Search

Izazov očuvanja starih novina, osim velikih formata, predstavlja loša kvaliteta papira te mehanička oštećenja koja nastaju rukovanjem izvornika (originala). Zbog toga se javlja potreba trajnog očuvanja i zaštite samog izvornika, a ne samo kurativnih postupaka. Najstarija i još uvijek prisutna metoda zaštite starih novina je mikrofilmiranje upravo zbog dugovječnosti mikrofilma kao medija pohrane. Razvoj tehnologije omogućio je digitalizaciju koja pruža nove mogućnosti, čime mikrofilmiranje prestaje biti jedina metoda zaštite novina. Svrha ovog rada je prikazati sve dosad korištene metode kao i potencijalno nova rješenja u svrhu zaštite i očuvanja starih novina. Rad također pruža uvid u rješenja i projekte zaštite i očuvanja novina hrvatskih knjižnica kao i primjere projekata knjižnica u svijetu. The challenge of preserving old newspapers, in addition to large formats, represents bad paper quality and mechanical damage arising from the handling of originals. Therefore, the need for permanent preservation and protection of the original itself, not only curative procedures, arises. The oldest and still used method of protection of the old newspapers is microfilming, precisely because of the longevity of the microfilm as the media storage. The development of technology has enabled digitization which provides new opportunities therefore microfilming ceases to be the only method of protecting newspapers. The purpose of this thesis is to present all currently used methods as well as potential new solutions for the protection and preservation of old newspapers. The thesis also provides insight into the solutions and projects of preserving and protecting newspapers in Croatian libraries as well as examples of library projects in the world.

Očuvanje arhivskoga gradiva na duži vremenski rok kao i osiguravanje njegove stalne dostupnosti, kako u samim arhivima tako i na internetu putem suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije, svim zainteresiranim osobama spadaju među glavne zadaće današnjih arhiva. Ove zadaće posebice dolaze do izražaja u suvremenoj digitalnoj okolini u kojoj korisnici informacija žele imati stalan i neograničen pristup svim vrstama sadržaja. U dugotrajnom očuvanju i dostupnosti arhivskoga gradiva značajnu ulogu između ostalog igraju i postupci poput mikrofilmiranja i digitalizacije analognog arhivskog gradiva. Ovaj rad istražuje i analizira razvoj u pristupu dugotrajnom očuvanju i dostupnosti arhivskoga gradiva u Njemačkom saveznom arhivu (Das Bundesarchiv). Rad se posebno fokusira na tendencije odustajanja od donedavno preferiranog postupka mikrofilmiranja u korist postupaka digitalizacije arhivskoga gradiva. Long-term preservation of archival holdings as well as making them accessible for all interested persons in the archival buildings and on the internet with help of contemporary information and communication technologies are the main tasks of modern archives. These tasks are especially important in contemporary digital environment where all users of information want to have permanent and unlimited access to all kind of contents. Procedures of microfilming and digitisation of analogue materials are very important for long-term preservation and accessibility of archival holdings. The aim of this thesis is to analyze the evolution of approach to long-term preservation and accessibility of archival holdings in The German Federal Archive (Das Bundesarchiv). The focus of this thesis is on the change in approach from recently preferred procedure of microfilming to procedure of digitalization of analogue archival holdings.

U radu je razmotrena zaštita novina preformatiranjem, osobito uloga mikrofilma u digitalnom okruženju. Iako digitalizacija za knjižnične korisnike znači brži i lakši pristup informacijama, namjera autora bila je istaknuti razloge koji govore u prilog uporabi mikrofilma u procesu zaštite i osiguravanja dostupnosti. Stare novine imaju iznimnu vrijednost kao dio kulturne baštine te služe kao izvor različitih informacija, no treba imati na umu i njihovu podložnost brzom propadanju. Specifične su i po drugim karakteristi- kama kao što su format, raznovrsnost tema, velik broj autora te duga razdoblja izlaženja. U tom kontekstu naglašena je pogodnost mikrofilma kao medija za dugotrajnu pohranu organiziranog intelektualnog sadržaja novina, odnosno mogućnost korištenja mikrofilma kao posrednika u digitalizaciji, s obzirom na potpunu tehničku kompatibilnost tih metoda preformatiranja. Takva svojstva mikrofilma uzeta su u obzir i u pojedinim stranim projektima digitalizacije novina koji su u ovom radu spomenuti. Rad također pruža osvrt na dosadašnja iskustva Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u zaštiti novina. U povijesnom pregledu radnog procesa mikrofilmiranja vidljiva je uloga mikrofilma kao medija trajne pohrane, ali i njegova funkcionalnost pri posredovanju između izvornika i digitalne inačice.

Iako je prvobitno bilo zastupljeno mišljenje da su novine prolaznog karaktera, danas novinske zbirke zauzimaju vrlo važno mjesto u knjižnicama zbog svoje važnosti u kulturnom, povijesnom, društvenom, političkom, ali i znanstvenom smislu. Ipak, zbog nekvalitetne podloge na kojoj su većinom tiskane, novine su sklone oštećivanju i propadanju u fizičkom smislu. Pojavom digitalnog doba i modernih tehnologija javlja se digitalizacija kao nova mogućnost u zaštiti novinskih zbirki, kako u zaštiti njenog sadržaja, tako i u mogućnosti lakšeg rukovanja i bržeg dobivanja adekvatnih informacija za korisnike. U ovom radu želi se prikazati važnost digitalizacije, njezine procese, prednosti te nedostatke. Također, u radu će se analizirati primjeri dobre prakse zaštite i prezentacije novinskih zbirki koji se provode u svijetu i kod nas. Isto tako, svrha rada je prikazati svu postojeću i potencijalnu problematiku i izazove s kojima se moguće susresti prilikom digitalizacije i provedbe projekata digitalizacije novinskih zbirki.

HALMED je regulatorno tijelo u čijoj je nadležnosti odobravanje lijekova za hrvatsko tržište. Djelatnici HALMED-a u tim procesima koriste dokumentaciju o lijeku. Budući da gradivo o lijeku treba čuvati do 50 godina, a dio trajno, zbog postojećih troškova pohrane i radi dostupnosti unutarnjim korisnicima, trebalo je donijeti odluku o digitalizaciji i mikrofilmiranju gradiva. nakon donošenja odluke bilo je potrebno obaviti nužne predradnje da bi navedeni proces digitalizacije započeo i uspješno završio. U članku smo se osvrnuli na sve faze procesa digitalizacije te postupak prijenosa digitalnog gradiva u sustav upravljanja poslovnim sadržajima FileNet.

Priprema starih novina za mikrofilmiranje složen je postupak zbog svojstava novina kao serijskih publikacija, zatim papira na kojem su otisnute te ciljeva pripreme kojom se nastoji okupiti cjelovit primjerak publikacije. Prijenos sadržaja starih novina na mikrofilm pretpostavlja uspostavu jasnih mjerila odabira građe, raspoloživa tehnička i financijska sredstva te stručno osoblje. U radu se priprema novina razmatra kao skup postupaka koji su dio postupka cjelovite zaštite starih novina pri čemu se mikrofilm koristi za zaštitu te kao posrednik u digitalizaciji. Cilj je pripreme građe prije snimanja popisati sva godišta i godine, sveščiće i sve stranice u sveščićima te opisati njihove nedostatke. Uz prikaz postupka pripreme novina za mikrofilmiranje u Odsjeku za restauraciju i mikrografiju Odjela zaštite i pohrane Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, spomenuta je i baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o mikrofilmiranim publikacijama., Preparation of the old newspapers for microfilming and digitization is a complex process due to the characteristics of the newspapers as serial publications, the characteristics of the paper they are printed on, and also the attempt to collect the complete publication in the process. The transfer of the content of the old newspapers on microfilm presumes defining clear criteria for selecting the materials, determining available technical and financial resources, and the trained staff. The paper analyzes the process of the preparation of newspapers as a set of procedures which are a part of the complete preservation of the old newspapers, in which the microfilm is used for the purpose of preservation and as an intermediate form before digitization. The aim of the preparation of the materials before microfilming is to record all volumes for all years, all issues and all pages in the issues, and to describe their shortcomings and damages. Along with the presentation of the preparation of old newspapers for microfilming at the Department of restoration and microfilming, the Department of restoration and micrography, National and University Library Zagreb, the article also presents the database in which the data on the microfilmed publications are preserved.

Digitalizacija stare građe potrebna je prvenstveno zbog zaštite čime se ujedno poboljšava dostupnost građi te se upotpunjuje fond knjižnice. Najčešće tehnike digitalizacije teksta jesu prepisivanje, skeniranje i slikanje digitalnim fotoaparatom, a kod zaštite starih novina važno je preformatiranje koje uključuje fotokopiranje, mikrofilmiranje i digitaliziranje. Ako je dokument već toliko oštećen da se više ne može zaštititi niti koristiti, potrebno je provesti postupak restauracije za koji postoje različiti materijali i metode. Prikazani su neki strani i hrvatski projekti digitalizacije starih novina koji nam najbolje pokazuju na koji način pojedine knjižnice diljem svijeta pristupaju projektima digitalizacije. Dalje je prezentirana anketa koja je provedena s ciljem prikaza stanja novinskog fonda u hrvatskim knjižnicama. Na kraju je dan kritički osvrt na rezultate.

Ovaj rad pobliže objašnjava poslove koji se obavljaju u Arhivsko – dokumentacijskom centru Financijske Agencije. Definira neke temeljne pojmove poput dokumenta i zapisa. Nudi opis sistema za upravljanje dokumentima i zapisima. Objašnjava procese mikrofilmiranja i digitalizacije, točnije skeniranja. Opisuje načine pohrane i izradu elektroničkih arhiva. Rad nudi i popis ponekih standarda za određena područja koja se spominju kroz rad poput upravljanja dokumentima i zapisima, način mikrofilmiranja te uvjeta pohrane.

Novine su podložne brzom i intenzivnom propadanju, najviše zbog samih svojstava materijala na kojima su tiskane. Zaštita novina može podrazumijevati zaštitu novinskog izvornika ili zaštitu informacija koje su u njemu sadržane. Razvojem tehnologije i jačanjem utjecaja digitalizacije, otvaraju se nove mogućnosti u zaštiti novina, prvenstveno usmjere- ne na dostupnost i korištenje informacija. Svrha je ovog rada prikazati postojeće pristupe i metode zaštite novinske građe te analizirati projekte zaštite novina u svijetu, pri čemu se razmatraju organizacijski i izvedbeni vidovi projekata i ukazuje na primjere dobre prakse. Nadalje se u radu istražuje zaštita hrvatskih novina s naglaskom na pregledu nacionalne i mjesnih/pokrajinskih inicijativa.

Kao jedan od masovnih medija koji ima snažnu društvenu funkciju, novine su danas nezamjenjiv izvor vijesti i informacija, no već će sutra postati dijelom kulturne povijesti. Njihova sve veća masovnost i slaba kvaliteta papira čini ih izuzetno ugroženim medijem javne komunikacije. Iz tih razloga treba ih nužno zaštiti, očuvati te im osigurati što veću dostupnost. Cilj je ovoga rada ukazati na moguće metode i tehnike zaštite novinske građe s posebnim naglaskom na zaštitu novinskog sadržaja. Najčešći je i najbolji postupak čuvanja intelektualnoga sadržaja novina mikrofilmiranje, premda se danas, u skladu s razvojem moderne tehnologije, sve češće mikrofilmske kopije prebacuju u digitalni oblik. U učinkovitoj zaštiti novinske građe važnu ulogu imaju nacionalni programi za zaštitu novina, koji moraju biti usklađeni i na međunarodnoj razini. U radu će se kritički prikazati nekoliko programa zaštite novina koji se provode u svijetu. Osvrnut će se i na Program zaštite starih hrvatskih novina.

Novine su podložne brzom i intenzivnom propadanju, najviše zbog samih svojstava materijala na kojima su tiskane. Zaštita novina može podrazumijevati zaštitu novinskog izvornika ili zaštitu informacija koje su u njemu sadržane. Razvojem tehnologije i jačanjem utjecaja digitalizacije, otvaraju se nove mogućnosti u zaštiti novina, prvenstveno usmjerene na dostupnost i korištenje informacija. Svrha je ovog rada prikazati postojeće pristupe i metode zaštite novinske građe te analizirati projekte zaštite novina u svijetu, pri čemu se razmatraju organizacijski i izvedbeni vidovi projekata i ukazuje na primjere dobre prakse. Nadalje se u radu istražuje zaštita hrvatskih novina s naglaskom na pregledu nacionalne i mjesnih/pokrajinskih inicijativa., The main topic of this paper is the preservation of newspapers. Newspapers deteriorate rapidly, mainly because of the characteristics of the paper they are printed on. Approaches to newspaper preservation can be aimed to preserving just information or information carrier as well. The development of technology and the stronger influence of digitisation open new possibilities in newspapers preservation, primarily in the availability and use of information. The purpose of this paper is to present the existing approaches and methods in newspapers preservation, and to analyze the projects of newspapers preservation in the world. It will explore the organizational and practical aspects of the projects by showing examples of good practice in the field. Furthermore, the paper will analyze the preservation of the Croatian newspapers, giving an overview of the national and local/regional initiatives.

U radu se iznosi osnovna problematika zaštite novinske građe. Donosi se teorijski pregled metoda zaštite novinske građe uz osvrte na njihove prednosti i nedostatke. Poseban je naglasak stavljen na problematiku digitalizacije u zaštiti građe te problematiku zaštite digitalnih dokumenata. Prikazuju se i odabrani dokumenti, inicijative i projekti koji se bave pitanjima digitalizacije i zaštite digitalnih dokumenata. Izlaže se projektni pristup zaštiti novinske građe pri čemu se razmatraju organizacijski i izvedbeni aspekti suvremenih projekata zaštite novina u svijetu, ukazujući pri tome na primjere dobre prakse. Nadalje se u radu istražuje pristup zaštiti hrvatskih novina s naglaskom na pregled nacionalne i lokalnih / regionalnih inicijativa. U posljednjem dijelu rada daje se prijedlog mogućeg teorijskog modela zaštite starih osječkih novina na temelju informacija o zaštiti novinske građe prikupljenih u intervjuima s voditeljima baštinskih ustanova na području grada Osijeka.

Ovo je izvješće prikaz rezultata istraživanja radne skupine Njemačke udruge za naučna istraživanja o prednostima i nedostacima tehnologija mikrofilmiranja i digitalizacije u zaštiti arhivskoga gradiva te njihovoj međusobnoj kompatibilnosti. Njemačka je udruga za naučna istraživanja, inače nadležna za pitanja zaštite arhivskoga gradiva, reagirala na činjenicu da su informacijske tehnologije sve prisutnije na području na kojem tradicionalno mikrofilm ima prioritetno značenje. Radna je skupina oformljena u studenom 1995. g. pod predsjedanjem dr. Hartmuta Webera (Landesarchivdirektion Baden-Württemberg, Stuttgart), danas predsjednika Njemačkog saveznog arhiva (Bundesarchiv), a u njezinom su radu sudjelovali arhivisti, knjižničari i informatičari. Izvješće, izrađeno u ljeto 1996. g., sadrži tehničke i organizacijske smjernice za projekte mikrofilmiranja i digitalizacije arhivskoga gradiva, posebno u odnosu na ekonomičnost radnoga postupka, jer u pitanju su javne financije, a s napomenom o njihovoj privremenosti s obzirom na brzi razvoj informacijskih tehnologija. Vrednovanje testova mikrofilmiranja i digitalizacije provedenih na standardiziranim materijalima i u raznim kombinacijama (izrada digitalnih snimaka već mikrofilmiranog gradiva, izrada mikrofilma iz digitalnih snimaka, digitalno skeniranje gradiva), pokazalo je da je prednost mikrofilma u njegovoj kvaliteti i cijeni, jer na ekonomičnost digitalizacije utječu troškovi migracija sa zastarjelih na novije tehnologije te nezadovoljavajući rezultati u kvaliteti izrađenih digitalnih snimaka. Velika je prednost digitalizacije u brzini pretraživanja i pristupu gradivu na fizičkoj udaljenosti korisnika., Dcr fur die Fragen von Bcstandscrhaltungsprogrammen zustandigc UnterausschuB dcr Deutschen Forschungsgemenischaft hat hinsichtlich der groBen Fortschritte in der Entwicklung der Netz und Datentechnik im Bereich dcr bildlichen Ubcrtragung der Dokumentc in den letzten zehn Jahren, die Formicrung einer Arbeitsgruppe im November 1995 angeregt, die sich im direkten Vergleich vor allem mit Vorteilen und Nachteilen, sowie mit Qualitätsanforderungen, Möglichkeiten und Grenzen der Verfilmungs und Digitalisierungstechnologie in der Funktion des Schutzes von Archivalienbeständen auseinandersetzen sollte. Eine besondere Herausforderung stellte die Ermittlung der Möglichkeiten im Bereich der Digitalisierung von Mikrofilm aufnahmen dar. Um das bedrohte Archivgut vor endogenem Papicrzcrfall und anderen Schadensursachen zu schützen, hat die Verfilmung von Archivbeständen schon seit Jahrzehnten Priorität in Bcstandscrhaltungsprogrammen, jetzt wollte man Formen und Grenzen neuer Technologien erforschen. An diesem Forschungsprojekt unter Vorsitz von Dr. Hartmut Weber (Lande-sarchivdirektion Baden-Württemberg, Stuttgart), heute der Präsident des Bundesarchivs (Koblenz), haben zusammengearbeitet: Prof. Dr. Hans Bohrmann (Institut für Zeitungsforschung, Dortmund), Werner Clausnitzcr (MS-Mikrofilm Optical Disc GmbH, Wuppertal), Dr. Marianne Dörr (Bayerische Staatsbibliothek, München), Dipl. Kf,. Martin Fock-Althaus (SRZ Satz-Rechen. Zentrum, Berlin), Dipl. Ing. Hartmut Haux (Zcutsche! GmbH, Tübingen), Leo Otte (Classen-Papcrtronics KG-Convcrtronics, Essen), Dr. Hartmut Strop (Dr. Strop Consulting, Ahrensburg). Die standardisierten Testmaterialen wurden verfilmt und digitalisiert, wobei man in seiner Arbeit den technischen Stand der Digitalisicrung vom Mikrofilm und die wcchselsciteigc Kompabilität von Mikrofilmen und digitalen bildlichen Über¬tragungen (Konversionsformen) berücksichtigte. Die Testergebnisse sprachen deutlich aus den Gründen der Qualität und Wirtschaftlichkeit für den Mikrofilm als Aufnahme- und Speichermedium. Die Arbeitsgruppe formulierte die Mindestanforderungen an die Qualität der Verfilmung und Digitalisierung (Material, Bildqualität, schwarz-weiße Filme und bitonale Digitalisicrung, Digitalisierung vom FarbMikrofilm, Hard und Softwareausstattung, Datensicherheit), und obwohl die digitale Form eine rasche und ortsunabhängige Verfügbarkeit bietet, die Ergebnisse der Digitalisierung in Hinsicht auf die Bildqualität und Wirtschaftlichkeit (Migration digitaler Konversionsformen damit sie lesbar bleiben), lassen zu wünschen übrig. Nach wie vor empfiehlt sich die Verfilmung gefähredeter Bestände auf der Basis der vorhandenen Mikrofilme. Die Forschungsarbeit wurde im Sommer 1996 abgeschlossen und der Abschlußbericht mit dem Titel "Digitalisierung gefährdeten Bibliothcks-und Archivguts" unter Zustimmung aller Mitglieder der Arbeitsgruppe erarbeitet. Die Autoren haben darauf hingewiesen, daß die schnelle Weiterentwicklung der Technik in diesem Bereich keine langfristig gültige Erkenntnisse zuläßt.