinja, oskoruša i hrast kitnjak su osobito prikladne za prilagodbu sastojinskog oblika na staništima koja su već sada izložena suši u središnjoj Europi. Oskoruša često raste na suhim i vrlo suhim siromašnim staništima, na različitim ekspozicijama i različitim tipovima tala. Od ranih vremena, oskoruša je vrlo važna plemenita listača koja se uzgajala zbog plodova i kvalitetnog drva. Zbog ograničene količine cijena 1 m3 drva oskoruše na europskom tržištu doseže i do 6000 eura. Osim toga oskoruša ima značajnu ukrasnu i ljekovitu vrijednost, plodovi se koriste umedeni, za želee, kompote, marmelade, namaču se u rakiju, mogu se samljeti i dodavati u kruh i sl. Od plodova se radi skupocjena rakija i alkoholna pića, kao što je Sorbette u Francuskoj i Sorbeto u Italiji. Oskoruša je ljekovita biljka, koriste se plodovi, posebno sušeni od kojih se kuha čaj. Od plodova, u prehrambenoj industriji, izrađuju se različiti proizvodi, a posebno je poznato voćno vino, sok i sorbet. Sok od oskoruše dodaje se voćnom moštu zbog bistrenja i postojanosti, rabi se za zaustavljanje proljeva od tepkinog mošta i općenito kao pomoć pri želučanim i crijevnim tegobama, protiv srdobolje, za jačanje organizma i kao dodatak vrlo ukusnim jelima od divljači (bilo sušene ili svježe). Prema obliku i veličini plodova, razlikuju se dvije forme: jabukolika odnosno f. pomifera Hayne (syn. f. maliformis) i kruškolika f. pyrifera Hayne (syn. f. pyriformis). Odnos indeksa d/š ploda svih istraživanih stabala oskoruše u Hrvatskoj (2003- 2007) govori kako se u prosjeku radi o jabučastim plodovima. Varijabla duljine ploda ujedno predstavlja osnovu za određivanje oblika ploda, manja duljina-jabučasti plodovi, a veća duljina- kruškoliki i kruškasti plodovi. Istraživane populacije oskoruše u Republici Hrvatskoj nalaze se od 20 m n. v. (Rab) do 274 m n. v. (Ogulin) što je puno niža gornja granica rasprostranjenja od većine europskih zemalja. U istraživanju uroda stabala oskoruše na četiri lokaliteta u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2003-2008. godine, prosječno dobri urodi bili su 2003. i 2007. godine. Duljina ploda oskoruše najviše pridonosi razlikama između stabala i postoje genotipovi s izrazito krupnim plodovima koje bi mogle naći primjenu u voćarstvu. Plodovi oskoruše promjera većeg od 1, 5 cm su rezultat selekcije dok se plodovi oskoruše različitih boja (žuta, crvena, boje vina, smeđa) razlikuju i po obliku. Ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi sezonsku varijabilnost populacija, raznolikost i strukturiranost populacija i utjecaj klimatskih promjena na prirodnu rasprostranjenost oskoruše u Hrvatskoj. U istraživanje su uključene četiri populacije, dvije iz mediteranskog dijela ( otok Rab i Novi Vinodolski) i dvije iz kontinentalnog dijela Hravatske (Ogulin i Nova Kapela). Sa ukupno 13 stabala, tijekom kontinuiranih godina istraživanja (2003-2007), analizirano je sa svakog stabla po 30 plodova. Na svakom plodu mjerena je dužina i širina. Klimatski podaci uzeti su iz najbliže meteorološke postaje. Utvrđena je deskriptivna statistika, normalnost distribucije podataka, homogenost varijanci, Spearmanov koeficijent korelacije, statistički značajne razlike između istraživanih godina po populacijama utvrđene su neparametrijskim testiranjem pomoću Kruskal-Wallisove analize varijance (Kruskal-Wallis ANOVA). Utvrđene su ekogeografske regije „Kontinent“ i „Mediteran“. Napravljena je K-means klasterska analiza i utvrđena barijera protoka gena na osnovu Monmonierevog algoritma maksimalne razlike na temelju Euklidske udaljenosti. Za ekološko modeliranje korišten je program Maxent 3.4.1. Za modeliranje ekološke niše bilo je potrebno pripremiti tablicu s podacima o njenoj distribuciji koja je preuzeta iz gospodarskih osnova i Flora Croatica Database baze podataka (FCD). Klimatske podloge preuzete su iz WorldClim baze podataka. Scenarij povećanja koncentracije stakleničkih plinova napravljen je uz pomoć RCP 4.5. Utvrđeno je 19 bio-klimatskih varijabli pomoću Spearmanovog koeficijenta korelacije. U konačnici u model je uvršteno sedam varijabla (r > 0, 7) a to su BIO1, BIO3, BIO4, BIO7, BIO8, BIO12 i BIO18. Utvrđena je značajna sezonska varijabilnost populacija oskoruše u mediteranskom i kontinentalnom području Hrvatske. Veće količine padalina u lipnju i srpnju rezultiraju krupnijim plodovima. Više prosječne temperature unutar vegetacijskoga razdoblja potiču stvaranje sitnijih plodova. Trajanje sijanja Sunca je u negativnoj korelaciji s mjerenim varijablama plodova. Razlike između stabala unutar populacija, kao i razlike između populacija potvrđene su za obje istraživane značajke. Unutarpopulacijska varijabilnost veća je od međupopulacijske varijabilnosti. Istraživanjem je potvrđen i trend variranja populacija po ekološko-geografskom principu. Populacije iz klimatski različitih i geografski udaljenih staništa, odnosno iz mediteranske i kontinentalne regije, razlikuju se za sve istraživane značajke. Rezultati ukazuju da okoliš utječe na strukturiranost populacija. Važna je uloga ekoloških čimbenika u oblikovanju morfološke varijabilnosti populacija. Utvrđena je barijera protoka gena između mediteranskih i kontinentalnih populacija što je u biti stanište. Na kartama je prikazana pogodnost staništa (0, 0- 0, 4 ; 0, 4-0, 6 i 0, 6-1, 0) za oskorušu u sadašnjosti (klima od 1970-2000.), te u 2050. i 2070. godini. U 2050. i 2070. godini može se očekivati povećanje rasprostranjenosti oskoruše u kontinentalnom dijelu Hrvatske za 8 % i 26 % (kategorija najznačajnije pogodnosti od 0, 6-1, 0). Prema ekološkom modelu najveća pogodnost bila bi na obroncima Požeške gore i Psunja s tendencijom širenja JZ-no sve do Lonjskog polja.

Mišji ječam ili stoklasa (Hordeum murinum s.l.) je široko rasprostranjena korovna trava koja se zbog postojanja nekoliko morfološki sličnih svojti referira kao agregat Hordeum murinum. U Hrvatskoj su zastupljene dvije podvrste, H. murinum subsp. murinum i H. murinum subsp. leporinum. Načelno su različite ekogeografske distribucije i morfoloških obilježja, no zbog preklapanja kako areala tako i morfoloških značajki, nerijetko je teško sa sigurnošću razlučiti dvije svojte. Cilj rada bio je opisati morfološku varijabilnost građe cvata unutar pojedine svojte i ustanoviti razlike među svojtama, te utvrditi najrelevantnije značajke za njihovo raspoznavanje. Istraživanje je provedeno na herbarijskom materijalu. Promatrano je 20 morfoloških značajki od kojih su se za razlikovanje podvrsta najznačajnijim pokazale duljina stapke središnjeg klasića, duljina osati središnjeg klasića, omjer košuljica, dlakavost košuljice bočnog klasića te dlakavost unutarnje pljeve bočnog klasića, a također je istaknuta i važnost relativnog odnosa veličina između klasića. Na osnovi morfološke analize predložen je determinacijski ključ za dvije podvrste i redetermiran herbarijski materijal. Dobivena karta rasprostranjenosti ukazuje da je H. murinum subsp. murinum u Hrvatskoj pretežno kontinentalna svojta dok je H. murinum subsp. leporinum izraženog sredozemnog karaktera. Wall barley or mouse barley (Hordeum murinum s.l.) is a widespread weedy grass often referred as Hordeum murinum aggregate due to the presence of several morphologically similar forms. In Croatia two subspecies are present, H. murinum subsp. murinum and H. murinum subsp. leporinum. Theoretically they have different ecogeographical distribution and spikelet morpho-logy, but they tend to overlap on both terms so it is often difficult to distinguish them from one another. The aim of this research was to describe variability in spike morphology for each subspecies, find differences between them, and determine the most relevant differential features. The study was carried out on herbarium material. Out of 20 morphological characteristics examined, the most useful ones for subspecies differentiation are central pedicel lenght, central awn length, palea ratio, hairiness of lateral palea and hairiness of lateral spikelet’s inner glume. For determination the relevance of proportion between spikelets is also highlighted. On the basis of morphological analysis a determination key has been proposed and herbarium material was redetermined. The given distribution map shows that in Croatia H. murinum subsp. murinum is mostly continental while H. murinum subsp. leporinum is predominantly of a Mediterranean character.

Cretna breza (Betula pubescens Ehrh.) u Hrvatskoj dolazi na južnom rubu svog područja rasprostranjenosti, te spada u vegetaciju cretnih heliofilnih šikara. Zbog nestajanja svojih prirodnih staništa kritično je ugrožena svojta u flori Hrvatske. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi recentnu rasprostranjenost i veličinu populacija cretne breze u Hrvatskoj, te hibridogene svojte (B. × aurata Borkh.), križanca između cretne i obične breze (B. pendula Roth). Istraživano je na jedine dvije poznate lokacije cretne breze u Hrvatskoj: u Botaničkom rezervatu ˝Đon Močvar˝ kod sela Blatuša (Banovina) i neposredno iznad Ludvić potoka, ispod sela Gradišće (okolica Samobora). Prebrojavanje jedinki pokazalo je da su populacije cretne breze u Hrvatskoj izrazito male i ugrožene; na području Ludvić potoka populacija broji svega tri, a na Đon Močvaru 63 jedinke, od kojih samo manji dio fruktificira. Hibridna (blatuška) breza zabilježena je samo na Đon Močvaru s ukupno 56 jedinki. Na temelju toga procijenjen je stupanj ugroženosti populacija cretne i hibridne breze u Hrvatskoj sukladno IUCN kategorizaciji. Dodatno su na temelju izmjerenih 10 morfoloških svojstava listova obične, cretne i hibridine breze utvrđene razlike u morfologiji, te predložen determinacijski ključ. Downy birch (Betula pubescens Ehrh.) in Croatia is on the southern edge of its area of distribution and is member of bog vegetation. Due to disappearing of its natural habitats, it is considered a critically endangered species of Croatian flora. The aim of this research was to determine the recent distribution and population size of downy birch and hibridogenous taxon (B. × aurata Borkh.), a hybrid between downy and silver birch (B. pendula Roth) in Croatia. The research was performed on the only two known locations of downy birch in Croatia: in Botanical reserve „Đon Močvar“ near the village Blatuša (Banovina Region) and above the stream Ludvić potok, below the village of Gradišće (surroundings of town Samobor). The counting of the individuals revealed that populations of downy birch are extremely small and endangered; the population near Ludvić potok consists of only three, while population at Đon Močvar of 63 individuals, of which just a small number fructificate. Hybridogenous birch has been recorded only at Đon Močvar with 56 individuals. Based on this results, a risk status according to IUCN categorization for the populations of downy and hybridogenous birch in Croatia has been estimated. In addition, based on measured 10 morphological leaf characters of silver, downy and hybrid birch, morphological differences have been identified and the determination key has been proposed.

Cilj ovog istraživanja bio je odrediti morfometrijske osobitosti glave i repa spermija jarčeva francuske alpine i dobivene vrijednosti usporediti s onima u dostupnoj literaturi. Uzorci ejakulata uzimani su pomoću umjetne vagine jednom tjedno u jarčeva (n = 12) starosti 1 – 4 godine tijekom 3 mjeseca. Na obojenim razmazima sjemena Bloomovom metodom (n = 144) provedena je morfometrijska analiza na 7289 spermija. Morfometrija spermija određena je pomoću kompjutorski potpomognutog programa za analizu slika, SFORM (VAMSTEC, Zagreb, Croatia). Vrijednosti morfometrijskih pokazatelja glave i repa spermija jarčeva francuska alpina uglavnom se nisu razlikovale od vrijednosti istih pokazatelja drugih pasmina jarčeva dostupnih u literaturi, osim kod Barbari pasmine jarčeva. Morfometrijska analiza ejakulata jarčeva mogla bi postati pouzdana standardna metoda procjene kakvoće ejakulata, no potrebno je standardizirati morfometrijske vrijednosti pokazatelja glave i repa spermija i povezati ih s kvalitetom ejakulata i plodnošću jarčeva.

U radu je sažeto prikazan koncept i praktična izvedba radionice održane za učitelje i nastavnike geografije u osnovnim i srednjim školama u rujnu 2017. godine. Glavna svrha radionice bila je pokazati mogućnosti morfometrijske analize reljefa u nastavi geografije u osnovnim i srednjim školama bez upotrebe računala. Analiza hipsometrije prostora pokazala se kao najjednostavnija i najprimjerenija metoda za izvođenje u osnovnoj školi, pogotovo u petom razredu. Analiziranje vertikalne raščlanjenosti prostora i nagiba padine potrebno je ostaviti za starije uzraste. Analiza orijentacije padina nije rađena.

Gynodioecious Daphne laureola L. is one of six species of the genus Daphne L. native to Slovenia. The main goals of this research were to determine the distribution of Daphne laureola in the Bohor area, the sexual structure of populations and its correlation with site conditions, and whether morphological differences exist between females and hermaphrodites beyond those of flower structure. Four research plots located on the north side of Bohor were selected - two in each altitude range. A total of 277 plants were studied to determine the sexual structure of the populations, 90 of which were additionally studied for sexual dimorphism. The species was recorded for the first time in quadrant 9959/1 of the Central European flora mapping grid, extending its previously known distribution. The share of female plants was between 3.17% and 47.17% and was lower at higher altitudes. The frequency of plants, morphological traits, and the proportion of female individuals are highly correlated with environmental factors. Plants bore more flowers at higher altitudes, and leaves were longer, with rounder tips and sharper bases.The majority of morphological differences between females and hermaphrodites were minor and not statistically significant. Ginodiecična vrsta lovorolistni volčin (Daphne laureola L.) je ena od šestih samoniklih vrst iz rodu volčin (Daphne) v Sloveniji. Cilji raziskave so bili: ugotoviti razširjenost lovorolistnega volčina na Bohorju, spolno strukturo populacij na izbranih ploskvah lovorolistnega volčina na Bohorju in njeno povezavo z rastiščnimi razmerami ter ali poleg razlike v cvetovih obstajajo šedruge značilne morfološke razlike med obojespolnimi in ženskimi rastlinami. V raziskavo so bile vključene štiri ploskve na severnem delu Bohorskega pogorja, in sicer po dve v vsakem višinskem pasu. Skupno je bilo za preučevanje spolne strukture populacij popisanih 277 osebkov, med njimi pa še 90 osebkov za preučevanje spolnega dimorfizma. Poleg že prej znane razširjenosti smo vrsto prvič doslej zabeležili v kvadrantu 9959/1 kartiranja srednjeevropske flore. Delež ženskih rastlin po ploskvah se je gibal med 3,17 % in 47,17 % in je bil obratno sorazmeren z naraščanjem nadmorske višine. Pogostnost pojavljanja, deleži ženskih rastlin in morfološke lastnosti rastlinso bile odvisni od dejavnikov okolja. Grmi so imeli na višji nadmorski višini več cvetov, listi pa so bili daljši, z bolj topim vrhom listne ploskve in ostrejšim dnom listne ploskve. Morfološke razlike med obojespolnimi in ženskimi osebki so bile majhne in večinoma niso bile statistično značilne.

U ovom diplomskom radu je na temelju digitalnog modela visina u geografskom informacijskom sustavu (GIS) napravljena morfometrijska analiza Samoborskog gorja. Cilj rada je izdvojiti područja pod utjecajem recentne tektonske aktivnosti. U tu svrhu definirano je 28 slivnih područja unutar Samoborskog gorja. Primjenom kvantitativnih metoda u hipsometrijskoj analizi slivova, analizi normaliziranih longitudinalnih profila glavnih tokova, analizi nagiba padina, orijentacije dolina i topografskih profila dobiveni su morfometrijski parametri koji ukazuju na područja pod utjecajem neotektonske aktivnosti. Prema tome se ističu područja na sjevernim i jugoistočnim padinama Samoborskog gorja. Pružanje dolina glavnih tokova na sjevernim padinama Samoborskog gorja podudara se s pružanjem normalnih rasjeda srednjomiocenske starosti, dok je na južnim padinama izražen utjecaj kasnomiocenske i recentne kompresije. Izradom geološkog profila potvrđena je podudarnost pružanja dolina glavnih tokova i normalnih rasjeda na sjevernim padinama. Anomalije uočene u obliku drenažne mreže također upućuju na recentnu tektonsku aktivnost., In this thesis morphometric analysis of Samobor hills was done based on digital elevation model in geographic information system (GIS). The aim of this work is to single out areas affected by neotectonic and recent tectonic activity. For this purpose 28 basin areas were defined within exploration area. By applying quantitative methods in hypsometric analysis of basins, analysis of normalized longitudinal profiles of main streams, slope angle, valley orientation and topographic profile analysis morphometric parameters were obtained that indicate potential areas and sites affected by neotectonic activity. Accordingly, areas of northern and southeastern slopes of Samobor hills stand out. The course of the main stream valleys on northern slopes of Samobor hills coincides with a trend of normal faults of Middle Miocene age, while on the southern slopes there is a pronounced impact of the Late Miocene and recent compression. Construction of geological profile confirmed the coincidence of main stream valleys and normal faults on the northern slopes. Anomalies observed in drainage patterns also indicate recent tectonic activity.

Biokovo Mt is part of the Outer Dinarides, in a coastal position with a NW-SE main tectonic orientation. The highest peak called Sveti [Sv.] Jure (1762 m) towers above a karst plateau of 1300-1400 m mean elevation. Both of the long margins of Biokovo are characterized by steep and high relief energy rockwalls formed along tectonic fault lines. The plateau is intensely karstified with diverse karren forms, large dolines and several shaft caves. Its unique karstmorphological features are the relatively deep dolines with steep walls, so the landscape is characterized mainly by the sharp interdoline ridges and pyramidal peaks instead of negative doline forms. Based on the previous observation, the Biokovo plateau can be considered a „polygonal karst”. The geomorphological map of a study area from this plateau has been elaborated, based on field observations and topographical maps. After digitizing the contour lines, we have created the digital elevation model (DEM) of the study area and carried out sophisticated doline-morphometrical analysis using the DEM. The most important and unique feature of the landscape, the polygonal structure, has been derived from the DEM using GIS hydrologic modelling tools., Planina Biokovo nalazi se na obali Jadranskog mora i dio je Vanjskih Dinarida s tipičnim dinarskim smjerom pružanja SZ–JI. Najviši vrh Biokova Sv. Jure (1762 m) izdiže se iznad krške zaravni koja se nalazi na visini od 1300 do 1400 m. Sjeveroistočna i jugozapadna padina Biokova nastale su duž glavnih rasjeda, vrlo su strme i velike su reljefne energije. Krška zaravan građena je od jurskih i krednih vapnenaca i dolomita te je intenzivno okršena. To se očituje u bogatstvu krških reljefnih oblika: škrapa, vrlo velikih ponikava i jama. Posebnost su krškog reljefa Biokova duboke ponikve vrlo strmih padina, tako da je krajobraz istraživanog područja više obilježen oštrim i uskim grebenima i visokim piramidalnim vrhovima koji međusobno odjeljuju ponikve nego udubljenjima. Na temelju dosadašnjih istraživanja biokovsku kršku zaravan možemo smatrati "poligonalnim kršem". Na osnovi terenskoga kartiranja i različitih analiza topografse karte načinjena je geomorfološka karta istraživanog područja površine od 3 km2 koje se nalazi jugozapadno od vrha Sv. Jure. Na temelju digitaliziranih izohipsa izrađen je digitalni model reljefa (DEM) istraživanog područja, koji je poslužio sofisticiranoj morfometrijskoj analizi ponikava. Poligonalna struktura dobivena je iz digitalnog modela reljefa uz pomoć GIS hidroloških alata.

Na lokalitetima Veternica i Cerovačke pećine pronađeni su, uz ostalu faunu, mnogobrojni ostatci dugih kostiju špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus), koji su anatomski determinirani i morfometrijski analizirani. Analizama prikazanim u ovom radu izmjerene su osnovne mjerne veličine na nadlaktičnim (humerus) i bedrenim (os femoris) kostima te je na temelju tih rezultata zaključeno da su špiljski medvjedi s nalazišza Veternica veći i robustniji od svojih srodnika iz Cerovačkih pećina.

Objekt istraživanja je drenažna mreža prostora Papuka i pridodane mu Ravne Gore. Drenažnu mrežu nekog prostora čine svi kanali kojima redovito ili povremeno teče voda. Učinjena je osnovna morfometrijska analiza reljefa. Analizirana su hipsometrijska obilježja, energija reljefa te nagibi. Potom je drenažna mreža, derivirana iz DEM-a, klasificirana prema Strahleru te su izračunati indeksi bifurkacije i dužina za sva porječja. Na porječja Brzaje i Vojlovice primjenjeni su Hortonovi zakoni. Dobiveni podaci mogu pomoći u određivanju prostora oblikovanih fluviodenudacijskim i fluvioakumulacijskim procesima. Podaci su iskorišteni u analizi anomalija dužina tokova u centralnom dijelu proučavanog prostora, na području Bijele rijeke, Brzaje, Vojlovice i Voćinke. Na kraju su rezultati sintetizirani u pokazatelju odnosa trenda energije reljefa i anomalija dužina tokova. Dobiveni rezultati mogu ukazivati da određeni dijelovi Papuka i danas doživljavaju relativno izdizanje a zapadno od Brzaje dijelovi Papučkog metamorfnog kompleksa relativno tonjenje. The object of this paper is drainage system of Mt. Papuk with annex of Mt. Ravna Gora. Drainage system of the area is consisted by all channels through which water flow occurs, independent of frequency. Basic morphometric analysis of relief has been done. Hypsometric analysis, analysis of relative relief and slope analysis were made. Then, the drainage network, previously derived from DEM, was classified according to Strahler and Bifurcation Ratio and Lengths Ratio for every basin were made. Horton's laws were applied to basins of Brzaja and Vojlovica. Data can help in predicting the areas of overall denudation and accumulation. Gained data were used in calculations of the length’s anomalies of the flows of the 3rd category in the basins of Bijela rijeka, Brzaja, Vojlovica and Voćinka. At the end, calculated data was synthetized in the correlative and the relation between trends of length anomalies and vertical energy of relief was established. It indicates that some areas of the Mt. Papuk exhibit relative uplift and it looks like the areas lying to the west of Brzaja are in relative tectonic lag.

Z nalogo smo želeli ugotoviti kako so vrste iz rodu Forsythia Vahl v Slovenijirazširjene in kako se med seboj razlikujejo. Ključev, ki opisujejo rod forsitija, je veliko, vendar za našo analizo vsi niso uporabni, ker nimajoopisanih vseh vrst, ki se v Evropi pojavljajo, nimajo enotnih vhodov v ključe ali pa niso dovolj natančni. Da ne bi prihajalo do odstopanj in določitve različnih vrst, smo se odločili za uporabo enega ključa, tistega, kije imel opisanih največ vrst in je imel najbolj natančne vhode. Po določevalnem ključu Gehölze nismo ugotovili variabilnosti med vrstami iz rodu Forsythia Vahl v Sloveniji. Potrdili smo prisotnost vrste Forsythia * intermedia, in njene številne sorte. Prisotnosti drugih vrst nismo mogli potrditi. Z morfometrijsko analizo listov smo dokazali značilne razlike med listi, ki so rasli na severni oz. južni strani grmov. S PCA analizo pa teh razlik nismo dokazali. Pojavljale so se razlike med grmi v Ljubljani in Kranjuter tistimi v Postojni. Morda zato, ker se forsitija razmnožuje s potaknjenci, ki izhajajo iz istih lokalnih drevesnic. The main goal of this research was to determine the distribution of genus Forsythia Vahl species and variability among them in Slovenia. Determination keys of Forsythia genus are numerous, but not all are appropriate for our analysis, because they do not contain all the species which occur in Europe, they also do not have unified entrances or they are simply not accurate enough. To avoid the deviations and determination of different species we decided to use the key with the highest number of described species and the most accurate entrances. With the Gehölze determination key we did not manage to determine variability within Forsythia Vahl genus species in Slovenia. We confirmed the presence of Forsythia * intermedia species, and its numerous types. The presence of the other species could not have been confirmed. Morphological analysis of the leaves verified a significant difference among leaves growing on the northern and southern side of the bush. With PCA analysis the differences could not have been proved. The differences in the specimens from Ljubljana, Kranj and Postojna may be due to clonal reproductionof Forsythia with clones originating from the same local tree nurseries.

Ginodiecična vrsta lovorolistni volčin (Daphne laureola L.) je ena izmed šestih samoniklih vrst iz rodu volčinov (Daphne L.) v Sloveniji. Cilji naloge so bili: ugotoviti razširjenost lovorolistnega volčina na Bohorju, ugotoviti spolno strukturo populacij na izbranih ploskvah lovorolistnega volčina na Bohorju in njeno povezavo z rastiščnimi razmerami ter ugotoviti, ali poleg razlike v cvetovih obstajajo še druge značilne morfološke razlike med obojespolnimi in ženskimi rastlinami lovorolistnega volčina. V raziskavo so bile vključene štiri ploskve na severnem delu Bohorskega pogorja, in sicer po dve v vsakem višinskem pasu. Skupno je bilo za preučevanje spolne strukture popisanih 277 osebkov, med njimi pa še 90 osebkov za preučevanje spolnega dimorfizma. Kot je bilo predpostavljaljeno, je območje razširjenosti lovorolistnega volčina na Bohorju relativno majhno. Ugotovljeno je bilo, da v spodnjem delu sega območje razširjenosti tudi v kvadrant 9959/1 (kartiranje srednjeevropske flore), kjer lovorolistni volčin do sedaj še ni bil zabeležen. Delež ženskih rastlin po ploskvah se je gibal med 3,17 % in 37,17 % in je bil obratno sorazmeren z naraščanjem nadmorske višine. Pogostnost pojavljanja, deleži ženskih rastlin in morfološke lastnosti rastlin so bile odvisne od dejavnikov okolja. Grmi so imeli v višjem pasu več cvetov, listi pa so bili daljši, z bolj topim vrhom listne ploskve in ostrejšim dnom listne ploskve. Razlike med obojespolnimi in ženskimi osebki so bile majhne in večinoma niso bile statistično značilne. Značilne razlike so bile ugotovljene le pri dveh znakih, in sicer so imeli ženski osebki značilno več debel, oboje spolni osebki pa značilno daljše liste. Gynodioecious Daphne laureola L. is one of six species from Genus Daphne L., native in Slovenia. The main goals of this research were: determine the area of distribution of species Daphne laureola L. in the area of Bohor, determine the sexual structure of populations and itʼs correlation with site conditions and determine if there are any other morphological differences among females and hermaphrodites except in structure of the flowers. In this research four sites were included - two in each altitude range. Sites were located in the north side of Bohor. Altogether 277 plants were studied for sexual structure and 90 of them were additionally studied for sexual dimorphism. As it was assumed, the area of distribution of species Daphne laureola in the area of Bohor is relatively small. It was discovered that in lower part, area of distribution reaches in quadrant 9959/1(Central European flora mapping), where spaecies was not jet recorded. Sex ratio of female plants was between 3,17 % and 37,17 % and was lower in higher areas. It was concluded that the frequency of plants, proportion of female individuals and morphological traits of plants are highly related with environmental factors. The plants had more flowers in the higher areas, leafs where longer and had rounder tips and the base of leafs was sharper. The differences among females and hermaphrodites were small and were not statistically significant. Statistically significant differences appeared only in two traits: females had significantly higher number of trunks and hermaphrodites had significantly longer leafs.

Na območju Dolenjske so opravili raziskavo o ogroženosti rumenega sleča (Rhododendron luteum Sweet) na njegovih naravnih nahajališčih v Sloveniji. Vrsta je pri nas uvrščena na seznam zavarovanih in ogroženih vrst, kateri je za dolgoročno ohranitev potrebno nameniti še posebne varstvene ukrepe. Glavni cilji raziskave so bili popisati in evidentirati vsa naravna nahajališča vrstev Sloveniji, ravno tako tudi popisati vse osebke na ploskvi, ugotoviti zdravstveno stanje, oceniti pomlajevanje na posameznih ploskvah, preučiti morfološko variabilnost listov ter predlagati dolgoročne ukrepe za ohranitev vseh slovenskih populacij. Raziskavo so izvedli na treh že znanih nahajališčih v Boštanju, na Vrhku ter v Gabrju in na štirih na novo zabeleženih nahajališčih, in sicer v Krmelju, Mokronogu, Vrhu nad Boštanjem ter Apneniku. Ugotovitve so pokazale, da je splošno zdravstveno stanje osebkovna posameznih nahajališčih stabilno, le ponekod jih ogrožajo naključni obiskovalci z izkopavanjem in lomljenjem poganjkov. Najbolj stabilna in vitalna je populacija na Boštanju, medtem ko je v populaciji pri Gabrju velik delež slabše vitalnih osebkov. Vse populacije se dobro pomlajujejo. V morfometrijsko analizo listov je bilo skupno zajetih 216 poganjkov oziroma 1606 listov. Največ variabilnosti so pokazale širina listne ploskve, širina lista na 90 % dolžine listne ploskve ter dolžina peclja. The research concerning endangerment of Yellow azalea (Rhododendron luteum Sweet) in its natural habitats in Slovenia was carried out in Dolenjska region. In Slovenia this species is classified as protected and endangered one so special precautionary measures in order to assure its long-term preservation need to be taken. The main goals of our research were: inventory and evidence of all natural resources of this species in Slovenia, inventory of all specimen on the surface, establishment of health condition, evaluation of regeneration on individual surface, study of morphological leaf variability and proposing long-term measures to preserve all Slovenian populations. The research was carried out at three well-known resources in Boštanj, Vrhek and Gabrje as well as at four new recorded resources in Krmelj, Mokronog, Vrh nad Boštanjem in Apnenik. The findings show that in general health condition of specimen at individual resources is stable, whereas in some parts they are endangered by visitors who dig up or break stems. In the future more attention should be given by institutions or individuals who are responsible for them. The most stable and vital is the population in Boštanj. On the other hand a large number of less vital specimen is noticed in Gabrje. All populations are good at regeneration. 216 stems and 1606 leaves were included in the morphometric leaf analysis. Elements that show maximum variability are: leaf blade width, stalk length and angle at 90 % of leaf surface length.

Poljski jesen (Fraxinus angustifolia Vahl) je v Sloveniji samonikla vrsta z deljenim arealom. Večji del areala obsega poplavna, obrečna nižinska rastišča v panonskem svetu in manjši del vlažna rastišča ob nekaterih rekah v sredozemskem svetu. Variabilnost poljskega jesena v Sloveniji je bila proučevana s pomočjo morfometrijske analize listov in plodov. V petih populacijah poljskega jesena (70 dreves) in primerjalne populacije velikega jesena (14 dreves) je bilo skupno analiziranih 5490 listov in 2440 plodov. Na posameznih listih, ki so bili glede osončenosti razdeljeni na sončne in senčne, je bilo merjenih 40 znakov, medtem ko je bilo na plodovih merjenih 9 znakov. S hierarhično zasnovanim poskusom je bil z analizo variance potrjen značilni prispevek vseh proučevanih nivojev. Ugotovljeno je bilo, da k variabilnosti listov pri poljskem jesenu največ prispevajo razlike med drevesiv posameznih populacijah, sledijo razlike med populacijami in razlike, ki so posledica različne osončenosti listov. Tako univariatne kot multivariatne statistične tehnike so pokazale, da so najboljši razlikovalni znaki med posameznimi populacijami znaki, ki se nanašajo na velikost listov. Znajmanjšimi listi izstopa populacija Dragonja, po večini morfoloških znakov tako na listih kot na plodovih pa ji je najbolj podobna populacija Lijak. Senčni listi so v primerjavi s sončnimi praviloma večji in imajo širše in boljna kratko zašiljene posamezne lističe, v čemer so zelo podobni listom velikega jesena. Na splošno so fenotipske razlike med subpanonskimi in submediteranskimi populacijami poljskega jesena majhne in neizrazite. Na osnovi odkritih razlik ni mogoče potrditi prisotnosti dveh podvrst poljskega jesena v Sloveniji. Narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia Vahl) is a species native to Slovenia, where it has a divided range. Most of the range is located in floodprone riparian sites on the Pannonian plain but the species is also foundon humid sites along some rivers in the Mediterranean region. The variability of narrow-leaved ash in Slovenia was studied with morphometric analysis of leaves and fruits. In five populations of narrow-leaved ash (70 trees) and a population of common ash (14 trees) used for comparison, 5,490 leaves and 2,440 fruits/seeds were analysed. A total of 40 traits were measured on the leaves, which were divided depending on exposure to sunlight to sun and shade positions, and 9 traits on the fruits. A hierarchically designed experiment using analysis of variance confirmed the significant contribution of all the analysed hierarchical levels. The results show that the differences between the trees in a single population are the greatest factor of variability of leaves of narrow-leaved ash, followed by differences between populations and differences which are the result of variation in exposure to sunlight. Both univariate and multivariate statistical methods showed that the traits which refer to leaf size are the best differentiating traits between individual populations. The population Dragonja stands out withthe smallest leaves and the population Lijak is the most like it in terms of most morphological traits of leaves as well as fruits. Leaves in shade positions are typically larger than those in sunny positions, and they have broader and shorter-pointed leaflets in this feature they are very similar tothe leaves of common ash. In general, phenotypic differences between the Subpannonian and the Submediterranean populations of narrow-leaved ash are minor and indistinct. Based on the differences ascertained by the study, it isnot possible to confirm the presence of two subspecies of narrow-leaved ash in Slovenia.

Ginodiecična vrsta lovorolistni volčin (Daphne laureola L.) je ena od šestih samoniklih vrst iz rodu volčin (Daphne) v Sloveniji. Cilji raziskave so bili: ugotoviti razširjenost lovorolistnega volčina na Bohorju, spolno strukturo populacij na izbranih ploskvah lovorolistnega volčina na Bohorju in njeno povezavo z rastiščnimi razmerami ter ali poleg razlike v cvetovih obstajajo šedruge značilne morfološke razlike med obojespolnimi in ženskimi rastlinami. V raziskavo so bile vključene štiri ploskve na severnem delu Bohorskega pogorja, in sicer po dve v vsakem višinskem pasu. Skupno je bilo za preučevanje spolne strukture populacij popisanih 277 osebkov, med njimi pa še 90 osebkov za preučevanje spolnega dimorfizma. Poleg že prej znane razširjenosti smo vrsto prvič doslej zabeležili v kvadrantu 9959/1 kartiranja srednjeevropske flore. Delež ženskih rastlin po ploskvah se je gibal med 3,17 % in 47,17 % in je bil obratno sorazmeren z naraščanjem nadmorske višine. Pogostnost pojavljanja, deleži ženskih rastlin in morfološke lastnosti rastlinso bile odvisni od dejavnikov okolja. Grmi so imeli na višji nadmorski višini več cvetov, listi pa so bili daljši, z bolj topim vrhom listne ploskve in ostrejšim dnom listne ploskve. Morfološke razlike med obojespolnimi in ženskimi osebki so bile majhne in večinoma niso bile statistično značilne. Gynodioecious Daphne laureola L. is one of six species of the genus Daphne L. native to Slovenia. The main goals of this research were to determine the distribution of Daphne laureola in the Bohor area, the sexual structure of populations and its correlation with site conditions, and whether morphological differences exist between females and hermaphrodites beyond those of flower structure. Four research plots located on the north side of Bohor were selected - two in each altitude range. A total of 277 plants were studied to determine the sexual structure of the populations, 90 of which were additionally studied for sexual dimorphism. The species was recorded for the first time in quadrant 9959/1 of the Central European flora mapping grid, extending its previously known distribution. The share of female plants was between 3.17% and 47.17% and was lower at higher altitudes. The frequency of plants, morphological traits, and the proportion of female individuals are highly correlated with environmental factors. Plants bore more flowers at higher altitudes, and leaves were longer, with rounder tips and sharper bases.The majority of morphological differences between females and hermaphrodites were minor and not statistically significant.

U radu je obavljena analiza morfometrijskih parametara uzoraka dobivenih istraživanjem na području Uprave šuma Podružnica Zagreb, šumarija Lipovljani. Istraživanje je provedeno u svrhu procjene stanja populacije sitnih glodavaca na terenu, s daljim ciljem pronalaženja alternativnog načina suzbijanja istih.

Predmet ovog istraživanja su morfometrijske značajke reljefa otoka Visa, odnosno svih padina nagiba

Uz ostale fosilne nalaze, izolirani zubi različitih životinja pronalaženi su dugi niz godina na mnogobrojnim lokalitetima Hrvatske, najčešće u naplavinama rijeka Save, Drave i Dunava. U ovom radu ukupno je obrađeno 17 zuba, te je morfometrijskom analizom utvrđeno da zubi pripadaju gornjopleistocenskoj vrsti Mammuthus primigenius (Blumenbach, 1799) - tj. vunastom mamutu. Ove životinje obitavale su u hladnim, travnatim područjima s vrlo malo drveća -"mamutovima stepama". Njihovi su zubi bili građeni i prilagođeni žvakanju trava koje su bile karakteristične za takva područja. Mamuti su migrirali sezonski, ovisno o izvoru hrane, a na putu migracija nalazila se i naša zemlja. Početkom holocena došlo je do klimatskih promjena, promjene vegetacije i "gubitka" staništa što je, uz ostale čimbenike uzrokovalo izumiranje vunastih mamuta, čiji se ostaci, zubi i kosti i danas pronalaze na teritoriju Hrvatske.

Grabovička zaravan nalazi se na dijelu Vanjskih Dinarida Bosne i Hercegovine. Sa zapada je omeđuje Buško blato (dio Livanjskog polja), dok se na istoku strmo spušta do razine Duvanjskog polja. Analiza prostornog rasporeda i gustoće ponikava temeljena je na GIS programima. Osnovni ulazni podatak bila je topografska karta 1:25 000, na temelju koje je izrađen digitalni model reljefa (DMR). U radu se iznose osnovne značajke prostornog rasporeda i gustoće ponikava Grabovičke zaravni.

Vunasti mamut, najznačajniji predstavnik gornjopleistocenske euroazijske megafaune, predmet je istraživanja uzroka izumiranja hladnodobne faune sisavaca početkom holocena. U ovom radu opisana je građa zuba, položaj zuba u denticiji i način određivanja izoliranih zuba te je s tom svrhom iz fundusa Zbirke fosilnih kralježnjaka Muzeja Slavonije Osijek izdvojeno 13 zuba za detaljniju morfometrijsku analizu kojom su opisana i određena dva prva (M1) i pet trećih stalnih donjih kutnjaka (M3) te dva prva (M1), jedan drugi (M2) i tri treća stalna gornja kutnjaka (M3) vunastog mamuta. Nalazi su važan doprinos poznavanju pleistocenske faune na našem području te odražavaju prilagodbe denticije vunastog mamuta na klimatske i vegetacijske promjene kojima je njihovo stanište bilo zahvaćeno. Hrvatska se nalazila na putevima migracija pleistocenskih surlaša, dok su za vrijeme posljednje oledbe paleoekološki uvjeti bili pogodni za život vunastih mamuta. Obrađeni fosilni primjerci pronađeni su na području Slavonije i okolice. Usporedbom s već morfometrijski obrađenim kutnjacima pronađenim na različitim, ali istovremenim lokalitetima, uočljiva je sličnost u dobivenim podacima što potvrđuje da je ovo područje bogato fosilnim ostacima vunastih mamuta, a njihova obrada daje potpuniju sliku izumrlog životinjskog svijeta ovih prostora. U skladu s globalnim klimatskim i vegetacijskim promjenama došlo je do ograničavanja roda Mammuthus na mali teritorij i smanjenja populacija što je rezultiralo stvaranjem skupina koje nisu bile u mogućnosti razmnožavati se i održati vrstu, a ukoliko je bio prisutan i faktor lova na takvim područjima, izumiranje je bilo neizbježno.