Search

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos razine usredotočene svjesnosti kao stanja, aspekata metakognicije te anksioznosti koja se javlja tijekom sportske izvedbe kod sportaša. Istraživanjem je ispitana razina anksioznosti tijekom sportske izvedbe izmjerene netom nakon sportske izvedbe kod pojedinaca s različito izraženom usredotočenom svjesnošću i metakognicijom. Osim toga, ispitana je mogućnost predviđanja dimenzije sportske anksioznosti; ometanje koncentracije na temelju prediktora metakognicije i dimenzije usredotočene svjesnosti koja se odnosi na prihvaćanje uma. U istraživanju je sudjelovalo 75 sportaša koji se natječu u službenim seniorskim ligama u Hrvatskoj u momčadskim sportovima košarke, nogometa, rukometa i odbojke, od čega su 42 osobe bile muškog spola, a 33 osobe ženskog spola. Raspon dobi sudionika bio je od 17 do 40 godina (M= 21.9, SD= 3.96). Za ispitivanje navedenih konstrukata sudionici su ispunjavali Skalu stanja usredotočene svjesnosti za fizičku aktivnost, Upitnik metakognicije-30, te Skalu sportske anksioznosti 2. Rezultati ne ukazuju na postojanje povezanosti usredotočene svjesnosti s konstruktima metakognicije i sportske anksioznosti. Međutim, dobivene su statistički značajne povezanosti nekih dimenzija tih upitnika poput negativne povezanosti prihvaćanja uma u usredotočenoj svjesnosti i ometanja koncentracije iz sportske anksioznosti. Isto tako, ustanovilo se da je dimenzija metakognicije kognitivna osviještenost pozitivno korelirala s pojedinim dimenzijama usredotočene svjesnosti, odnosno s dimenzijom promatranje uma i dimenzijom promatranje tijela. Nadalje, kao što je bilo i očekivano, pronađena je statistički značajna pozitivna korelacija metakognicije i sportske anksioznosti. Posljednje, metakognicija u većoj mjeri značajno je predviđala ometanje koncentracije, dok je prihvaćanje uma predvidjelo ometanje koncentracije u manjoj mjeri. Rezultati ovog istraživanja ukazali su na to da pristupi temeljeni na metakogniciji i usredotočenoj svjesnosti mogu biti korisni u tretiranju sportske anksioznosti. The aim of this research was to examine the relationship between mindfulness as a state, some aspects of metacognition and anxiety in sports performance in athletes. The goal was to examine whether there will be a lower level of anxiety during sports performance measured immediately after the sports performance in individuals with higher levels of mindfulness and less developed metacognition. In addition, the possibility of predicting a dimension of sport anxiety called concentration disruption was examined based on predictors of metacognition and on the dimension of mindfulness; acceptance of the mind. 75 athletes who compete in official senior leagues in Croatia in team sports of basketball, football, handball and volleyball participated in the research, of which 42 were male and 33 were female. Participants were aged between 17 and 40 (M= 21.87, SD= 3.96). To examine the aforementioned constructs, the participants completed the State Mindfulness Scale for Physical Activity (SMS-PA), Metacognition Questionnaire- 30 (MCQ- 30) and the Sport Anxiety Scale- 2 (SAS- 2). The results did not indicate the existence of a connection between mindfulness and the constructs of metacognition and sports anxiety. However, statistically significant correlations were found in some dimensions of these questionnaires, such as the negative correlation of acceptance of the mind in mindfulness and the concentration disruption dimension in sports anxiety. Likewise, it was established that the dimension of metacognition, cognitive self-awareness, positively correlated with certain dimensions of focused awareness, that is, with the mind observation dimension and the body observation dimension. Furthermore, as expected, a statistically significant positive correlation between metacognition and sports anxiety was found. Finally, metacognition significantly predicted concentration disruption to a greater extent, while acceptance of the mind predicts concentration disruption to a lesser extent. The results of this research indicated that approaches based on metacognition and mindfulness can be useful in treating sports anxiety.

U današnje vrijeme velikih ekonomskih i socijalnih promjena zahtjevi za novim pristupima učenju i nastavi postaju sve jači. Sve se više govori o metakogniciji u procesima učenja i nastave, koja zajedno s kognicijom i motivacijom predstavlja osnovu za samoregulaciju. Metakognicija se odnosi na znanje i upravljanje kognitivnim sustavom pojedinca te pridonosi samostalnom, svrhovitom i trajnom učenju s ciljem poboljšanja znanja vještina i sposobnosti. Brojna istraživanja su pokazala da metakognitivno svjesni studenti ostvaruju viši akademski uspjeh. Planiranje, procjenjivanje i razmišljanje o učenju pridnosi ostvarivanju viših ishoda. Metakognicija uključuje dvije glavne komponente, znanje i regulaciju kognicije. Znanje o kogniciji jest znanje koje studenti imaju o sebi, o strategijama i uvjetima pod kojima su metode koje koriste najučinkovitije. Regulacija kognicije odnosi se na znanje o načinu na koji studenti planiraju, implementiraju metode, promatraju, ispravljaju pogreške i procjenjuju svoje učenje. Jaka povezanost između navedenih čimbenika indicira da znanje i regulacija kognicije zajednički pomažu studentima da se prilagode učenju na njima najbolji način. Ključni izazov u nastavi je sposobnost prepoznavanja koliko dobro studenti razumiju vlastite procese učenja. Kroz postupke razumijevanja, planiranja, izvršavanja plana i osvrta na učinjeno ističe se važnost metakognitivnog obrazovanja u nastavi.

Aigas Radziņas bakalaura darba “5-6 gadus vecu bērnu problēmu risināšanas prasmju attīstība matemātikas mācību jomā” mērķis ir teorētiski un praktiski pētīt 5-6 gadus vecu bērnu problēmu risināšanas prasmju attīstību matemātikas mācību jomā. Problēmu risināšanai matemātikas mācību jomā ir būtiska nozīme, un tā nav nodalāma no matemātikas mācīšanās. Problēmu risināšanas prasme ietekmē bērna veiksmīgas nākotnes attīstības iespējas. Lai sekmīgi apgūtu problēmu risināšanas prasmes pirmsskolā, nepieciešams izmantot četru soļu problēmu risināšanas modeli. Pētījumā analizēti pirmsskolas pedagogu aptaujas dati par problēmu risināšanas nozīmīgumu matemātikas mācību jomā, kā arī novērojamās grupas problēmu risināšanas prasmju līmenis un attīstība. Balstoties uz teorētiskajām atziņām un pētījuma rezultātiem izdarīti secinājumi un izvirzīti priekšlikumi veiksmīgai problēmu risināšanas apguvei. Pētījuma darbs sastāv no 50. lpp., 19 . attēliem, 15. tabulām, izmantotās literatūras vienību skaits ir 33, pielikumu skaits 1. Atslēgas vārdi: problēmu risināšana, problēmu risināšanas modelis, problēmu, situācija metakognīcija, kritērijs., The aim of Aiga Radzina's bachelor's thesis "Development of problem-solving skills of 5-6-year-old children in the field of mathematics education" is to theoretically and practically study the development of problem-solving skills of 5-6-year-old children in the field of mathematics education. Problem solving in mathematics education is essential and cannot be separated from learning mathematics. The ability to solve problems affects the chances of a child's successful future development. In order to successfully learn problem-solving skills in preschool, it is necessary to use the four-step problem-solving model. The study analyzes the survey data of preschool teachers on the importance of problem solving in the field of mathematics learning, as well as the level and development of problem solving skills of the observed group. Based on the theoretical findings and the results of the study, conclusions were made and proposals were put forward for successful learning of problem solving. The research paper consists of pages 50, 19. for pictures, 15 tables, the number of units of literature used is 33, the number of appendices is 1. Keywords: problem solving, problem solving model, problem, situation metacognition, criterion.

Teorija razine konstruiranja značenja konceptom psihološke udaljenosti povezuje udaljavanje u vremenu, prostoru, na socijalnoj dimenziji i dimenziji vjerojatnosti. Psihološkim udaljavanjem dolazi do promjene u razini reprezentacije objekata i događaja. Prema teoriji, psihološki udaljene objekte reprezentiramo apstraktno, dok objekte koji su nam psihološki blizu reprezentiramo konkretno. Pretpostavljeno je kako se implikacije odnosa psihološke udaljenosti i razine reprezentacije mogu odraziti na metakognitivne procjene. Metakognitivne procjene se mogu temeljiti na tragovima koji dolaze iz samog iskustva (poput osjećaja lakoće procesiranja) ili na tragovima koji dolaze iz teorije (na primjer vjerovanje o sposobnosti). Cilj istraţivanja bio je ispitati utjecaj psihološke udaljenosti na metakognitivne procjene teţine i sigurnosti u uspješno rješavanje anagrama. Psihološkom udaljenošću sudionika je manipulirano između sudionika, putem vremenske udaljenosti zadatka. Polovica sudionika (N= 54) je procjenjivala teţinu i sigurnost u uspješno rješavanje anagrama iz 1971. godine (situacija psihološke udaljenosti), dok je druga polovica ispitanika (N= 53) procjenjivala anagrame iz 2021. godine (situacija psihološke blizine). Teţinom anagrama manipulirano je prema sumiranim frekvencijama bigrama riječi rješenja anagrama. Fluentnost anagrama je manipulirana lakoćom izgovora anagrama. Redoslijed anagrama ovisno o teţini i fluentnosti anagrama bio je nasumičan za svakog ispitanika. U skladu s Topolinski i suradnici (2016), pokazano je kako sudionici lako izgovorljive anagrame procjenjuju lakšima za riješiti u odnosu na teţe izgovorljive anagrame. Utjecaj fluentnosti je pokazan i na procjenama sigurnosti u uspješno rješavanje anagrama, sudionici su sigurniji kako će uspješno riješiti fluentne u odnosu na nefluentne anagrame. Nije dobiven značajan utjecaj manipulacije vremenskom udaljenošću anagrama na metakognitivne procjene teţine i procjene sigurnosti u uspješno rješavanje. Dana su objašnjenja izostanka efekta te smjernice za buduća istraţivanja. Construal level theory unified temporal, spatial, social, and hypothetical distance under the same roof of psychological distance. The construal level is changed by distancing from objects and events. Psychologically distant objects are constructed on a higher, abstract level, while psychologically near objects are constructed on a low, concrete level. There may be an influence of distance and construal level on metacognitive judgments. Metacognitive judgments can be brought up by cues from experience (like the feeling of cognitive processing ease) or by cues derived from theory (belief about one's ability). The goal of the study was to investigate psychological distance influence on the metacognitive judgment of difficulty and metacognitive judgment of confidence in anagram task. The psychological distance was manipulated between participants by distancing an anagram in time. One participant group (N= 54) judged difficulty and confidence for anagrams from the year 1971 (psychologically distant situation) while another group of participants (N= 53) judged anagrams from the year 2021 (psychologically near situation). Anagram difficulty was manipulated by summed bigram frequencies. Anagram fluency was manipulated by the ease of anagram pronunciation. Anagram presentation was randomized for each participant. In accordance with Topolinski et al. (2016), this research showed that easy to pronounce anagrams are judged as easier to solve than hard to pronounce anagrams. Fluency effect is also noticed on judgments of confidence, participants were more confident that they will solve easy to pronounce anagrams than hard to pronounce anagrams. There was no significant temporal distance manipulation effect on metacognitive judgments of difficulty and confidence. Explanations for insignificant results and guidelines for future research are provided.

Metakognicija se može definirati kao kognicija o kogniciji. Urođena je svim ljudima te sudjeluje u većini kognitivnih zadataka. Mindfulness je, jednostavno rečeno, stanje u kojem se nečemu pruža puna pažnja. Mindfulness, kao i metakognicija, ima velik značaj u životu ljudi. Pozitivno utječe na subjektivnu dobrobit i kogniciju. Nadalje, metakognicija i mindfulness su dva isprepletena procesa, te postoji teorijska i empirijska potpora iznimnoj važnosti metakognicije za mindfulness. Jedan model koji dobro opisuje povezanost metakognicije i mindfulnessa je metakognitivni model mindfulnessa Jankowskog i Holasa (2014). Također, postoje i brojna neuroznanstvena istraživanja koja povezuju metakogniciju i mindfulness. Uz to, priroda procesiranja u mindfulnessu je metakognitivna i višerazinska, a suradnja komponenata metakognicije ključna je u stvaranju i održavanju mindfulnessa. Kao što komponente metakognicije utječu na mindfulness, tako se i kroz prakticiranje mindfulnessa spomenute komponente mijenjaju na razne načine. Također, mindfulness je uvijek svjestan proces, te utječe na razmjenu informacija između metarazine i osnovne svijesti.

Domain theory suggests that moral rules and conventions are perceived differently and elicit a different response. A special procedure was designed to test this hypothesis in a laboratory setting using a deontic reasoning task. The goal was to gain insight into the cognitive and metacognitive processes of deontic reasoning from simple deontic premises. In the 3x2x2 within-subjects design, we varied rule-content (moral, conventional, abstract), rule-type (obligation, permission) and the induced dilemma (punishment dilemma, reward dilemma). Participants (N = 78) were presented with 12 laws. After memorizing a law, eight cases were presented to participants so that they make a quick judgment. Participants were tasked with punishing rule-violators, ignoring rule-conformists, and rewarding rule-supererogation. Response times (RT) and accuracy were measured for each judgment, and final confidence was measured after a set of judgments. No differences were expected between rule-types, except for superior performance for moral content and punishment dilemmas. RT correlated negatively with confidence levels, while accuracy correlated positively. Moral reasoning was more accurate than conventional and abstract reasoning, and produced higher confidence levels. Better performance was found for punishment dilemmas than reward dilemmas, likely due to the presence of a cheater-detection module; but the differences were not found in moral reasoning. Moral reasoning was also independent of rule-type, while conventional and abstract reasoning produced superior performance in obligation-type than in permission-type rules. A large drop-off in accuracy was detected for rules that allowed undesirable behaviour, a phenomenon we termed the "deontic blind spot". However, this blind spot was not present in moral reasoning. Three lines of evidence indicate a qualitative difference between the moral and other deontic domains: (1) performance for moral content was independent of rule-type, (2) moral content produced an equal activation of violator- and altruist-detection modules, and (3) moral content produces higher levels of confidence., Teorija domena pretpostavlja da se moralna i konvencionalna pravila drugačije percipiraju i rezultiraju različitim odgovorima. Osmišljena je procedura za testiranje ove hipoteze u laboratorijskim uvjetima koristeći zadatak deontičkog rasuđivanja. Cilj je bio dobiti uvid u kognitivne i metakognitivne procese deontičkog rasuđivanja polazeći od jednostavnih deontičkih premisa. Korištenjem nacrta 3x2x2 s ponovljenim mjerenjima manipulirali smo sadržajem pravila (moralna, konvencionalna, apstraktna), tipom pravila (obaveze, dopuštenja) i induciranom dilemom (dilema kažnjavanja, dilema nagrađivanja). Sudionicima (N = 78) prikazano je 12 zakona. Nakon što su zapamtili zakon, prezentirano im je osam slučajeva za koje su morali donijeti brzu odluku. Zadatak im je bio kažnjavanje prekršitelja, ignoriranje konformista i nagrađivanje supererogatornih. Mjereno je vrijeme odgovora i točnost za svaku odluku te konačna sigurnost nakon jednog niza odluka. Nisu očekivane razlike između tipova pravila, ali je očekivana bolja izvedba kod moralnih sadržaja i dilema kažnjavanja. Vrijeme je odgovora bilo negativno, a točnost pozitivno povezana s razinom sigurnosti. Moralno rasuđivanje bilo je točnije od konvencionalnog i apstraktnog te je dovelo do više razine sigurnosti. Bolja je izvedba utvrđena pri dilemama kažnjavanja u usporedbi s nagrađivanjem, vjerojatno zbog prisutnosti modula za detekciju varalica, ali te razlike nisu utvrđene pri moralnom rasuđivanju. Moralno je rasuđivanje također bilo neovisno o tipu pravila, dok su konvencionalno i apstraktno rasuđivanje doveli do bolje izvedbe pri obavezama nego dopuštenjima. Velik je pad u točnosti utvrđen za pravila koja su dopuštala nepoželjna ponašanja, što je fenomen koji smo nazvali "deontička slijepa pjega". Ipak, ova slijepa pjega nije bila prisutna pri moralnom rasuđivanju. Zaključno, rezultati upućuju na kvalitativne razlike između moralne domene i ostalih: (1) izvedba pri moralnom sadržaju nije ovisila o tipu pravila, (2) moralni je sadržaj proizveo jednaku aktivaciju modula detekcije varalica i altruista te (3) moralni je sadržaj proizveo viši stupanj sigurnosti.

Darba tēma ir kā projekti un matemātikas uzdevumi palīdz attīstīt plānošanas prasmes 5.klašu skolēniem. Diplomdarba - pētījuma autors ir Anete Vaivade un līdzautors Daugavpils universitātes studente Daiga Būda. Pētījuma mērķis bija pētīt, kā projekti un matemātikas uzdevumi palīdz attīstīt plānošanas prasmes 5.klašu skolēniem. Pētījuma jautājums - kā mērķtiecīgi lietojot stratēģijas, uzlabojas plānošanas prasmes 5.klašu skolēniem. Pētījuma mērķa sasniegšanai veikta literatūras analīze par plānošanas prasmju attīstību dažādos metakognitīvos līmeņos pamatskolas vecuma bērniem, diagnosticētas skolēnu plānošanas prasmes, izstrādāti un aprobēti uzdevumi un metodes plānošanas prasmju attīstīšanai 5.klases skolēniem, mācītas dažādas plānošanas stratēģijas. Izstrādāti plānošanas stratēģiju materiāli (plakāti un atgādnes) skolēnu plānošanas prasmju pilnveidei matemātikā, kas pielietojami gan risinot matemātikas uzdevumus un īstenojot projektus, gan pilnveidos skolēnu caurviju prasmes par mācīšanās procesa plānošanu kopumā un atbildības uzņemšanos par to, tādejādi sagatavojot izglītojamos dzīvei. Darbs kopumā izklāstīts 50 lappusēs, darbā izmantoti 16 literatūras avoti un pievienoti 6 pielikumi., The topic of the work is how projects and mathematics tasks help to develop planning skills for 5th grade students. The author of the diploma thesis - research is Anete Vaivade and the co-author is Daugavpils University student Daiga Būda. The aim of the study was to study how projects and mathematics tasks help to develop planning skills for 5th grade students. The research question was - how purposeful use of strategies improves planning skills for 5th grade students. To achieve the aim of the research, the literature analysis on the development of planning skills at different metacognitive levels for primary school age children was performed, students' planning skills were diagnosed, tasks and methods for developing planning skills for 5th grade students were developed and tested, various planning strategies were taught. Planning strategy materials (posters and memos) have been developed for the development of students 'planning skills in mathematics, which can be used both in solving mathematics tasks and implementing projects, and will improve students' skills in planning and taking responsibility for learning, thus preparing learners for life. The work is presented in 50 pages, 16 literature sources are used and 6 appendices are attached.

Straipsnyje nagrinėjamas pradiniame ugdyme vykstantis metamokymasis, kaip svarbus kognityvinis procesas, kurio metu besimokantieji geba mokytis savarankiškai, o įgytos žinios ir įgūdžiai padeda tapti mokančiais mokytis asmenimis. Tyrime analizuojami pradinių klasių mokinių savarankiško mokymosi komponentai, įgyvendinimo praktikos, problematika. Tyrimas pasirinktas atsižvelgiant į edukologijos mokslo tyrimuose augantį dėmesį metamokymosi strategijų taikymui ir kylantiems iššūkiams ankstyvame amžiuje. The article analyses the self-study of primary school students, aims to name the applied meta-learning methods, the challenges that arise and the further direction of research that would allow developing the application of meta-learning in primary education. The research aim - to reveal what research is being carried out, what we know about the self-study of primary education students in Europe and other countries. Research data and theoretical reviews from electronic education databases of Academic Search Complete (EBSCO), Cambridge Core, Education Source (EBSCO), ERIC and Science Direct were analysed in order to achieve the aim of the research. To create an overview of different studies, the articles were content-encoded by briefly describing the main features and results of each study. The results of the scientists of educational science research allow stating that even at an early age, meta-learning has a positive impact on the development of children in the fields of reading, language learning, math, science and problem-solving. Based on the results of the study, there is need to promote meta-learning as a tool to develop cognitive and metacognitive skills and to face the challenges of learning in the 21st century. The analysis and conclusions of scientific sources are provided in the article as a base for further studies on meta-learning, aiming that this learning paradigm would be developed and would allow to overcome the emerging difficulties of learning and become individuals who know how to learn.

Autore veica pētījumu par 5.-6. klases skolēnu pašorganizācijas prasmju pilnveidi. Skolēniem tika noteikts esošais pašorganizācijas līmenis, mēģinājums pilnveidot pašorganizācijas spējas un veikta skolēnu novērošana. Darba teorētiskajā daļā aprakstīta pašorganizācijas būtība, pašorganizācijas prasmes, pašorganizācija sākumskolas kontekstā, pašorganizācijas prasmju veicināšana atbilstoši skolēnu vecumposmam un mācību procesa organizācija gan kopumā, gan pamatojoties uz pašorganizācijas prasmju pilnveidi. Empīriskajā daļā aprakstīta 5. un 6. klases skolēnu pašorganizācijas prasmju veicināšana angļu valodas stundās. Pētījuma saturā autore izmantoja aptauju un novērošanu. Tika noteikts skolēnu pašorganizācijas līmenis pētījuma sākumā un pētījuma beigās. Rezultātā, izmantojot dažādas pieejas, daļa skolēnu pilnveidoja savas pašorganizācijas spējas. Skolēni, kuriem ir noteikti mācību traucējumi, pētījuma rezultātā savas pašorganizācijas prasmes nepilnveidoja. Darba autors: Liene Dobele Darba nosaukums: Skolēnu pašorganizācijas prasmju pilnveide angļu valodas stundās sākumskolas 5.-6. klasē. Darba mērķis: analizēt skolēnu pašorganizācijas veicināšanas pedagoģiskās iespējas angļu valodas 5.-6. klasē Pētījuma darba lapaspušu skaits: 60 lpp. Attēlu skaits: 15 Tabulu skaits: 2 Bibliogrāfiskā saraksta vienību skaits: 42 Pielikumu skaits: 15 Atslēgas vārdi: pašorganizācija, pašvadība, pašregulācija, metakognīcija, mācību process, The author conducted a study on 5th and 6th grade pupils to improve their self-organization skills. The current level of self-organization of the pupils was determined, an attempt was made to improve the self-organization skills and an observation was conducted. The theoretical part of the work describes the essence of self-organization, self-organization skills, self-organization in the context of primary school, promotion of self-organization skills according to the age of pupils and the organization of the learning process both in general and based on self-organization skills development. The empirical part describes the promotion of self-organization skills in 5th and 6th grade pupils in English lessons. During the study, the author used a survey and an observation as research methods. The level of pupils' self-organization was determined at the beginning of the study and at the end of the study. As a result, using different approaches, some pupils improved their self-organization skills. Pupils with learning disabilities did not improve their self-organization skills as a result of the study. Author of the work: Liene Dobele Title: Development of self-organization skills in English lessons for 5th and 6th grade pupils. Aim of the work: to analyse the pedagogical possibilities for promotion of 5th and 6th grade pupils' self-organization skills in English classes Number of research pages: 60 pages. Number of pictures: 15 Number of tables: 2 Number of items in the bibliographic list: 42 Number of attachments: 15 Keywords: self-organization, self-management, self-regulation, metacognition, learning process

Istraživanja ljudskog rasuđivanja odavno su pokazala da intuitivno razmišljanje može dovesti do pristranih zaključaka koji nisu u skladu s logičkim načelima. Istaknuti dvoprocesni modeli, koji mišljenje prikazuju kao interakciju intuitivnih (Tip 1) i analitičkih (Tip 2) misaonih procesa, ponudili su razumno objašnjenje tog zapažanja. Prema njima, logičko rasuđivanje primjer je kognitivno napornog zadatka koji iziskuje svjesno razmišljanje. Međutim, tijekom posljednjih godina rastući broj dokaza prikupljenih novim eksperimentalnim paradigmama doveo je u pitanje tradicionalnu dvoprocesnu klasifikaciju. Ključno otkriće jest da ljudi imaju sposobnost intuitivnog procesiranja na temelju logičkih principa u klasičnim zadacima rasuđivanja. U skladu s tom idejom, predstavljen je alternativni hibridni model rasuđivanja (Pennycook, Fugelsang i Koehler, 2015). Prema ovom suvremenom stajalištu, koje je ujedno i teorijski okvir ovog istraživanja, ljudski uspjeh i iskustvo konflikta tijekom rasuđivanja određeni su apsolutnom i relativnom snagom dvaju natjecateljskih intuicija – heurističke i logičke. Što je razlika u njihovoj snazi manja, to je konflikt jači. Detekcija konflikta smatra se pokretačem analitičkih procesa. U posljednje vrijeme, mnogi istraživači nastoje objasniti prirodu nadzornih i kontrolnih procesa koji se nalaze u pozadini detekcije konflikta. Teoretski i istraživački okvir koji im to omogućava naziva se meta-rasuđivanje (Ackerman i Thompson, 2014), u čijem su središtu procesi na kojima se temelje metakognitivne procjene. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati utjecaj vrste upute (rasuđivanje u skladu s vjerovanjem ili statističkom vjerojatnošću) na uspjeh i metakognitivne procjene u zadacima temeljnog omjera. Vrsta upute varirala se u svrhu slabljenja ili jačanja snage logičke intuicije za koju se pretpostavalja da vodi prema izboru logičkog odgovora (u skladu s temeljnim omjerom, odnosno matematičkom vjerojatnošću). U istraživanju se koristila paradigma dvaju odgovora. Ispitanici su inicijalni odgovor davali pod vremenskim pritiskom kako bi se osiguralo da je on ujedno i produkt intuitivnog rasuđivanja. Rezultati pokazuju kako ispitanici u obje skupine brže odgovaraju na kongruentne nego na nekongruentne zadatke, a usto su i sigurniji u točnost kongruentnih u odnosu na nekongruentne odgovore. Nalazi su načelno u skladu s postavkama hibridnog modela te pokazuju da, neovisno o vrsti upute, detekcija konflikta predstavlja uzlazni (eng. bottom-up) izvor analitičkih procesa. Studies on human reasoning have long concluded that intuitions can bias inference and result in violations of logical principles. Prominent dual-process models, which portray thinking as an interplay between intuitive (Type 1) and deliberate (Type 2) thought processes, have offered a reasonable account for this observation. According to this explanation, logical reasoning is an example of a task that demands effortful deliberate thinking. However, in recent years, amassing evidence obtained with novel experimental paradigms have brought into question the traditional dual-process characterization. A crucial finding is that people can process logical principles in classic reasoning tasks intuitively and without deliberation. In accordance with this idea, an alternative hybrid model has been proposed (Pennycook, Fugelsang & Koehler, 2015). According to this modern view, which was also a theoretical framework for the present study, people's intuitive reasoning performance and experience of conflict are considered to be determined by the absolute and relative strength of two competing intuitions - heuristic and logical. The smaller the strength disparity between the two intuitions, the greater the conflict. Conflict detection is deemed to be an initiator of analytic engagement. Many researchers have recently taken interest in illuminating the nature of conflict monitoring and control. The framework that allows them to do so is called meta-reasoning (Ackerman i Thompson, 2014), and it is focused on explaining the processes that underlie the formation of metacognitive judgments. The present study aimed to examine the influence of instruction type (reasoning according to belief or statistics) on the performance and metacognitive judgments in the base rate tasks. The instruction type was varied to affect the strength of the logical intuition that is hypothesized to cue selection of the base-rate response. The data were obtained utilizing the two response paradigm. Participants were required to give an initial response under time-pressure, which allows for identifying the presumed intuitively generated question. The results show that participants in both groups are quicker to respond to congruent than to incongruent problems. Also, they are more confident in the accuracy of congruent than incongruent answers. The findings, which are generally in line with the proposed hybrid model, suggest that, regardless of the instruction type, conflict detection in incongruent tasks serves as a bottom-up source of analytic processes.

Psihologijska znanost ima dugu tradiciju istraživanja rasuđivanja, mišljenja i donošenja odluka. Tijekom desetljeća su razvijeni brojni tipovi zadataka koji su aktivirali odabrane misaone procese. Rezultati tih istraživanja su, među ostalim, otkrili da ljudi na sustavan način griješe prilikom rasuđivanja u brojnim zadacima rasuđivanja. Te sustavne pogreške se nazivaju kognitivne pristranosti. Objašnjenje za većinu kognitivnih pristranosti je neadekvatna primjena heuristika za brzo generiranje odgovora. Na primjer, u zadatku kategoričkog silogizma možemo se osloniti na uvjerljivost zaključka, umjesto na formu premisa, a u Linda problemu biramo odgovor koji nam djeluje kao reprezentativan za opisanu osobu, a ne na temelju vjerojatnosnog izračuna. Heuristike funkcioniraju kao univerzalni misaoni prečac koji omogućuje lako i brzo izvođenje zaključaka i donošenje odluka. Praktične zbog brzine, ali mogu voditi u rigidnost i greške. No s druge strane, ljudsko mišljenje karakterizira i visok stupanj fleksibilnosti, analitičnosti, modifikacije, usvajanja i primjene mentalnih vještina i strategija. Ovakva podjela na dva tipa mišljenja, heurističko i analitičko (Tip 1 i Tip 2) je temelj teorije dvojih procesa u rasuđivanju koja precizno otkriva uzroke raznih kognitivnih pristranosti. Kad generiramo rješenje u zadatku rasuđivanja kako i koliko možemo biti sigurni u njegovu točnost? Ovisi li procijenjena točnost o stvarnoj točnosti? Odgovore na ova pitanja donosi nam teorijski okvir nazvan meta-rasuđivanje. Riječ je o primjeni i prilagodbi općenitijeg područja metakognicije na procese rasuđivanja, rješavanja problema i donošenja odluka. Metakognicija se popularno definira kao „znanje o znanju“ i bavi se proučavanjem procesa metakognitivnog nadzora i kontrole te primjene metakognitivnih znanja i strategija u raznim aspektima kognicije. U slučaju meta-rasuđivanja naglasak je prvenstveno na proučavanju metakognitivnog nazora i kontrole pri procesima rasuđivanja te se elegantno nadopunjuje s teorijama dvojnog procesiranja. U ovom predavanju biti će objašnjeno što nam meta-rasuđivanje otkriva o tome kako i kada donosimo metakognitivne procjene o vlastitoj uspješnosti i na koji način metakognitivni procesi ulaze u interakciju s procesima rasuđivanja i donošenja odluka.

Depresija nakon porođaja javlja se kod 10-15% žena te je povezana s različitim posljedicama za majku i dijete. Jedna od psiholoških značajki koja se u novije vrijeme ispituje jesu negativne misli nakon porođaja. Prema Wellsovom metakognitivnom modelu ruminacije i depresije, depresivni pojedinci fokusirani su na negativno razmišljanje te vjeruju da će im njihova ruminacija pomoći riješiti probleme, ali je ne mogu kontrolirati. Moguće je da je procjena negativnih misli, a ne sam sadržaj negativnih misli, povezan s depresivnosti. S obzirom na to da još uvijek kognitivni model depresije nije dovoljno ispitan u ovom specifičnom razdoblju, cilj ovog istraživanja bio je ispitati kognitivni model depresije kod majki dojenčadi, odnosno ispitati prediktivni doprinos negativnih misli nakon porođaja, ruminacije i metakognicije poslijeporođajnoj depresivnosti. U online istraživanju sudjelovale su majke dojenčadi do 12 mjeseci (N=603). Majke su ispunjavale Edinburški upitnik poslijeporođajne depresivnosti, Upitnik negativnih misli nakon porođaja, Skalu odgovora na ruminaciju te Upitnik pozitivnih i negativnih vjerovanja o ruminaciji. Najvažniji prediktor depresivnosti kod majki bila je ruminacija, zatim negativne misli nakon porođaja te negativna vjerovanja o ruminaciji, dok se pozitivna vjerovanja o ruminaciji nisu pokazala statistički značajnim. Ovaj rad pruža smjernice za identifikaciju kognitivnih čimbenika za pojavu depresivnosti kod majki dojenčadi te stoga i formiranje prigodnih kognitivnih strategija za prevenciju i njihovo smanjivanje kako bi majke ovo posebno razdoblje života mogle proživjeti što ugodnije.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos metakognicije, subjektivne vrijednosti zadatka, samoefikasnosti i uključenosti srednjoškolaca u učenje matematike, u skladu s postavkama teorije očekivanja i vrijednosti. Ispitani su i medijacijski efekti subjektivne vrijednosti i samoefikasnosti na odnos metakognicije s komponentama uključenosti. U istraživanju je sudjelovalo 543 učenika od 1. do 4. razreda prirodoslovno-matematičkih, jezičnih i općih zagrebačkih gimnazija, koji su ispunjavali upitnik sastavljen od sljedećih skala: Skale uključenosti u nastavu i učenje matematike, Skale metakognicije, Skale samoefikasnosti i Skale subjektivnih vrijednosti. Rezultati pokazuju značajne pozitivne povezanosti između korištenih varijabli, jedino se emocionalna uključenost pokazala negativno povezana s metakognicijom. Analize medijacijskih odnosa su pokazale da subjektivna vrijednost i samoefikasnost imaju značajnu medijatornu ulogu u odnosu metakognicije s kognitivnom i emocionalnom uključenosti, dok se u slučaju bihevioralne uključenosti samo subjektivna vrijednost pokazala značajnim medijatorom. The aim of this study was to examine the relationship between metacognition, subjective task value, self-efficacy and engagement of high school students in mathematics learning within the expectancy-value theory framework. The mediation effects of subjective task value and self-efficacy on the relationship of metacognition with components of engagement were also tested. The sample consisted of 543 students from general, language and mathematical gymnasiums in Zagreb who completed a questionnaire composed of the following scales: The Engagement Scale, The Metacognition Scale, The Self-Efficacy Scale and The Subjective Task Values Scale. The results show a significant positive correlation between the variables, except that emotional engagement was negatively related to metacognition. The analysis of mediation effects has shown that subjective task value and self-efficacy are significant mediators in the relation of metacognition with cognitive and emotional engagement. In case of behavioral engagement, only subjective value proved to be a significant mediator.

Zbog rastućeg interesa za područje metakognicije te njezin značaj za uspjeh u akademskom životu, javlja se i sve veća potreba za identificiranjem čimbenika koji pridonose individualnim razlikama u uspješnosti procjene vlastitog uratka. Dok se većina istraživanja vezanih uz proučavanje metakognitivne kalibracije načelno bavi kognitivnim čimbenicima koji dovode do razlika u sigurnosti u točnost vlastitog uratka, nema mnogo istraživanja koja se bave osobinskim faktorima koji bi mogli biti značajni za ovo područje. Iz tog razloga, ovo istraživanje usmjereno je na tri različite skupine nekognitivnih faktora – osobine ličnosti definirane u okviru teorije velikih pet, subjektivnu dobrobit i spol. Sudionici ovog istraživanja bili su studenti iz Hrvatske. Korišteni instrumenti bili su Test skrivenih analogija (EAT), kod kojeg su sudionici uz svoje rješenje morali navesti stupanj sigurnosti u svoj odgovor, inventar ličnosti pod nazivom Inventar velikih pet (BFI), Ryffičina skala subjektivne dobrobiti (RSPWB) te kratki upitnik demografskih podataka. Jedina osobina ličnosti koja se pokazala prediktivnom za stupanj sigurnosti u vlastiti uradak bio je neuroticizam, te je s tim pokazateljem bio negativno povezan. Facete subjektivne dobrobiti – autonomija, osobni rast, ovladavanje okolinom i samoprihvaćanje – bile su, s druge su strane, pozitivnom povezane s navedenim kriterijem. Medijacijski učinak faceta subjektivne dobrobiti na povezanost neuroticizma i kriterijske varijable nije pronađen. Posljednje, muški sudionici pokazivali su veći stupanj sigurnosti u svoj uradak od sudionica. Svi dobiveni učinci bili su mali. With the growing body of research confirming the importance of metacognition in the academic context, it is becoming increasingly important to study factors that contribute to this ability. While the research efforts centered around the metacognitive calibration outline cognitive traits that can account for the interindividual differences in self-assessment, there hasn't been much research regarding non-cognitive traits that might be significant in this context. Thus, this research focuses on three groups of such traits – personality traits as defined by the Big Five model, subjective well-being and gender. This study was conducted on a student sample from Croatia. The participants were presented with an abstract reasoning test, Esoteric Analogies Test (EAT), where they had to indicate both the correct answer to each question and their confidence level, a personality trait questionnaire Big Five Inventory (BFI), Ryff's Scales of Psychological Well-being (RSPWB) and a short list of demographic questions. The analysis has shown that the only personality trait predictive for the task performance self-evaluation was neuroticism, which yielded a negative correlation with the confidence in one own's answers. On the other hand, the subjective well-being facets - autonomy, environmental mastery, personal growth, and self-acceptance were all positively correlated to the task performance confidence levels. The mediation effect of subjective well-being on the relation between personality traits and confidence levels wasn't observed. Finally, men were more confident in the correctness of their solutions than women, even though there was no difference in their overall test score. All the effects were small in size.

Students perceive physics as a difficult teaching subject and have prejudices about this subject before they get acquainted with its content as a part of teaching physics. Poor students’ performance in physics indicate the need to use appropriate strategies in the teaching process that can help students in mastering physics contents. Since there is a correlation between students’ performance and metacognition, it is preferably to apply strategies that at the same time encourage the development of metacognition. In this paper a modified Know-Want-Learn strategy is proposed, which can be used in teaching with the aim of encouraging research and practical work. Within the modified strategy, students fill in four columns: What I Think and what I know; What Questions I have; How can I find out; and What I Learned. The aim of the conducted research was to examine the impact of the modified Know-Want-Learn strategy on students’ performance and metacognition in primary school physics teaching. Pedagogical experiment with parallel groups (experimental andcontrol) was carried out; 141 students (5 classes) of the sixth grade (aged 11-12 years) participated. Students' performance was assessed with the use of pre-test and post-test that were created for the purpose of research, while questionnaire on metacognition was used for evaluation of students' metacognition. Statistical analysis of the obtained data showed that the implementation of the modified Know-Want-Learn strategy, in sixth grade primary school physics teaching, has positive impact on students' performance and metacognition. Besides, it has been shown that performance is not dependant, while metacognition is dependant on students' gender. On the basis of the obtained data, it was found that there is statistically significant weak correlation between students' performance and metacognition. The research results suggest that proposed strategy should be used in primary school physics teaching. Učenici doživljavaju fiziku kao težak nastavni predmet i imaju predrasude o fizici kao nauci i pre nego što se upoznaju sa njenim sadržajem u okviru nastave fizike. Slaba postignuća učenika iz fizike ukazuju na potrebu da se u nastavi primenjuju odgovarajuće strategije koje mogu pomoći učenicima u savladavanju sadržaja fizike. S obzirom na to da postoji veza između postignuća i metakognicije učenika, poželjno je primenjivati strategije koje istovremeno podstiču razvoj metakognicije. U ovom radu je predložena modifikovana strategije Znam-Želim da znam-Naučio sam, koja se može koristiti u nastavi fizike s ciljem podsticanja istraživanja i praktičnog rada. U okviru modifikovane strategije učenici popunjavaju tabelu od četiri kolone: Mislim i znam; Pitanja koja imam; Kako mogu da saznam; i Naučio sam.Cilj sprovedenog istraživanja bio je da se ispita uticaj primene modifikovane strategije Znam-Želim da znam-Naučio sam postignuća i metakogniciju učenika u osnovnoškolskoj nastavifizike. U realizovanom pedagoškom eksperimentu sa paralelnim grupama (eksperimentalnom i kontrolnom), učestvovao je 141 učenik (5 odeljenja) šestog razreda (uzrasta 11-12 godina). Postignuća učenika su procenjena primenom inicijalnog i finalnog testa koji su kreirani za potrebe istraživanja, dok je za procenu metakognicije učenika korišćen upitnik o nivou metakognicije. Statističkom obradom dobijenih podataka pokazano je da primena modifikovane strategije Znam-Želim da znam-Naučio sam, u realizaciji nastave fizike u šestom razredu osnovne škole,pozitivno utiče na učenička postignuća i metakogniciju. Takođe,pokazano je da postignuća ne zavise, dok metakognicija zavisi od pola učenika. Na osnovu dobijenih podataka utvrđeno je da postoji statistički značajna slaba korelacija između učeničkih postignuća i metakognicije. Rezultati istraživanja ukazuju na to da bi opisana strategija trebalo da se koristi u osnovnoškolskoj nastavi fizike.

Students perceive physics as a difficult teaching subject and haveprejudices about this subject before they get acquainted with itscontent as a part of teaching physics. Poor students’ performancein physics indicate the need to use appropriate strategies in theteaching process that can help students in mastering physicscontents. Since there is a correlation between students’performance and metacognition, it is preferably to apply strategiesthat at the same time encourage the development of metacognition.In this paper a modified Know-Want-Learn strategy is proposed,which can be used in teaching with the aim of encouragingresearch and practical work. Within the modified strategy, studentsfill in four columns: What I Think and what I know; WhatQuestions I have; How can I find out; and What I Learned.The aim of the conducted research was to examine the impact ofthe modified Know-Want-Learn strategy on students’ performanceand metacognition in primary school physics teaching.Pedagogical experiment with parallel groups (experimental andcontrol) was carried out; 141 students (5 classes) of the sixth grade(aged 11-12 years) participated. Students' performance wasassessed with the use of pre-test and post-test that were created forthe purpose of research, while questionnaire on metacognition wasused for evaluation of students' metacognition. Statistical analysisof the obtained data showed that the implementation of themodified Know-Want-Learn strategy, in sixth grade primaryschool physics teaching, has positive impact on students'performance and metacognition. Besides, it has been shown thatperformance is not dependant, while metacognition is dependanton students' gender. On the basis of the obtained data, it was foundthat there is statistically significant weak correlation betweenstudents' performance and metacognition. The research resultssuggest that proposed strategy should be used in primary schoolphysics teaching., Učenici doživljavaju fiziku kao težak nastavni predmet i imaju predrasude o fizici kao nauci i pre nego što se upoznaju sa njenim sadržajem u okviru nastave fizike. Slaba postignuća učenika iz fizike ukazuju na potrebu da se u nastavi primenjuju odgovarajuće strategije koje mogu pomoći učenicima u savladavanju sadržaja fizike. S obzirom na to da postoji veza između postignuća i metakognicije učenika, poželjno je primenjivati strategije koje istovremeno podstiču razvoj metakognicije. U ovom radu je predložena modifikovana strategije Znam-Želim da znam-Naučio sam, koja se može koristiti u nastavi fizike s ciljem podsticanja istraživanja i praktičnog rada. U okviru modifikovane strategije učenici popunjavaju tabelu od četiri kolone: Mislim i znam; Pitanja koja imam; Kako mogu da saznam; i Naučio sam.Cilj sprovedenog istraživanja bio je da se ispita uticaj primene modifikovane strategije Znam-Želim da znam-Naučio sam postignuća i metakogniciju učenika u osnovnoškolskoj nastavifizike. U realizovanom pedagoškom eksperimentu sa paralelnim grupama (eksperimentalnom i kontrolnom), učestvovao je 141 učenik (5 odeljenja) šestog razreda (uzrasta 11-12 godina). Postignuća učenika su procenjena primenom inicijalnog i finalnog testa koji su kreirani za potrebe istraživanja, dok je za procenu metakognicije učenika korišćen upitnik o nivou metakognicije.Statističkom obradom dobijenih podataka pokazano je da primena modifikovane strategije Znam-Želim da znam-Naučio sam, u realizaciji nastave fizike u šestom razredu osnovne škole,pozitivno utiče na učenička postignuća i metakogniciju. Takođe,pokazano je da postignuća ne zavise, dok metakognicija zavisi od pola učenika. Na osnovu dobijenih podataka utvrđeno je da postoji statistički značajna slaba korelacija između učeničkih postignuća i metakognicije. Rezultati istraživanja ukazuju na to da bi opisana strategija trebalo da se koristi u osnovnoškolskoj nastavi fizike.

Depresija nakon porođaja javlja se kod 10-15% žena te je povezana s različitim posljedicama za majku i dijete. Jedna od psiholoških značajki koja se u novije vrijeme sve češće spominje jest pojava negativnih misli nakon porođaja. Prema Wellsovom metakognitivnom modelu (2009) ruminacije i depresije, depresivni pojedinci fokusirani su na negativno razmišljanje te vjeruju da će im njihova ruminacija pomoći riješiti probleme i ne mogu je kontrolirati. Prema nekim istraživanjima moguće je da je sama procjena negativnih misli, a ne sam sadržaj negativnih misli povezan s razinom depresije. To podržavaju nalazi da su ruminacija i metakognicija značajno povezane s depresivnom simptomatikom. S obzirom na to da još uvijek kognitivni model depresije nije dovoljno ispitan u ovom specifičnom razdoblju, cilj ovog istraživanja bio je ispitati prediktivni doprinos negativnih misli nakon porođaja, ruminacija i metakognicije depresiji kod majki dojenčadi. U online istraživanju sudjelovale su majke dojenčadi dobi od 1 do 12 mjeseci (N=603). Majke su ispunile Edinburški upitnik poslijeporođajne depresivnosti, Upitnik negativnih misli nakon porođaja, Skalu odgovora na ruminaciju te Upitnik pozitivnih i negativnih vjerovanja o ruminaciji. Regresijska analiza je pokazala da su najvažniji prediktor poslijeporođajne depresivnosti bile ruminacije, zatim negativne misli nakon porođaja te negativna vjerovanja o ruminaciji, dok se pozitivna vjerovanja o ruminaciji nisu pokazala statistički značajnim prediktorom. Navedenim prediktorima objašnjeno je 59% varijance poslijeporođajne depresivnosti. Ovaj rad pruža smjernice za identifikaciju kognitivnih čimbenika povezanih s depresivnosti kod majki dojenčadi koje bi mogle poslužiti formiranju prigodnih kognitivnih strategija za prevenciju i smanjivanje depresivnosti u ovom osjetljivom razdoblju.

U posljednje vrijeme poremećaji hranjenja sve više su fokus istraživanja, ponajviše zbog svoje rasprostranjenosti, te se sve više istražuju njihove biološke komponente, odnosno promjene unutar ljudskog tijela, naročito mozga. Poremećaji hranjenja spadaju u ozbiljne i trajne psihijatrijske poremećaje, a karakteriziraju ih ekstremno i nezdravo smanjenje unosa hrane, kao i ozbiljno prejedanje popraćeno osjećajem nelagode ili pretjeranom zabrinutošću izgledom tijela ili težinom. Tri najučestalija tipa poremećaja hranjenja su anoreksija nervoza, bulimija nervoza i kompulzivno prejedanje. S namjerom da se dođe do novih saznanja o patofizilogiji poremećaja hranjenja istraživači pokušavaju kroz studije povezati kognitivno procesiranje i trenutna prehrambena ponašanja. Jedan od načina za postizanje toga je korištenje neuropsiholoških testova, poput Iowa zadatka kockanja. Ovaj test je korišten u svrhu ispitivanja procesa donošenja odluka, kako kod osoba s poremećajem hranjenja, tako i kod zdravih osoba, te je zadatku dodana i izmijenjena verzija u svrhu ispitivanja seta udešenosti. S obzirom da emocionalna stanja mogu utjecati na kognitivnu izvedbu i kongitivnu fleksibilnost, ispitan je utjecaj anksioznosti i depresije na izvedbu. Nadalje, istraživanjem je obuhvaćen i temeljni nivo deklarativnog i metakognitivnog znanja o zadatku, te ispitan njegov utjecaj na učinak u zadatku. Dobiveni rezultati upućuju na značajno narušenu izvedbu kod osoba s poremećajem hranjenja u originalnom zadatku, te na neznačajnu razliku, ali različit obrazac izvedbe u izmijenjenom zadatku, u odnosu na kontrolnu skupinu ispitanica. Također, dobivena je umjerena i negativna povezanost anksioznosti s učinkom na bloku 4, te depresije s učinkom na bloku 5, dok je kod kontrolne grupe nađena umjerena i negativna povezanost depresije s učinkom na bloku 2 i 5. S obzirom na razinu znanja, kontrolna skupina svoje znanje o zadatku procjenjuje značajno višim u odnosu na kliničku skupinu. Razina deklarativnog znanja je značajno umjereno i pozitivno povezana s učinkom na bloku 2 kod kliničke skupine, dok je umjerena i pozitivna korelacija nađena između metakognitivnog znanja i učinka na bloku 4, te između deklarativnog, metakognitivnog znanja i oslanjanja na znanje s blokom 7 kod kontrolne skupine ispitanica. Recently, eating disorders have become the main focus of many researches, mainly due to the fact that a large number of people are affected by them. The researches are also focusing more on the biological components, or rather, changes which occur within the human body, especially the brain. Eating disorders are classified as serious mental illnesses and are characterized by an extremely low food intake as well as overeating, accompanied by a feeling of discomfort or excessive concern with weight and physical appearance. Common eating disorders include anorexia nervosa, bulimia nervosa, and binge-eating disorder. With the intent to gain new insight into the pathophysiology of eating disorders, researchers try to link cognitive processing and current nutritional behavior through studies. One way to accomplish this is to use neuropsychological tests, such as Iowa gambling task. This test was used to examine the decision-making process both in people with an eating disorder and in healthy people, and a modified version was also added to test the set shifting. Given that emotional states can affect cognitive performance and cognitive flexibility, the impact of anxiety and depression on performance was studied. The research covered the basic level of declarative knowledge and metacognition of the task, and its effect on task performance was investigated. The obtained results indicate a significantly impaired performance in subjects with an eating disorder in the original task, as well as an insignificant difference but a different pattern of performance in the modified task, compared to the control group of subjects. The results also indicate a moderate and negative effect of anxiety on the performance in block 4 and depression in block 5, while the results obtained from the control groups showed a moderate and negative effect of depression in blocks 2 and 5. Regarding the level of knowledge, the control group of subjects estimate their knowledge of the task to be significantly higher compared to the estimation of knowledge by the subjects from the clinical group. The level of declarative knowledge is significantly moderately and positively connected to the effect on performance in block 2 in the clinical group, while a moderate and positive correlation was found between metacognition and effect on performance in block 4, as well as a correlation between declarative knowledge, metacognition and relying on knowledge in block 7 among the control group of women.

Metacognition belongs to higher-order mental processes and enables us to control, plan and accordingly regulate our own learning and problem solving process. In the present study we researched developmental changes in different reasoning domains and in metacognitive accuracy, which is considered as part of successful metacognitive monitoring/regulation, and as an essential element of self-regulated learning and learning to learn competence. The study involved 282 participants from four different age groups: 13-15-, 23-25-, 33-35- and 43-45- year olds. These participants solved tasks addressed to spatial, verbal-propositional and social reasoning, and evaluated their own performance on these tasks. To specify possible differences in metacognitive accuracy, the metacognitive accuracy index was computed. Results showed that metacognitive evaluations were accurate in spatial domain, less accurate in verbal-propositional and quite inaccurate in the social domain. The accuracy of self-evaluation increased with age and males were more accurate in their self-evaluations than females. Improvement of metacognitive accuracy with age is in tune with findings that metacognition becomes more effective with development and that people with age become more reflective and self-aware.

Metakognitivni procesi važni su u pospješivanju uspješnosti vlastitog učenja. Međutim, prijašnja istraživanja pokazala su kako, pod određenim uvjetima, igraju ulogu i u razumijevanju na koji način razmišljaju i uče druge osobe. Rezultati dosadašnjih istraživanja sugeriraju da postoji negativna povezanost između vremena učenja riječi i metakognitivnih procjena uspješnosti vlastitog dosjećanja zbog aktivacije heuristike napora zapamćivanja (eng. memorizing effort heuristic). S druge strane, kada ispitanici donose procjene uspješnosti dosjećanja druge osobe, oni daju više procjene za kraće vrijeme učenja druge osobe samo pod uvjetom da su prije toga i sami učili parove riječi i donosili procjene uspješnosti vlastitog dosjećanja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati leže li isti ili slični procesi u podlozi donošenja metakognitivnih procjena uspješnosti vlastitog dosjećanja i procjena uspješnosti dosjećanja drugih u zadatku pamćenja. U istraživanju je sudjelovalo 65 ispitanika. Ispitanici su po slučaju bili dodijeljeni u jednu od dvije nezavisne skupine. Ispitanici svake skupine prolazili su kroz dva eksperimentalna uvjeta: ja uvjet i promatrač uvjet, ali različitim redoslijedom. U ja uvjetu, ispitanicima su prezentirani parovi riječi, a njihov zadatak je bio da pokušaju što brže naučiti te riječi. Nakon svakog para riječi, od njih se tražilo da donesu procjenu vjerojatnosti kasnijeg dosjećanja riječi. Nakon svih parova riječi, slijedio je test dosjećanja. U promatrač uvjetu, ispitanicima su bile prezentirane video snimke osobe koja uči parove riječi, koje su se razlikovale po vremenu trajanja. Zadatak ispitanika bio je da, nakon svakog para riječi kojeg je osoba na video snimci učila, donesu procjenu o vjerojatnosti dosjećanja riječi te osobe. Utvrđena je očekivana negativna povezanost između vremena učenja riječi i metakognitivnih procjena uspješnosti vlastitog dosjećanja. Nadalje, značajnim se pokazao glavni efekt percipiranog vremena učenja druge osobe te interakcija redoslijeda uvjeta i percipiranog vremena učenja druge osobe. Naime, utvrđena je razlika u metakognitivnim procjenama uspješnosti dosjećanja drugih, ali samo u skupini koja je prvo prolazila ja uvjet. U toj skupini ispitanici su davali više procjene za kraće percipirano vrijeme učenja druge osobe. U skupini koja je prvo prolazila promatrač uvjet, ne postoji razlika u metakognitivnim procjenama uspješnosti dosjećanja drugih s obzirom na percipirano vrijeme učenja druge osobe. Metacognitive processes are important in enhancing the efficiency of our own learning. However, results of some previous research suggest that, under certain conditions, they play a role in understanding the ways in which other people think and learn. The results of recent research suggest that judgments of learning are inversely related to the amount of study time invested in each trial due to memorizing effort heuristic. On the other hand, when participants make judgments of learning for other person, they make higher judgments for shorter study time only if they have previously made judgments of their own learning. The aim of this study was to examine whether the same or similar processes are involved in the process of making judgments of learning for self and others. There were 65 participants in the study. Participants were randomly placed into one of two independent groups. Participants from each group went through two conditions: self condition and other condition, but in different order. In self condition, participants were presented with word pairs, and their task was to try to learn these words as quickly as possible. After each trial, they were asked to give an estimate of the likelihood of later recalling the word (to make judgments of learning). After all trials, there was a retrieval test. In other condition, participants were presented with video clips of a person learning word pairs, which differed in length. Participants were, after each trial, asked to make judgment of learning for other person. The expected negative correlation between study time and judgments of learning has been established. Furthermore, there was a significant main effect of perceived study time and the interaction between order of conditions and perceived study time. Namely, there was a difference in judgments of learning for others, but only in the group that first went through self condition. In this group, participants made higher judgments of learning for a shorter perceived learning time of other person. In the group that first went through other condition there was no difference in judgments of learning considering perceived learning time of other person.

In the article , I will argue that metacognition plays an important role in decision - making not only as direct online monitoring and control of decision - making processes but also by enabling us to influence our decisions and actions – and m e n tal states and processes, related to them – i n an offline manner. That is, offline metacognition allows us to observe, refer to and, to a certain degree, exert influence on me n tal states and proce sses related to our decisions and actions in the way of be ing removed, decoupled from the task/decision at hand and present time demands . As such , it enable s us to observe, f orm thoughts and have feelings about me n tal states and processes directly related to our future decisions , to plan our future decisions, to reflect on our past choices , and to think and have feelings about our broader goals, desires, and personal values that are indirectly related to our decisions. To illustrate the importance of offline metacognition in decision - making , I will firstly review and discuss some experimental findings on implementation intentions (“ decisions about the future” ) and anticipated emotions ( beliefs about future emotional states related to outcomes of our decisions ). Secondly , I will argue that our ability to reflect (t hink and feel) on our broader goals, desires and personal values – that represent a kind of structure into which our specific decisions are embedded – reveals how offline metacognition can exert influence on our decisions also in an indirect way . All in al l, I will try to show that our ability to refer to our own minds in an offline way – be it to mental states and processes directly or indirectly related to specific decisions – is essential for us to decide, as we decide, and act, as we act.

Dvoprocesni pristupi u istraživanjima na području mišljenja, donošenja odluka i rasuđivanja dominiraju kognitivnom psihologijom već gotovo pola stoljeća no kako se povećava broj istraživanja tako se slika o dvoprocesnom shvaćanju mišljenja komplicira. U svojoj osnovi dvoprocesni pristup se temelji na diferenciranju dvaju sustava koji obavljaju dva različita tipa procesa. Tip 1 procesi su brzi, temeljeni na heuristikama, ne zahtijevaju veliki kognitivni ulog i u većini slučajeva dovode do povoljnih ishoda. Tip 2 procesi su analitički, temeljeni na dubljem i zahtjevnijem procesiranju te sporiji. Kao teorijski okvir u provođenju istraživanja poslužio je jedan od najnovijih modela koji predlažu Pennycook, Fugelsang i Koehler. Model pretpostavlja da je poveznica između dvaju tipova procesa nadgledanje i detekcija konflikta između odgovora koje generiraju mnogostruki Tip 1 procesi. U novije vrijeme istraživanja na ovom području popraćena su razvojem teorijskog okvira za proučavanje metakognitivnih procesa prilikom rasuđivanja. Teorijski okvir, pod nazivom meta-rasuđivanje nastao je na tradiciji istraživanja iz područja meta-memorije. Procesi koji se proučavaju unutar ovoga pristupa manji naglasak stavljaju na širi koncept samoregulacije koja uključuje veći broj metakognitivnih i kognitivnih procesa te se koncentrira na uže procese poput procjene rješivosti zadatka i procjene sigurnosti ili formiranje dojma da je odgovor ispravan. Dosadašnja istraživanja pokazuju da postoji poveznica između tipa procesiranja pri rasuđivanju i metakognitivnih procjena te da metakognitivna procjena uspješnosti rasuđivanja nije nužno povezana s objektivnom uspješnošću. Cilj istraživanja bio je integrirati dva pristupa te manipulirati razinom induciranog konflikta putem sadržaja, ali i variranjem modaliteta u kojem se prikazuju ključne informacije modificiranog base rate zadatka. Provedena su dva eksperimenta kojima se provjerio utjecaj unimodalnog slikovnog, unimodalnog numeričkog i multimodalnog zadavanja zadataka na vremena odgovora i procjene sigurnosti. Rezultati pokazuju da inducirani konflikt pouzdano produljuje vrijeme odgovora i smanjuje procjene sigurnosti te da oba unimodalna prikaza pouzdano induciraju konflikt. Multimodalni prikaz ima ograničeni dodatni utjecaj na produljenje vremena odgovora i opadanje razina sigurnosti povrh unimodalnih prikaza. The psychology of decision making, reasoning and thinking has been dominated by the dual-process approach for almost half a century even though an increasing number of studies are starting to change some of the basic tenets of the approach. Basically the approach assumes there are two distinct systems which give rise to two distinct sets of processing. Type 1 processes are fast, heuristic-based and require few cognitive resources but are sufficient in most cases. Type 2 processes are analytical, based on deeper processing accompanied by a higher cognitive load and take more time. A recently proposed model of dual-processing by Pennycook, Fugelsang, and Koehler was the theoretical framework for the current study. This model proposes that monitoring and detection of conflict between the results of multiple Type 1 processes connect the two types of processes. Studies conducted under the dual-process framework have recently been accompanied by the inclusion and development of a framework for studying metacognitive processes in reasoning tasks. This framework, called meta-reasoning, has been developed following the tradition and research in the field of meta-memory. Meta-reasoning puts less emphasis on self-regulation which includes a larger number of cognitive and metacognitive processes and focuses on specific processing such as the formation of the feeling of solvability, rightness or judgments of confidence. Studies have shown a connection between the two types of processing and metacognitive judgments which are not necessarily correlated with objective success of reasoning. The main goal of this study was to integrate the two approaches and further investigate the influence of manipulating the level of induced conflict on metacognitive judgments. This is achieved by manipulating the contents but also the modality in which key information of a modified base rate task are presented. Two experiments were conducted to determine the influence of unimodal image and numeric presentations as well as the combined multimodal presentation of key information on response times and metacognitive judgments. Results show that conflict reliably prolongs response times and decreases confidence judgments. Both unimodal presentations induce conflict, while the multimodal presentation has a diminishing impact on top of the unimodal induction of conflict.

ZUSAMMENFASSUNG In der Magisterarbeit wird die Entwicklung der Schreibkompetenz am Beispiel eines 30-stündigen Deutschkurses analysiert. Auf die Entwicklung der Schreibkompetenz wirken unterschiedliche Faktoren, wie Kognition, Alter, Metakognition usw. Dass man eine neue Sprache erlernt und sie dann produziert, dabei spielt auch unser Gehirn und Gedächtnis eine wichtige Rolle. Das Erlernen einer Fremdsprache verläuft in jedem Alter unterschiedlich und so ist auch die Produktion der Sprache anders. Erwachsene schreiben ganz andere Aufsätze, wie die Kinder in der Grund- oder Mittelschule. In der Arbeit werden auch drei Schreibmodelle von unterschiedlichen Autoren beschrieben. Wenn man schreibt, dann macht man auch Fehler. Diese Fehler sind orthographische, grammatische, semantische, pragmatische usw. Fehler. Die Ergebnisse haben gezeigt, dass am Anfang des Kurses die Schreibkompetenz der Teilnehmer sehr schwach war. Im Verlauf des Kurses hat sich viel verbessert. Am Ende des Kurses waren die Teilnehmer schon in der Lage komplexere Sätze zu bilden. In der Arbeit werden Rechtschreib- und Grammatikfehler untersucht. Was die untersuchten Fehler angeht, kann man sagen, dass Grammatikfehler häufiger vorkommen als die Rechtschreibfehler. Am Anfang war die Zahl der beiden Fehler kleiner als in den nächsten Aufsätzen. Aber vorherrschend waren Grammatikfehler. Gegen Ende des Kurses gab es schon weniger Fehler in den beiden Bereichen, aber in dem letzten Aufsatz, in dem die Teilnehmer in dem Perfekt schreiben mussten, ist die Zahl der Grammatikfehler schon wieder gestiegen. POVZETEK V magistrski nalogi je predstavljen razvoj pisne kompetence na primeru trideset urnega tečaja nemškega jezika. Gre za analizo pisnih sestavkov udeležencev. Ker na sam razvoj pisne kompetence vpliva več faktorjev, so tudi v nalogi predstavljeni eni izmed njih, kot na primer kognicija, metakognicija, spomin, jezik, starost itd. Učenje tujega jezika poteka različno glede na starost. Jezika se otroci učijo popolnoma drugače kot odrasli. Tudi motivacija in sam motiv sta pri otrocih popolnoma drugačna. V nalogi so opisani tudi trije pisni modeli različnih avtorjev. Ker pa pri samem pisanju vedno pride do napak, je predzadnje poglavje posvečeno tudi temu. Tudi napake se med seboj razlikujejo. Poznamo pravopisne, slovnične, napake na področju semantike, pragmatike itd. Sama analiza pisnih sestavkov temelji na pravopisnih in slovničnih napakah, ki so jih udeleženci delali pri njihovem pisanju. Predstavljenih je vseh šest spisov, prav tako pa so predstavljene napake, ki so jih naredili. Rezulatati so pokazali, da je bila njihova pisna kompetenca na začetku dokaj slaba, z naslednjimi urami pa se je izboljšala, saj so udeleženci pisali že kompleksneješe tekste. Kar se tiče pravopisnih in slovničih napak se je izkazalo, da jih je bilo z vsakim spisom manj. Vsekakor pa je bilo več slovničnih kot pravopisnih napak. Pri zadnjem spisu, kjer so udeležnci morali pisati v sestavljenem pretekliku, pa se je izkazalo, da je število napak, natančneje slovničnih napak, ponovno naraslo.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos autobiografskog pamćenja, samopercepcije i metakognicije kao i utvrditi spolne razlike u korištenju socijalne funkcije autobiografskog pamćenja, u razini zabrinutosti i u samopercepciji koja se odnosi na doživljaj sebe u bliskim prijateljstvima. U istraživanju je sudjelovalo 272 studenta trećih godina preddiplomskih studija i prvih godina diplomskih studija Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Instrumenti koji su korišteni u istraživanju su Skala razmišljanja o životnim iskustvima, Upitnik metakognicije i Profil samopercepcije za studente. Kao što se očekivalo, utvrđena je pozitivna povezanost metakognicije i direktivne funkcije autobiografskog pamćenja. Istraživanjem je također utvrđeno kako je socijalna funkcija autobiografskog pamćenja statistički značajno, ali neznatno pozitivno povezana s dvije socijalne domene samopercepcije, a to su Odnos s roditeljima i Humor. Pretpostavilo se da će studentice u odnosu na studente imati više rezultate na mjerama zabrinutosti te socijalnoj funkciji autobiografskog pamćenja i socijalnoj domeni samopercepcije. Utvrđeno je kako postoji statistički značajna razlika za subskalu Bliska prijateljstva, pri čemu su studentice imale više rezultate, dok spolne razlike nisu utvrđene za socijalnu funkciju. Suprotno pretpostavci, studenti su imali statistički značajno više rezultate na mjerama zabrinutosti od studentica. The aim of this study was to examine the relationship between autobiographical memory, self – perception and metacognition and to examine gender differences in worry, social function of autobiographical memory and self – perception of close friendships. Sample consisted of 272 college students of different faculties of University J.J. Strossmayer in Osijek. The following instruments were used: Thinking About Life Experiences – TALE, Self – Perception Profile for College Students and Meta – Cognition Questionnaire. As expected, the results showed positive relationship between metacognition and directive function of autobiographical memory. The study showed a statistically significant low positive relationship between social function of autobiographical memory and two social domains of self – perception which are Parent relationships and Humor. It was assumed that female students will score higher than male students on measures of worry, social function of autobiographical memory and social domain of self – perception. It has been found statistically significant difference for subscale of Close friendships, wherein female students scored higher, while gender differences were not found for social function. Contrary to the assumption, male students scored statistically significant higher than female students on measures of worry.

Naša študija proučuje s starostjo povezane spremembe v pozni odraslosti na več področjih kognitivnega delovanja, to so: področje jezika, sposobnosti vidnega zaznavanja, besednega spomina, vidno prostorskega spomina ter pozornosti in koncentracije. Zanima nas, kako odrasli v obdobju pozne odraslosti rešujejo različne kognitivne naloge in kakšne so njihove samoocene spoznavnega delovanja na omenjenih področjih. Cilj naloge je ugotoviti, ali so samoocene različnih sposobnosti ustrezne, oz. ali starostniki ocenjujejo svoje kognitivne sposobnosti v skladu z dejanskimi kognitivnimi sposobnostmi. Omenjeno problematiko preverjamo na namenskem vzorcu 62-ih posameznikov (31 moških in 31 žensk), starih od 65 do 94 let. Rezultati se razlikujejo glede na merjene sposobnosti. Ugotovimo, da se pojavljajo statistično pomembne razlike med mlajšimi in starejšimi starostniki (v prid mlajših starejših) na skoraj vseh merjenih področjih dejanskih kognitivnih sposobnosti (področjih besednega spomina, verbalne fluentnosti, vidno prostorskega spomina ter pozornosti in koncentracije) z izjemo vidno prostorskega zaznavanja. Na področju samoocene kognitivnih sposobnosti ugotavljamo, da so starejši odrasli, stari nad 75 let, zaznali pri sebi več težav, kot odrasli v starosti od 64 do 75 let na področjih besednih sposobnosti, spodobnosti vidnega zaznavanja, vidno prostorskega spomina ter v svojih kognitivnih sposobnostih nasploh. Vendar na dveh področjih (pri samooceni besednega spomina ter pozornosti in koncentraciji) ni statistično pomembnih razlik med mlajšimi in starejšimi od 75 let. Preverili smo tudi, ali obstaja statistično pomembna povezava med samooceno kognitivnih sposobnosti in objektivno izmerjenimi sposobnostmi. Izsledki naše raziskave kažejo, da splošna samoocena kognitivnega funkcioniranja v starosti statistično pomembno korelira z vsemi merami dejanskih kognitivnih sposobnosti. Ko pogledamo posamezna področja vidimo, da obstaja statistično pomembna povezava med samooceno in objektivno izmerjenimi sposobnostmi na področjih verbalne fluentnosti, vidno-prostorskega zaznavanja in besednega spomina. A vendar ne obstaja statistično pomembna povezava med samooceno in objektivno izmerjenimi sposobnostmi na področjih vidno prostorskega spomina ter pozornosti in koncentracije. Prav tako nas je zanimalo, ali lahko samoocena različnih sposobnosti statistično pomembno napoveduje dejansko uspešnost reševanja kognitivnih nalog na teh področjih. Izkazalo se je, da so samoocene kognitivnih sposobnosti, za katere smo ugotovili, da se ujemajo z objektivno oz. dejansko izmerjenimi rezultati na testih, tudi uspešen prediktor teh sposobnosti. Torej je samoocena lahko prediktor uspešnosti na nalogah verbalne fluentnosti, besednega spomina in vidno prostorskega zaznavanja, a ne na področju vidno prostorskega spomina ter pozornosti in koncentracije. This study examines age-related changes in late adulthood in several areas of cognitive functioning, these are: the area of language skills, ability of visual perception, verbal memory, visuo-spatial memory as well as attention and concentration. We are interested in, how adults solve various cognitive tasks during late adulthood and their self-assessment of cognitive functioning in mentioned areas. The aim of this thesis is to determine, whether a self-assessment of various abilities is relevant and if the elderly evaluate their cognitive abilities in accordance with the actual cognitive abilities. The study was performed with a dedicated sample of 62 individuals (31 men and 31 women), aged from 65 to 94 years. The results vary depending on the measured abilities and show statistically significant differences between the younger and older elderly (in favour of younger older people) in almost all measured areas of the actual cognitive abilities (word memory, verbal fluency, visuo-spatial memory as well as attention and concentration), with the exception of visuo-spatial perception. The self-assessment of cognitive abilities showed that in the areas of verbal abilities, ability of visual perception, visuo spatial memory and in the cognitive abilities in general, older adults, aged over 75 years, self-assess more problems, than adults aged from 64 to 75 years. However, in two areas (the self-assessment of word memory, and attention and concentration) there is no statistically significant difference between people younger and older than 75 years. We also checked, whether there is a statistically significant link between the self-assessment of cognitive abilities and the objectively measured abilities. The results show that the general self-assessment of cognitive functions in old age correlates statistically significantly with all the dimensions of the actual cognitive abilities. As we look at the individual areas, we can see that there is a statistically significant link between self-assessment and objectively measured abilities in the areas of verbal fluency, visuo-spatial perception and verbal memory. However, there is no statistically significant connection between the self-assessment and the objectively measured abilities in the areas of visuo-spatial memory, and attention and concentration. We were also interested in, whether the self-assessment of various skills has statistical significance in predicting the outcome of solving cognitive tasks in these areas. It turns out that the self-assessment of cognitive abilities, for which we found a link with the actual objectively measured results of the tests, are also a successful predictor of these abilities. Self-assessment can predict the performance on tasks in the areas of verbal fluency, verbal memory and visuo-spatial perception, but not in the areas of visuo-spatial memory, and attention and concentration.

Ljudje imajo željo po ustvarjanju in s pomočjo ustvarjalnosti izpolnjujejo notranje želje in cilje. Beseda ustvarjalnost ima več pomenov in področje le-te je kompleksno. Obstajajo tri temeljna merila ustvarjalnosti in več različnih teorij, ki opredeljujejo ustvarjalnost. Pri proučevanju ustvarjalnosti se srečamo s petimi fazami ustvarjalnega procesa. Omeniti je potrebno tudi Torranceov model ustvarjalnega mišljenja in njegove teste ustvarjalnega mišljenja, s katerimi je po njegovem mnenju mogoče vrednotiti ustvarjalnost. Ustvarjalnosti naj ne bi bilo mogoče meriti v celoti, pri posamezniku bi naj bilo mogoče preveriti najmanj sedem dimenzij procesa ustvarjalnosti. S pomočjo nalog ustvarjalnosti smo v empiričnem delu želeli ugotoviti, ali se učenci v 1. VIO šolanja razlikujejo od učencev v 2. VIO pri reševanju nalog ustvarjalnosti. To smo ugotovili s pomočjo vprašalnika, ki je sestavljen iz 3 nalog ustvarjalnosti. Vsaka naloga zajema še lestvico za ugotavljanje metakognitivne točnosti. Cilj naloge je tudi določiti stopnjo zadovoljstva učenca z lastno rešitvijo in razlike v vrednotenju zadovoljstva z rešitvijo glede na stopnjo šolanja in spol. Pri primerjavi izražene ustvarjalnosti smo ugotovili, da obstajajo statistično značilne razlike glede na spol in da obstaja statistično značilna razlika tudi glede na starost. Pri primerjavi zaupanja učencev v ustreznost rešitve prav tako obstajajo statistično značilne razlike glede na spol in glede na razred. People have a desire to be creative and with the use of creativity they are satisfying their internal needs and goals. The word creativity has more than one meaning and the field of it is complex. There are three basic criteria of creativity and several different theories which define creativity. When studying creativity we come across five stages of the creative process. It is also important to mention the Torrance model of creative thinking and his tests of creative thinking, which in his opinion can be used for the evaluation of creativity. It is not possible to measure creativity in its entirety - there are at least seven dimensions of the process of creativity that can be verified for any person. In the empirical part, we tried to find out with, the help of creativity tasks, if there are any differences between the pupils in the first and second educational period of primary school in solving creativity tasks. We established that with the help of a questionnaire which consists of three creativity tasks. Every task also includes a scale to determine the self confidence of the pupils in the adequacy of his or her solutions. The aim is to determine the self confidence of the pupils in the adequacy of their own solutions and the difference of the accuracy of the pupils self confidence depending on the level of schooling. When comparing the expression of creativity we have found that there is a statistically significant difference by gender and that there is also a difference depending on the age. When comparing the self confidence of the pupils in the adequacy of their own solution there are statistically significant differences by gender and by age.

Predmet istraživanja ove disertacije jesu strategije čitanja na engleskom jeziku koje čitaoci koriste prilikom razumevanja pročitanog teksta. Osnovni cilj istraživanja jeste najpre prikaz strategija čitanja koje koriste studenti koji pohađaju nastavu engleskog na univerzitetskom nivou, a zatim i analiza uspešnosti posebno koncipiranog programa pod nazivom Kolaborativno strategijsko čitanje – KSČ (Klingner & Vaughn, 1996) u razvijanju veštine čitanja na engleskom jeziku, inventara strategija čitanja tekstova na engleskom i učestalosti u njegovom korišćenju. Istraživanje sprovedeno za potrebe ove disertacije postavljeno je u kognitivni teorijski okvir koji čitaoce tretira kao razumne, aktivne učesnike u procesu čitanja. U takvom okviru najpre se tumači veština čitanja na stranom jeziku i analizira se na koji način različite kognitivne sposobnosti doprinose razumevanju pročitanog teksta; zatim se razmatraju strategije u okviru šireg teorijskog koncepta samoregulacije; konačno, Hipotezom inputa i interakcije postavlja se okvir za tumačenje interakcije u procesu čitanja na stranom jeziku. Četiri ključna pitanja na koje je ovo istraživanje pokušalo da pruži odgovor su: (1) U kojoj meri je razvijeno strategijsko znanje u razumevanju teksta kod studenata koji pohađaju časove engleskog jezika na univerzitetskom nivou? (2) Da li postoji značajna razlika u razumevanju pročitanog teksta kod studenata koji su izloženi strukturisanom strategijskom inputu u okviru kooperativnih aktivnosti i onih koji su takvom inputu izloženi u okviru tradicionalne, frontalne metode nastave? (3) Da li postoji značajna razlika između metakognicije i strateške kompetencije u razumevanju pročitanog teksta kod studenata koji su izloženi strukturisanom strategijskom inputu u okviru kooperativnih aktivnosti i onih koji su takvom inputu izloženi u okviru tradicionalne, frontalne metode nastave? (4) Da li postoji razlika između strategija čitanja koje koriste uspešni i manje uspešni čitaoci prilikom razumevanja teksta na engleskom jeziku u zavisnosti od nastavne metode kojoj su čitaoci bili izloženi? Imajući u vidu složenost cilja i istraživačkih pitanja koja iz njega proističu u istraživanju su primenjene mešovite metode istraživanja tokom dve faze. Tokom prve faze izvršeno je kvantitativno istraživanje deskriptivnog tipa s obzirom na to da je cilj bio da se opiše inventar strategija čitanja kod ispitanika i izmeri učestalost u njegovom korišćenju. U prvoj fazi je u istraživanju učestvovalo 487 studenata koji studiraju na filozofskim fakultetima u okviru jednog od tri univerziteta u Srbiji: na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (N1=203), na FILUMu u Kragujevcu (N2=132) i na Filozofskom fakultetu u Nišu (N3=152). Ispitanici su popunili Inventar strategija čitanja (Mokhtari & Sheorey, 2002), putem koga su prikupljeni podaci i izvršena statistička analiza. Za potrebe istraživanja u drugoj fazi usvojen je istraživački nacrt u kome se kombinuju kvantitativne i kvalitativne metode. Primenjena je eksperimentalna metoda nacrta pred-test – post-test sa nejednakom kontrolnom grupom. U drugoj fazi istraživanja učestvovalo je ukupno 50 studenata koji su na prvoj i drugoj godini Filozofskog fakulteta u Novom Sadu pohađali časove vežbanja iz predmeta Engleski 4 jezik B2.1 i B2.2. U eksperimentalnoj grupi bilo je 24 studenta, dok je u kontrolnoj bilo 26 studenata. U ovoj fazi istraživanja podaci su prikupljeni putem eksperimenta, upitnika i protokola čitanja naglas u cilju smanjenja subjektivnosti pri tumačenju rezultata. Kvantitativni podaci su prikupljeni u tri navrata, i to pre početka eksperimenta, na polovini i po okončanju eksperimenta, dok su kvalitativni podaci prikupljeni nakon eksperimentalnog toka. Rezultati prve faze istraživanja pokazali su da se navike u upotrebi strategija čitanja kod studenata mogu dovesti u vezu sa polom, kontekstom učenja, prethodnom izloženosti strategijama i samoprocenom znanja. Rezultati druge faze istraživanja pokazali su da strukturisana grupna interakcija prilikom čitanja na engleskom jeziku generalno povoljno utiče na razvoj veštine čitanja i razumevanja teksta, kao i na razvoj veština samoregulacije. Glavna pedagoška implikacija sprovedenog istraživanja tiče se izražene potrebe za uvođenjem eksplicitne nastave strategija koje bi učenicima poslužile kao pomoćno sredstvo za postizanje uspeha u razumevanju složenih tekstova i zahtevnih tema. This dissertation analyzes reading strategies that are employed by readers during the process reading comprehension. The main goals of the research was first to establish which reading strategies are used by students who are taking a course in EFL at the university level and then to analyze the effects of Collaborative strategic reading – CSR (Klingner & Vaughn, 1996), a specially designed instructional treatment aimed at improving students’ reading skills in the English language, their strategic inventory and the frequency of its use. The research reported in this thesis is set within a cognitive theoretical framework, which views readers as logical, active participants in the process of learning. The theoretical considerations first included an analysis of the reading skill in the context of foreign language learning and focused on the ways in which different cognitive processes contributed to reading comprehension, which was followed by an examination of reading strategies within a broader theoretical concept of self-regulation. The introduction of the Input and Interaction Hypothesis set the basis for the interpretation of student interaction in the process of foreign language reading comprehension. The research reported in this dissertation investigated the following questions: (1) What is the extent to which strategic competence is developed among university EFL students? (2) Is there a significant difference in reading comprehension scores between the students who are engaged in cooperative reading activities within a structured strategic framework and the students who are taught within a teachercentered approach to reading instruction? (3) Is there a significant difference between metacognition and strategic competence between the students who are engaged in cooperative reading activities within a structured strategic framework and the students who are taught within a teacher-centered approach to reading instruction? (4) Is there a significant difference between reading strategies used by successful and less successful readers during the process of reading comprehension with respect to the teaching approach the students were exposed to? Bearing in mind the complexity of the research aim and its corresponding research questions, this investigation adopted a mixed methods design during two research phases. The first phase was conducted within a quantitative framework since the goal was to describe the students’ strategic inventory and to measure the frequency of its use. The investigation in the first phase included a total of 487 students studying at the Faculty of Philosophy in Novi Sad (N1=203), at the Faculty of Philology and Arts in Kragujevac (N2=132) and at the Faculty of Philosophy in Niš (N3=152). The instrument used in this phase included the Survey of Reading Strategies developed by Mokhtari and Sheorey (2002). In the second phase, the research included a combination of qualitative and quantitative methods within a pre-test – post-test experimental design. The experiment included a total of 50 first and second year students studying at the Faculty of Philosophy in Novi Sad who were taking a course in English as a faculty requirement. The experimental group included a total of 24 students, whereas the control group included 26 students. Data collection methods included reading comprehension tests, questionnaires and think-aloud protocols in order to minimize the risk of a subjective interpretation of the results. The quantitative data were collected before the beginning of the experimental treatment, at the middle and in the end of the experiment, whereas the qualitative data were collected after the experimental treatment was completed. The results of the first phase of research indicate that the use of reading strategies among students can be tied to gender, the learning context, the previous exposure to reading strategies and the self-reported proficiency. The results of the second phase imply that the structured group interaction during the process of reading English texts has a favorable effect on the development of the students’ reading and comprehension skills, as well as their self-regulatory techniques. The main pedagogical implication of the research concerns the need to introduce explicit strategy instruction in EFL classes which would enable students to achieve success in comprehending complex texts and difficult topics.

Disertacija Komunikativni pristup u savladavanju veštine pisanja na engleskom jeziku kod studenata Anglistike na osnovnim akademskim studijama bavi se primenom komunikativnog pristupa u nastavi pisanja na engleskom kao stranom jeziku na nivou osnovnih akademskih studija. Tematski okvir i istraživanje koje je sprovedeno za potrebe ove disertacije svrstava je u oblast primenjene lingvistike. Disertacije je imala za cilj da, najpre, utvrdi stavove studenata pri pisanju eseja na engleskom jeziku kao stranom, a zatim da dođe do rezultata na osnovu primene modifikovanog nastavnog plana za potrebe savladavanja veštine pisanja na osnovnim akademskim studijama. U istraživanju smo primenili komunikativni model Konora i Mbeja (Connor & Mbaye 2002) koji smo prilagodili predmetu istraživanja i ispitanicima, što nam je omogućilo da analiziramo elemente višeg reda pisanja (Bean 1996), odnosno, komponente pisanja koje se odnose na svrhu pisanja i na postojanje svesti o ciljanom recipijentu. Prisutnost i evaluaciju ovih komunikativnih elemenata pisanja, koji su deo komunikativne kompetencije, vršili smo na korpusu koji su činili eseji studenata osnovnih studija Anglistike, tj. analizirali smo akademski diskurs koji ovi studenti koriste u okviru pisanja za akademske potrebe. Akcenat u istraživanju stavljen je na dve potkategorije komunikativne kompetencije – na diskursnu kompetenciju, u okviru koje smo ispitivali upotrebu koherencije i kohezije, i na stratešku kompetenciju, u okviru koje smo istraživali upotrebu metadiskursnih markera. Empirijsko istraživanje sprovedeno za potrebe ove disertacije podeljeno je na dva dela: na analizu opšteg uzorka koja je zasnovana na anketnoj obradi stavova studenata Anglistike C2 jezičkog nivoa, prema Zajedničkom evropskom referentnom okviru za žive jezike, na fakultetima filološke orijentacije u Republici Srbiji, i na analizu poduzorka zasnovanoj na kvantitativnoj i kvalitativnoj obradi početnog i završnog eseja kontrolne i eksperimentalne grupe studenata treće godine Anglistike na Filološko-umetničkom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu. U okviru prvog dela empirijskog istraživanja, na osnovu analize ankete, došli smo do zaključka o trenutnom stanju u nastavi veštine pisanja na engleskom jeziku na fakultetima u Srbiji, i pokušali da definišemo pristup koji studenti imaju prema procesu pisanja. Zaključili smo da studenti C2 jezičkog nivoa ne pristupaju pisanju na adekvatan način koristeći elemente višeg reda pisanja, kao i da je za podizanje komunikativne svesti studenata neophodna eksplicitna nastava koja je zasnovana na učenju elemenata koherencije, kohezije i metadiskursa kako bi pisanje shvatili kao komunikativni čin između pisca i čitaoca. U drugom delu istraživanja, zasnovanom na eksperimentalnom postupku, analizirali smo upotrebu komunikativnih elemenata diskursne i strateške kompetencije studenata eksperimentalne i kontrolne grupe, pre i posle primene modifikovanog nastavnog plana koji je sadržao eksplicitno objašnjenje i praktično uvežbavanje korišćenja komunikativnih elemenata u pisanju eseja. Rezultati istraživanja ukazali su da je eksperimentalna grupa pokazala napredak u vidu koherentnijeg načina pisanja, upotrebe kohezivnih sredstava, kao i češćeg korišćenja metadiskursnih markera. Rezultati su doveli i do zaključka da je korišćenje sredstva za intervenisanje i ostvarivanje interakcije izuzetno kognitivno zahtevno za studente prilikom pisanja na engleskom kao stranom jeziku, i da je usvajanje diskursne kompetencije u izvesnoj meri jednostavnije u odnosu na usvajanje strateške kompetencije. Opšti zaključak na osnovu analize oba eksperimentalna dela je da je kognitivni napor kod studenata dodatno povišen prilikom pisanja na stranom jeziku, te im je potrebno pružiti dodatnu podršku prilikom ovladavanja veštinom pisanja na stranom jeziku u vidu dobro osmišljenog nastavnog plana. The thesis Teaching the writing skill to undergraduate EFL learners by applying the communicative approach employs the communicative approach in teaching the skill of writing in EFL at the university level. Thematically, the research conducted in this thesis belongs to the field of Applied Linguistics. The aim of the thesis initially was to confirm the students’ attitude towards writing essays in EFL context and then to describe the results we reached upon applying the modified syllabus that revolved around teaching writing at the university level. In this research we applied the communicative model of Connor and Mbaye (2002) which was adapted according to the aim of our research as well as our research subjects. This adapted model allowed us to analyze higher-order-elements in writing (Bean 1996), which means, writing elements that tend to the purpose of writing and the anticipated reader. As an integral part of the communicative competence, these communicative elements of writing were analyzed and evaluated in terms of their presence on the corpus of student essays at the English department, that is, we analyzed academic discourse that the students use in academic writing. In the reserch we focused on the two subcategories of the communicative competence – the discourse competence, within which we analyzed the concept of coherence and cohesion, and the strategic competence, within which we analyzed the use of metadiscourse markers in writing. The empirical research in this thesis was divided into two sections: the analysis of the broader research sample and the analysis of the subsample. The broader research sample was based on the survey analysis of the English lananguage students’ attitudes towards writing, at the C2 level according to the Common European Framework of Reference (CEFR) and the survey was conducted at the faculties of philological orientation in Serbia. On the other hand, the subsample was based on the quantitative and qualitative data analysis of the pre-test and post-test of the control and experimental group of third year students at the Department of English language and literature, at the Faculty of Philology and Arts of the University of Kragujevac. Based on the first part of the empirical research the survey analysis provided us with the insight to the present state situation in the field of teaching writing in EFL at the different faculties in Serbia, which furthermore allowed us to define the approach students have towards the writing process. We were able to conclude that students at the C2 level do not approach the writing process adequately, using higher-order-elements of writing, which gave way to the conclusion that in order to raise the communicative awareness of students we need to supply them with explicit teaching based on the elements of coherence, cohesion and metadiscourse markers so that they can understand the process of writing as a communicative act between the writer and the reader. The second part of the empirical research was based on the experimental method of research and we analyzed the use of the communicative elements of the discourse competence and the stratagic competence of the students in the control and the experimental group, before and after the modified teaching input, which was composed of explicit description and practical use of the communicative elements in writing essays. Resarch results lead us to conclusions that the experimental group demonstrated progress in terms of a more coherent way of writing, increased use of cohesive devices, as well as frequent use of metadiscourse markers. The results also lead us to believe that using Interactional resources was cognitively more demanding for L2 students and that the acquisition of the discourse competence is to an extent more simplistic as opposing to the acquisition of the strategic competence. The general conclusion, based on both sections of the empirical research, is that the cognitive effort increases when students write in a foreign language and so we may infer that there is an increasing need to provide them with additional support in terms of a modified teaching input while acquiring the writing skill in a foreign language.

Prema modelu samo-konzistentnosti sigurnost u točnost odgovora proizlazi iz samo- konzistentnosti, odnosno, globalnog slaganja između različitih informacija koje postaju dostupne prilikom odgovaranja. Pri tome, sigurnost u točnost odgovora korelirat će s konsenzualnošću odgovora, odnosno, frekvencijom odabira toga odgovora. Pozitivna korelacija između sigurnosti i točnosti očekuje se samo kod zadataka kod kojih je konsenzualan odgovor točan. Iako se model u prvom redu odnosi na sigurnost kod dihotomnih zadataka općega znanja, primjenjiv je i u drugim domenama. U ovome radu ispitali smo pretpostavke modela samo-konzistentnosti kod zadataka silogističkog zaključivanja. U istraživanju je sudjelovalo 54 studenata psihologije, koji su rješavali 64 silogistička problema. Korišten je zadatak produkcije, kod kojega se izvodi zaključak koji slijedi iz para premisa. Nakon svakoga zadatka ispitanici su procjenjivali sigurnost u točnost odgovora. Ispitane su razlike u sigurnosti s obzirom na vrstu zadataka (konsenzualno točni, konsenzualno netočni i nekonsenzualni) i na točnost odgovora. Dobiven je značajan glavni efekt vrste zadatka (F(2, 88) = 15.55, p < .01) i značajna interakcija vrste zadatka i točnosti odgovora (F(2, 88) = 27.98, p < .01). U skladu s pretpostavkama modela, kod konsenzualno točnih zadataka viša je sigurnost kod točnih nego kod netočnih odgovora, dok je kod konsenzualno netočnih zadataka viša sigurnost kod netočnih nego kod točnih odgovora. Kod nekonsenzualnih zadataka nema razlika u sigurnosti između točnih i netočnih odgovora. U analizi po zadacima, izračunate su korelacije između točnosti, procjena sigurnosti i konsenzualnosti (postotka ispitanika koji produciraju najčešći odgovor). Dobivena je pozitivna korelacija između konsenzualnosti zadataka i prosječne sigurnosti (r = .45, p < .01). S druge strane, korelacija između prosječne točnosti i prosječne sigurnost nije bila značajna (r = .13). Međutim, dobivena je pozitivna korelacija između točnosti i sigurnosti (r = .71, p < .01) kod zadataka kod kojih je konsenzualan odgovor točan i negativna korelacija između točnosti i sigurnosti (r = -.53, p < .01) kod zadataka kod kojih je konsenzualan odgovor netočan. Dobiveni rezultati snažno podupiru pretpostavke modela samo- konzistentnosti i ukazuju na njegovu primjenjivost na analizu procjena sigurnosti kod različitih zadataka i u različitim domenama.

Odgojno-obrazovni sustav prolazi kroz jezgrovite promjene procesa učenja i poučavanja u svim oblicima formalnog i neformalnog obrazovanja. Pritom je za razumijevanje procesa učenja važno razumjeti sposobnost samoregulacije učenika te je stoga cilj ovog rada bio predstaviti važnost samoreguliranog učenja kao neophodnog modela učenja. U radu je prikazana neusklađenost pojma samoreguliranog učenja kao i postojanje različitih modela samoregulacije učenja od kojih svaki naglašava različite aspekte samoregulacije – kognitivne, motivacijske, emocionalne i kontekstualne. Navedeni se aspekti u stvarnosti preklapaju i pojavljuju istovremeno. Nadalje, u radu je opisan tijek razvoja samoreguliranog učenja, kao i karakteristike samoreguliranog učenika. Na kraju rada definirane s opće smjernice za poticanje samoreguliranog učenja.