Search

Usmena književnost je dakle ona koja se prenosi putem interpersonalne komunikacije onoga koji priča/pripovijeda i onoga koji sluša i tako se od jednog do drugog ta priča prenosi i tijekom vremena zadržava u tradiciji. Obuhvaća poeziju: lirske i epske pjesme, balade, prozu: bajke, predaje, legende, basne, anegdote, viceve; zatim dramske oblike; retoričke oblike: zdravice, basne, brojalice, brzalice, rugalice i kraće oblike: poslovice, zagonetke. One svoje mjesto također pronalaze u predškolskim i školskim ustanovama gdje se tijekom predškolskog obrazovanja obrađuju kraći, jednostavniji, djeci razumljiviji tekstovi koji ukazuju na određenu pouku, dok se tijekom školskog razdoblja, počinju obrađivati zahtijevnija usmeno prozna djela. Ta usmena djela na hrvatskom području su pisana na sva tri narječja: štokavskom, kajkavskom i čakavskom. Pitanje koje se postavilo kroz ovaj rad jest kako prikazati hrvatske usmeno prozne oblike djeci u predškolskim ustanovama. U radu sa predškolskom djecom kao prvo treba uzeti u obzir prvo njihovu dob te u skladu s tim odabrati djela koja oni mogu razumjeti i koja su djeci zanimljiva. Drugo, važno je koja djela se biraju, tj., trebaju se birati djela koja djecu mogu poučiti nekim dobrim i poželjnim ponašanjima te iz kojih se mogu izvući pouke. Treće, važan je prostor koji treba biti pripremljen za čitanje djela (ugodan kutić, npr.), te na kraju kao četvrto može se izdvojiti način pripovjedanja-prikaz djela odnosno pristup samog odgajatelja, gdje je potrebna osim samog čitanja i kreativnost odgajatelja u smislu da se mogu koristiti lutke, predstave i drugi rekviziti ili kreativniji načini pripovjedanja/čitanja o čemu je više rečeno kroz rad.

Andrić i Krleža: poetike i politike. O naraciji nacije/nacija i (književnim) prelaženjima granica druga je u nizu knjiga temata Naracija nacije Borisa Škvorca. Objavljena je u izdanju Matice hrvatske četiri godine nakon prvoga dijela Naracija nacije: problemi (književne) pri/povijesti. U drugoj se knjizi autor naslovno postulirano detaljnije dotiče hrvatskoga i srpskoga (?) barda Krleže i Andrića, ali se metodološki i teorijski i dalje oslanja na neke od pojmova korištenih u prvoj knjizi: naraciju nacije u kontekstu nacije kao proizvoda (pro)izvedenoga iz multiplikacija značenjskih konotacija, odnos povijesti i pripovijesti, čitateljsku kompetenciju, postkolonijalnost lociranja kulture, pitanje pripadnosti zapadnome krugu i glas razlike. Već u prvoj knjizi kao moguće prostore destabilizacije autor navodi Krležine Zastave i Andrićevu Travničku hroniku, koje u drugoj knjizi detaljno analizira i interpretira ilustrirajući citatima iz romanesknih ostvaraja. Navedeni romani međutim nisu jedina Krležina i Andrićeva djela koje Škvorc čita iz perspektive poststrukturalističke teorije i dekonstrukcijske prakse čitanja. U maniri potonjih dvaju pristupa autor se u obimnom uvodnome dijelu pozicionira kao čitatelj koji može raditi s tekstom (tekstovima) u ozračju interkulturalne komunikacije i međukulturalne zavisnosti različitih korpusa i diskursa.

Ovaj završni rad imao je za cilj prikazati inkorporiranost usmene književnosti u proznom stvaralašvu Ive Andrića, njegovim romanima i pripovijetkama. Korpusu odabranih djela pripadaju romani Na Drini ćuprija (1945.), Travnička hronika (1945.), Prokleta avlija (1954.), pripovijetke Mustafa Madžar (1924.), Put Alije Đerzeleza (1919.), Aska i vuk (1960.), Priča o vezirovom slonu (1948.), Ćorkan i švabica (1921.), Most na žepi (1925.) te zbirka lirskih fragmenata Znakovi pored puta (1976.). Rad također obrađuje odnos Ive Andrića i usmene književnosti te njegovu tendenciju da se u svojim djelima, posebice prozi, obilato služi elementima usmene književnosti. Temeljni dio rada koji obrađuje usmenoknjiževne elemente podijeljen je na poglavlja Lirske pjesme, Epske pjesme, Mitovi, Predaje, Legende, Bajke i basne i Jednostavni oblici. Tha main purpose of this work was to represent involvement of oral literature elements in prose works of Ivo Andrić. Corps of selected works includes his novels Na Drini ćuprija (1945.), Travnička hronika (1945.), Prokleta avlija (1954.), short stories Mustafa Madžar (1924.), Put Alije Đerzeleza (1919.), Aska i vuk (1960.), Priča o vezirovom slonu (1948.), Ćorkan i švabica (1921.), Most na žepi (1925.) and a collection of fragments Znakovi pored puta (1976.). Work also studies relationship between Ivo Andrić and oral literature and his tendency to use oral literature elements in his works, especially ones written in prose. The basic part of the work which processes oral literaure elements is divided into chapters Lyric poems, Epic poemas, Myths, Sales, Legends, Fairytales and fables and Simple forms.

U ovom radu ću predstaviti mitove i legende kao dio nematerijalne baštine, koje je njihovo značenje te kako ih se prezentira. Mitovi i legende su folklorne priče, a razlikuju se po tome što mitovi govore o izmišljenim događajima i najčešće nadnaravnim bićima, dok legende češće opisuju stvarne događaje ili verziju stvarnih događaja obogaćenu fantastičnim elementima. Oni su od kulturne važnosti jer su dio tradicije naroda i dokaz o načinu života naših predaka te njihovom pogledu na svijet. Tokom povijesti su se prenosili s koljena na koljeno usmenom tradicijom, a kasnije su znali biti i zapisani. Često su same priče bile vezane uz tradicionalne plesove i glazbu, a danas su najčešće tako i sačuvane kao dio nematerijalne baštine. To možemo vidjeti u primjerima poput Gióng festivala hramova Phù Ðông i Sóc ili Gelede ceremonije Yoruba naroda. Oba se primjera ujedno i nalaze na UNESCO-ovoj listi nematerijalne baštine svijeta. U Hrvatskoj imamo primjer Picokijade, festivala u Đurđevcu, koji se temelji na Legendi o picokima. Mitovi i legende mogu biti vezani i uz materijalnu baštinu, što možemo vidjeti u primjeru mitološkog kralja Minosa i mita o Minotauru te arheološkog nalazišta Knos. Također, u umjetnosti možemo vidjeti razne mitove i legende kao teme skulptura ili slika, primjerice Rođenje Venere S. Botticellija. In this paper I will present myths and legends as a part of intangible heritage, what is their significance and how they are presented. Myths and legends are folklore stories, and they differ in the fact that myths talk about imaginary events and most often supernatural beings, while legends often describe real events or a version of real events enriched by fantastic elements. They are of cultural importance because they are part of the tradition of the people and proof of the way our ancestors lived and their worldview. Throughout history, they were passed on from generation to generation, through oral tradition, and later on they were written. The stories themselves were often related to traditional dances and music, and today they are mostly preserved as a part of intangible heritage. We can see this in examples such as the Gióng Festival of the temples of Phu Ðông and Sóc or the Gelede ceremony of the Yoruba people. Both examples can also be found on the UNESCO's lists of intangible world heritage. In Croatia, we have Picokijada, a festival in Đurđevac, which is based on the Legend of the Picoki. Myths and legends can be connected to tangible cultural heritage, which can be seen in the example of the mythological King Minos and the myth of Minotaur and the archaeological site Knos. Also, in art we can see various myths and legends as a theme of sculptures or paintings, such as the Birth of Venus by S. Botticelli.

Starting from the ancient Greek philosophers, sign has had various theoretical interpretations through history. Revolutionary Saussure's approach to language components as linguistic signs interrelated semiotics and linguistics in the early 20th c, only to lead us to a modified and more pragmatical approach of philosopher Charles Sanders Peirce, who took into account context and identity of the interpreter of sign. Since we all humans have different social, environmental, political, cultural and historical factors that influence our thought, the perception of the same sign is claimed not to be universal. Every community has an entrenched habit of perception and different social myths in order to make sense out world, human relations and existence. Myths are, such as money and religion, abstract notions created by language. Abstract words are created by language and we use our bodily experience to create their concepts. Perception of concrete world and the abstract one varies between cultures and the difference grows in all linguistic levels the more we go into remote non-Western societies. “Has our language made our thoughs differ, or is the difference of thought responsible for different languages?“ Here arises the idea of linguistic relativity together with two prominent names: Whorf and Sapir, which claims that language influences/determines thought. On the other hand, the lack of data and supposedly illogical facts created a more sterile, scientific opposition. Finding the roots in Darwinism, Chomsky, Pinker and McWhorter agreed on the fact that language is an innate instinct to communicate and it is of a descriptive nature, enabling us to describe our surrounding. Latest research has shown that language influences thought to a very small extent, but it is not a shaper of a worldview. Počevši of starogrčkih filozofa, znak su pratile različite teorijske interpretacije kroz povijest. Revolucionarni Sausseureov pristup jezičnim komponentama kao jezičnim znakovima je povezao semiotiku i lingvistiku početkom 20. stoljeća, da bi nas kasnije odveo preinačenom i pragmatičnijem pristupu filozofa Charlesa Sandersa Peircea, koji je uzeo u obzir kontekst i identitet tumača znaka. S obzirom da svi ljudi imamo različite društvene, okolišne, političke, kulturološke i povijesne čimbenike koji utječu na našu misao, opažanje istog znaka nije univerzalno. Svaka zajednica ima ukorijenjenu naviku opažanja i različite društvene mitove kako bi svijet, društveni odnosi i samo postojanje, imali smisla Mitovi su, poput novca i religija, apstraktni pojmovi načinjeni od jezika. Apstraktne riječi su jezično kovane te koristimo naše tjelesno iskustvo kako bi im izgradili koncept. Opaženje stvarnog i apstraktnog svijeta varira između kultura te se razlika povećava na svim jezičnim razinama, što više sežemo za udaljenim nezapadnjačkim društvima. ,,Je li jezik razlog zašto su naše misli različite ili je različitost misli odgovorna za različite jezike?’’ Ovdje se pojavljuje ideja jezične relativnosti zajedno s dva istaknuta imena – Whorf i Sapir, koja tvrdi da jezik utječe na/određuje misli. S druge strane, nedostatak dokaza i navodno nelogične činjenice su potakle sterilniju i znanstveniju opoziciju. Pronalazivši korijene u darvinizmu, Chomsky, Pinker i McWhorter su se složili u činjenici da je jezik urođeni instinkt za komunikaciju te je opisne prirode, omogućujući nam da opišemo svoje okruženje. Jezik djeluje na misao u vrlo maloj mjeri, ali ne modelira svjetonazor.

Psihologija kao znanost o umu ponašanju (VandenBoss, 2007.) pored znanstvenih činjenica nerijetko je praćena i netočnim interpretacijama i raznim zabludama. Držim da je korisno govoriti o knjizi koja će olakšati i stručnjacima i laicima razlikovanja znanosti od neznanstvenih objašnjenja. Međutim, bez obzira na iscrpan pregled rasprostranjenih zabluda o ljudskom ponašanju koju su četvorica vrsnih autora analizirane u ovom izdanju, taj je popis očito duži pa će se spomenuti i neki problemi koji u knjizi nisu našli mjesta.

Za djecu i roditelje, ali i cijelo hrvatsko društvo, važno je priznati i prihvatiti kompleksnost obiteljskih zajednica i odnosa. Danas su obiteljske strukture raznovrsnije nego ikada prije pa je potrebno na novi način definirati obitelj. Među vrstama obitelji nailazimo na homoseksualnu obitelj u kojoj su roditelji homoseksualne orijentacije, također, i na one obitelji u kojoj je dijete homoseksualne orijentacije. Te obitelji nose posebno breme današnjeg društva, stigmatizirani su te se o njima iznose neistine koje su najčešće produkt usmene predaje u društvu bez argumentiranih činjenica. U svrhu pribavljanja dodatnih informacija vezanih za homoseksualnost u obitelji provela sam intervju s nekolicinom poznanika koji su mi dali dodatni uvid u problematiku života s kojom se svakodnevno nose kao pripadnici LGB zajednice. Homoseksualni roditelji, kako biološki, tako i nebiološki, kao i oni koji bi to htjeli postati moraju se nositi s nizom prepreka, diskriminacije i stigmatizacije kako bi ostvarili svoju roditeljsku ulogu. LGB roditelji, partneri i partnerice i osobe koje planiraju roditeljstvo žele da se brak i životno partnerstvo izjednače u potpunosti pred zakonom. To bi za njih osiguralo put prema ostvarenju roditeljstva (pomoću potpomognute oplodnje ili posvojenja), ali i zaštitu svih članova i članica obitelji. Nebiološki roditelji trebali bi imati roditeljska prava posebice u obrazovnom i zdravstvenom sustavu, tu se treba poraditi na dodatnoj edukaciji o specifičnostima obitelji s LGB osobama, o njihovim izazovima s kojim se te obitelji susreću. Dodatnu edukaciju trebali bi proći svi prosvjetni djelatnici u vrtićima i školama, ali i zdravstveni djelatnici. Također dodatno se trebaju osvijestiti i razni stručnjaci koji rade s djecom i obiteljima kao što su centri za socijalnu skrb ili udruge civilnog društva. For children and parents, but also the entire Croatian society it's important to recognize and accept the complexity of family and community relationships. Today, the family structure is more diverse than ever before, it's necessary to define the family in a new way. Among all types of families we can find the homosexual family in which the parents are homosexual, also, the families in which the child is homosexual. These families bear a special burden of today's society, they are stigmatized and there are a lot of untruths that are usually the product of oral traditions in society without grounded facts. In order to obtain additional information related to homosexuality in the family I conducted an interview with several subjects who gave me additional insight into the problems of life that they daily carry as members of the LGB community. Homosexual parents, both biological and non-biological, as well as those who want to become one, must cope with a series of barriers, discrimination and stigmatization in order to accomplish their parental role. LGB parents, partners and people who are planning parenthood want to marriage and life partnership equalized completely against the law. This would ensure for them the path towards achieving parenthood (using assisted reproduction or adoption), but also the protection of all members of the family. Non-biological parents should have parental rights especially in the education and health system, there is need to work on additional training on the specifics of families with LGB persons, about their challenges with which these families are facing. Additional training should go all educators in kindergartens and schools, and health professionals.

Smatra se kako su Māori na otoke Novog Zelanda, kao njegovi prvi stanovnici, kročili otprilike u 12. stoljeću. Njihov jezik, tradicija i kultura danas imaju velik utjecaj na cjelokupni život u Novom Zelandu. Māorska kultura obilježena je dugom tradicijom, a njezini brojni mitovi postali su sastavni dio novozelandskog društva. Māorska kultura bogata je predajama o postanku i razvoju svijeta, a u većini njih važno mjesto zauzimaju životinje. Tragovi međusobne povezanosti Māora i životinjskog svijeta mogu se pronaći u māorskom rodoslovnom sustavu te u njihovim usmenim pričama, pjesmama i izrekama. Uz česte usporedbe ljudi s pojedinim životinjama, māorska tradicija obuhvaća i vjerovanje u to da preci imaju moć pretvarati se u životinje, koje se potom smatraju poslanicima, skrbnicima i prijateljima. Tradicijsko māorsko razumijevanje čovjekova odnosa prema životinjama zabilježeno je u brojnim mitovima i pričama, no suvremena tumačenja tog odnosa često su mijenjana i filtrirana pod utjecajem Europljana. U ovom radu upoznat ćemo se s Māorima, odnosno s njihovim sustavom moralnih vrednota i najvažnijim vanjskim utjecajima na njihov svakodnevni život kroz povijest, u koje, uz spomenuti životinjski svijet, svakako valja ubrojiti i Europljane. Premda Europljani predstavljaju važan čimbenik u suvremenom životu Māora, nepobitan je i māorski utjecaj na njihovu zapadnjačku civilizaciju. Kroz knjigu A New Zealand Book Of Beasts: Animals in our Culture, History and Everyday Life (2013) Annie Potts, Philipa Armstronga i Deidre Brown najbolje ćemo se upoznati s duboko ukorijenjenim odnosom Māora sa životinjama koje su stvorile mnoge temelje današnjeg društva. It is considered that Māori people were the first inhabitants that came to New Zealand in the 12th century. Their language, tradition and culture have a major impact on the overall life in New Zealand today. Māori culture is characterized by a long tradition, and its numerous myths have become an integral part of New Zealand society. Māori culture is rich in legends about the beginning of the world and how it developed. Animal play an integral part in most of them. Traces of their relationship can be found in the Māori lineage system (whakapapa) and in their stories, poems and proverbs. Along with frequent comparisons of people with individual animals, Māori tradition also includes the belief that ancestors have the power to transform themselves into animals, which are then considered to be messengers, carers, and friends. The traditional human understanding of man's relationship with animals has been recorded in numerous myths and stories, but contemporary interpretations of this relationship have often been changed and filtered under the influence of European settlers. In this paper, we will get acquainted with the Māori people, their moral value system and the most important external influences on their daily life through history, in which, besides the already mentioned animal world, Europeans played an important part as well. Although Europeans are an important factor in the modern life of Māori, the influence of Māori traditions on Western civilization also irrefutable. Through a book A New Zealand Book Of Beasts: Animals in our Culture, History and Everyday Life (2013) written Annie Potts, Philip Armstrong and Deidre Brown, we will get acquainted with the deeply rooted relationship of Māori and animals that have created many foundations of today's society of New Zealand.

Cilj je ovog istraživanja analiza različitih viktimoloških čimbenika silovanja te opovrgavanje postojećih klasičnih mitova i stereotipa o silovanju te žrtvama i počiniteljima silovanja. Cilj je istraživanja također analiza vremena, mjesta počinjenja silovanja te vremena prijave silovanja. Istraživanje je provedeno na uzorku od N = 62 slučaja kaznenog djela silovanja iz 2015. i 2016. godine. Pritom je promatrano isključivo kazneno djelo iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona1. Glede viktimoloških čimbenika, analizirane su sljedeće varijable: spol žrtve, dob žrtve, stručna sprema žrtve, bračno stanje žrtve, poznavanje počinitelja od strane žrtve, konzumacija alkohola od strane žrtve, prethodno devijantno ponašanje žrtve. Od neviktimoloških čimbenika analizirani su: vrijeme prijave silovanja te mjesto i vrijeme počinjenja. U obliku deskriptivne analize podataka analizirane su frekvencije opisanih varijabli. Rezultati su pokazali da su žrtve silovanja najčešće osobe ženskog spola stare između 19 i 24 godine te nižeg stupnja obrazovanja. Prethodno devijantno ponašanje uočeno je kod više od polovine žrtava. Pet posto žrtava ovoga kaznenog djela bilo je u braku kada je djelo počinjeno. Više od tri četvrtine žrtava poznavalo je počinitelja, čime je opovrgnut mit da je silovatelj u većini slučajeva nepoznati muškarac. Glede mjesta počinjenja, također je opovrgnut mit da se silovanja najčešće događaju u napuštenim i mračnim ulicama. Pokazalo se da se točno polovina djela dogodila u privatnoj kući ili stanu, a samo petina na otvorenome (ulice, trgovi, šumske staze i slično). Usto, gotovo dvije trećine djela silovanja dogodile su se u blizini mjesta stanovanja žrtve, i to najčešće vikendom, u noćnim i jutarnjim satima, ljeti. Dalje, pokazalo se da je 68 % žrtava u vrijeme počinjenja djela konzumiralo alkohol. I konačno, rezultati su pokazali da se u većini slučajeva djelo prijavljuje u prvih dvadeset četiri sata te da, općenito, broj prijava opada s prolaskom vremena od trenutka počinjenja kaznenog djela., The aim of this study was the analysis of different victimology factors of rape and refutation of classic rape myths and stereotypes about rape victims and perpetrators. Also the aim was analysis of crime place, time of committing the crime, and the time of crime report to the police. Research was conducted on the sample of 62 cases of rape in 2015 and 2016. Only the criminal offence of rape from article. 153. paragraph 1. of Penal code was analyzed. Regarding victimology factors following variables were analyzed: gender of victim, age of victim, victim's education level, marriage status of victim, earlier knowledge of perpetrator, victim's alcohol consumption, earlier deviant behavior of the victim. 379 Maričević, Glavina Jelaš, Štrk: Analiza nekih viktimoloških čimbenika silovanja… Polic. sigur. (Zagreb), godina 27. (2018), broj 4, str. 365 - 379 Regarding other non victimology factors – crime place, time of committing the crime, and the time of crime report to the police were analyzed. Descriptive analysis of data, precisely analysis of frequencies was conducted. Results showed that rape victims more often are women between nineteen and twenty four years of age and lover level of education. Earlier deviant behavior was detected in more than half of vicitms. 5% of victims were in marriage. More than three quarters of victims knew the perpetrator, which disproves myth regarding rapist being an unknown perpetrator. Regarding the place of crime, myth according which most rapes happens in the dark and abandoned alleys was also disproved. Results showed that one half of rapes happened in private home or apartment, and only one fifth in open space (street, forest paths etc.). Almost two thirds of rapes happened near the place of victims residence and usually on weekend, at night and early morning hours and on summer. 68% of victims have consumed alcohol in the time of crime. Finally, results showed that in the majority of the cases rape is reported to the police in first twenty four hours and that generally number of reports decreases with the passage of time of the act of crime.

Ovaj završni rad obrađuje temu grčke i egipatske religije. Obuhvatit će mitove i vjerovanja od kojih su mnoga prenesena narodnom predajom, a mi ih poznajemo u obliku onoga trenutka kada su zapisana. Osvrnut ćemo se i na svakodnevicu življenja ljudi toga vremena, ali i njihove običaje. Ove dvije velike civilizacije staroga doba, ostvarile su veliki značaj na razvoj čovječanstva, ali i trag o prijašnjem sustavu božanstava , vjerovanja , rituala te mitova, a njihove građevine i danas nailaze na divljenje modernog čovjeka. Egipatska religija usko je vezana uz totem , a naglasak je stavljen na zagrobni život. Piramide , po kojima je ova zemlja prepoznatljiva, zapravo su grobnice kraljeva , a ostavljaju dojam tajanstvenosti . Faraon je predstavljao vrhovnog svećenika , te je zemlja bila izrazito razvijena i moćna u to doba. Grčka religija svoje utočište je našla na mediteranu. Stare legende ispisane su u Homerovim djelima , a ljudska sudbina ovisila je o volji bogova. Sjedište bogova bila je planina Olimp te je svaki grad imao svoje božanstvo koje je štovano. Žrtvovanje, molitve, svetkovine , ceremonije i sportske igre bila su glavna obilježja antičke civilizacije .Svetišta su bila mali hramovi , a bogovi su prožimali sve sfere ljudskog života. This final paper deals with the theme of Greek and Egyptian religions. It will cover myths and beliefs, many of which have been passed on by popular surrender, and we know them in the form of the moment they are written down. We will also recall the everyday life of people of that time, as well as their customs. These two great civilizations of the ancient times have had a great significance for the development of mankind, but also a trace of the former system of deities, beliefs, rituals and myths, and their structures still today come to the admiration of a modern man. Egyptian religion is closely related to the totem, and the emphasis is placed on the afterlife. The pyramid, by which this land is recognizable, are actually tombs of kings, leaving the impression of mystery. Pharaoh was a supreme priest, and the country was highly developed and powerful at that time. Greek religion has found its refuge in the Mediterranean. Old legends were printed in Homer's works, and human destiny depended on the will of the gods. The seat of the gods was the mountain of Olympus, and each city had its own deity that was worshiped. Sacrifices, prayers, festivals, ceremonies, and sports games were the main features of ancient civilization. The parks were small temples, and the gods pervaded all spheres of human life.

Questa tesi di laurea si occupa con la riscrizione dei miti nella opera Giro del sole di Massimo Bontempelli – uno dei più importanti esponenti del realismo magico italiano. Le trame dei tre racconti (Il viaggio d’Europa, Il viaggio di Colombo, Le alli d’Ippogrifo) sono prima riassunte, e dopo i racconti sono analizzati sul livello dei motivi, della tematica e dei personaggi. Nel prima parte della tesi si trova la introduzione nel periodo in cui Massimo Bontempelli agisce, cioè la storia del realismo magico. Dopo si parla della vita e opera dello scrittore, delle versioni originali dei miti usati da Bontempelli, e alla fine dei motivi e nuclei tematici tipici per questo scrittore. Ovaj diplomski rad baviti će se obradom mitova u djelu Giro del sole Massima Bontempellija – jednog od najvažnijih predstavnika magičnog realizma u Italiji. Sadržaji triju priča (Il viaggio d’Europa, Il viaggio di Colombo, Le alli d’Ippogrifo) prvo je ukratko prepričan, a kasnije su priče analizirane na razini motiva, tematike i likova. U prvom dijelu rada nalazi se uvod u vremenski okvir djelovanja Massima Bontempellija, to jest priča o magičnom realizmu. Kasnije se govori o životu i djelu pisca, originalim verzijama mitova koje Bontempelli koristi u knjizi, te na kraju o motivima i tematskim jezgrama tipičnim za ovog autora. This thesis will explain and analyze rewriting of the myths in the work Giro del sole of Massimo Bontempelli - one of the most important representatives of magic realism in Italy. Firstly, the contents of the three stories are briefly retold (Il Viaggio d'Europa, Il Viaggio di Colombo, Le ali d'Ippogrifo), and later stories are analyzed at the level of motifs, themes and characters. The first part is an introduction to the time-frame activity of Massimo Bontempelli, and the magic realism. The life and the work of the writer are presented in the third chapter, while in the fourth chapter we deal with the original versions of myths that Bontempelli used in the book and conclude with the motifs and thematic cores that are typical for this author.

Mediji u suvremenom društvu doprinose stvaranju novih mitova. Neki od tih mitova nastaju unutar industrije zabave i kulture slavnih osoba (celebrity kultura). Nove medijske zvijezde, bez obzira na vijek trajanja, djeluju kao dio zvjezdane strategije (star strategy). Ali, mediji sudjeluju, kao element kulturološke matrice, i u stvaranju novih političkih mitova. U etnonacionalnim i zatvorenim društvima ti mitovi funkciniraju kao temelji za ujedinjenje nacije i određenje njena identiteta. Njihova uloga je i da kroz modeliranje slika iz prošlosti stvore sliku svijeta u kojoj su pripadnici drugih kultura i nacija prikazani kao neprijatelji., The media participate in the creation of new myths in modern society. Some of these myths have been created in the entertainment industry as well as in celebrity culture. The new media stars, regardless of the period of their popularity, function as part of the star strategy. However, as an element of the cultural matrix, the media also participate in the process of creating new political myths. In ethno-national and closed societies the myths function as a fundamental component for the unification of a nation and the definition of its identity. In such a context, their role is to create an image of the world, by shaping images from the past, in which people from other cultures and nations are presented as enemies.

Kreativnost je svakako poželjna osobina, no ona je i važan dio suvremene nastave. Suvremena nastava uči učenike razmišljati na drugačiji način, tražiti nove načine ka rješavanju problema ili zadatka te ih ohrabruje, oslobađa straha, potiče divergentno mišljenje i budi ugodne emocije. Za kreativnu nastavu nužan je i kreativan učitelj, ali isto tako i učitelj koji nije ograničen mitovima kreativnosti i koji ih prepoznaje. Cilj ovog rada bio je ispitati stavove učitelja razredne nastave o tome smatraju li oni svoje učenike kreativnim osoboma. Osim toga, cilj je bio i saznati jesu li mitovi kreativnosti prisutni kod učitelja razredne nastave. U istraživanju je korištena kvalitativna i kvantitativna metodologija u okviru koje se uz sljedeće postupke:intervju,anketu te Delfi metodu željelo što objektivnije pristupiti istraživačkoj problematici. U istraživanju je sudjelovalo N=86 ispitanika. Provedenim istraživanjem dobiveni su rezultati koji pokazuju kako učitelji smatraju i sebe i učenike kreativnim osobama te kako ni među učiteljima koji su zaposleni i onim budućima mitovi kreativnosti nisu prisutni.Osim toga, istraživanje je pokazalo da su i studenti drugih fakulteta svjesni postojanja mitova kreativnosti, ali ih oni ne priječe da razvijaju svoju kreativnost i dalje. Creativity is definitely desirable characteristic, but creativity is also importan part of contemporary teaching. Contemporary teaching learn students how to think on differnt way, find new ways to solve some problem or task and it's encouraging them, release the fear, enocuragem them on divergent think and make pleasnt feelings. For creative teaching, creative teacher is necessary, but also teacher who is not limited with mhtys of creativity and teacher who recognizes them. Target of this work was to examine if class teachers thinks that that their stuedents are creative person. Further, targer was also to find out if mhyts of creativity are present by future class teachers. In this research qualitative and quantitative methodology were used because we want with next procedures : interview, questionnaire and Delphi method as far as possible approach to the research problem. N=86 examinees participated in the study. With this research we get results which show us how myths of creativity doesn’t exist by class teacher who works in schools but they also doesn’t exist by future class teacher. Further, research show us that student from other college are awere of existing of myths of creativity and they recognize some of them, too.

Svijet grčkih bogova razvio se od štovanja prirodnih sila, biljaka i životinja, a kasnije njihova božanstva poprimaju ljudski oblik. Mitovi o grčkim bogovima potječu iz same Grčke, ali pojedini elementi mogu se pronaći i u bliskoistočnim kulturama. Priče o grčkim bogovima donose nam antički pisci, od kojih su najznačajniji Homer i Hezoid, kao i arheološki ostaci. Iako grčka mitologija obiluje brojnim božanstivma, bilo je dvanaest olimpskih bogova koji su smatrani najznačajnijim: Zeus, Hera, Posejdon, Demetra, Hestija, Atena, Apolon, Artemida, Afrodita, Ares, Hefest i Hermes. U 5. st. pr. Kr. Dioniz postaje olimpski bog umjesto Hestije, dok Had, iako pripada među važnije bogove, nije smatran olimpskim bogom jer je obitavao u podzemnom svijetu. Olimpski bogovi nisu bili prva genereacija bogova. Prema Hezoidu, prvo je bio Kaos od kojeg nastade Geja, a zatim Geja rodi Urana koji se smatra prvim vladarem. Urana je svrgnuo sin Kron, ali i Krona svrgava njegov sin Zeus čime se uspostavlja vlast olimpskih bogova. Svako božanstvo je bilo zaduženo za određeni aspket života, a Grci su prinošenjem žrtava i svečanostima nastojali pridobiti njihovu milost. Grčki bogovi bili su po mnogočemu nalik ljudima, i za stare Grke oni nisu bili mitovi, već stvarnost, a brojne priče koje su pratile bogove je Grcima predstavljalo razumno objašnjenje svijeta oko sebe.

Mitovi o ponašanju turista i načinima na koji percipiraju rizike dva su socio-kulturna konstrukta kojima se istraživanja u turizmu rijetko bave. Usto, nikad se nije istraživao njihov međusobni odnos kod religioznih turista koji su razapeti između svoje vjere u Boga i stvarnih turističkih okolnosti koje zahtijevaju nerizično odgovorno ponašanje. Ovaj rad nastoji ispuniti tu prazninu te istražuje mitove i percepcije rizika kod ultraortodoksnih haredskih Židova. Upotrebom metode nominalne grupe i modela s primjenjivim vrijednostima ovaj rad nastoji utvrditi na koji način ta zajednica percipira najveće opasnosti vezane uz putovanja te u kojoj mjeri te percepcije nalikuju na mitove o ponašanjima vezanima uz putovanja koji su stvoreni u sekularnom izraelskom društvu ili se od njih razlikuju. Rezultati pokazuju da je kod haredskih Židova percepcija opasnosti vezanih uz putovanja obično “vjersko-svjetovni hibrid”. Sastoji se od predodžbi o opasnostima koje prevladavaju među sekularnim turistima, ali i od nih koje proizlaze iz specifičnih socio-ekonomskih i logističkih ograničenja vezanih uz haredski način života., Myths about tourist behavior and tourists’ risk perception are two socio-cultural constructs rarely discussed in tourism research. Furthermore, their interrelations have never been discussed with respect to religious tourists who are caught between their trust in God and real tourist circumstances that require risk-free responsible behavior. This paper attempts to fi ll this gap by studying myths and risk perception of Ultra-Orthodox Jews known as Haredim. Using Nominal Group Technique and the Value Stretch model, the study unveiled this community’s main travel-related risk perceptions and to what extent they differ from or are similar to myths about travel behavior originated by the secular Israeli society. Findings show that travel-related Haredi risk perception is generally a “religio-secular hybrid.” It is composed of risk constructs prevailing among secular tourists but also of those that stem from the unique socio-economic, logistic and lifestyle constraints of the Haredim.

Seksualno nasilje zastupljeno je u gotovo svim društvima, specifično je po tome što spada u rodno uvjetovano nasilje zbog toga što su ţene većinom ţrtve, a počinitelji većinom muškarci. Posljedice seksualnog nasilja su razne i veoma štetne za ţrtvino zdravlje. Rezultati niza istraţivanja pokazuju kako postoji velika zastupljenost mitova o seksualnom nasilju koja opravdavaju agresiju muškaraca prema ţenama. Cilj ovog istraţivanja je utvrditi zastupljenost mitova o seksualnom nasilju kod studentske populacije. Specifični cilj odnosi se na utvrĎivanje postojanja razlika u zastupljenosti mitova o seksualnom nasilju u prigodnom uzorku studentske populacije obzirom na vrstu studijskog programa i spol. Istraţivanje je provedeno na uzorku od 509 studentica i 104 studenta Sveučilišta u Zagrebu. U istraţivanju je korištena Skala prihvaćanja modernih mitova o seksualnoj agresiji (Acceptance of Modern Myths About Sexual Aggression Scale. Pretpostavljeno je da će studenti više prihvaćati mitove o seksualnom nasilju, te da će studenti iz područja društveno-humanističkih znanosti manje prihvaćati mitove o seksualnom nasilju. Rezultati istraţivanja potvrdili su obje hipoteze.

Ovaj rad prikazuje sažetu verziju opširne egipatske religije, svih egipatskih rituala i svetih običaja, također sažeto prikazujući većinu egipatskih božanstava. Rad je podijeljen u nekoliko većih cjelina, od kojih se u početku opisuju mitovi o nastanku svijeta, zatim se u opširnijem poglavlju opisuju božanstva, koja također imaju svojih nekoliko klasifikacija. Na posebnim stranicama su bogovi također slikovno prikazani. Nadalje, u radu se objašnjava i kult sunca Egipćana, mogući početak monoteizma i faraon Akhetaton , koji je odnio zasluge za uvođenje vjerovanja u jednoga boga u ovu drevnu civilizaciju. U slijedećem poglavlju se spominje mit o Ozirisu, ključan i važan za cjelokupnu religiju Egipćana, kao i osnovicu općeg znanja za svakog drevnog Egipćanina o svojoj vlastitoj duhovnosti. Kao i bogovi, jako važan utjecaj su imale i svete životinje, koje su također opisane u jednom kraćem poglavlju; naznačene su njihove funkcije, kao i njihova povezanost s glavnim i važnim bogovima. Nadalje je na zanimljiv način opisan život svećenika u Egiptu, kao i funkcija hramova u kojima su oni obitavali. Knjiga mrtvih je vrlo važan pojam za Egipćane i njihovu vjeru, pa je u radu ovaj pojam posebno objašnjen. Od čitave priče, iz koje su citirani stihovi iz Knjige, opisan je čitav ritual putovanja duše umrlog Egipćanina kroz svijet poslije smrti. U posljednjem poglavlju se razmatrao zanimljivoj usporedbi opširne i bogate egipatske religije i nastanku kršćanstva, jer postoje mnoge naznake da je kršćanstvo kao religija imalo utjecaje iz drevnog Egipta.

Promišljajući tematiku starosti i s njome neminovno vezan proces starenja, susrećemo se s raznolikošću i kompleksnošću koju dotična stvarnost reflektira, nudeći nam obrise svega onog znanstveno objašnjivog, ali i onog što je podložno subjektivnim opažanjima. Upravo iz toga proizlazi nemogućnost da u potpunosti „zagospodarimo” procesom starenja. Cilj ovog rada je ukazati na subjektivne percepcije starosti kroz prizmu stereotipizacije i predrasuda prema starijima, dajući temeljno objašnjenje ključnih pojmova, njihovo izvorište, tijek i značajnost u životu starije osobe. U drugom dijelu rada, kroz promatranje starosti u cjelokupnoj cirkulaciji života, istaknut je doseg stereotipa i predrasuda u životu starije osobe, ali i na konstruktivan način potaknuta njihova realna demitologizacija i znanstvena neopravdanost. Također, ukazuje se na važnost drugačijeg promišljanja starosti kao specifičnog razdoblja za svakog pojedinca te njene neminovne usmjerenosti na suživot s drugima u obitelji i široj društvenoj zajednici uz međusobno razumijevanje, toleranciju i uvažavanje kao zalog za humaniju i sretniju budućnost., Reflecting themes of age which is inevitably tied with the aging process, we meet with the diversity and complexity that the underlying reality reflects, offering us the outlines of everything scientific explainable, but what is also a subject of subjective observations. Because of that, we recognize the inability to fully „take control” of the aging process. The aim of this work is to highlight the subjective perception of age through the prism of stereotypes and prejudice against the elderly, giving a basic explanation of key concepts, their origin, course and significance in the life of the elderly. In the second part, through the observation of age in the overall circulation of life, highlighted is the range of stereotypes and prejudices in life of the elderly, but in a constructive way encouraged their real demythologization and unjustified scientification. Also, this work points to the importance of different considerations of age as a specific period for each individual, and its inevitable focus on coexistence with others in the family and the wider community with mutual understanding, tolerance and respect as collateral for humane and happier future.

Tema je ovoga rada manipulacija simboličkim kapitalom (Bourdieu, 2011.) i moralno poduzetništvo (Becker, 1963.) u ratnom i poslijeratnom hrvatskom društvu na primjeru vukovarskog iskustva, a cilj je analize razotkriti manipulaciju predrasudama i mitovima kojima su se pokušavali prikriti i realizirati različiti partikularni interesi, kao i posljedice takve manipulacije za žrtve ratnog nasilja i za cjelovitu istinu o Vukovaru. Prvi dio teksta definira osnovne pojmove kao što su moralno poduzetništvo, predrasude, i manipulacija predrasudama. Potom se pokušava odgovoriti na pitanje kako izgleda struktura manipulacije te kako se odvija proces manipulacije tj. kako se upravlja predrasudama i mitovima prikrivajući prave namjere i posljedice. U trećem se dijelu raspravljaju uzroci otpornosti i dugotrajnosti struktura manipulacije, a potom se govori i o razotkrivanju manipulacije te o standardnim reakcijama manipulatora kojemu se razgrađuje struktura manipulacije. Zaključak je poklonjen razmatranju o društvenim posljedicama koje za sobom ostavljaju različiti oblici manipulacije predrasudama i mitovima.

Otok-kit od Aleksandra do Voyagera

U ovom radu razmatraju se tri vodeće struje razmišljanja u kvalitativnoj sociologiji turizma. Prva od njih je MacCannellova autentičnost, druga je Turnerovo osobno oslobođenje, a treća je Boorstinova komodifi kacija. Ovaj rad kritizira MacCannellovu ideju autentičnosti, kao i obećanje osobnog oslobođenja kojeg predlažu Turnerovi sljedbenici. Oni predstavljaju dva osnovna mita u sociologiji turizma, idealizirajući ponašanje turista i, na taj način, zamagljujući naš pogled na stvarnost. Treća struja – kritika komodifi kacije – može se prilagoditi bilo kojem od njih te stoga predstavlja samo polovicu mita., In this paper three mainstream currents in the qualitative sociology of tourism are discussed. First of them is MacCannell’s authenticity, the second one is Turner’s personal liberation and the third one is Boorstin’s commodifi cation. This paper criticizes MacCannell’s notion of authenticity and the promises of personal liberation proffered by Turner’s disciples. They represent the two main myths in the sociology of tourism by idealizing tourist behavior and, in this way, blur our views of reality. The third strand – the critique of commodifi cation - adapts itself to both and therefore it is just a half of myth.

Mandragora (Mandragora officinarum L.), jedna od najpoznatijih i najkontroverznijih biljaka u povijesti, višegodišnja je biljka iz porodice Solanaceae, rasprostranjena u području jugo-istočnog Mediterana. Danas je u Europi, pa i kod nas na popisu strogo zaštićenih zavičajnih divljih svojti. U mnogim povijesnim zapisima koji datiraju još iz antičkih vremena opisana su njezina ljekovita svojstva i mogućnosti korištenja, ali i različiti mitovi i ritualna upotreba u bizarnim obredima i ceremonijama vezanim za stjecanje različitih vidova blagostanja, uključujući materijalno i ljubavno. Mandragora je popularna zbog svojeg korijena, čiji izgled podsjeća na čovjeka, koji se najviše koristio u magične svrhe i kao amajlija. Smatralo se da biljka posjeduje magične moći ali i da ju opsjeda sam vrag. Listovi, a prvenstveno korijen sadrže različite alkaloide, od kojih su najpoznatiji i najznačajniji atropin, skopolamin i hiosciamin, koji doprinose njenom halucinogenom i anestetičkom, ali i purgativnom te emetičkom i smirujućem djelovanju. Od antičkog doba korištena je u anestetičke svrhe, no od 19. stoljeća biva potisnuta novim, znatno pouzdanijim i efikasnijim sredstvima, poput kloroforma i etera. U današnje vrijeme koristi se samo u homeopatiji. Ova divlja, mistična biljka ne uzgaja se u vrtovima, uzgajaju je samo znatiželjni vrtlari amateri i rijetki znanstvenici.

Radovi i rasprave o kultovima, mitovima i vjerovanjima u Zagori kroz povijest.

Predavanje je posvećeno najvećim mitovima, odnosno pogrešnim uvjerenjima vezanim uz psihologiju.

One of the quite common stories in the history of physics, widely perpetuated in physics textbooks and physicists‟ popular writings, is the story that Aristotle was a poor observer of nature and consequently an erroneous thinker about natural phenomena. By referring to original sources, in this article it is demonstrated that the story bears strong mythological element

„Svaki dan prosječan čovjek koristi samo 10% svog mozga, što se lako može promijeniti slušanjem klasične glazbe. Nakon toga, za sreću i uspjeh u životu najvažnije je samo čvrsto vjerovati u svoje sposobnosti i uvijek misliti pozitivno….“ ili barem tako vjeruju oni koji s modernom psihologijom veze nemaju.

Mit. Ta opojna riječ koju čini čaroban sadržaj. U istoj mjeri blizak i dalek, da se s njime možemo poistovjetiti, prihvatiti ga kao mogućeg, čak i točno, a opet dijelom svoga (racionalnog i obrazovanog) uma sumnjati u njegovu istinitost i utemeljenost. No, odakle mitovi izviru? Zašto postoje?

U radu se analiziraju antičke spoznaje o vremenu i podneblju hrvatskog Jadrana. Uz poljoprivredu i proizvodnju hrane, pomorstvo i plovidba osobito su ovisili o pronicljivom zapažanju, moći spoznaje i rasuđivanju događanja u prirodi, te su tako doprinijeli predviđanju vremena. Dio spoznaja antičkih pomoraca o vremenu i klimi na istočnom dijelu Jadrana ostao je zabilježen u mitovima (Argonauti, Diomed, Dioskuri i dr.) ili djelima tadašnjih pisaca (Apolonije Rodski, Pseudo Skilaks, Teofrast, Strabon, Pseudo Skimno, Plinije Stariji, Marcijal i dr.). Osim takvih zapisa, koji izravno govore o vremenu i klimi, moguće je posrednim zaključcima o plovidbi, načinu življenja, graditeljstvu, vođenju ratova, poljoprivredi (maslinarstvo i vinogradarstvo), bolestima, biljnom pokrovu i dr. doći do spoznaja o ne/pogodnosti vremena i podneblja na Jadranu. Očuvanje antičkih spoznaja, pa i ranijih, preuzimaju Hrvati, ali im nenametljivo dodaju svoju životnu dimenziju. Stoga su Hrvati življenjem uz more i plovidbom po njemu, nasljednici antičke i aktivni sudionici europske uljudbe te kroz povijest korisnici i promicatelji stare mediteranske lingua franca.

U članku se jednostavno i koncizno predstavlja suvremeno značenje mitologije u romanu Labud hrvatske spisateljice Lucije Stamać. Iscrpno se objašnjava simbolika antičkih heroja i likova te odnos žene prema svijetu i društvu u kojemu se nalazi. Iako je tema iz stare antičke Grčke, problemi koji su izneseni aktualni su još uvijek jer žene i danas moraju tražiti svoj smisao u vezama i odnosima s društvenim okružjem, u suvremenosti čak možda i više jer nisu samo vezane za obitelj i dom. One su izišle iz okvira povijesti prkoseći nasljeđu prošlosti i stanju u sadašnjosti. No jedna im je stvar identična, a to je vječna borba za jednakost i prava.

Cilj ovog rada bio je ispitati prihvaćanje stereotipa o nadarenim učenicima kod studenata općenito, te provjeriti postoje li razlike u prihvaćanju stereotipa kod studenata Učiteljskog fakulteta (UF) i studenata Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB). Hipoteza je da stereotipi postoje, no da će studenti UF biti bolje informirani, te stoga manje skloni prihvaćati ih. Uzorak se sastojao od 45 studenata UF (45 Ž) i 43 studenta FSB (12 Ž i 31 M). Upitnik sastavljen za potrebe ovog istraživanja sastoji se od 15 tvrdnji koje se često spominju u literaturi kao stereotipi o nadarenima (npr. Winner, 1996/2005). Ispitanici su na 5-stupanjskoj skali Likertovog tipa procjenjivali koliko se slažu s pojedinom tvrdnjom. Pri obradi rezultata svaka tvrdnja je promatrana kao zaseban stereotip. Rezultati pokazuju da stereotipi nisu prisutni u velikoj mjeri niti u jednoj skupini. Obje skupine studenata se najviše slažu sa stereotipom Sva su djeca nadarena na neki način (M = 3.79), a najmanje s tvrdnjom Ako učenik dobiva loše ocjene u školi to znači da nije nadaren (M = 1.98). t- testom je utvrđeno da razlike među skupinama postoje, ali ne u očekivanom smjeru – studenti UF su skloniji prihvaćanju stereotipa od studenata FSB-a, moguće zbog toga što imaju idealiziraniju i optimističniju sliku nadarenih učenika.

Ushićenje, euforija i tragika ljudi sjevernojadranskoga prostora (hrvatskog, slovenskog i talijanskog) prve polovine 20. stoljeća dramatski se može prikazati križnim putom na kojemu se stapaju Churchillovske "krv, muke, suze i znoj" sva tri naroda. Svi su oni prolazili i prošli kroz čistilište povijesti. Hrvati ili Slovenci trebali su razumjeli Talijane koji su izbjegli iz svoga zavičaja jer su i sami bili izbjeglice i prognanici. Talijan je trebao razumjeti Hrvata ili Slovenca kada je i sam osjetio ugroženost nacionalnoga identiteta, jezika i kulture. Povijesna golgota trebala ih je naučiti povijesnu međusobnu razumijevanju ali nije. Zašto? Djelomice i zato što su povjesničari, kvazi povjesničari i publicisti sva tri naroda do nedavno u svojim tekstovima uglavnom njegovali i održavali živima nacionalne mitove prilagođavajući povijesne interpretacije općeprihvaćenim nacionalnim interpretacijama i političkim potrebama, svjesno ili nesvjesno. Nova istraživanja, nova arhivska građa, nove, objektivnije interpretacije zajedničke prošlosti daju nam priliku predstaviti događaje i procese s onu stranu dnevne politike. Javno mnijenje sve tri nacije izgrađivalo je svoje stavove kroz školske sustave i udžbenike povijesti više od pola stoljeća na krivim ili nedorečenim interpretacijama i informacijama. Primjerice problemi egzodusa ili fojbi ne smije ostati tabu tema ili sredstvo oživljavanja netolerancije ili revanšizma, već teme koja bi objektivno i u povijesnome kontekstu bile interpretirane trebale olakšati međunacionalne kontakte novih naraštaja neopterećenih nacionalnim netrpeljivostima. Progovoriti o najosjetljivijim pitanjima povijesti triju naroda znači u buduće odnose ući bez hipoteke i osjećaja krivnje zbog postupaka svojih predaka koja se kao kakav demon prenosi iz naraštaja na naraštaj. S istom takvom upornošću sada treba raditi na razbijanju takvih povijesnih mitova ali ne zamjenjujući ih drugima, a sve zbog boljega razumijevanja budućih naraštaja naroda koji će i u buduće ovaj prostor morati dijeliti.

Povodom knjige "Jezik i nacionalizam" u intervjuu se govori o povjesničarima, o udžbenicima povijesti, o nacionalizmu, o tome kako nastaju nacije i kakva je pritom uloga religije. Objašnjava se kako se jednonacionalna i višenacionalna država razlikuju politički, a ne kulturno. Ukratko se opisuje policentričnost jezika. Na kraju se tematizira razlika između Hrvatske i Njemačke kad je riječ o javnom osuđivanju nacionalizma.

Intervju je vođen povodom izlaska knjige "Jezik i nacionalizam", a tematizira jezični purizam, identitet, kulturu, naciju, mitove, neprijateljstvo, pravljenje panike oko EU i jezika, policentričnost jezika, školstvo, udžbenike povijesti i jezika.

U intervjuu koji je vođen povodom knjige "Jezik i nacionalizam" prvo se kritički govori o tezama koje su iznijeli Sanda Ham i Josip Silić. Nakon toga se osvjetljavaju činjenice vezane uz ISO 639-2. Opisuje se sociolingvistička teorija o policentričnosti jezika, čiju bit čini uvažavanje varijantske neujednačenosti jezika. Nadalje, pokazuje se da današnji mitovi o narodu, jeziku i porijeklu imaju kontinuitet iz vremena Jugoslavije.

Ovo je u domaćoj sredini prva knjiga koja na osnovi uvida u obimnu inozemnu literaturu rasvjetljava odnos između jezika i nacije. Čitatelju se u njoj nude spoznaje o tome kako se prave nacije, kako se instrumentalizira jezik za nacionalističke ciljeve, kako se falsificira prošlost i izgrađuju mitovi koji podupiru ideološki poželjnu sliku stvarnosti. U knjizi se identitet razotkriva kao konstrukcija, a kultura kao nepodudarna s nacijom. Pokazuje se da jezik kojim govorimo ima šire granice nego što mu uobičajeno ucrtavaju, a predočava se i prava priroda jezičnog purizma. S obzirom na ovdašnja proširena shvaćanja, mnogima bi se sadržaj knjige mogao učiniti revolucionarnim. Ali on to nije, nego se prije radi o izoliranosti domaće sredine od dosega znanosti u svijetu. Cilj ove knjige i jest da se ta izoliranost prevlada i da se nadoknade postojeći deficiti u znanju.

U ovom radu je kvalitativno analiziran sadržaj dvaju hrvatskih dnevnih novina (Večernji i Jutarnji list, u razdoblju od 2008. do 2010.) vezan uz stereotipe i stigmatizaciju branitelja, te korištenje stigmi i mitova vezanih uz Vukovarsku bitku i Oluju Medijski prikazi uspoređivani su sa činjenicama o tim akterima, odnosno događajima.

Autorica je izložila rezultate narativne analize središnjih informativnih emisija Dnevnik HTV-a (1991.-2006.), Dnevnik Nove TV (2005.-2006.) i Vijesti RTL-a (2005.-2006.) Istraživanje je pokazalo kako su mitološke strukture konstitutivni dio televizijskih vijesti. Ponajviše je žrtava, prevaranata i negativaca, a heroji su značajnije bili prisutni u vijestima u vrijeme Domovinskog rata i netom po završetku.

U ovome posebnom, njemačkom izdanju zagrebačkog časopisa "Fantom slobode" najvećim dijelom su prikupljeni radovi hrvatskih intelektualaca izvorno tiskani na njemačkom jeziku i to u manje dostupnim publikacijama, koji su i danas važni za uvide u intelektualnu kulturu u Hrvatskoj u posljednjih dvadesetak godina. Izbor je napravio glavni urednik časopisa Nenad Popović.

Njemački filozof mlađe generacije Michael Schmidt- Salomon, koji je ujedno i predsjednik zaklade Giordano Bruno, poznat je kritičar religijskog načina razmišljanja. U svojoj knjizi Manifest des evolutionären Humanismus religijskim dogmama suprotstavlja principe znanosti. Podsjeća da "znanstveni postupci - logika (preispitivanje izričaja jesu li bez kontradikcija) i empirija (sistematsko provjeravanje tvrdnji jesu li u skladu s iskustvenom stvarnošću) - najbolji su instrumenti koje je čovječanstvo dosad razvilo da bi dobivalo ispravne spoznaje o svijetu i humanije oblikovalo ljudske uvjete života". Sadržaj te knjige predstavlja se u ovome prikazu, u kojem se ujedno pokazuje da sve elemente religije iz definicije koju daje Schmidt-Salomon nalazimo u kroatističkom pristupu jeziku, naciji i povijesti.