Search

Cilj istraživanja: Usporediti površinu masnih stanica, količinu mitohondrija, masnih kapljica i kolagena u masnom tkivu ženki Sprague Dawley štakora u dobi od 6 odnosno 14, 5 mjeseci koji su bili izloženi kroničnom ili lažnom (sham) stresu. Nacrt studije: Studija je ustrojena kao studija parova. Uspoređene su ženke štakora izložene kroničnom stresu sa ženkama koje su izložene lažnom (sham) stresu. Također, uspoređene su mlade i stare ženke. Materijal i metode: U studiji su korištena tri masna tkiva (mezenterično, subkutano i interskapularno masno tkivo) koja su prikupljena od ukupno 39 životinja (19 mladih ženki štakora – 9 mladih ženki izloženih kroničnom stresu i 10 mladih kontrolnih životinja ; 20 starih ženki štakora – 10 starih ženki izloženih kroničnom stresu i 10 starih kontrolnih životinja). Tkiva su bojena trima histološkim bojama (hemalaun/eozin, hematoksilin fosfotungstična kiselina i Picrosirius crvena boja) te je učinjena kvantifikacija. Rezultati: Izloženost kroničnom stresu u starih životinja značajno je utjecala na povećanje površine masnih stanica, dok je kod mladih životinja volumen stanica ostao nepromijenjen. Pod utjecajem starenja udio mitohondrija se smanjio, a udio lipidnih kapljica povećao u skupini starih ženki. Udio kolagena u smeđem i bijelom masnom tkivu povećao se kod starih ženki pod utjecajem starenja. Također, povećao se u bijelom masnom tkivu pod utjecajem stresa u obje dobne skupine. Zaključak: Kronični stres utječe na volumen masnih stanica starih životinja. Udio mitohondrija i masnih kapljica ovisan je o dobi. Starenjem se udio mitohondrija smanjuje, a udio masnih kapljica povećava. Povećanje udjela kolagena ovisno je o kombinaciji starenja i kroničnog stresa.

Ciljevi istraživanja: Dvostrukim fluorescentnim bojanjem (konkanavalin A i oil red O) vizualizirati i odrediti udjele glikogena i masnih kapljica u hepatocitima mužjaka i ženki Sprague- Dawley štakora.Imunohistokemijskim bojanjem vizualizirati i odrediti udjele M1 (CD197) i M2 (CD206) makrofaga u svrhu određivanja stupnja upale tkiva jetre mužjaka i ženki Sprague-Dawley štakora. Istražiti učinak antidijabetika metformina i liraglutida na mužjake i ženke hranjene masnom i slatkom hranom. Nacrt studije: Istraživanje je provedeno kao studija parova. Materijali: Četiri skupine mužjaka i ženki Sprague-Dawley štakora: kontrolna skupina hranjena standardnom hranom (SD), eksperimentalna skupina 19 tjedana hranjena hranom bogatom mastima i šećerom (HFHSD), kojoj je 6 tjedana nakon indukcije metaboličkog sindroma uvedena terapija metforminom (HFHSD + M) ili liraglutidom (HFHSD + L). Prikupljeno tkivo jetre fiksirano je i obojeno fluorescentnim bojanjem konkanavalinom A za vizualizaciju glikogena i Oil Red O bojom za vizualizaciju masnih kapljica. Za vizualizaciju M1 makrofaga korištena su imunohistokemijska bojanja na C-C kemokinske receptore 7 (CCR7 ili CD197 biljeg), a M2 makrofaga bojanja na receptor za manozu (MRC1 ili CD206 biljeg). Rezultati: Ženke su imale veće nakupljanje glikogena, a mužjaci masnih kapljica u hepatocitima. Terapija metforminom snizila je udio glikogena u jetri kod oba spola. Kod mužjaka je smanjila, a kod ženki povećala broj M1 makrofaga. Terapija liraglutidom kod mužjaka je smanjila broj M1 makrofaga, a kod ženki povećala broj M2 makrofaga. Zaključak: Masna i slatka hrana uzrokuje akumulaciju masnih kapljica u jetri mužjaka. Antidijabetici povoljno utječu na sniženje upale kod mužjaka, ali kod ženki uzrokuju upalu i fibrozu jetrenog tkiva.

Ciljevi istraživanja: Utvrditi postoje li razlike u nakupljanju masnih kapljica, veličini masnih kapljica te stupnju upale u jetri između štakora hranjenih normalnom hranom, hranom bogatom mastima i šećerima bez tretmana, te nakon prehrane bogate mastima i šećerima tretiranih metforminom i liraglutidom. Nacrt studije: Istraživanje je provedeno kao studija parova. Materijali i metode: U studiju je uključeno 32 mužjaka i 32 ženke Sprague-Dawley štakora, podijeljenih na 4 skupine po 8 u svakoj skupini. Prva skupina hranjena je normalnom (standardnom) hranom i nije dobivala terapiju. Druga, treća i četvrta skupina hranjene su hranom bogatom mastima i šećerima kroz 20 tjedana. Trećoj je skupini u dobi od 50 tjedana uvedena terapija metforminom, a četvrtoj liraglutidom. Fiksirana, krioprotektirana i smrznuta 64 uzorka jetre izrezana su kriostatom na rezove debljine 20 µm i obojena histološkim bojama Sudan Black (za makrolokalizaciju masnih kapljica u jetri) odnosno Oil Red (za određivanje površine pojedinih masnih kapljica), a imunohistokemija i bojenje na retikulin po Gomoriju rađeni su za određivanje stupnja upale. Rezovi su dehidrirani i poklopljeni pokrovnim stakalcima te su pod mikroskopom fotografirani da bi se načinila kvantifikacija. Rezultati: Druga skupina štakora ima više masnih kapljica u jetri i one su statistički značajno veće nego u prvoj i četvrtoj skupini. Također, masnih je kapljica više i veće su u subkapsularnom dijelu nego u središnjem dijelu jetre. Zaključak: Masna i slatka hrana uzrokuje masnu promjenu jetre, a liraglutid je učinkovitiji od metformina u liječenju masne jetre i nealkoholnog steatohepatitisa.